Nećemo politiku u našu butigu - to je pravilo kojega se nastojimo pridržavati osim naravno kada se radi o politici koja se odnosi na sindikate i prava radnika. Posao nam je da zastupamo i štitimo prava radnika.
No ovaj puta ćemo malo proširiti temu i pokušati nešto kazati o osnovnim ljudskim pravima, pravima na demokraciju. Radi se o pravima svih nas, a ne samo pravima sindikata. Bez demokracije nema ni prava radnika pa ni prava sindikata.
Radi se o Istri; raspuštanju ogranka SDP-a u Istri zbog nepoštivanja volje "velikog vođe" čije želje su iznad svih pa i interesa građana cijele Istre. I o pravu investiture - "velikog vođe " da raspusti ogranak SDP-a zbog nepoštivanja njegove volje konkretno gospodina Milanovića.
Hajdemo malo sada o osnovama demokracije. Koga zastupaju zastupnici i koga predstavlja zapravo SDP u Istri. Čije interese zastupa. Na području Istre građani su jasno artikulirali svoje interese u vezi gradnje Plomina 2 i to je njihovo pravo. OSNOVNO DEMOKRATSKO PRAVO JE PRAVO JASNE ARTIKULACIJE INTERESA I članovi SDP-a u Istri su to prepoznali i podržali osnovnu želju i interese građana Istre.
Papir hvala Bogu sve podnosi.
Sindikati su krivi što se bore za svoje interese i krivi su za sve nedaće u Hrvatskoj. A kada promijenimo konačno Zakon o radu dok trepneš dlanom o dlan postat ćemo bogati kao Švicarska.
Ovakav način promišljanja doličan je pričama uz šank nakon popijene gajbe piva ili nekoliko hektolitara gemišta.
I što i kako komentirati ovakve budalaštine.
O čemu se zapravo radi? O ekonomistima koji misle da razumiju kako funkcioniraju država i društvo i misle da razumiju društvene procese. i misle kako "ekonomski zakoni" padaju "s neba" i ne znaju da ekonomski zakoni nisu ništa drugo nego ponašanje čovjeka u određenoj situaciji.
Protiv budala i bogovi su nemoćni, napisao je Schiller a mi ćemo čitatelje upozoriti na slijedeće:
1. Neotuđivo pravo svakog čovjeka i svake interesne grupe je da artikulira i da se demokratskim sredstvima bori za svoje interese. Zamislite sindikat koji se bori za veću kamatu bankama. Literatura: Kant, Hegel, Kangrga, Medison, federalni spisi i Američki Ustav, Hjum, Dekart, ...Platon... Aristotel…
Naravno, gospodin Lovrinčević misli drugačije
2. Počet ćemo sa Heraklitom i završiti sa Popperom
Gospodin Vladimir Ferdelji postavljen je početkom godine na mjesto pomoćnika ministra pomorstva, prometa i infrastrukture. Nakon intervjua u Globusu u kojem se ne baš pohvalno očitovao o nekim potezima Vlade RH ista ga je promptno smijenila.
Gospodin Ferdelji dobio je 26. siječnja 2012. ove godine otkaz po kratkom postupku. Grijeh gospodina Ferdeljija je izjava da Vlada nema hrabrosti za reformu državne uprave i poigrava se s porezom na imovinu.
Ako nas pitate gospodin Ferdelji je potpuno u pravu. No kako su davno ustvrdili stari latini veritas odium parit - istina izaziva mržnju. Istina je gorka, veritas amar est.
Pravo svakog kapetana momčadi je da se brine o jedinstvu tima kojim upravlja. I da od igrača traži lojalnost. I da ga nedostatak lojalnosti smeta, a nelojalnog igrača odstrani.
Vlast je vlast i kako se kaže sila Boga ne moli.
U društvenim znanostima, pogotovo u filozofiji, često se susrećemo sa različitim pokušajima objašnjenja neke pojave. To je potpuno normalno. Problem je uvijek isti, ali postoje razlike u pristupu i načinu rješavanja problema. Iznošenje različitih stavova i mišljenja u jednom članku dokaz je samo pluralističkog načina razmišljanja. Samo to i ništa više.
U Hrvatskoj ne postoji kultura dijaloga i prihvaćanje raznolikosti stavova. Sve se često svodi na psovke i osobne uvrede. Tužno. Stvari ipak treba razumijeti. I treba imati i podosta znanja, a ne „zdravog razuma“.
U svakoj teoriji ima i djelić istine, ma koliko izgledala suluda.
Svaka misao, ideja odraz je nečije stvarnosti - istine. Soul Belou je napisao: Istina je pitanje tumačenja
Smirimo malo strasti.
J.J. Rousseaua autor je često citirane misli:
Najkorisnija, a najmanje razvijena od svih ljudskih spoznaja čini se da je ona o čovjeku.
(Rasprava o porijeklu nejednakosti među ljudima iz 1775. god)
Prisjetim o se i Sofokla i Antigone:
Ima mnogo grozota ali ništa nije strašnije od čovjeka.
Podsjetimo se i Schilera i nekih drugih humanista:
…ističe se uloga obrazovanja… s tezom da neobrazovani čovjek postaje najdivljiji čovjek na Zemlji… Schiller kaže da je takav stvor „najstrašnije od strašnoga“ …Vrline moramo stjecati… volja je slobodna odluka… tako i bira zlo…
Machiavelli je zaokupljen tamnom stranom čovjeka. On vjeruje u krijepost vrlinu, ali zna da ljudi žive drugačije da su glupi, nerazboriti, naivni, egoistični i skloni zlu.
Država je čovjekov najveći izum koji je u očitoj nesuglasici s njegovom prirodnom zloćom i opakošću (Thomas Hobbes… Teorija države i društvenog ugovora).
I Pascal ima „lijepo“ mišljenje o ljudima:
1. Pod broj jedan da raščistimo neke osnovne stvari:
a) u filozofiji je bitno razmišljanje i
b) svaki odgovor automatski ostavlja otvoreni prostor za novo pitanje.
To znači da imamo dijalektički pristup koji podrazumijeva kritiku i stalno preispitivanje stavova – sumnju. Ne postoje konačni odgovori. Postoji stalan proces preispitivanja.
2. Čovjekova svijest se pojednostavljeno sastoji od:
a) znanja kojima raspolažemo (koje crpimo iz okoline)
b) ideološko – utopijskih postavki (zabluda) i
c) neznanja koje „pokrivamo“ apriornim, transcendentnim mišljenjem
Kao što vidimo već u startu znanje (razum) gubi sa 2 : 1 (a:b+c).
3. A sada o pederima - homoseksualcima
a) Osnovni zakon prirode je reprodukcija - nastavak vrste. Homoseksualizam je negacija tog osnovnog - prirodnog ( Crkva kaže i Božjeg ) zakona.
Homoseksualizam nije „normalno“ prirodno stanje.
Argument za je da ga u prirodi ima - kod pasa na primjer. Naravno. Postoji i bacili kuge i kolere pa ne znači da ih trebamo njegovati.
Hrvatska, kao i većina civiliziranih zemalja, donijela je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 137/99, 22/00 i 73/00) koji jasno definira pravo vlasnika. Da ne duljim osnovno pravo vlasnika je upravljanje – raspolaganje imovinom koju posjeduje. Vlasnik na imovini ili putem imovine ostvaruje neke svoje interese.
Tokom povijesti vladari su istovremeno bili i vlasnici prvenstveno zemlje koja je bila znak bogatstva, a često i ljudskih života kojima su raspolagali. Osnova vladanja je dakle prvenstveno proizlazilo iz vlasništva. Vlasnik slobodno upravlja svojom imovinom i odgovara sam sebi. Posljedice vladanja snosi sam, odnosno njegova imovina.
Danas predsjednici, premijeri, ministri upravljaju, ne vladaju i nisu vlasnici. Izabrali smo ih da umjesto nas upravljaju društvom i zajedničkom imovinom (ceste, željeznice, škole…)
Koja je razlika između upravljanja i vladanja?
Onoga tko upravlja kao prvo biramo po kriterijima znanja, kao drugo i najvažnije kontroliramo ga i kao treće mora snositi odgovornost za posljedice.
Imenice vlast, vladar i glagol vladati da vas podsjetim potiču od riječi vlasništvo. Vlasništvo nad svojinom, imovinom daje nam pravo upravljanja. Sa svojom privatnom imovinom u pravilu možemo raditi šta hoćemo. Ako imamo neki predmet, možemo ga koristiti, prodati, pokloniti… Ukratko donošenje odluka je u ingerenciji vlasnika.
U povijesti vladari su ponekad bili vlasnici ne samo imovine već i života ljudi i tada govorimo o neograničenoj vlasti.
Iako je riječ vlada pomalo nespretna, ministri ni u kom slučaju nisu vladari, niti smo mi njihova svojina. Ni mi, a isto tako ni ceste, željeznice, tvornice….
Pa zašto im onda dajemo (ili su to naprosto uzurpirali) prava jedinog vlasnika pri čemu su u daleko boljem položaju od stvarnog vlasnika. Vlasnik odgovornost i posljedice svojih postupaka snosi na imovini a „vladar“ - ministar je bez ikakve odgovornosti. Može uništavati imovinu, cijele sustave, a posljedice snosimo samo mi. Takvu vlast i beneficije nisu imali ni srednjovjekovni vladari.
Date nekome sustav na upravljanje, on ga uništi i potom kaže da nije za ništa odgovoran.
