Tagovi

Ja nisam Charlie i nikada to ne bih želio biti

Ne odobravam nikakvo nasilje i ovo što se desilo u Parizu novinarima satiričkog časopisa Charlie Hebdo je jedan nedopustiv i grozan zločin. Pustimo emocije na stranu i pogledajmo stvari i iz drugog ugla.
Ja nisam Charlie i nikada to ne bih želio biti ni u snu. Zašto? Zato jer su debelo prelazili osnove etike, granice dobrog ukusa i elementarnog građanskog odgoja. To što oni rade i pišu je često primitivni i agresivni bezobrazluk nedostojan civiliziranog čovjeka.
Civilizacije i kulture iznjedrile su razne oblike ljudskog ponašanja, vjerovanja, djelovanja evolucijskog nivoa… i to treba razumjeti i uvažavati. Moramo jednako uvažavati engleza, francuza, talijana i njihove raznolikosti kao i pripadnika nekog afričkog plemena ili urođenika iz đungle Mato Groso.
Cijeneći raznolikosti moramo cijeniti i njihov za naš pojam - primitivizam. Ljudi su u različitim uvjetima stvarali civilizacije i ne možemo ih zbog toga kriviti, podcjenjivati ih i sprdati se sa njima.
Muslimani ne crtaju svojega boga i to im trebamo poštivati. I točka. Nema nikakvog razloga da ih zbog toga izazivamo i vrijeđamo.

Tko je zapravo Kolinda Grabar Kitarović?

Nisam nimalo opterećen ni lijevim ni desnim ideologijama i pokušavam svaku situaciju promotriti cum grano salis (sa zrnom soli) u cilju iznalaženja pravih odgovora. Ne želim braniti gospodina Josipovića od optužbi tipa što i koliko je uradio. Uvijek se može učiniti više i uvijek se griješi. Činjenica je da ekonomskim promjenama u Hrvatskoj trebaju prethoditi društvene promjene čije osnove se trebaju utemeljiti Ustavom. To što taj problem ne razumiju Hrvati to je naš problem koji skupo plaćamo i plaćat ćemo ga i dalje. Nitko nas ne može spasiti od vlastitog neznanja, gluposti i primitivizma.

Tko ili što ili bolje rečeno koga predstavlja gospođa Kolinda Grabar Kitarović. I koga će to spašavati osoba koja ne živi u Hrvatskoj i nema blage veze koliko košta litra mlijeka, kolike su režije, koliko košta tramvaj u Zagrebu. Roditelji su mi oduvijek govorili da se čuvam ljudi koji mnogo obećavaju - lažu. Takvi te obično žele prevariti ili preveslati žedna preko vode. S druge pak strane istine nam baš i nisu drage.

Zašto političari toliko zaziru od preferencijalnog glasanja?

Odgovor je vrlo jednostavan. Boje se demokracije. San svakog političara je, budimo realni vlast. Čista nepatvorena vlast u kojoj nikome ne mora polagati račune i gdje ga nitko ne kontrolira. Razlika između autokracije i demokracije je u suštini samo u odgovornosti: odgovarate li za svoje postupke ili ne.
Tehnički gledano osnove demokracije i političke odgovornosti su slijedeće: prvo da sami biramo onoga kome ćemo dati da upravlja, drugo da kontroliram onoga kome smo dali da upravlja i treće da onaj koji upravlja snosi odgovornost i posljedice za svoje postupke koji moraju biti jasni i transparentni.
Suština demokracije je u posljednjem, snošenju političke odgovornosti. Odgovarate za svoja ne/djela. Odgovarate osobno i ne možete se sakrivati iza nekoga ili nečega.

Slijedeće pitanje koje trebamo razjasniti glasi: kome odgovaramo? Kome jedan političar treba da podnosi račune? Prema kome je odgovoran?
Odgovara li jedan političar nama biračima, poreznim obveznicima, građanima, nama koji smo ga izabrali ili odgovara isključivo šefu stranke i užem stranačkom vrhu?

Mali traktat o Ustavu RH i etici

Članak 28 Ustava RH glasi: Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.
Poznato je da su nam zakoni doslovce imbecilni, a ni Ustav nam nije Bog zna šta. Kakvi zakoni takvo društvo i takva nam je vlast. Ili da parafraziram Hegela, svatko (društvo) ima vlast I zakone kakve zaslužuje. I sam predsjednik je dobro uočio kakav nam je Ustav i oformio grupu za izmjene, koje su prijeko potrebne.
Što je zapravo Ustav a što su zakoni?
Ustav definira ili bi trebao definirati osnovna načela funkcioniranja nekog društva dok legislativa (i zakoni) definira čovjekovo djelovanja unutar svakog pojedinog segmenta društva. I zato sam Ustav ne moraju raditi pravnici a ni ustavni suci ne moraju biti pravni stručnjaci.
Pitanje Ustava neke zemlje je prvenstveno etičko a potom i pravno pitanje. Pravnici samo oblikuju, daju formu sadržaju. Ista je stvar i sa zakonima. Zakone definiraju (daju sadržaj) stručnjaci a pravnici daju samo oblik, formu. I to je to.
Mi smo tu debelo pobrkali lončiće.

Lupeži i ološ u Saboru

Čitam u Jutarnjem članak pod naslovom „Kaznene istrage u hrvatskom Saboru“ i do njega članak na osvrt o Zakonu o lustraciji od strane članova vrha HDZ-a: Ne želimo progon ljudi, već da ih se izbaci s političke scene.
A da gospoda iz HDZ-a, a isto tako i gospoda iz SDP-a kako se kaže „okrenu pilu naopako“ i konačno se dogovore da mi obični građani ne želimo kriminalce, lupeže i ostali šljam i ološ da nas predstavljaju i odlučuju umjesto nas. I da sjede u Saboru i ubiru sve benefite zastupnika. I da konačno sve stranačke lupeže i sav ološ izbacimo s političke scene.
Treba li ih uopće nabrajati? Zašto su oni na političkoj sceni? Možda da predstavljaju građane iz ustanova Remetinca, Lepoglave, Gradiške…

Kad padnu maske poštenja

Biti lopov ili biti pošten? U čemu je razlika?
Lopov je lopov, ukrast će nam novac i ako ga uhvatimo završit će u popularnoj destinaciji zvanoj Remetinec, a dužina boravka ovisit će o broju nula i uvjetima počinjenja djela.
Poštenjačina je poštenjačina . On nas neće ukrasti i zato mu možemo prepustiti da radi bilo koji posao. Ta, on je pošten. I to je dovoljno.
Prepustit ćemo mu da vodi velike poslovne sustave o čemu nema doslovce pojma, da vodi ministarstva, da preuzima stručne poslove za koje nije kvalificiran… Ta, on je pošten, a ako je k tome još i naš politički istomišljenik može raditi praktički sve.
Hrvatska je pokradena i upropaštena. Za pokradeni dio se odgovara i ide u zatvora, a za upropaštene sustave - ujeo vuk magare. Oni su to radili s najboljim namjerama. I put do pakla je popločen dobrim namjerama.
A koje su to njihove poštene namjere? Njihova poštena namjera je imati vlast, biti na vlasti, ostati na vlasti… Oni su pošteni i žele samo to.

Zadruga Franak i odgovornost

Kada ćemo se mi Hrvati naučiti da sami snosimo posljedice za svoje odluke i postupke? Kako loše tako i dobre?
U Hrvatskoj smo navikli i to smatramo normalnim da nitko, apsolutno nitko, ne odgovara za svoje postupke: od političara, liječnika, neodgovornih pojedinaca… pa sve do korisnika bankarskih kredita. Konkretno do osoba koje su podizale bankarske kredite sa valutnom klauzulom u švicarcima.
Pokušajmo analizirati cijelu priču trezveno, bez emocija tipa „jadni ljudi“. O čemu se zapravo radi?
1. Banke u Hrvatskoj ne vjerujući u stabilnost domaće valute, a da bi se osigurale davale su građanima kredite uz devizne klauzule u eurima ili u švicarcima uz odgovarajuće kamatne stope.
2. Kako su kamatne stope u švicarcima bile nešto niže građani su se odlučivali za kredite uz deviznu klauzulu u švicarcima.
3. Kredit je jedan ugovorni odnos koji je dobrovoljan i nitko građane nije silio na podizanje kredita u švicarcima.
Svaki ugovor može biti više ili manje povoljan za ugovaratelje, a može biti i štetan iliti ništavan.
4. U prvo vrijeme korisnici kredita u švicarcima imali su za iste kunske iznose kredita manje rate /anuitete i nisu se „bunili“ na navedene uvjete.

Zašto toliko lažemo?

Kada pokušavam dokučiti krizu i stanje u društvu prvo i osnovno što mi pada na pamet je ona poznata Sokratova nosce te ipsum ili u prijevodu upoznaj samoga sebe. Tek kada pokušamo upoznati sami sebe možemo dokučiti i razloge naših postupaka te razumjeti rezultate naših dijela. Kakvi smo zapravo mi sami? Prva i osnovna karakteristika o nama samima koja doslovce „bode oči“ je da stalno i beskrajno lažemo. Lažemo i obmanjujemo druge jednako kao i sebe same. I to je u Hrvatskoj poprimilo doslovce neviđene razmjere.
Lažemo u svim sferama društvenoga života: imamo lažne odlikaše, lažne branitelje, lažne umirovljenike, lažne invalide, lažne heroje, lažne socijalne slučajeve, lažne diplome i doktore znanosti, lažna učilišta koja „štancaju“ lažne stručnjake, lažemo da imamo najbolja vina i ulja na cijelom svijetu, lažemo sami sebe o sportu, lažemo o ekonomskoj situaciji u zemlji, lažu nam političari, lažemo jedni drugima svakodnevno… lažemo doslovce uvijek i svagda.

Državna matura i kriza. O čemu se zapravo radi?

Bliži se kraj školske godine i u toku su završna ispitivanja, zaključuju se ocjene ….
Osvrnuo bi se malo na zaključivanje ocjena i takozvano „naštimavanje“ i zaokruživanje ocjena na više kako bi se osigurao bolji uspjeh. Ne bi vjerovali koliko je to uobičajena i raširena pojava u hrvatskom školstvu. I zaokruži se ocjena sa 3 na 4 ili sa 4 na 5 kako bi dijete imalo bolji opći prosjek. To se kod nas smatra normalnim i ljudskim a nastavnik koji ne ide na ruku djeci i ne poklanja veću ocjenu smatra se nehumanim i doslovce ga se sotonizira i smatra se da mu nije mjesto u školstvu, on ne voli djecu.
Takvi smo mi, neka ih to su naša djeca i radimo to za njihovo dobro.
Zapravo, jesmo li uopće svjesni što činimo? Kao prvo obezvrjeđujemo rad i znanje. Kakvu poruku šaljemo učeniku koji je naučio za određenu ocjenu poklanjajući tu istu ocjenu nekoj neznalici? Naprosto rušimo sustav vrijednosti u društvu. I od malih nogu šaljemo negativne poruke djeci, šaljemo poruku o iskrivljenom vrijednosnom sustavu. Da se do nečega može doći i bez rada.

Koga birati?

Kada je riječ o demokraciji prvo su nam na pameti izbori, a onda slijedi pitanje koje nas sve jednako muči: KOGA BIRATI?
I onda, da bude još gore slijedi obeshrabrujući zaključak SVI SU ONI JEDNAKI.
Pod ono „jednaki“ mislimo na političare i svrstavamo ih sve u isti koš. To je koš lupeža, lažova, smutljivaca, falsifikatora… Uglavnom lijepa ekipa koja bi komotno mogla zauzeti uloge u takozvanom „crnom valu“ filmova glumeći glavne aktere iz podzemlja.
Zašto mislimo da su svi oni jednaki? Pokušajmo naći odgovor.
Jesu li svi jednaki i zar su zaista svi takvi ili je to jednostavno naša percepcija politike i političara. Tu percepciju su stvorili sami političari i oni su jedini i isključivi krivci. Radi se o sistemu glasanja koji je takav da ne biramo pojedinca već skupinu, grupu. Politika i same stranke su jednostavno deindividualizirane i svedene na masu (listu) i vođu. A karakteristike vođe (i nekolicine istaknutih članova stranke) se poistovjećuju sa cijelom strankom. I zato kažemo svi su oni lupeži, nesposobni…
Kada bi birali pojedinačno Peru, Gordanu, Štefa, Ivicu… bez obzira na to kojoj stranci pripadaju onda ne bih mogao reći svi su oni jednaki.

Novi dnevnici

  1. Biti na vlasti je jako različito od upravljanja državom od rodjen komentara 0
  2. AUSCHWITZ, 70 godina poslije od Ljubo Ruben Weiss komentara 0
  3. Tamna strana „veličanstvenosti“ od Feniks komentara 10
  4. Zbog čega su današnji rezultati anketa već zastarjeli? od StarPil komentara 4
  5. New new order of the "Perušar i Sin" od petarbosni4 komentara 9
  6. Što znači "Mi pazimo što obećavamo,..." g. Milanovića od rodjen komentara 5
  7. Radnička Fronta od provinciopolis a komentara 4
  8. Zločinački karakter vodećih domoljuba od sjenka komentara 32
  9. zajmoPrimci chf skloni su čudnim objašnjenjima od aluzija komentara 0
  10. Empatija for Dummies od leddevet komentara 56
  11. Virtualni selfmade Supermeni od rodjen komentara 0
  12. Perjar i Sin - new order. od petarbosni4 komentara 11
  13. Katar, rukomet, novac i moć od mario121 komentara 0
  14. Za g. Sinčića - Kratki savjet s velikim učinkom od rodjen komentara 5
  15. Jesu li nam potrebne političke stranke? od Weteran komentara 15
  16. nisam u braku sa švicarcem od drvosjek komentara 60
  17. Šamponiranje mišljenja gđe. Holy? od rodjen komentara 5
  18. galamimo protiv DRŽAVE... prijetimo DRŽAVI... od aluzija komentara 0
  19. Mediji afere svode na veličinu "krnje A" od rodjen komentara 4
  20. Saving private Milanovic ili posljednji pokusaj brice da od guzice napravi lice od bosancero komentara 0
  21. Cjelovito rješenje? od Feniks komentara 26
  22. Uništavanje i strah blagajnice te stanje u državi od rodjen komentara 10
  23. Oprost duga svima, a ne samo njima od provinciopolis a komentara 32
  24. Njemački energetski zaokret 2000.-2014.-2050. od Zoran Oštrić komentara 12
  25. Nasilna proizvodnja pogrešne predodžbe o g. Sinčiću od rodjen komentara 7

Preporučeni dnevnici

Najkomentiraniji dnevnici

Tko je online

  • 2573
  • Bigulica
  • drvosjek
  • indian
  • petarbosni4
  • ppetra
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 7
  • Gostiju: 32

Novi korisnici

  • Živko
  • Sistemarš
  • zagonetni. djecak
  • zagonetni djecak
  • nikolag752