pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Neki da nakon polufinalne utakmice Hrvatska-Francuska, odlazim ujutro u trgovinu. Samoposluga ne radi, vidim policiju,pitam što se dogodilo. "Znate, dečki su malo slavili pa su razbili staklo na samoposluzi i kiosku" i uništili jedna automobil stotinjak metara dalje. Naravno u tom trenutku prolaze mi kroz glavu svi oni huligani na utakmicama po zemlji i svijetu koji su zaogrnuti zastavom ispod koje i ja stojim. U meni bijes, tuga i sramota. Vrtim filomove u našem identitetu, kulturi, povijesti i borbi za nacionalni identitet u kojem i osobno sudjelujem pronoseći Hrvatsku svijetu gdje god da se nalazim ne za neku plaću na teret te iste države nego is čistog domoljublja. Malo su se ipak frustracije smirile. Danas novi šok.

Donosim jedan tekst koji u svakom slučaju može razjasniti neka pitanja vezana uz skrivanje dokumenata Vrhovnog savjeta obrane gdje se jasno vidi tko je imao kakvu ulogu.

SKRIVENI KLJUČNI DOKUMENTI O GENOCIDU
Florence Hartmann

Bivša glasnogovornica Tužiteljstva Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju iznosi sistematičan pregled postupaka kojima su skriveni zapisnici Vrhovnog savjeta obrane, koji su mogli biti dokazi protiv Srbije za genocid u Srebrenici.
U travnju 2006. godine, Bosna je iznosila svoje dokaze protiv Srbije na prvom suđenju za genocide ikad održanom na Međunarodnom sudu pravde (Internacional Court of Justice, ICJ). U istom Nizozemskom gradu, jedan kilometer dalje, drugi UN-ov Sud, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (Criminal Tribunal for former Yugoslavia, ICTY), nije naredio skidanje pečata sa Srpskih državnih arhiva. Stoga je Bosna bila spriječena zatražiti dokumente koji su mogli biti dokazi protiv Srbije u slučaju genocida.

Prije nekoliko mjeseci, zbog lakšeg prometnog prekršaja budući da sam uložilo žalbu našao sam se na jednom Prekršajnom sudu na jednom lijepom malom našem gradiću. Ulazim u sudnicu, službenica donosi spis, sutkinja lista i pali cigaretu. Iako sam pušač nisam nogao vjerovat da sutkinja vodi raspravu i puši. Tri cigarete za vrijeme rasprave. Podsjetilo me to na neka bivša vremena. Ta ista sutkinja budući da me "policija nije mogla naći", a radim 500 metara od suda mi je odredila zabranu prelaska granice i uhitbeni nalog, ali to je druga priča. Naravno nakon kave i tri cigarete oderala me s kaznom dobro, a ja se pitam koliku je prekršajnu kaznu zaslužila ona dok je pušila za vrijeme sudske rasprave. Danas sretnem prijatelja, drugi grad isti Sud (prelršaj istekla registracija). Kako je bilo? Grozno, kaže, zamisli sutkinja je jela burek za vrijeme rasprave i s punim ustima držala lekciju, a umjesto: Dobar dan, izvolite, samo mi je mahnula da priđem. E pa lijepo, i mi sada idem raspravljat o pravosuđu. Burek, cigarete, presuda....

Gotovo svakodnevno slušamo o raznim prijetnjama vezanim uz stupanje na snagu odluke o ZERP-u, o toj "tihoj diplomaciji" i "tehničkim podacima". Bitno je naglasiti slijedeće: svaka obalna država ima pravo na gospodarski pojas ako ga izričito proglasi. Hrvatska je to učinila na temelju svih važećih propisa međunarodnog prava. Obalne države u izrazito nepovoljnom geografskom položaju kao što su primjerice Slovenija, BiH, DRKongo, Jordan, Irak ga ne mogu proglasiti.