Tagovi

Zašto političari toliko zaziru od preferencijalnog glasanja?

Odgovor je vrlo jednostavan. Boje se demokracije. San svakog političara je, budimo realni vlast. Čista nepatvorena vlast u kojoj nikome ne mora polagati račune i gdje ga nitko ne kontrolira. Razlika između autokracije i demokracije je u suštini samo u odgovornosti: odgovarate li za svoje postupke ili ne.
Tehnički gledano osnove demokracije i političke odgovornosti su slijedeće: prvo da sami biramo onoga kome ćemo dati da upravlja, drugo da kontroliram onoga kome smo dali da upravlja i treće da onaj koji upravlja snosi odgovornost i posljedice za svoje postupke koji moraju biti jasni i transparentni.
Suština demokracije je u posljednjem, snošenju političke odgovornosti. Odgovarate za svoja ne/djela. Odgovarate osobno i ne možete se sakrivati iza nekoga ili nečega.

Slijedeće pitanje koje trebamo razjasniti glasi: kome odgovaramo? Kome jedan političar treba da podnosi račune? Prema kome je odgovoran?
Odgovara li jedan političar nama biračima, poreznim obveznicima, građanima, nama koji smo ga izabrali ili odgovara isključivo šefu stranke i užem stranačkom vrhu?

Mali traktat o Ustavu RH i etici

Članak 28 Ustava RH glasi: Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.
Poznato je da su nam zakoni doslovce imbecilni, a ni Ustav nam nije Bog zna šta. Kakvi zakoni takvo društvo i takva nam je vlast. Ili da parafraziram Hegela, svatko (društvo) ima vlast I zakone kakve zaslužuje. I sam predsjednik je dobro uočio kakav nam je Ustav i oformio grupu za izmjene, koje su prijeko potrebne.
Što je zapravo Ustav a što su zakoni?
Ustav definira ili bi trebao definirati osnovna načela funkcioniranja nekog društva dok legislativa (i zakoni) definira čovjekovo djelovanja unutar svakog pojedinog segmenta društva. I zato sam Ustav ne moraju raditi pravnici a ni ustavni suci ne moraju biti pravni stručnjaci.
Pitanje Ustava neke zemlje je prvenstveno etičko a potom i pravno pitanje. Pravnici samo oblikuju, daju formu sadržaju. Ista je stvar i sa zakonima. Zakone definiraju (daju sadržaj) stručnjaci a pravnici daju samo oblik, formu. I to je to.
Mi smo tu debelo pobrkali lončiće.

Lupeži i ološ u Saboru

Čitam u Jutarnjem članak pod naslovom „Kaznene istrage u hrvatskom Saboru“ i do njega članak na osvrt o Zakonu o lustraciji od strane članova vrha HDZ-a: Ne želimo progon ljudi, već da ih se izbaci s političke scene.
A da gospoda iz HDZ-a, a isto tako i gospoda iz SDP-a kako se kaže „okrenu pilu naopako“ i konačno se dogovore da mi obični građani ne želimo kriminalce, lupeže i ostali šljam i ološ da nas predstavljaju i odlučuju umjesto nas. I da sjede u Saboru i ubiru sve benefite zastupnika. I da konačno sve stranačke lupeže i sav ološ izbacimo s političke scene.
Treba li ih uopće nabrajati? Zašto su oni na političkoj sceni? Možda da predstavljaju građane iz ustanova Remetinca, Lepoglave, Gradiške…

Kad padnu maske poštenja

Biti lopov ili biti pošten? U čemu je razlika?
Lopov je lopov, ukrast će nam novac i ako ga uhvatimo završit će u popularnoj destinaciji zvanoj Remetinec, a dužina boravka ovisit će o broju nula i uvjetima počinjenja djela.
Poštenjačina je poštenjačina . On nas neće ukrasti i zato mu možemo prepustiti da radi bilo koji posao. Ta, on je pošten. I to je dovoljno.
Prepustit ćemo mu da vodi velike poslovne sustave o čemu nema doslovce pojma, da vodi ministarstva, da preuzima stručne poslove za koje nije kvalificiran… Ta, on je pošten, a ako je k tome još i naš politički istomišljenik može raditi praktički sve.
Hrvatska je pokradena i upropaštena. Za pokradeni dio se odgovara i ide u zatvora, a za upropaštene sustave - ujeo vuk magare. Oni su to radili s najboljim namjerama. I put do pakla je popločen dobrim namjerama.
A koje su to njihove poštene namjere? Njihova poštena namjera je imati vlast, biti na vlasti, ostati na vlasti… Oni su pošteni i žele samo to.

Zadruga Franak i odgovornost

Kada ćemo se mi Hrvati naučiti da sami snosimo posljedice za svoje odluke i postupke? Kako loše tako i dobre?
U Hrvatskoj smo navikli i to smatramo normalnim da nitko, apsolutno nitko, ne odgovara za svoje postupke: od političara, liječnika, neodgovornih pojedinaca… pa sve do korisnika bankarskih kredita. Konkretno do osoba koje su podizale bankarske kredite sa valutnom klauzulom u švicarcima.
Pokušajmo analizirati cijelu priču trezveno, bez emocija tipa „jadni ljudi“. O čemu se zapravo radi?
1. Banke u Hrvatskoj ne vjerujući u stabilnost domaće valute, a da bi se osigurale davale su građanima kredite uz devizne klauzule u eurima ili u švicarcima uz odgovarajuće kamatne stope.
2. Kako su kamatne stope u švicarcima bile nešto niže građani su se odlučivali za kredite uz deviznu klauzulu u švicarcima.
3. Kredit je jedan ugovorni odnos koji je dobrovoljan i nitko građane nije silio na podizanje kredita u švicarcima.
Svaki ugovor može biti više ili manje povoljan za ugovaratelje, a može biti i štetan iliti ništavan.
4. U prvo vrijeme korisnici kredita u švicarcima imali su za iste kunske iznose kredita manje rate /anuitete i nisu se „bunili“ na navedene uvjete.

Zašto toliko lažemo?

Kada pokušavam dokučiti krizu i stanje u društvu prvo i osnovno što mi pada na pamet je ona poznata Sokratova nosce te ipsum ili u prijevodu upoznaj samoga sebe. Tek kada pokušamo upoznati sami sebe možemo dokučiti i razloge naših postupaka te razumjeti rezultate naših dijela. Kakvi smo zapravo mi sami? Prva i osnovna karakteristika o nama samima koja doslovce „bode oči“ je da stalno i beskrajno lažemo. Lažemo i obmanjujemo druge jednako kao i sebe same. I to je u Hrvatskoj poprimilo doslovce neviđene razmjere.
Lažemo u svim sferama društvenoga života: imamo lažne odlikaše, lažne branitelje, lažne umirovljenike, lažne invalide, lažne heroje, lažne socijalne slučajeve, lažne diplome i doktore znanosti, lažna učilišta koja „štancaju“ lažne stručnjake, lažemo da imamo najbolja vina i ulja na cijelom svijetu, lažemo sami sebe o sportu, lažemo o ekonomskoj situaciji u zemlji, lažu nam političari, lažemo jedni drugima svakodnevno… lažemo doslovce uvijek i svagda.

Državna matura i kriza. O čemu se zapravo radi?

Bliži se kraj školske godine i u toku su završna ispitivanja, zaključuju se ocjene ….
Osvrnuo bi se malo na zaključivanje ocjena i takozvano „naštimavanje“ i zaokruživanje ocjena na više kako bi se osigurao bolji uspjeh. Ne bi vjerovali koliko je to uobičajena i raširena pojava u hrvatskom školstvu. I zaokruži se ocjena sa 3 na 4 ili sa 4 na 5 kako bi dijete imalo bolji opći prosjek. To se kod nas smatra normalnim i ljudskim a nastavnik koji ne ide na ruku djeci i ne poklanja veću ocjenu smatra se nehumanim i doslovce ga se sotonizira i smatra se da mu nije mjesto u školstvu, on ne voli djecu.
Takvi smo mi, neka ih to su naša djeca i radimo to za njihovo dobro.
Zapravo, jesmo li uopće svjesni što činimo? Kao prvo obezvrjeđujemo rad i znanje. Kakvu poruku šaljemo učeniku koji je naučio za određenu ocjenu poklanjajući tu istu ocjenu nekoj neznalici? Naprosto rušimo sustav vrijednosti u društvu. I od malih nogu šaljemo negativne poruke djeci, šaljemo poruku o iskrivljenom vrijednosnom sustavu. Da se do nečega može doći i bez rada.

Koga birati?

Kada je riječ o demokraciji prvo su nam na pameti izbori, a onda slijedi pitanje koje nas sve jednako muči: KOGA BIRATI?
I onda, da bude još gore slijedi obeshrabrujući zaključak SVI SU ONI JEDNAKI.
Pod ono „jednaki“ mislimo na političare i svrstavamo ih sve u isti koš. To je koš lupeža, lažova, smutljivaca, falsifikatora… Uglavnom lijepa ekipa koja bi komotno mogla zauzeti uloge u takozvanom „crnom valu“ filmova glumeći glavne aktere iz podzemlja.
Zašto mislimo da su svi oni jednaki? Pokušajmo naći odgovor.
Jesu li svi jednaki i zar su zaista svi takvi ili je to jednostavno naša percepcija politike i političara. Tu percepciju su stvorili sami političari i oni su jedini i isključivi krivci. Radi se o sistemu glasanja koji je takav da ne biramo pojedinca već skupinu, grupu. Politika i same stranke su jednostavno deindividualizirane i svedene na masu (listu) i vođu. A karakteristike vođe (i nekolicine istaknutih članova stranke) se poistovjećuju sa cijelom strankom. I zato kažemo svi su oni lupeži, nesposobni…
Kada bi birali pojedinačno Peru, Gordanu, Štefa, Ivicu… bez obzira na to kojoj stranci pripadaju onda ne bih mogao reći svi su oni jednaki.

Tko kome treba vjerovati?

U Hrvatskoj stvarno postoji ogromna masa takozvanih političkih komentatora i piskarala koji doslovce nemaju pojma o vlasti i vladanju, upravljanju državom demokraciji i uopće o politici.
To ih ne sprečava da pišu razne budalaštine. Kao izvrstan primjer navesti ču podnaslov iz Jutarnjeg: Pitanje je može li Milanović u polovici SDP-a koja ga podržava naći kvalitetne ministre kojima će vjerovati (Jutarnji 9.6. 2014.).
Hajdemo malo analizirati tu nebuloznu rečenicu.
Što to premijer mora vjerovati jednom ministru? Bez obzira koji posao radili od pekara do soboslikara, liječnika ili učitelja, suca ili ministra taj posao morate znati obavljati. Kupujem kruh od pekara koji zna ispeći kruh, idem liječniku koji je dobar liječnik…
Glede vjerovanja ljudi idu u crkvu, a dobrog liječnika ili pekara prethodno provjerim i pokušavam dokučiti zna li svoj posao.
I sada tog novinara brine kome Milanović može vjerovati.
A pravi podnaslov treba glasiti: Može li i zna li uopće Milanović naći kvalitetne ministre koji su kompetentni i koji će znati odraditi svoj posao?

Tko je zapravo pobijedio Linić ili Milanović?

Čitaoci vjerojatno smatraju da je izbacivanjem Slavka Linića iz SDP-a pobijedio Zoran Milanović i da su protekli događaji vidno naštetili SDP-u i monolitnosti stranke.
Potpuno pogrešno. Malu, ali značajnu pobjedu izvojevala je demokracija. I nije narušeno nikakvo jedinstvo stranke nego diktatura i samovolja Zorana Milanovića.
Narušeno je njegovo samovlašće i despotizam kojemu se do jučer nitko nije usudio suprotstaviti i koje smo nazivali „jedinstvom stranke“ . Koje li jeftine farse i cinizma.
Da je barem ovakvih reakcija bilo ranije u slučaju lex Perković, ili u slučaju gospođe Kolarić, i u mnogim drugim slučajevima bahatosti i diktatorskog ponašanja eliminiranja neistomišljenika. Stranke ne mogu egzistirati uspješno na poltronima i ulizicama koje je okupljao a i dalje okuplja oko sebe Milanović. Takva „kadrovska“ politika Zorana Milanovića vodi nam zemlju u propast. Prisjetimo se samo gospodina Ferdelja, ili priznatog ekonomiste Ljube Jurčića.

Novi dnevnici

  1. Prosvjed branitelja - apdejt od Weteran komentara 2
  2. Ministarstvo branitelja hitno preimenovati i reformirati od Argus komentara 27
  3. Je li Hrvatska spremna za još jedan građanski rat? od Feniks komentara 26
  4. Verbalni terorist Nenad Stazić napada 100-postotne invalide od vkrsnik komentara 3
  5. Trebaju li političkoj stranci neaktivni članovi? od Zoran Oštrić komentara 0
  6. Medijsko to jest Sveučilište Sjever na entu od bosancero komentara 0
  7. Zašto sam za zabranu zajedničkih lista na izborima (a protiv referenduma) od Zoran Oštrić komentara 10
  8. HDZ nakon Siska hoće li osvojiti RH? od aluzija komentara 3
  9. Vargate od Weteran komentara 16
  10. Kukuriku koalicija sigurno plovi prema debaklu od vkrsnik komentara 66
  11. ona i mi od aluzija komentara 0
  12. Kapital i rad, tržište i država (povodom intervjua s Antunom Vujićem) od Zoran Oštrić komentara 7
  13. Invalidi u minskom polju od timashine komentara 87
  14. Opereta "Invalid je invalid" protiv HRVI, ali i svih branitelja i protiv RH od ppetra komentara 66
  15. Ekonomska sloboda u svijetu od Tko je John Galt komentara 9
  16. Hrestomatija veleizdaje od MKn komentara 59
  17. Ograničenje prava glasa? Ne, ali potiče na razmišljanje od Zoran Oštrić komentara 8
  18. Slon u staklarni ili diskriminacija od boltek komentara 135
  19. Možda im nije jasno, da HRVI ne žele više promatrati uništavanje države koju su stvarali? od ppetra komentara 39
  20. O budućnosti europske energetike u Brislu i Londonu od Zoran Oštrić komentara 3
  21. Prosvjed branitelja od Weteran komentara 199
  22. Prigovor savjesti, kvalitativno i figurativno od lunoprof komentara 75
  23. Dignitet i percepcija od StarPil komentara 23
  24. Tko gnoji hrvatski meinstream fašizmom od sjenka komentara 33
  25. Nevenka Topalušić, 100%tni HRVI i ostavke ministara F. Matića i A. Kotromanovića od ppetra komentara 39

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • boltek
  • Damtiplesku

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 19

Novi korisnici

  • win64
  • Damtiplesku
  • Laganini
  • jeffrey
  • Turist s razlogom