Tagovi

Mali traktat o Milanoviću

Biti član neke stranke znači da prihvaćate neke ideje, stavove, sustav vrijednosti, ukratko određeni svjetonazor koji postaje okosnica vašeg života. Isto važi i za religijska vjerovanja.
To lijepo zvuči, no u praksi svaka stranka, svaka ideologija bez obzira kojeg predznaka, biva institucionalizirana. Što to znači u praksi? To znači prisustvo čovjeka pojedinca ili više njih koji sa svim svojim manama i vrlinama interpretiraju određenu ideju unoseći pritom često u nju i vlastite loše osobine; pohlepu, mržnju, glupost, primitivizam…
I tako velike ideje bivaju obezvrijeđene osobinama pojedinaca. No to nije najveći problem. Problem nastaje kada takvi stavovi zavladaju idejom i u potpunosti je obezvrijede u određenom vremenu.
Primjer „napada“ pojedinaca najbolje vidimo na primjeru Crkve. Izvjesni crkveni krugovi koristili su Crkvu za vlastite probitke ne obazirući se na osnovne vrijednosne postavke kršćanstva. I sada imamo Svetog oca koji Crkvu vraća iskonskim idejama i iz crkvenih redova eliminira one kojima tamo nije mjesto. I vraća Crkvu istinskim vrijednostima.

Što moramo znati o rastu BDP-u

Budalaštine i laži kojima nas obmanjuje sadašnja vlast o rastu BDP-a je naprosto nevjerojatni bezobrazluk. Rast BDP-a od 2 % - kaj god. Poznata je stvar da se pomoću brojki u politici najviše i najbolje laže. Pogotovo pomoću brojki koje je teško provjeriti. Dakle vlast tvrdi da je rast od 2% rezultat rasta potrošnje?
Veću glupost teško je ćuti a kamoli napisati.

Počnimo redom. Društveni bruto proizvod DBP je kako sama riječ kaže rezultat čovjekova rada - djelovanja iliti proizvodnje a ne potrošnje.
Ni Njemačka ni Japan ni SAD… nisu ono što su danas zato jer su trošili nego zato jer su radili, stvarali i proizvodili. Tek kada radite i proizvodite nešto možemo govoriti o potrošnji - ono što ste proizveli netko mora kupiti. Dakle zaključak broj 1 prvo morate proizvesti a tek onda trošiti ono što ste proizveli.

Idemo dalje.

Most i koji je njihov značaj

Tužno je i jako žalosti čitati i slušati razne budalaštine i baljezgarije mnogih političkih i ekonomskih „analitičara“ na račun Mosta i njihovih čelnika koje se u suštini svode na omalovažavanje i podcjenjivanje.
Zapravo se radi o nerazumijevanju veličine i uloge koju je Most preuzeo i pokušava je obaviti. O čemu se zapravo radi.
Veličina Mosta je u tome što pokušava promijeniti i preusmjeriti glavne tokove društvenih procesa u pozitivnom smjeru. Na to je već pokušavao upozoriti i bivši predsjednik Josipović ali nije naišao na razumijevanje. Riječ je o ustavnim promjenama.
Pokušat ću na najjednostavniji način objasniti o čemu se radi.
1. Čovjek je djelatno biće, a različiti pravci i načini djelovanja iznjedrili su različite kulture i civilizacije. Iznjedrile su i različita društva i različite države.
2. Pravci i načini djelovanja u društvu nazivaju se društveni procesi a rezultat su čovjekova djelovanja.
3. Stanje u Hrvatskoj jasno ukazuje da naši pravci i načini djelovanja u društvu - društveni procesi ne daju nam željene rezultate.
4. Dakle moramo mijenjati pravce i načine djelovanja - moramo mijenjati društvene procese.

Daj meni moje i baš me briga za Hrvatsku

Ja hoću da braniteljska prava koja želim imaju i moji unuci, želim 15 000 kuna primanja, želim da sam iznad Ustava RH, želim… mi želimo povećanje plaće, velike otpremnine sva prava iz kolektivnih ugovora bez obzira na financijsko stanje Hrvatske… mi želimo most Pelješac a mi izgradnju Istarskog ipsilona u punom profilu… 300 milijuna eura… baš nas briga koliko košta i da li nam uopće treba.
Mogu razumjeti branitelje šatoraše i njihov neuki primitivizam, mogu razumjeti i sindikalce koji su navikli godinama „žicati“ državu i tražiti svoja „prava“, pa i mještane u okolici Dubrovnika i zahtjeve za gradnjom mosta. Ali nikako ne mogu razumjeti čelnike IDS-a i njihov pokušaj političke ucjene kako bi dobili svoju „istarsku igračku“ bez obzira na stvarne prometne potrebe i financijske mogućnosti Hrvatske. No što je tu je.
Najviše zabrinjava nivo političke svijesti tih kvazi lidera raznih političkih strančica koji politiku ne shvaćaju kao upravljanje Hrvatskom i njenim interesima već pokušavaju ušićariti bilo kroz realizaciju privatnih interesa bilo kroz zadovoljavanje kolektivističkih težnji manjih skupina ljudi o kojima ovisi njihova politička egzistencija.

O Dežuloviću i gnjidama 2

Kao prvo: jedno je imati pravo na mišljenje, a drugo je imati pravo na vrijeđanje, omalovažavanje ili pak klevetanje. Tko to ne razumije - njegov problem.
A sada malo pojašnjenja o zakonima, slobodi i etici.
Na nivou društva se donosi legislativa koja bi trebala važiti za sve, a između ostalog ima osnovu u etici - vrijednosnom sustavu sa kojim se većina slaže ili smatra da je dobar.
Da vidimo iz nekoliko najnovijih primjera kako se neki odnose prema zakonima.
1. Branitelji u šatorima smatraju da su iznad ili mimo zakona.
2. Karamarko smatra da su branitelji iznad zakona.
No najgore stojimo sa pojedincima koji pretendiraju na naslov intelektualne elite a istovremeno ne priznaju zakone jednako kao šatoraši ili Karamarko.
Dežulović je neke pojedince sa čijim stavovima se ne slaže (bogami ni ja) nazvao gnjidama. To je uvreda, vrijeđanje i sankcionira se temeljem zakona. I što tu ima biti nejasno?

O Dežuloviću i gnjidama

Papir svašta podnosi, kao i seoski plot iliti taraba. Može se pisati svašta. A neki bogami i pišu svašta i misle da su njihove umotvorine pa i vrijeđanja bogom dani i da su oni neprikosnoveni i iznad zakona.
Etika je gospodo, po Kantu normativna kategorija. I zato postoje norme u pisanom obliku - legislativa koja jasno kaže do koje granice se može ići a da ne ugrožavamo okolinu i bližnje.
Dežulović je dobrano prešao tu granicu, granicu etike i temeljem normi - legislative donesena je i sudska presuda a Dežulović je potpuno opravdano dobio otkaz. Ako si muško i imaš morala i savjesti moraš moći i podnijeti sankcije za svoje postupke. Za svoj bezobrazluk i vrijeđanje.

Presuda o genocidu - prepoznajemo li mi uopće zlo?

Rat je nesumnjivo ono najgore što se jednoj generaciji može dogoditi. U svakom ratu cilj nam je pobijediti protivnika ili tehnički rečeno uništiti što više žive sile i tehnike te slomiti ekonomsku osnovu protivnika. Budimo krajnje iskreni: u ratu je osnovni cilj ubijanje ljudi bez obzira kakvim mi to frazama želimo ublažiti, te uništavanje ekonomske osnove protivnika. Dakle, ubijamo i uništavamo.
Svaki rat je sam po sebi jedno veliko zlo. I osnovna pouku iza svakog rata bi trebala biti da generacija koja je doživjela i preživjela rat shvati veličinu tog zla i iz toga izvuče neke osnovne pouke. I da pouke prenese na buduće generacije. Tako bi trebali biti. Nažalost u Hrvatskoj nije tako.
Velika većina ratova u povijesti odvijala se upravo sa susjedima pri čemu je svaka strana imala debelo političko „opravdanje“ za svoje postupke i naravno za sam rat. Svatko želi opravdati zlo i prebaciti krivicu za posljedice na onog drugog. To je naprosto ljudski, i razumljivo. Kriv je onaj drugi ne mi, on je zlo.
Nećete valjda reći: idemo ih napasti, maznuti im naftu, pobiti koliko treba, silovati žene…

O braniteljima, Jugoslaviji i jugoslavenima

„Godine 1991 borili smo se protiv Jugoslavije a danas se borimo protiv jugoslavena“
To je zgodna demagoška parola kojom paradiraju dragovoljci potpuno nesvjesni značenja ove jeftine petoparačke demagogije.
Pogledajmo kako stvari stoje i o čemu se zapravo radi.

A/ Jugoslavija
1.Temelji Jugoslavije počivali su na komunističkim idejama čija realizacija se pak temeljila na diktaturi proletarijata. Dakle imamo diktaturu bez obzira na samoupravljanje i ostale demokratske oblike koji su je manje ili više uspješno ublažavali.
2. Svaka diktatura temelji se na „batini“ - vojnoj sili pomoću koje u konačnici namećete svoje ideje i interese mimo volje većine
3. I bivša Jugoslavija svoju ideološko osnovu temeljila je na dvije važne poluge: vojsci JNA i borcima narodnooslobodilačkog rata SUBNORU. Naravno, tu su bile i ostale „prateće“ službe: milicija, UDBA…
3. SUBNOR je kao i JNA imao važnu društveno – političku ulogu i redovito ju je koristio; od potpisnika svih važnijih društvenih dogovora do davanja mišljenja o kulturnim sadržajima i pojedinim intelektualcima. On je bio neka vrst „glasa naroda“, radničke klase i seljaštva koju je bilo obavezno slušati i slijediti.

Ogledalce, ogledalce… istina je gorka

Stari Latini su davno ustvrdili veritas amar est i također veritas odium parit - istina je gorka te istina izaziva mržnju.
Ne volimo istinu o nama samima; ako smo ružni, glupi, neobrazovani, primitivni, lijeni, škrti, egoisti, pokvarenjaci i podlaci, lažljivci, ubojice… to ne volimo čuti, ne volimo da nam se to kaže.
Postoji jedna odlična knjiga o nama samima. Gospodin Dinko Tomašić je davno napisao knjigu: Društveni razvitak Hrvata. Hajde da malo zavirimo u to djelo.
Ogledalce, ogledalce kaži nam tko smo, što smo i kakvi smo. Jesmo li najljepši, najpametniji, naj, naj, naj…
No, prije nego nam ogledalce kaže tko smo i što smo moramo znati neke osnovne stvari:
1.) Društvene strukture su nosioci svijesti (osnovnih tipova) a time i interesa pojedinih društvenih skupina.
2.) Ključno je razumjeti pluralitet struktura, ali i osnovne karakteristike dominirajuće društvene strukture:

Ja nisam Charlie i nikada to ne bih želio biti

Ne odobravam nikakvo nasilje i ovo što se desilo u Parizu novinarima satiričkog časopisa Charlie Hebdo je jedan nedopustiv i grozan zločin. Pustimo emocije na stranu i pogledajmo stvari i iz drugog ugla.
Ja nisam Charlie i nikada to ne bih želio biti ni u snu. Zašto? Zato jer su debelo prelazili osnove etike, granice dobrog ukusa i elementarnog građanskog odgoja. To što oni rade i pišu je često primitivni i agresivni bezobrazluk nedostojan civiliziranog čovjeka.
Civilizacije i kulture iznjedrile su razne oblike ljudskog ponašanja, vjerovanja, djelovanja evolucijskog nivoa… i to treba razumjeti i uvažavati. Moramo jednako uvažavati engleza, francuza, talijana i njihove raznolikosti kao i pripadnika nekog afričkog plemena ili urođenika iz đungle Mato Groso.
Cijeneći raznolikosti moramo cijeniti i njihov za naš pojam - primitivizam. Ljudi su u različitim uvjetima stvarali civilizacije i ne možemo ih zbog toga kriviti, podcjenjivati ih i sprdati se sa njima.
Muslimani ne crtaju svojega boga i to im trebamo poštivati. I točka. Nema nikakvog razloga da ih zbog toga izazivamo i vrijeđamo.

Novi dnevnici

  1. 36 sekundi do katastrofe: Može li Karamarko sofizmom uvjeriti HDZ da je pobijedio? od sm komentara 38
  2. Pupovac prijeti, ukoliko Hrvatska odbije plaćati reket letjeti će metci / SNV, privatna Pupovčeva prćija ili udruga svih Srba? od Laganini komentara 39
  3. Lažne radne nesposobnosti od Mucke komentara 8
  4. Idemo dalje, na redu je onaj satrap s Dedinja od drvosjek komentara 32
  5. ministar RH i budaliziranje birača u RH od aluzija komentara 6
  6. Mi ili oni: do istrage naše ili vaše od MKn komentara 6
  7. Još jedan iz plejade onih velehrvata kojima je „savjest čista“ od Feniks komentara 10
  8. TOGA od smogismogi komentara 8
  9. Za smjenu spreman: Koliko će Oreškoviću trebati da se riješi nepotrebnog utega? od sm komentara 31
  10. Pupovac i Stanimirović proglasili otvoreni lov na časnog hrvatskog branitelja Hasanbegovića od Laganini komentara 47
  11. Borba za funkcije: Hoće li Oreškovićeva vlada opstati ili su izvjesni novi izbori? od sm komentara 20
  12. MOST-kao glavna antireformska snaga koja podzemno i dalje radi na stvaranju tripartitne vlasti od ppetra komentara 19
  13. Jugoslavenski fašizam i nacizam proždire Hrvatsku od Laganini komentara 20
  14. moje razumijevanje njemačke humanitarke Angele Merkel od aluzija komentara 3
  15. 369 od frederik komentara 45
  16. Hrvatska danas - neonacionalizam protiv neoliberalizma... lažni rat dok se sprema pljačka... od Busola komentara 5
  17. Hrvatska u psihijatrijskoj čekaonici od sjenka komentara 7
  18. Zlatko Waldheim od drvosjek komentara 33
  19. Hrvatska i nova energetska paradigma od čovjek iza gomile komentara 11
  20. mi prosimo od aluzija komentara 0
  21. Vesna Teršelić i strano obavještajno podzemlje odlučili – Lozančić ostaje ravnatelj SOA-e od Laganini komentara 4
  22. Politika XXXL od petarbosni4 komentara 5
  23. Slučaj Lozančić: Obična borba za premoć ili nešto puno ozbiljnije? od sm komentara 60
  24. Režimi su uzročnici siromaštva vlastitih građana ili Zašto ne živimo kao Kanađani od rodjen komentara 0
  25. Biti pluralist u svijetu neprofesionalnih medija od čovjek iza gomile komentara 19