Whatever dnevnik

Reakcije i osvrti

Zbogom Feralu, napokon...

Doživio sam jaki deja vu osjećaj čitajući tekst Andree Zlatar o odlasku Ferala i ostalim katastrofama prošlog petka. Eh, da mi je feta pršuta za svaki put koji sam naletio na takve romantizirane i do zla boga patetične tekstove o odlasku zadnjeg svjetla slobodnog novinarstva, koje se ne želi uklopiti u mainstream novinarstvo i prodati se oglašivačima, koji su jedini pisali kad su drugi šutjeli, yada, yada, yada...

Glava u balunu

U zadnja dva tjedna vrlo slabo pratim politiku i općenito dnevna zbivanja u Hrvata i šire. Uzelo me europsko nogometno prvenstvo, dobro se igra, naši su prošli u četvrtfinale i to mi je lajtmotiv interesa, barem ovaj mjesec dana koliko traje. Naravno, shodno drugoj opsesiji, našao sam i nekoliko političkih momenata i poveznica u cijeloj priči oko nogometa.

Čitam komentare na utakmicu Hrvatska-Njemačka i u jednim engleskim novinama naiđem na ovu rečenicu:

If there is a quick remedy for any depressed England fan then it is to see Germany losing. And they did not just lose - they were utterly humiliated in the process.

Prosto-prošireni sažetak o sastanku Pollitike

Skrušeno i bez oklijevanja priznati ću - imao sam veliku dvojbu da li da uopće krenem na sastanak pollitičara iz razloga jer je počeo EURO08, a ja bi vjerojatno gledao i utakmicu Azerbejdžan - Farski Otoci da su se kojim čudom kvalificirali. Međutim, dosadnjikav susret Češke i Švicarske sam odgledao do pola i sa par sati zakašnjenja se ipak uputio u Tolkien's misleći da možda neću zateći nikoga. Ali iapk je na okupu još bilo dosta ljudi u neudobnom krugu stolica u koji se trebalo tek zavući.

Mojim dolaskom otišla je Vesna ŠO (hm...ima li tu kakva poruka) ali ja sam se fino usidrio u stolicu i pustio da ljudi dolaze do mene :))) Sad ću nekoga zaboravit, ali upoznao sam neke nove ljude kao npr. mog Splićanina vinkomarra koji je osjetio sav žar galetovih ideja, frku i leddevet-a. Iako sam pričao s Potjehom i DCroatom, većinu vremena sam proveo u iznimno ugodnom ženskom društvu. Iznenadila me vipera koliko se ne da krstit ;) na sve ima spreman odgovor. Onda je tu naravno bio grgo (odbijam još uvijek prihvatiti preranu smrt moga pajde) i poslije nam se pridružila i esperanza.

Nije gotovo dok ne zapjeva debela gospođa

Evo, pošto je Zvone pokupio svoje kantice i lopatice iz ovog pješčanika te se duri na drugom kraju igrališta (a svako malo virne prema ovdje:), nema nikog da kaže pokoju o trenutnom stanju predizbora za nominaciju Demokratske stranke u SAD.

Na moju veliku radost, Hillary je nakon gubitka North Caroline i tijesne pobjede u Indiani, jučer sasvim satrala Obamu u West Virginiji (67%-33%) i već se po treći put vratila iz mrtvih, ovaj put možda i iz najteže situacije. Prvo su joj predviđali težak poraz nakon Iowe, pa je pobijedila u New Hampshireu, pa je nakon serije poraza osvojila dvije velike i važne države Ohio i Pennsylvaniu i sada je, nakon što su preporuke za odustajanje postale najglasnije, velikom razlikom odnijela jednu od važnijih država. Uporna je, to joj se mora priznati.

Debata kandidata za predsjednika SDP-a

Prvo, treba čestitati SDP-u na organiziranju prve debate ovog tipa u političkom životu Hrvatske. Sljedeći logičan korak bi bio ono što je dijelom najavio Zoran Milanović, a to je da svaki član stranke ima pravo glasa i da se na taj način vodstvo stranke bira potpuno demokratski, što bi utišalo napokon sve špekulacije tko je čiji čovjek i koje grupe koga podupiru. U tom smislu respekt SDP-u na ovom iskoraku, nadajmo se da će ih i ostale (kakti stranke bez komunističke hipoteke) slijediti i ukinuti farsične izbore s jednim kandidatom.

Slijede moji utisci o nastupu svakog od kandidata. Da ne okolišam previše - po meni pobjednik večerašnje debate je bez jače konkurencije - Zoran Milanović. Možda je nešto i naučio iz katastrofalnih komunikacijskih grešaka iz izborne kampanje, možda odlazak Zinke Bardić iz njegove blizine djeluje blagotvorno, ali večeras je bio uvjerljiv, jasan i s konkretnim porukama. Naravno, imao je i tipičnih momenata političarskog muljanja, najviše oko Osijeka, ali nećemo sad cjepidlačiti i tražiti kruha preko pogače. Vrlo dobar, Zorane, sjedni.

Vrijeđanje inteligencije

Evo i ja sam ovih dana bio po terenu pa nisam stigao ozbilnije komentirati istupe novog člana pollitike, kandidata za predsjednika SDP-a, Dragana Kovačevića. Počelo je s dva partijska referata na koje je većina opravdano skočila kao oparena. Pa smo mu zamjerili što ne odgovara na pitanja i onda je Dragan, izbavivši se od svekolikog lobiranja po terenu, uspio uloviti malo vremena da napiše neke odgovore pa su neki čak zaključili kako je, eto, sad sve super jer je komunikacija ipak postala dvosmjerna.

Neću više trošiti vrijeme na dolazak na pollitiku.com u stilu "slon-u-staklarskoj-radnji", ajmo vidjet kakve poruke šalje novi kandidat, prilično nepoznat širokoj publici, dao sam si malo truda pročitati ove tekstove na pollitici i neke na njegovom blogu. Generalna ocjena je ista kao i za onaj prvi tekst - puka frazeologija, puna općih mjesta, skrpljena od tisuća istih i sličnih istupa u kojima možete samo mijenjati ime stranke, a da referat ostane isti. Informacijska vrijednost - nula.

- Kaže da neće bježati od teških pitanja, a na jedno konkretno (kad će isporuka novih niskopodnih tramvaja) koje i ne bi trebalo biti preteško - odgovora nema.

Anti-NATO kampanja dotakla dno

Kao i Mr. Jaks, i ja sam u svoj inbox (a ne u junk-mail gdje spada, morat ću se žaliti na NOD32) dobio mail neke od anti-NATO inicijativa. Ništa strašno samo po sebi, ionako uz sve moguće filtere ipak dobijam hrpe smećarskih mailova, jedan više-manje. Naravno, ovaj je bio čisti deja vu, jer sam te stvari već pročitao upravo ovdje na pollitici iz pera Mate Kapovića. Iako mail nije potpisan, Zoran Oštrić kaže da je to djelo dotičnog gospodina.

Uz uobičajenu argumentaciju, koja je ovdje, od strane više diskutanata, prilično razmontirana kao neutemeljena, ovaj mail donosi i neke nove momente. Neću kopirati cijeli tekst maila (imate ga u komentaru Mr. Jaksa na Bepovoj temi "Argumentiranje ulaska u NATO") i stvari koje smo već prežvakali, samo ću komentirati te nove elemente.


-baze: Amerikanci inzistiraju na tri lokacije za NATO-ove tj. svoje baze u Hrvatskoj. Jedna je Zemunik kraj Zadra, jer je Zadar u vrhu u Europi po broju vedrih dana sto je posebno povoljno za zracne snage.

Podržite ulazak u NATO savez klikanjem na ovaj tekst

Vrijeme je da se udari barem nekakva protuteža bornama, inicijativama za referendum (kakti nepristranim) i što bi Zvone rekao, običnim trkeljarijama vezanim uz pristupanje NATO-savezu. Poštujem svačije mišljenje i stav, i svačije pravo da i iracionalno bude protiv nečega, no ipak više uvažavam one stavove koji su uz to i utemeljeni u nekakvim činjenicama. Promatrajući niz rasprava o NATO-u po bespućima interneta, uspio sam kategorizirati otpor NATO-u u tri skupine razloga

  1. svjetonazorski - pacifisti, liberali, why-can't-we-all-get-along aktivisti i slično - otpor kao rezultat pogleda na svijet
  2. politički - ako HDZ nešto zastupa, to mora da je loše - a i ljevica je generalno manje sklona vojnim savezima
  3. emocionalni - čitav niz "argumenata" o nepravednoj dominaciji, ratovima, pogibijama nedužnih vojnika, topovskom mesu itd...

Predsjednik Mesić - prilozi za opoziv - treći dio

U principu ne volim povijesne teme i prihvaćam onaj stari argument da nam takve rasprave danas ne trebaju niti su jako važne u današnje vrijeme. Ipak, moram napisat nešto o ponašanju predsjednika Mesića vezano uz te rasprave potaknute prijedlozima promjene trga kod HNK u Zagrebu i nekim istragama poslijeratnih zločina koje su krenule. Inače, predsjednik RH daje toliko materijala da moj opus vezan uz njegov opoziv već poprima obrise moguće knjige.

Prvo bih vas uputio na odličan tekst poznatog povjesničara Ive Banca u subotnjem Jutarnjem listu u kojem je predsjedniku Mesiću održao pravu lekciju o shvaćanju antifašizma i komunizma te zločina koji su činjeni pod tim okriljem. Ovdje pročitajte tekst: Ivo Banac u Jutarnjem

Kada će u Hrvatskoj biti mogući primaries?

Trebali su jedni jako sumnjivi predsjednički izbori u SAD, osam sivih godina predsjednikovanja Busha jr., neizvjesni predizbori na strani Demokrata pa da svi skupa uvidimo kako američka demokracija ipak funkcionira i može biti uzor mnogim zemljama. Da, slijedi još jedan blago amerikanofilski tekst sličan Zvoninom stilu, molim dežurne amerikanofobe i teoretičare zavjera da se uzdrže prežestokih reakcija na prvu ruku dok ne pročitaju cijeli tekst.

Za početak bih citirao Billa Clintona koji je rekao "There is nothing wrong with America that can not be fixed with what is right with America." Naravno, ako krenemo od Amerike kao jedine globalne supersile danas koja efektivno može provoditi, pa i nametati svoje interese, uvijek ćemo naći niz primjera koji neće biti pohvalni. A opet, ako ćemo biti iskreni i pošteni, možemo naći i niz primjera gdje Amerika djeluje pozitivno na svjetske probleme, koristeći svoje resurse, ljude, opremu (OK, u skladu sa svojim interesima, ali nevertheless... ne poznajem primjere čistog altruizma u svjetskoj politici).

ZERP: Lako za tehniku i novce, samo da je pameti...

Danas je u Jutarnjem objavljena breaking news: ZERP nije provediv!
Ali ne zbog nedostatka financijskih i tehničkih mogućnosti, nego zbog toga što se nitko nije sjetio zakonom proširiti ovlasti policije, obalne straže, vojske i na taj dio mora koje smo zapasali. Mutava ministrica pravosuđa vjerojatno se neće ni osvrnuti na ovaj podatak, kao ni njen Šef koji je u maniri noja dočekao niz loših vijesti koje su ga dočekale na početku drugog mandata.

Još manje je za vjerovati da će ministrica podnijeti ostavku radi amaterski odrađenog posla jer je njeno ministarstvo odgovorno za pripremu provedbe odluke Sabora o ZERP-u i jednostavno je moralo pripremiti zakone ili izmjene zakona koji bi omogućili provođenje te odluke. I tako, sad pravno nismo u stanju braniti ZERP osim toplim preporukama onima koji se u njemu zateknu. Što me dovodi do još jedne točke koju bih dodao popisu FSS (Frequently Stated Stupidities) o ZERP-u koji je sastavio Tonći Tadić.

Hoćete aktivizam? Evo vam prilike, i to po cijeloj Hrvatskoj!

Prošao je plan preuređenja gradskog bloka na Cvjetnom trgu i po mom mišljenju sasvim je sada nebitno raščlanjivati tko je glasao za, tko protiv, a tko je prigodno bio suzdržan. To je politička dimenzija priče i bila je dobro pokrivena do sad na pollitici, a sigurno će biti i ubuduće. Meni je zanimljiva društvena dimenzija, tj. kako će se ova priča odraziti na nas, građane i birače, ne samo konkretna stvar oko Cvjetnog trga, nego i cijeli taj način upravljanja gradovima, pa i državom.

Slovenski redikul govori što Unija misli

Iako Stankovićevu emisiju "Nedjeljom u 2" često gledam, danas oko 13,15 uopće nisam imao dilemu otići u grad na kavu ili ostati doma gledati emisiju. Najbolje je to objasnio moj prijatelj - "Imamo jednog političkog redikula, koji je kao kontroverzan i priča gluposti, i sad bi mi trebali odvojit svoje vrijeme da ga gledamo... Neću."

Upravo tako - budalama je najgore pridavati pažnju, jer to i traže. Zmagi treba pridavati jednako pažnje kao i Jošku Jorasu. Sad ćemo ga malo slušat, pa ćemo se nervirat, pa će evo i u novinama bit malo skandala s Hloverkom i tako... napravi se cirkus oko običnog marginalca kakvih svaka država ima. Pametan i pristojan puk obično takve pojave ignorira.

Smrznuti europski fondovi

Europska Komisija smrznula je puste milijune eura namijenjene Hrvatskoj. Zatvorili su novčanik koji nam je i do sada bio na previsokoj polici pa bi skačući na prstima tek tu i tamo nešto iz njega uspjeli ugrabiti.
Kao što je već pisao drlesar u tekstu 130 milijuna eura out krivica za to je dobrim dijelom na Hrvatskoj, na njenoj Vladi i ministarstvima uključenim u provedbu tih programa.

To želim na početku jasno reći da ne bi poslije bilo da amnestiram Vladu od odgovornosti. Govorim iz već višegodišnjeg iskustva rada na europskim projektima iz programa PHARE i okvirnih programa EU (FP6 i FP7). Naše institucije, a tu navlastito mislim na Ministarstvo financija i Ministarstvo znanosti su trome, često otežavaju administraciju i rad, a što je najgore ponekad odgovorni ljudi nemaju pojma što rade, pa improviziraju. To je donekle i razumljivo jer smo mi u te programe ušli relativno nedavno i nema dovoljno educiranih ljudi za rad na tim projektima. Ali ipak to nije opravdanje, uvijek se može raditi brže i educirati ljude.

Još jedan euroskeptični tekst

Kako rastu razni pritisci iz Europske Unije tako i meni proporcionalno raste tlak. Još kad i ovdje pročitam razne tekstove u kojima se opet traži puna suradnja s Unijom, onako mi malo to ide na živce. Prije neki dan u hiper-gledanoj i intelektualnoj emisiji Branimira Bilića (Lica nacije) jedan gost je rekao da je ideologija samoupravljanja i socijalizma zamijenjena ideologijom Europske Unije. U potpunosti se slažem s time.

WriteSomething knjiga
Syndicate content