Skupljaju se potpisi, referendum je sve izgledniji. Sasvim moguće da sindikati ostvare svoj naum i da od novog ZOR-a ne bude ništa. Pobjeda radništva?
Krenimo redom, iako sam svjestan da ovaj dnevnik nadmašuje intelektualne limite mnogih članova ovog portala. Oni vode svoj mali klasni rat protiv poslodavaca, HDZ-a, političara, misle da se bore za opće dobro.
Prije otprilike godinu danas napisao sam dnevnik u kojem sam ponudio tri horor scenarija koja slijede Hrvatskoj: 1) rušenje tečaja 2) interna deflacija ( rušenje plaća) 3) masovna nezaposlenost. Po mom dubokom uvjerenju najbolji izbor je bio scenarij broj 1. a najgori scenarij br. 3. Hrvatska se odlučila za opciju 3. Paradoksalno, hrvatsko radništvo se odlučilo za opciju 3. I Hrvatska je dobrano krenula tim stopama. Stopa registirane nezaposlenosti za travanj je 17,9%. Na tim visokim razinama će ostati godinama! Od početka krize zaposlenost je pala za nekih 130-140 tisuća.
U nedavnom Otvorenom Vilim Ribić, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, nam je slavodobitno pokazao jednu tablicu. Tablicu koja je trebala razbiti mit o hrvatskom javnom sektoru. Tablica koja, kako će skromno primjetiti Ribić, ne govori kako je javni sektor efikasan ali koja puno govori o plaćama javnog sektora. A na tablici usporedba udjela naknada zaposlenima javnog sektora u BDP-u. I od 24 zemlje na listi, Hrvatska pretposljednja. Jedino je Slovačka iza nas. Udio naknada zaposlenima u javnom sektoru za Hrvatsku u 2009. je iznosila 10,6% BDP-a a prosjek u EU27 16.1%. I tko onda može dirati plaće javnom sektoru kad su potplaćeni? Kako se samo usudite, sunce vam vaše?!
Prvi dnevnik, stara ofucana tema. Dopustiti deprecijaciju ili ne?!
Primjer 1.
Poljaci nemaju takvih problema. Poljaci imaju plivajući tečaj. Tako je u godinu dana poljska zlota pala u odnosu na euro za 25%. Rezultat - poljska ekonomija najuspješnije među tranzicijskim zemljama prolazi kroz krizu. Dok neke države koje tvrdoglavo brane tečaj bilježe u prvom kvartalu dvocifreni postotni pad BDP-a(Estonija, Latvija, Litva), Poljaci prolaze relativno bezbolno. Čak bilježe lagani rast od 0,8%. Iako daleko od toga da nemaju probleme. Udio nenaplativih kredita je u ožujku porastao na 5.3%(kod nas 5,1% - što btw. ne mora biti precizan pokazatelj situacije zbog reprogramiranja kredita) sa 4,75% mjesec ranije. S obzirom da je 70% stambenih kredita u Poljskoj denominirano u stranoj valuti ( pored eura i u švicarskom franku u odnosu na kojega je zlota pala 28% u godinu dana), to su sasvim prihvatljivi gubici. Poljski bruto vanjski dug u 2008. čini 57% BDP-a.
Primjer 2.
Neovisni, ali ne i neutralni