Da je dosta toga trulo u hrvatskoj stranačkoj politici nije tajna već dvadesetak godina, ali je „Slučaj Čačić“ potencirao tu krizu do razmjera koji otkriva suštinu problema. Jednostavno rečeno, dok u hrvatskoj stranačkoj politici ne budu postojali demokratski standardi koji će sprječavati autokratsko upravljanje političkim strankama, nemoguće je da demokratski odnosi vladaju i strukturama vlasti, počevši od predsjednika Republike, Sabora i Vlade.
Nakon niza promašaja otkako je prije šest mjeseci zasjeo na čelo nove hrvatske Vlade Zoran Milanović koji se u više navrata volio hvaliti kako njegova Vlada radi transparentno potajice je Hrvatsku izručio na milost i nemilost multinacionalnom kapitalizmu. Dok se javnost zabavljala maturom i pripremama za organiziranje gay parade u Splitu Vlada je s potpisom premijera Milanovića kao podzakonski akt još u ožujku donijela uredbu o izmjeni i dopunama Uredbe o razini genetski modificiranih organizama u proizvodima ispod koje proizvodi koji se stavljaju na tržište ne moraju biti označeni kao proizvodi koji sadrže genetski modificirane organizme. Uredba je objavljena u Narodnim novinama br. 39/2012.
Ostavka ministrice zaštite okoliša i energetske učinkovitosti Mirele Holy samo je potencirala krizu identiteta koju demonstrira i kroz koju prolazi nova Vlada u ovih šest mjeseci. Sve što je SDP na čelu Kukuriku koalicije obećavao u svojem „Planu 21“ bila je najobičnija prijevara birača, jer je njih bilo važno navući novim političkom opcijom, što i nije bio neki problem s obzirom na korupcijsku i kriminalnu povijest HDZ-a.
U proteklih šest mjeseci otkako je na vlasti SDP na čelu Kukuriku koalicije nizom poteza dokazao je da je koalicija nesposobna uhvatiti se u koštac s vrlo ozbiljnim političkim, gospodarskim, financijskim i uopće društvenim izazovima pred kojima se našla. Promašaji i pogrješke su se toliko nagomilali da se već sad postavlja pitanje treba li ova Vlada odstupiti, jer je nemoćna da riješi probleme od nacionalnog značaja. Njihov „Plan 21“ bio je najobičnija prijevara na koju su nasjeli birači glasajući više protiv HDZ-a nego za SDP i koaliciju.
Svoju izbornu konvenciju za vodeća tijela stranke, bolje rečeno partije, hrvatska Socijaldemokratska partija održala je pod motom „Srce dobrih promjena“. Taj detalj sam po sebi ukazuje na to koliko SDP kao vladajuća stranka na čelu Kukuriku koalicije ne shvaća realnost hrvatske političke, gospodarske i financijske zbilje. Nakon šest mjeseci na vlasti, premda je to bilo očigledno i prije isteka simboličnih 100 dana, SDP nije ponudio široj hrvatskoj javnosti ništa od onoga što bi se moglo podvesti pod tri značajke navedenog gesla.
Izbor Tomislava Nikolića krajnjeg desničara i osvjedočenog četničkog vojvode za novog predsjednika Republike Srbije stavlja hrvatsku politiku prema istočnom susjedu u ozbiljna iskušenja. U posljednjih desetak godina, bez obzira tko je bio na vlasti, kako u Predsjedničkim dvorima tako i u Hrvatskome saboru, službena hrvatska politika vodila je popustljivu politiku prema Beogradu, opravdavajući to potrebom okretanja budućnosti i stabilnosti u regiji.
Vladajuća Socijaldemokratska partija izabrala je prošlog tjedna za predsjednika u idućem četverogodišnjem mandatu dosadašnjeg čelnika Zorana Milanovića. U tome ne bi bilo ništa čudnog da Zoran Milanović nije izabran u glasovanju 38.000 članova SDP-a bez protukandidata, budući da mu se u pretkandidacijskoj proceduri nije suprotstavio ni jedan suparnik.
Ako u nekoj državi ne postoji stranačka demokracija, dakle demokracija unutar stranaka, demokracije ne može je biti niti u samoj državi. To je hrvatski politički standard koji se na stranačkoj, ali i na državnoj razini, uz male izuzetke, primjenjuje već više od 20 godina. Zbog toga hrvatski politički sustav kronično pati od nedemokratskih postupaka, nedemokratskog izražavanja volje naroda i nedemokratskih rješenja, što je sve skupa dovelo državu u sadašnje stanje političke, društvene i socijalne krize.
Valja se upitati gledajući trezveno na događaje posljednjih nekoliko dana čemu je i kome poslužila atmosfera oko neodržanog skupa krajnje desnice u Zagrebu kojemu su navodno trebali nazočiti i predstavnici vodeći desničarskih stranaka iz Europske unije. Organizator skupa bila je marginalna Hrvatska čista stranka prava koja praktički nema nikakvog utjecaja na politička zbivanja u Hrvatskoj, ne samo zbog toga što nije zastupljena u parlamentu, nego što je i sama nevažna unutar razjedinjene, a što je još važnije neutjecajne političke desnice u državi.
Prije tri dana "Večernji list" je jednu od uvodnih stranica posvetio novoj ministrici vanjskih poslova Vesni Pusić. Pod sugestivnim naslovom "Žena donijela viziju u vanjsku politiku, napokon smo jasni", uz slike njezinih susreta sa stranim državnicima i diplomatima, uključujući američku državnu tajnicu Hilary Clinton i srbijanskog predsjednika Borisa Tadić, novinarka "Večernjeg lista" Sandra Veljković počinje citatom nove ministrice koji glasi: "Hrvatska nije više malo đače".