pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Počela sam odgovarati na dnevnik g. Vidovića, ali je post prerastao u samostalan dnevnik.
Noćas sam mazohistički pratila dio rasprave u Saboru, povremeno mijenjajući kanal, da popratim Otvoreno na prvom programu. Još me glava boli od uzalud potrošenog vremena.
Osobno, najviše mi se dopalo izlaganje g,. Mršića, koji je govorio točno ono što bih i sama rekla od riječi do riječi. Svaka čast spomenutom gospodinu.
Jako sam pažljivo slušala izlaganje gđice Petir, koja je ispričala cijelu ekološku studiju o ZERPU. Žena se potrudila. Vrhunac koji me je dotukla, bar sam mislila u tom trenutku, kad je Bebić održao govor o državnicima i političarima. Gledam, ne vjerujem, drži govor kolegama zastupnicima, kako je razlika između državnika i političara da državnici preuzimaju odgovornost za odluke i kad one nisu u skladu sa željama javnosti. Pa je li on svjestan da je svog velikog vođu upravo pokazao kao malog opskurnog političara, koji nema petlje napraviti državničku gestu i preuzeti odgovornost, nego sve prepušta Saboru i zastupnicima. Nemam riječi, i još ima petlje držati prodiku zastupnica. Ja sam jednostavno šokirana.

Prošlo je skoro 3 mjeseca od izbora, i već mjesec i pol imamo koalicijsku Vladu s obimnim koalicijskim sporazumom. Super. Oporba nikad jača. Par ručica u Saboru ih dijeli od vlasti, gotovo pa savršeno. Hmm..Da.
Kako je formirana Vlada, katastrofična ekonomska predviđanja ne prestaju. Vlada vjeruje da je vrlo moguć takav tijek događaja i poduzima korake, ne bi li to spriječila. Opet bi rekli odlično. Hm.. Ali koje korake?
Demokratske, civilizacijskih dometa, oni LIJEPO MOLE, trgovce, bankare koji su već ostvarili odličan profit od ovog društva, da u cilju spašavanju istog, malo smanje kamate, i tako doprinesu općem oporavku.
Isto tako LIJEPO ZAMOLE tvornicu umjetnog gnojiva u Kutini da ne podiže baš toliko cijene, jer će poljoprivrednici propasti.
Vlada ZABRANI podizanje cijena električne energije i plina, ali opet LIJEPO ZAMOLI INU da više ne podiže cijene svoji goriva.
Od ovolike pristojnosti me je već zaboljela glava. Počelo mi je promicati, da li mi živimo u društvo koje se temelji na tržišnom poslovanju i sličnim stvarima.

Evo konačno se konstituirao Sabor, dobili Vladu, povijesni koalicijski sporazum, i možemo krupnim koracima naprijed. Tako su nas barem uvjeravali vladajući.
Ali kao i uvijek, poslije pijanke, boli glava, rastura mamurluk. Tako smo se i mi našli negdje. A gdje?
U zemlji u kojoj je inflacije počela bježat, a rijetki pokušavaju je ulovit. U zemlji, kojoj su zamrznuti pristupni EU fondovi. Kojoj su zaustavljeni pristupni pregovori, jer ne provodi reforme. U zemlji koja ima, a nema ZERP, a opet ima problema zbog tog ZERP-a, kojeg zapravo ni nema.
Pa nije valjda da se sve ovo dogodilo u prosincu 2007. nešto se dalo naslutiti i prije, ali nije nam bilo drago čuti. Neki od nas su čuli i shvatili, ali nisu u poziciji da utječu.
Čuju se izjave naših vladajućih od prije par mjeseci gdje nas se uvjerava, potpuno samouvjereno, da sve te zloguke prognoze, su zapravo zavist i ljubomora na njih, jer oni znaju kako dalje.

Opet nam je glavna tema u Zagrebu i okolici deponij Jakuševac. Ogromna hrpa smeća, navodno sanirana, je kako kažu stručnjaci, pred kolapsom.
Gradski oci kažu, pak, da nije tako dramatično, pa su čak i autora izvješća dali u medije da sam sebe opovrgne. Ili se to meni samo učinilo. ( Nisam zapamtila, kad je bio na jednoj od TV postaja, gdje pokušao umanjiti dramatiku)
Naravno, nakon vode na Vrbanima, klizišta u Kupskoj, a i sjećanja na nedavno završenu sanaciju samog odlagališta, nitko im previše ne vjeruje. A kad se još prisjetimo i požara u spalionici Puto, koja se upravo razmontirava, polagano, i diskretno, razloga za povjerenje skoro da i nema.
Ovo je pokrenulo opet prče o zatvaranju ovog deponija.
A to je zapravo moj motiv za ovaj dnevnik.