Sad je u javnosti postalo vidljivo što je u vrijeme pregovora sa sindikatima i u vrijeme dramatične konstatacije: u banani smo, kupovao naš premijer, valjda zabrinut što će mu se dogoditi kad kriza stisne državu, a neimaština i bijeda istjera ljude na ulicu. U takvim situacijama najbolje se osigurati i voziti u neprobojnom autu. Jer nikad se ne zna kako može biti narod nezgodan, a s ljutim građanima najbolje se komunicira iz oklopnog vozila!
Sad kada je Vlada i službeno priznala da je Hrvatsku zahvatila kriza, očekivali smo i konkretnije i brže mjere. Odnosno, budući smo u velikom zakašnjenju s poduzimanjem kakve aktivnosti za ublažavanje krize, očekivalo se da, kada se Vlada već odlučila za mjere, da će one biti brze i djelotvorne te da će u kratkom roku moći polučiti bar kakav-takav rezultat. Jer nitko ne očekuje rezultat preko noći.
No, kako je to i bilo za očekivati, od najave mjera pa do mjera put je poduži. Zapravo se nije moguće oteti dojmu da Vlada ima samo jednu mjeru, izdržati što dulje bez poduzimanja bilo kakvih mjera. Odnosno, što više se približiti lokalnim izborima bez poduzimanja nužnih a nepopularnih mjera. Kao da i nakon izbora neće biti novih izbora.
I, „ dobro“ je što nam Slovenija radi probleme, bar se pozornost javnosti usmjerava tamo gdje je za ovu Vladu to najbezbolnije. „Dobro“ je i da su se pojavile nove masovne grobnice iz prošlosti. Sad imamo o čemu pričati, a da nije kriza, recesija, otkazi...
Neovisni, ali ne i neutralni