Imenovanje Hloverke Novak Srzić za v.d. direktoricu Hrvatske televizije nije posljedica kontrole sadašnje vladajuće stranke, nego posljedica lošeg zakona o HRT-u kojega je usvojio vladajući SDP, odnosno predložio tadašnji ministar kulture Antun Vujić, a svojim rigidnom isključivošću u saborskom Odboru za medije provodi sadašnji predsjednik tog Odbora Nenad Stazić.
U netom usvojenim ustavnim promjenama sa stajališta državnih interesa Republike Hrvatske najvažnija je bila intervencija Vesne Pusić zastupnice Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata koja se usprotivila prijedlogu Vlada da se Zajedničkom vijeću općina (ZVO) sa većinskim stanovništvom srpske manjine na području Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije prizna status pravne osobe.
Treba podsjetiti da je Zajedničko vijeće općina u tim županijama formirano na temelju Erdutskog sporazuma potpisanog 15. studenoga 1995. u Erdutu i Zagrebu kao prijelaznog rješenja za mirnu integraciju hrvatskog Podunavlja u Republiku Hrvatsku. Erdutski sporazum doveo je do formiranja prijelazne uprave kao posljednje operacije Ujedinjenih naroda na području Republike Hrvatske, poznate pod nazivom UNTAES, ustanovljene rezolucijom Vijeća sigurnosti od 15. siječnja 1996. godine.
NB. Molim komentatore, a osobito Danimira, da se drže teme, a ne u ponestatku argumenata moje osobe. S takvima uopće ne mislim raspravljati.
Iako je u ovih 100 dana po mojem sudu počinio niz pogrešnih koraka, kako u sastavljanju svojeg savjetničkog tima tako još više u potezima koje je vukao, o čemu sam objavio nekoliko dnevnika, predsjednik Ivo Josipović šlag nam je ostavio na kraju tih 100 dana.
Njegov posjet Republici Srpskoj koja je po presudi Međunarodnog suda pravde u Haagu utemeljena na genocidu ozbiljan je udarac hrvatskoj politici u Bosni i Hercegovini. Naravno, ova ocjena odudara od većine medijskih komentara počevši od HTV-a do projugoslavenskog „Jutarnjeg lista“, pa će zato i ovaj moj osvrt na njegovih 100 dana kulminiranih posjetom Miloradom Dodikom biti sasvim drukčiji od navijačkih komentara koji su se pojavili i na pollitici.comu.
Australija je konačno uhitila Dragana Vasiljkovića, poznatog pod nadimkom "kapetan Dragan", optuženog u Hrvatskoj za ratne zločine počinjene 1990. i 1991. godine. Sada predstoji postupak ekstradicije koji može potrajati nekloliko mjeseci, ali najvažnije je da je "kapetan Dragan" u rukama australskog pravosuđa a ono se mora držati pravorijeka najviše australske sudbene instance - Vrhovnog suda koji je presudio da Dragan Vasiljković treba biti izručen Hrvatskoj.
Naravno da je taj potez australskih pravosudnih organa dočekan s olakšanjem i odobravanjem u Hrvatskoj. Više najviših državnih dužnosnika dalo je u tom pogledu izjave u kojima se pozdravlja potez australskih vlasti.
Najčudniju izjavu dao je, ponavljajući još jednom da se najblaže rečeno ne snalazi u novoj funkciji predsjednika Republike, Ivo Josipović. On je izjavio : »Mislim da je dobro da je Australija poduzela ono što je i za očekivati, da se osobu osumnjičenu za ratne zločine uhiti i preda državi koja traži takvog osumnjičenika. Naravno, sve ostalo je na sudu«.
Spin Josipovića i „Večernjeg lista“ za Vuka Jeremića
Nije trebalo dugo čekati da se pokaže kako je govor predsjednika Ive Josipovića u parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, između ostalog, bio pripremljen za ciljeve srbijanske diplomacije, što i ne treba čuditi jer je glavni Josipovićev savjetnik u ovoj stvari britanski čovjek dr. Dejan Jović, a tu su mu još kasnije nadodani Chris Cviic i diplomat stariji od same Jugoslavije sveprisutni Budimir Lončar.
Predsjednik Josipović nastavlja s potezima koji već na početku njegova mandata ukazuju na upitnu sposobnost obnašanja funkcije predsjednika države, ili da se, da ga donekle amnestiramo, okružio potpuno nekompetentnim savjetnicima. Ipak, ako ga savjetnici loše savjetuju, njegova je riječ posljednja, što znači da pogrešno procijenjuje značaj svojih državničkih odluka.
O takvom se slučaju radi njegovom odlukom da ne otputuje u Poljsku, kako bi odao počast tragično nastradalom poljskom predsjedniku Kaczynskom. Za predsjednika Josipovića ne može biti nikakva isprika vulkanski pepeo koji je blokirao zračni promet nad većim dijelom Europe. Zagreb se nalazi u srednjoj Europi, gdje su sve destinacije relativno dostupne drugim prijevoznim sredstvima, ako se ne može koristiti zračni prijevoz. To je uostalom demonstrirao slovenski predsjednik Danilo Tuerk, pa ne stoji opravdanje da je Ivo Josipović morao otkazati odlazak u Krakovu zbog prometnih problema.
Dvije su važne nelogičnosti koje proizlaze iz ovakvog odnosa Republike Hrvatske, a posebice njezinog predsjednika, prema odavanju počasti poljskom predsjedniku.
Postoje dvije ključne dimenzije govora predsjednika Republike Ive Josipovića u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. U svakom slučaju treba pozdraviti njegovo ustrajavanje na potrebi da se sva tri naroda okrenu prema budućnosti kako se prošlost ne bi ponovila, ali neke njegove ocjene upravo o prošlosti predstavljaju kontradikciju. Pogledajmo, međutim, koje su to dvije ključne dimenzije njegovog istupa. Prva je unutarnjepolitička, a druga je vanjskopolitička.
Prije svega suosjećam i dajem punu potporu kolegi Marku Rakaru u cijeloj ovoj po meni iskonstriranoj aferi. Zato ću ovje novinarski izložiti vlastiti neovisni pogled na cijeli slučaj, za kojeg ne kažem da je točan, ali je svakako intrigatno hipotetski.
Svi koji nešto pozornije prate politiku i zbivanja vrlo dobro znaju da je u svakom političkom događaju ili potezu "timing" izuzetno važan i da se ne smije zanemariti njegov značaj.
Pogledajmo kad se i kako se dogodila ova afera. Prije svega Hrvatsku potresa pitanje tko stoji iza afere "Podravka", jer očito ne radi se samo o Polančecu, tu je nova afera u kojoj su s prstima u pekmezu i ministri iz SDP-ove vlade, nakon dužeg vremena (pročitajte Mirtafloru iz Rijeke) zabilježen je jedan ozbiljan radnički skup i najavljeni novi, Jadranka Kosor nema autoriteta da nastavi s antikorupcijkom čistkom među svojim ministrima, Vlada se opet zadužila za 500 milijuna eura, najavljena su a neka i provedena nova poskupljenja, Pukanićevi transkripti otkrili su Pavićevu odnosno EPH-a povezanost s kriminalom. Mislim da je i ovo dosta.
Iako još nije prošlo uobičajenih 100 dana otkad je postao predsjednik Republike, Ivo Josipović je nizu većih i manjih političkih i operativnih grešaka dodao još jednu. Nema sumnje da mu ga je, budući da je u njegovom savjetničkom timu zadužena za društvena pitanje, servirala bivša urednca Radija 101 Zrinka Vrabec Mojzeš, što samo potvrđuje da je u odabiru nje kao savjetnice počinio pogrešan izbor.
Radi se o susretu s predstavnicima potpisnika peticije o Latinici. Ključni podatak u toj peticiji leži u činjenici da je od 20 potpisnika čak 12 izvan Republike Hrvatske, a i Denis Kuljiš se, budući da radi za Dodikove "Nezavisne novine" u Republici Srpskoj, može napola svrstati u tu skupinu. Evo tih imena:
Senad Avdić, glavni urednik BiH tjednika "Slobodna Bosna"
Matija Babić, vlasnik Index.hr
dr. Sandra Bašić Hrvatin, predstojnica Odjeljenja za humanističke studije Koper, Slovenija
Saša Dujin, direktor vojvođanskog radija "Novi Bečej"
Zdenko Duka, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva
Rajko Grlić, filmski redatelj
Bakir Hadžiomerović, urednik političkog magazina FTV "60 minuta"
Drago Hedl, novinar Jutarnjeg lista
Hrvatska je u ovoj godini ušla u završnu fazu definiranja svoje sudbine. Postojeći politički sustav definiran Ustavom iz 2000. godine pokazao se nedjelotvornim da bi se strateški riješili državni politički, socijalni, gospodarski i ostali problemi s kojima je zemlja suočena na pragu ulaska u Europsku uniju.
Neovisni, ali ne i neutralni