pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Mislim da nema osobe na kugli zemaljskoj koja nema o tome stav - proGAY / kontraPEDERI ...

To je pojava koja se javlja kao predmet mnogobrojnih vrsta rasprava - to je politicko pitanje prvog reda, religiozno pitanje, socijalno/drustveno pitanje, humanisticko pitanje, o tome mnogo sto ima reci medicinska struka, policija, umjetnost, baba Reza s placa, politicar koji treba glasove, murijas koji osigurava gay parade, skinhead koji mota lanac za provod, mati koja strahuje za sina/kcer, uplasena mlada spodobica koja jednog dana otkrije da gleda na pogresnu stranu i da je drukcija od onog kako je propisano ...

O tome se uvijek krene ponovno pricati u javnosti kad se dogodi neki incident ili kad GAY skupina odluci izaci na ulice ...

Mene je medutim nicim izazvanu i izvan sezone pricanja o "pederima", na pisanje ovog posta ponukao zanimljiv prilog televizijske kuce ABC u emisiji 20/20 koja ide petkom i koju sam gledala prije tjedan dana, o cemu ce kasnije u tekstu biti rijeci.

Osobno, moram priznati da ja GAY pitanje podrazumijevam dijelom gradanskih sloboda, birati seksualnu orjentaciju je svacije neprikosnoveno pravo koje ja uvazavam i postujem.

Evo smo svjedocima da se u zadnjih par meseci na svim razinama ostre koplja oko nekih vaznih tema. Jedna od njih je pristup NATO savezu i rasprava o svim aspektima tog cina.

U te i takve teme se naravno svak razumije i ima sto za reci - od visoko rangiranog politicara i generala koji je do devedesetih zanat ucio kao vozac kamiona ili vodoinstalater, preko razocaranog intelektualca koji se nad svime zgraza i drzi jalovo svog svetog apoliticnog zabrana, od novopecenog poduzetnika koji u metezu trlja ruke i siguran je da lova govori sve jezike i stuje sve bogove, do Bare s placa koja sasvim pouzdano zna sto je za nas najbolje. Postujem one koji jos uvijek vjeruju da je moguce izmijeniti stvari pukim cinom politicke volje gradana i demonstracijom gradanskih sloboda da se protestira.

--- ( izvadak iz nikad dovršene priče "IGRA SKRIVAČA" započete ratne 1991. godine ) ---
...
Pratili smo svakodnevno sto se dogada, ekipa je dolazeci umorna i prljava s terena nosila jednu losu vijest za drugom. C..... mi je rekao da je okolo samo sa zasiljenim odvijacem, nozinom i nesto "petardi", ono oruzje sto su dobili NEMA SLIKE, NEMA TONA - NE VALJA!!! Hrpa smeca, a ljudi - kako tko su se pobrinuli svak za sebe, kupili sa strane - samo on osobno nema bas love da se snade za nesto bolje, jedva i ovako zive. Do daljnjeg.
Hanumu je otpremio, boji se za nju, a opet, ona neprestano place i place sirota, znas kakva je.
Ma vidi - ne voli ona kad joj drzim govore, a ja nikad nisam podrzavala takav pristup, mislim, svi mi imamo svoje trenutke slabosti i kad se zavucemo u kut i zavijamo, i sazaljevamo sami sebe sigurni da smo zrtva neke nepravedne i nadmocne sile - ali TO NE MOZE POSTATI NACIN ZIVOTA !

ODBIJAM se tako osjecati !!! Malodusnost rada poraz - uvijek.
...

O dogadajima vezanim za uhicenje gospodina Peratovica se vec podosta pisalo, tesko je jos nesto dodati. Bojim se da ovo sto se njemu dogodilo nije presedan i da je posrijedi bila hotimicna namjera da se ovaj cin zastrasivanja odrazi kako na njega samog, tako i na svakog kome bi palo na pamet objaviti ikakvu kompromitirajucu informaciju koja se odnosi na odredene ljude koji su u moci sprijeciti da se dozna istina o njima - ili o odredenim interesnim skupinama. Zaboravlja se da ovo vise nije doba kontroliranih medija - barem ne u mjeri kako se to prije cinilo, i ne za odredene grupe ljudi koji su sposobni prikupiti cinjenice i u odredenoj mjeri usporedbom raspolozivih podataka slobodno prosudivati na osnovu njih. Internet je dakle posast koja prijeti ! Medutim prisutna je stalna opasnost ugroze slobode govora i ogranicavanja informacija.
Sto nam kazuju iskustva drugih "razvijenijih" digitalnih i inih demokracija ? Evo jedan primjer kako to rade Ameri.

Tko kaze da nema azurnosti i politicke i ine volje da se stane na kraj kriminalu i "kriminalu"???

http://www.glas-slavonije.hr/rubrika.asp?rub=3&ID_VIJESTI=81759
clanak iz dnevnog glasila "Glas Slavonije" od 18. listopada 2007. godine - buduci da lokalpatriotski dnevno prelistam tu novinu, ovaj clanak prenosim za one koji nemaju taj obicaj.

 Prenosim uvod

Blog Action Day je organizacija kojoj je cilj iskoristiti moć bloga i glas blogera kako bismo svi zajedno na isti dan prenijeli i dignuli svoj glas o određenoj temi.

 Moto akcije je "One issue. One day. Thousands of voices."

 Danas, 15.10.2007. - ta tema je Okoliš.

Ovo je clanak koji se pojavio jucer u dnevnoj tiskovini http://www.stripes.com/ , glasilu americke vojske koje ima svoje posebno dnevno izdanje za Europu, Bliski Istok i Pacifik.

Da se nadovezem na jedan ozbiljan i utemeljen komentar gospodina Cerovca :

Mislim da nije fer prema onima koji možda nisu u stanju razumjeti engleski tako dobro, objavljivati tako duge citate na engleskom. Mogli ste se potruditi pa prevesti. Tako bih ja, koji dnevno čitam njemačke novine mogao često štogod samo prenjet, na njemačkom, pa kud bi onda došli na pollitika.com.

Ja osobno govorim samo hrvatski i engleski, moje znanje njemackog je bijedno i ako mogu izbjeci sluziti se njime to rado cinim :). Vjerujem da se ljudi negdje dave od smijeha i dobiju grceve kad pokusavam govoriti, i premda zivim u Njemackoj, na svu srecu nemam pretjerane potrebe rabiti ga jer zivim i radim u engleskom govornom podrucju.

U svezi glede demokracije. Ona predstavlja principe, osnovno je pravo na neslaganje i javno iznosenje neslaganja bez straha od politike ili mozda cak i fizicke eliminacije. Te principe smo prihvatili, ostalo je na nama

To je bio jedan od komentara na post SDP rusi kineski zid

Definicija kaze da pojam DEMOKRACIJA označava oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana kroz poštene izbore.

Naravno, definicije su jedno, praksa je drugo. U nase vrijeme svjedocima smo da su u svijetu mnoge apsolutisticke vlade i diktature dosle na vlast pomocu izbora. Cak i kad izbori nisu farsa, koliko je doista mjerodavno ono sto na kraju dobijemo i koliko je to stvarni odraz volje naroda, a koliko dobar izborni inzinjering i neizlazak znacajnog dijela biraca na izbore?

Imamo nove snage - dobrodosla Iva :) s postom Partizani i ustase u mojoj glavi.

Jos dok sam bila mlada i buntovna, i mene su zaokupljala ovakva razmisljanja, odrastala sam na zelenim socnim livadama samoupravnog socijalizma i bratstva i jedinstva, a onda je ispoljavanje ovakve vrste misli bilo ravno herezi, kljukali su nas politikantstvom tri put dnevno prije jela - unatoc tomu nisam se odavala politickom razmisljanju, jedino sto sam bila Titova pionirka i omladinka, ali to se moralo po defaultu, nitko te nije nista pitao - suti i pjevaj !

I isto mi je islo na zivac sto mi pokusavaju ispirati mozak PROSLOSCU, partizanskim hororima i sapunicama i agitprop silovanjem osjecaja za pristojnost i mjeru.

Receno je u jednom od komentara na jos jednom postu o generalu Gotovini ovako :

Vjerojatno će koju kunu priložiti i oni koji cijene nekoga tko je izložio svoj život opasnostima da bi oni danas normalno živjeli.

Ja doista ne bih sad ulazila u polemiku je li gospodin Gotovina radio ista neprimjereno ili je samo vrsio svoju duznost najbolje sto je mogao sukladno mjestu i vremenu u kojem se zatekao. Ne bih uopce zeljela ponovno elaborirati sve dostupne i poznate cinjenice jer smo ih vidjeli u vise navrata. Gledali smo skupove masovne podrske generalu i skupove gdje se o njegovoj glavi cjenkalo, iznudivalo, varalo, pritiskalo i pregovaralo na najvisoj razini. Isto smo gledali skupove gdje se grmjelo o neizrucivanju, da bi ga se prekonekoliko godina poslije naravno izrucilo od strane istih osoba.

Eh :)))
ne znam kako je to u vasoj kuci, ali ja osobno imam problem koji nije vidljiv slucajnom promatracu i koji me u zivotu jako znade kostati dodatnog vremena i jalovog objasnjavanja : nikako ne mogu odrediti kamo pripadam!
Ovo cijelo razmatranje naravno ne ukljucuje NACELA.
Stavovi su tu da se mijenjaju ako treba, nacela su ona koja su trajna. Ukoliko se primjerice promijene okolnosti, mora postojati prostor za promjenu misljenja o necem, rigidnost je smrtni grijeh za svakog tko drzi do mentalne higijene. Isto tako, moralna, casna i dosljedna osoba je IPAK drukcija kad ima 20,30 ili 40 godina - postoji nesto sto se zove prioriteti i zivotno iskustvo, i te stvari i te kako oblikuju nasa razmisljanja.

Citam izvrstan tekst -"Psihološki profil Sanadera: Autoritarni lider bez pokrića" koji se moze naci na Drugi film portalu.

Fascinantno je kako mnostvo ljudi zapravo ne ide razmisljanjem dalje od konzumiranja pojavnosti politicara i ideoloskog perja kojim se isti kiti i za koje pripadnici istog jata uvijek s odobravanjem graknu - jednostavno i razumljivo - pripadanjem odredenoj grupi rodenjem i odgojem MORA znaciti da je to jedini ispravan nacin!
Manipuliranje masama je ozbiljan posao, doduse olaksan cinjenicom da kad dodu izbori, na tom terenu ono sto doista vrijedi je kvantitet, ne kvalitet - broje se listici, ne pamet koja stoji iza zaokruzenog - raja nije tu da misli, nego da je se upotrijebi kako bi se odrzalo na vlasti. Oni koji misle samo prave zbrku i metez i njih je najbolje obeshrabriti - za takve je zbilja manipulatorski kvalitetno odradeno ako se postigne da oni niti ne izadu na izbore - JER NEMAJU ZA KOGA GLASOVATI.

Zanimljivo je ponekad slusati kako se odvijaju rasprave u hrvatskom Saboru, nije da je po tom hrvatski parlament jedinstven u svijetu, to ne... ali da izaziva mjestimicno cudenje i nevjericu - to svakako.
Demokracija pokazuje svoje saroliko lice i nalicje na razne nacine i cesto nismo kadra suociti se sa spoznajom da je tesko ponekad razlikovati da li se rasprava odvija u lokalnoj birtiji ili u uvazenom drustvu sve same gospode (i nedovoljno drskih dama koje su nerijetko znale biti objektom glupih dosjetki i maloumnih komentara).

Necu ovom prigodom nabrajati zvucna imena koja su iznjedrila recenice koje su se onda mjesecima vukle po naslovnicama (i internetu u novije vrijeme) - ali se ponekad upitam koji je to kriterij zapravo kristalizirao ljude koji zastupaju nase interese u jednoj vaznoj stvari - a to je kreiranje puta nacije u svijetlu buducnost.

Tesko je biti pametan !
To je cesto koristena uzrecica, obicno to kazemo kad je posrijedi nesto tako slozeno da valoriziranje i moralni sudovi tesko padaju iskrenom i dosljednom promatracu. Kazu da svako promatranje nekog procesa mora teci uporedo s tim procesom, biti dio njega, inace konacan sud nije vjerodostojan. Isto tako, kazu da ukoliko si dio nekog procesa, mijenjas prirodu tog procesa, a ono sto se dogada mijenja i tvoju vlastitu prirodu i prestajes biti neovisni promatrac.
U tom svijetlu jako se cudim zagrizenim teoreticarima i kriticarima koji vlastite istupe temelje na uvidu o cinjenicama iz tude perspektive i onog sto su negdje culi ili procitali. Pitam se uvijek - koliko su relevantne ocjene nastale na informaciji iz druge-trece ruke i jos k tome - sto je neizbjezno - drukcije vizure promatranja kojoj mozemo vjerovati ili ne.