pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kada sam napisao dnevnik „Adio Mare!“ odlučio sam da se više nikada neću (morati) baviti Marijanom Petir.

U rujnu sam sudjelovao na saborskom okruglom stolu pod naslovom „Gospodarenje otpadom i lokalna samouprava“. Nemalo sam se iznenadio da se dična, meni omiljena, predsjednica Saborskog odbora za gospodarenje otpadom pojavila tek nakon sat i pol vremena (što je čak i dobro jer se njezina zamjenica, poznata eko-feministica nije čak ni udostojila pojaviti). Valjda je ovo dovoljno rječit dokaz koliko obje drže do ekologije, i kako taj saborski Odbor uistinu dobro radi svoj posao.

Novinari su, na žalost, već bili otišli kada je mala Marijana uzela riječ, pa je tadašnja njena izjava prošla nezapažena u medijima. Naime, mala je Marijana započela svoje izlaganje o gospodarenju otpadom riječima kako je uzrok svim našim ekološkim problemima to što su Hrvati eto nesavjesni pa u šume bacaju sve od mrtvih beba do automobilskih guma!!!??? Ne mogu vam opisivati svoje zgražanje i osjećaj gađenja nakon tog neshvatljivog pokušaja duhovitosti. Ipak, uspio sam se suzdržati od pisanja dnevnika, premda mi se „sve poklopilo“: mala Marijana, ekologija, gospodarenje otpadom. Moje teme. Eh da, uključila se Marijana i u kasniju raspravu o gospodarenju otpadom, ali je (opet) promašila temu i postavila pitanje o zagađenju zraka - to je njoj (valjda) isto?

Nisam mislio pisati više o maloj Marijani jer ona to svojim likom i djelom (za sada) ne zaslužuje. Jer, kao što sam rekao u prethodnom dnevniku:
Zasigurno će mala Marijana morati pojesti još mnogo špinata u životu dok ne postane pravi, istinski borac za zaštitu okoliša, nije dovoljno samo se domoći fotelje. Dok se to ne dogodi, dok mala Marijana ne postane pravi političar, odgovoran za svoje postupke i odgovoran narodu koji ju je izabrao, i kojemu je prisegnula, volio bih vidjeti u tom saborskom odboru ljude od struke i znanja te sa istinskom željom da doprinesu zaštiti okoliša i boljitku društva.
Jelenska je na ovim stranicama pisao o drugim dvojbama oko male Marijane, očito ju on bolje poznaje. Bit ću iskren: osim njenog djelovanja po pitanjima zaštite čovjekovog okoliša, mala Marijana me uopće ne zanima, ali, na moju žalosti, ona je predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša!

Razlog zašto pišem ovaj dnevnik je prokleto jednostavan: kakvoća zraka u Sisku, na koju sam upozoravao i u prošlom dnevniku zadnjih je dana katastrofalna! Naravno, mala Marijana ne mora čitati HINU da bi o tome bila informirana – ona je iz tog kraja i to jako dobro zna. Ali za vas kojima je Sisak samo jedna točka na karti do koje autocesta nikako da dođe (jer nikako da sakupimo dovoljno novaca za tako zahtjevnu cestu na tako nezahtjevnom terenu), prenosim što je o tome rekla HINA:

Kronologija jedne histerije odnosno kako je ekologija postala izgovor za svašta… scena druga…

Drugi dnevnik iz ekološko-političkog serijala bi se po nekoj logici trebao zvati „Maršal“ ili nešto na tu temu (jer sam inspiraciju za prvi dnevnik dobio u naslovu filma „Kako je počeo rat na mom otoku“, ali novi akter „ekološko-histeričnih“ zbivanja od prije dva-tri dana mi je pomrsio račune i samo dodatno potvrdio moju tezu iz prethodnog dnevnika da se pod krinkom ekologije krije najjeftinije politikantstvo.

Marijana Petir, još uvijek mlada nada HSS-a, saborska zastupnica i predsjednica kluba HSS-a u Saboru ujedno je i predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša, članica saborskog odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo te još nekih odbora, teologinja i profesorica biologije, izabrana u Sisačko-moslavačkoj županiji, rođena 1975. godine. Sve ljepše od ljepšeg. Kada ovo pročitam pomislim, Bože, hvala ti da imamo ovako mladu, istinoljubivu i obrazovanu zastupnicu na čelu odbora koji bi trebao skrbiti o okolišu. Ali da li je tako?

Kronologija jedne histerije odnosno kako je ekologija postala izgovor za svašta…

Svima su puna usta ekologije, ali ih je malo koji je i uistinu imaju na umu. Ne smatram se ekologom, ali sam profesionalno vezan uz zaštitu okoliša, održivi razvoj i još neke tako rado izgovarane fraze u medijima. Vjerujem da je industrijska proizvodnja u svim dijelovima ove zemlje moguća, potrebna i nužna ali uz sustavno inzistiranje na primjeni ekoloških normi i strogi nadzor. Držim da su trgovačka društva u pravilo law-obidient (odnosno da se pridržavaju zakona) a ne socialy-responsible (društveno odgovorna). Neke naše ekološke bombe nisu izravno vezane uz industrijsku proizvodnju, ali se o njima šuti. Bude li interesa, možemo i njih razmatrati.