Mislim da je naslov ovog mog teksta ujedno bila i tema jedne od političkih TV-emisija i tamo se nadugo i naširoko raspravljalo o sociološkim uzorcima nepostojanja herojskih figura iz domovinskog rata. Moja teza zašto ih nema je puno jednostavnija i potkrijepit ću je i konkretnim dokazom.
Uzrok nepostojanja heroja i pojave da se svih važnih povijesnih događaja iz razdoblja osamostaljivanja Hrvatske javnost sjeća s nekakvim polu-gorkim okusom su, naravno, mediji. U stvari, pojedinci u tim medijima koji ne mogu spomenuti Oluju bez zapaljenih kuća, koji u svakom vojnom i drugom uspjehu Hrvatske moraju baš uvijek i bez iznimke pribotunat i nekakvu mrlju. Evo dajem vam link na jedan, po meni prebolestan tekst, koji je uspio povezati smrt makedonskog pjevača Toše Proeskog i domovinski rat. Link na tekst Damira Pilića u Slobodnoj Dalmaciji
Imam ja jednu prijateljicu koja u konfliktima s ljudima u okolini, bez obzira koliko očito bila u pravu, uvijek kaže svoju famoznu rečenicu "A možda sam ja u kurtzu?"
Iako je svima oko nje jasno da je u tom dotičnom slučaju ona u pravu, ona tim preispitivanjem na kraju toliko zbuni i sebe i okolinu da više stvarno nikome nije jasno tko je prav, a tko je kriv.
Upravo tako se ponašala hrvatska službena politika na čelu s predsjednikom Mesićem i premijerima Račanom i Sanaderom. Pa se sad svi mi skupa s njima iščuđavamo haaškoj presudi vukovarskoj trojci, čudimo se k'o pura dreku.
Gotova je ljetna shema na HRT-u i tako je počelo jučer "Otvoreno", barem dok ga Hloverka ne ukine :) Bago je ugostio Zorana Milanovića i rekoh, ajde da vidim što će nam reći predsjednik najjače stranke par mjeseci prije izbora.
I rekao je on tu sad svega, tim za pobjede, strategija, Jurčić, Antunović, ali ono što me stvarno snervalo dok sam ga slušao preko uha perući nagomilano suđe je nezaobilazna količina demagogije i toplog zraka koju naši političari očito ne mogu izbjeći. Pa makar se prodavali pod "nova lica".
No, nije Milanović tu jedini, on se samo dobro uklapa u sliku političara koji daju izjave poput "mi se ne zamaramo rezultatima anketa". Ne? Pa onda si, oprosti na izrazu, kreten. Dobro znamo da sve stranke naručuju ankete, itekako prate rezultate istih, a da i ne govorimo o mahnitom nazivanju iz središnjica stranki na TV-referendume koji su totalno nevažne ankete s ogromnom pristranošću uzorka. I sad on nama prodaje maglu da njih ne zanimaju ankete, to jest, drži nas za budale koje će to povjerovat. U SAD-u svaki izborni tim ima poseban odjel takozvanih "pollster"-a koji se bave isključivo anketama, tj. istraživanjem stavova glasača i to kontinuirano, nakon svakog nastupa kandidata se mjere reakcije birača. Ali ne, naši lumeni se ne zamaraju time.
U predvečerje običnog dana, običan umirovljenik šeta svog psa, udiše i izdiše i kao rezultat te obične radnje više se ne vrati kući. (Usput rečeno, što je bilo s tim, tko je odgovoran, je li korporativni vuk ujeo magare?) Stanovnici zagrebačkog kvarta masno su platili stanove da bi saznali da piju otrovnu vodu. Jučer je jedva izbjegnuta nesreća jer nova Bandićeva igrališta za djecu, smještena uz prometnicu, nemaju ogradu. Grupa ljudi ode na rutinsku dijalizu iz koje se više ne probude zbog loših filtera. Sudac oslobađa obiteljskog nasilnika koji na slobodi ubije suprugu. Bivši veleposlanik (!) otima djecu te održava pres-konferencije na kojima podastire svu raskoš svog mentalnog oboljenja.
Predsjednik Republike dotaknuo je samo dno, a umijeće neodgovornog lupetanja doveo je do samog vrhunca. A da apsurd svega bude još veći, za mjesto svoje zadnje cirkusarije odabrao je komemoraciju poginulim vatrogascima u Šibeniku. Parafrazirat ću tu izjavu
Jedno je kad se životi gube u velikim nepogodama, ali ove smrti bile su rezultat nepotrebne avanture
Teško je i reći na koliko razina je ova izjava loša, glupa, neumjerena, neukusna...
Prvo i osnovno, na ljudskoj razini. Izreći nešto takvo na komemoraciji, pred uplakanim roditeljima koji u svemu traže nekakav smisao i utjehu je po meni stravičan nedostatak običnog ljudskog suosjećanja i pristojnosti. Umjesto da im ponudi toplu riječ, utjehu, pa ako i treba uvjerenje da će istraga naći odgovorne, predsjednik već prejudicira nalaze istrage i praktički poručuje rodbini poginulih da je njihova smrt bila bespotrebna i uzaludna. Čak i da je sve to istina, čak i da je akcija bila loše organizirana, bespotrebna itd... to se NE GOVORI na komemoraciji, pred roditeljima i u prilici kad se treba odati počast tim ljudima, a ne pozivati na linč i podizati strasti oko cijelog događaja.
Danas nam je predsjednik Vlade najavio da će kazne za piromane biti strože, kao i da se pomilovanje neće odnositi na pedofile i dilere droge. No, ne bi trebali sad načelno dobrom potezu gledati u zube, ali ova Vlada očito ima pristup da se pred izbore i kad je nešto aktualno (npr.požari) probudi iz zimskog sna i kroz usta "odlučnog i odrješitog" premijera zagrmi na društvene nepravde i poželi se s njima odlučno obračunati.
To, po mom mišljenju, samo pokazuje koliko HDZ-ova Vlada, ali ni ostale stranke nemaju obuhvatne strategije niti teme kojima će se baviti i ponuditi biračima da bi dobili izbore. Ostaje samo puko gašenje požara (figurativnog) kad pritisak javnosti postane prejak oko nekih pitanja pa onda svi na brzinu imaju mišljenje i predlažu brzinske mjere. Požari pustoše obalu već godinama, neke godine manje, neke više, ali nijedna stranka usred zime ne izlazi s programom požarne prevencije jer nije aktualno. Na pravosuđe se žalimo otkad država postoji, ali čim prođu neke gadne afere i ponude se instant-mjere, pravosuđe se opet zapušta i ostavlja na milost sudaca koji silovanje prozivaju rukovanjem i ubojice šalju na ljetovanje.
Opet mi je godišnji, koji se eto bliži svome kraju, prekinut jednim iritirajućim člankom u Jutarnjem listu, ovaj put uradak Miljenka Jergovića. Povod Miljenkovom friškom ispadu protiv Hrvata u cjelini bio je jedan sportski događaj. Naime, srpski tenisač Novak Đoković je u finalu turnira najavljen kao tenisač iz Hrvatske, što je on poslije demantirao izjavom "Ja sam iz Srbije, a ne iz Hrvatske, ali nema veze, sve je to isto...". Sasvim OK izjava kojom je vjerojatno htio i poštediti organizatore veće bruke pa je okrenuo sve na šalu, a i inače mi je taj sportaš simpatičan i ovom gestom je to dokazao.
Sezona je kiselih krastavaca i odmora pa se shodno tome i vaš omiljeni autor odmara uz hrpe turista u rodnom mu gradu Splitu, kojeg je, usput budi rečeno, ove godine napala ekstra velika najezda turista svih boja, oblika, jezika i veličina...
I u tom i takvom ozračju kozmopolitizma te turističkog bratstva cijelog svijeta, ispijajući jutarnju kavu, ipak je jedan članak u novinama zatitrao moj politički živac i nemalo me iznervirao.
Naime, čitam članak u Jutarnjem kako se u Osijeku svakog 4. u mjesecu stvaraju ogromne gužve u banci jer je podjela mirovina, a koliko znam, slične gužve se stvaraju i u ostalim gradovima, ne samo za podjelu mirovina nego i oko 15. u mjesecu kad se plaćaju računi, a penzići navale na šaltere kao da im život ovisi o tome da na vrijeme plate režije. Naravno, u ta doba mjeseca izbjegavam banke i pošte u širokom luku. I onda slijedi komentar jedne gospođe koja kaže: "Ovo je sramota za hrvatsku državu"
Čitajući ovu našu pollitiku, naišao sam na zanimljivu pojavu - tekstova o predsjedniku Republike, Mesić Stjepanu, ima samo desetak, a i tu je često naveden samo kao usputni tag. Vrlo malo tekstova bavi se upravo njegovim likom i djelom. Iako po realnim ovlastima fikus, po sudjelovanju u javnom i političkom životu, predsjednik je često bio važna figura.
Bez ulaženja u bit afere Zagorec, zanimljivo je pogledati političko ponašanje našeg predsjednika. Već drugi put (prvi put kod slučaja Gotovina) predsjednik se preko svojih savjetnika miješa u rad policije i pravosuđa. Kao da to nije dovoljno loše, kritike za takve postupke prima jako loše. I to je ono što me u cijeloj priči najviše iritira.
Jutarnji list danas donosi članak o tome kako su svećenika iz Omiša, prijavljenog zbog zlostavljanja dvojice dječaka, možda ti isti prijavili iz osvete što je na misi upozoravao na njihovo ponašanje i zbog toga što ih je prijavio policiji zbog krađe. U nastojanju da progovori protiv krađe i droge koja se pojavljuje i u tom gradiću, svećenik je zaradio prijavu za pedofiliju, koju je poslije rečeni mladić povukao i promijenio iskaz, govoreći da njemu svećenik ništa nije radio nego njegovom rođaku.
Pedofilija i seksualno zlostavljanje djece je gnusan zločin - svakako zaslužuje oštre kazne i mjere obaveznog liječenja. Međutim, upravo zbog toga i zbog medijske pažnje koja se pridaje takvim incidentima očito postaje i dobro oružje za ušutkavanje nekih ljudi. Samo kažeš da je pedofil i cijelo sranje se složi u roku odmah, krenu članci po novinama, skandal... Koliko sam ja informiran, samo jedan (1) svećenik je pravomoćno osuđen zbog pedofilije (Čuček), a slučajeva i medijskih napisa je bilo puno više. Nedavno u Rijeci, sada ovaj u Omišu, bio je još jedan u sumpetru kraj Splita kojem su mještani čak i kuću porazbijali... Pedofilija je inače poremećaj koji je u populaciji rijetka pojava i jednostavno statistički nije moguće da se javlja tolikom učestalošću isto tako kao što nije moguće da se recimo Downov sindrom javlja u 30% slučajeva, ako se medicinskim praćenjem zna kolika je njegova učestalost u populaciji.
