Za početak čestitam svima Dan pobjede i domovinske zahvalnosti.
I ove godine ga slavimo uz uobičajeni folklor - povike iz susjedne nam Srbije kako se radilo o genocidisanju nejači koje se broji u hiljadama milijardi meleona. Dobro, malo pretjerujem, ali ima i takvih. Ove godine je za tu neizbježnu kulisu proslavi 5. kolovoza bio zadužen srpski predsjednik Boris Tadić. Međutim, ovo nije tekst o tome i ukratko ću reći zašto tu izjavu ne smatram vrijednom pažnje.
Smisao oporbenog statusa je, ukratko, biti pain in the ass. Vladajuća stranka(e) nešto rade ili ne rade, a ti samo grintaš sa strane i govoriš kako to ne valja. Ne bi trebalo biti previše teško, barem taj dio. U idealnom slučaju, oporbena stranka, a pogotovo najjača bi trebala imati paralelan sustav (Vladu u sjeni) gdje bi razrađivala i smišljala bolje poteze od trenutne vlasti i pripremala se za dolazak na vlast. U nedostatku poluga vlasti, najjači saveznik oporbenih stranaka je javni govor - konferencije za tisak, saborska govornica, televizijske emisije i svi ostali mediji putem kojih bi nas birače oporbenjaci trebali uvjeriti da smo se onomad u studenom grdno prevarili i da ima boljih rješenja od statusa quo.
Kažu Kinezi da i najduži put počinje prvim korakom. Mene je, ovaj put sa svrhom i razlogom, nešto natjeralo da prokopam malo po svom blogu i vidim da sam prvi post napisao 2.svibnja 2004. Eto ti prvog koraka koji se izrodio u četiri godine internet piskaranja.
Doživio sam jaki deja vu osjećaj čitajući tekst Andree Zlatar o odlasku Ferala i ostalim katastrofama prošlog petka. Eh, da mi je feta pršuta za svaki put koji sam naletio na takve romantizirane i do zla boga patetične tekstove o odlasku zadnjeg svjetla slobodnog novinarstva, koje se ne želi uklopiti u mainstream novinarstvo i prodati se oglašivačima, koji su jedini pisali kad su drugi šutjeli, yada, yada, yada...
U zadnja dva tjedna vrlo slabo pratim politiku i općenito dnevna zbivanja u Hrvata i šire. Uzelo me europsko nogometno prvenstvo, dobro se igra, naši su prošli u četvrtfinale i to mi je lajtmotiv interesa, barem ovaj mjesec dana koliko traje. Naravno, shodno drugoj opsesiji, našao sam i nekoliko političkih momenata i poveznica u cijeloj priči oko nogometa.
Čitam komentare na utakmicu Hrvatska-Njemačka i u jednim engleskim novinama naiđem na ovu rečenicu:
If there is a quick remedy for any depressed England fan then it is to see Germany losing. And they did not just lose - they were utterly humiliated in the process.
Skrušeno i bez oklijevanja priznati ću - imao sam veliku dvojbu da li da uopće krenem na sastanak pollitičara iz razloga jer je počeo EURO08, a ja bi vjerojatno gledao i utakmicu Azerbejdžan - Farski Otoci da su se kojim čudom kvalificirali. Međutim, dosadnjikav susret Češke i Švicarske sam odgledao do pola i sa par sati zakašnjenja se ipak uputio u Tolkien's misleći da možda neću zateći nikoga. Ali iapk je na okupu još bilo dosta ljudi u neudobnom krugu stolica u koji se trebalo tek zavući.
Mojim dolaskom otišla je Vesna ŠO (hm...ima li tu kakva poruka) ali ja sam se fino usidrio u stolicu i pustio da ljudi dolaze do mene :))) Sad ću nekoga zaboravit, ali upoznao sam neke nove ljude kao npr. mog Splićanina vinkomarra koji je osjetio sav žar galetovih ideja, frku i leddevet-a. Iako sam pričao s Potjehom i DCroatom, većinu vremena sam proveo u iznimno ugodnom ženskom društvu. Iznenadila me vipera koliko se ne da krstit ;) na sve ima spreman odgovor. Onda je tu naravno bio grgo (odbijam još uvijek prihvatiti preranu smrt moga pajde) i poslije nam se pridružila i esperanza.
Evo, pošto je Zvone pokupio svoje kantice i lopatice iz ovog pješčanika te se duri na drugom kraju igrališta (a svako malo virne prema ovdje:), nema nikog da kaže pokoju o trenutnom stanju predizbora za nominaciju Demokratske stranke u SAD.
Na moju veliku radost, Hillary je nakon gubitka North Caroline i tijesne pobjede u Indiani, jučer sasvim satrala Obamu u West Virginiji (67%-33%) i već se po treći put vratila iz mrtvih, ovaj put možda i iz najteže situacije. Prvo su joj predviđali težak poraz nakon Iowe, pa je pobijedila u New Hampshireu, pa je nakon serije poraza osvojila dvije velike i važne države Ohio i Pennsylvaniu i sada je, nakon što su preporuke za odustajanje postale najglasnije, velikom razlikom odnijela jednu od važnijih država. Uporna je, to joj se mora priznati.
Prvo, treba čestitati SDP-u na organiziranju prve debate ovog tipa u političkom životu Hrvatske. Sljedeći logičan korak bi bio ono što je dijelom najavio Zoran Milanović, a to je da svaki član stranke ima pravo glasa i da se na taj način vodstvo stranke bira potpuno demokratski, što bi utišalo napokon sve špekulacije tko je čiji čovjek i koje grupe koga podupiru. U tom smislu respekt SDP-u na ovom iskoraku, nadajmo se da će ih i ostale (kakti stranke bez komunističke hipoteke) slijediti i ukinuti farsične izbore s jednim kandidatom.
Slijede moji utisci o nastupu svakog od kandidata. Da ne okolišam previše - po meni pobjednik večerašnje debate je bez jače konkurencije - Zoran Milanović. Možda je nešto i naučio iz katastrofalnih komunikacijskih grešaka iz izborne kampanje, možda odlazak Zinke Bardić iz njegove blizine djeluje blagotvorno, ali večeras je bio uvjerljiv, jasan i s konkretnim porukama. Naravno, imao je i tipičnih momenata političarskog muljanja, najviše oko Osijeka, ali nećemo sad cjepidlačiti i tražiti kruha preko pogače. Vrlo dobar, Zorane, sjedni.
Evo i ja sam ovih dana bio po terenu pa nisam stigao ozbilnije komentirati istupe novog člana pollitike, kandidata za predsjednika SDP-a, Dragana Kovačevića. Počelo je s dva partijska referata na koje je većina opravdano skočila kao oparena. Pa smo mu zamjerili što ne odgovara na pitanja i onda je Dragan, izbavivši se od svekolikog lobiranja po terenu, uspio uloviti malo vremena da napiše neke odgovore pa su neki čak zaključili kako je, eto, sad sve super jer je komunikacija ipak postala dvosmjerna.
Neću više trošiti vrijeme na dolazak na pollitiku.com u stilu "slon-u-staklarskoj-radnji", ajmo vidjet kakve poruke šalje novi kandidat, prilično nepoznat širokoj publici, dao sam si malo truda pročitati ove tekstove na pollitici i neke na njegovom blogu. Generalna ocjena je ista kao i za onaj prvi tekst - puka frazeologija, puna općih mjesta, skrpljena od tisuća istih i sličnih istupa u kojima možete samo mijenjati ime stranke, a da referat ostane isti. Informacijska vrijednost - nula.
- Kaže da neće bježati od teških pitanja, a na jedno konkretno (kad će isporuka novih niskopodnih tramvaja) koje i ne bi trebalo biti preteško - odgovora nema.
Kao i Mr. Jaks, i ja sam u svoj inbox (a ne u junk-mail gdje spada, morat ću se žaliti na NOD32) dobio mail neke od anti-NATO inicijativa. Ništa strašno samo po sebi, ionako uz sve moguće filtere ipak dobijam hrpe smećarskih mailova, jedan više-manje. Naravno, ovaj je bio čisti deja vu, jer sam te stvari već pročitao upravo ovdje na pollitici iz pera Mate Kapovića. Iako mail nije potpisan, Zoran Oštrić kaže da je to djelo dotičnog gospodina.
Uz uobičajenu argumentaciju, koja je ovdje, od strane više diskutanata, prilično razmontirana kao neutemeljena, ovaj mail donosi i neke nove momente. Neću kopirati cijeli tekst maila (imate ga u komentaru Mr. Jaksa na Bepovoj temi "Argumentiranje ulaska u NATO") i stvari koje smo već prežvakali, samo ću komentirati te nove elemente.
-baze: Amerikanci inzistiraju na tri lokacije za NATO-ove tj. svoje baze u Hrvatskoj. Jedna je Zemunik kraj Zadra, jer je Zadar u vrhu u Europi po broju vedrih dana sto je posebno povoljno za zracne snage.
