Tagovi

Daj meni moje i baš me briga za Hrvatsku

Ja hoću da braniteljska prava koja želim imaju i moji unuci, želim 15 000 kuna primanja, želim da sam iznad Ustava RH, želim… mi želimo povećanje plaće, velike otpremnine sva prava iz kolektivnih ugovora bez obzira na financijsko stanje Hrvatske… mi želimo most Pelješac a mi izgradnju Istarskog ipsilona u punom profilu… 300 milijuna eura… baš nas briga koliko košta i da li nam uopće treba.
Mogu razumjeti branitelje šatoraše i njihov neuki primitivizam, mogu razumjeti i sindikalce koji su navikli godinama „žicati“ državu i tražiti svoja „prava“, pa i mještane u okolici Dubrovnika i zahtjeve za gradnjom mosta. Ali nikako ne mogu razumjeti čelnike IDS-a i njihov pokušaj političke ucjene kako bi dobili svoju „istarsku igračku“ bez obzira na stvarne prometne potrebe i financijske mogućnosti Hrvatske. No što je tu je.
Najviše zabrinjava nivo političke svijesti tih kvazi lidera raznih političkih strančica koji politiku ne shvaćaju kao upravljanje Hrvatskom i njenim interesima već pokušavaju ušićariti bilo kroz realizaciju privatnih interesa bilo kroz zadovoljavanje kolektivističkih težnji manjih skupina ljudi o kojima ovisi njihova politička egzistencija.

O Dežuloviću i gnjidama 2

Kao prvo: jedno je imati pravo na mišljenje, a drugo je imati pravo na vrijeđanje, omalovažavanje ili pak klevetanje. Tko to ne razumije - njegov problem.
A sada malo pojašnjenja o zakonima, slobodi i etici.
Na nivou društva se donosi legislativa koja bi trebala važiti za sve, a između ostalog ima osnovu u etici - vrijednosnom sustavu sa kojim se većina slaže ili smatra da je dobar.
Da vidimo iz nekoliko najnovijih primjera kako se neki odnose prema zakonima.
1. Branitelji u šatorima smatraju da su iznad ili mimo zakona.
2. Karamarko smatra da su branitelji iznad zakona.
No najgore stojimo sa pojedincima koji pretendiraju na naslov intelektualne elite a istovremeno ne priznaju zakone jednako kao šatoraši ili Karamarko.
Dežulović je neke pojedince sa čijim stavovima se ne slaže (bogami ni ja) nazvao gnjidama. To je uvreda, vrijeđanje i sankcionira se temeljem zakona. I što tu ima biti nejasno?

O Dežuloviću i gnjidama

Papir svašta podnosi, kao i seoski plot iliti taraba. Može se pisati svašta. A neki bogami i pišu svašta i misle da su njihove umotvorine pa i vrijeđanja bogom dani i da su oni neprikosnoveni i iznad zakona.
Etika je gospodo, po Kantu normativna kategorija. I zato postoje norme u pisanom obliku - legislativa koja jasno kaže do koje granice se može ići a da ne ugrožavamo okolinu i bližnje.
Dežulović je dobrano prešao tu granicu, granicu etike i temeljem normi - legislative donesena je i sudska presuda a Dežulović je potpuno opravdano dobio otkaz. Ako si muško i imaš morala i savjesti moraš moći i podnijeti sankcije za svoje postupke. Za svoj bezobrazluk i vrijeđanje.

Presuda o genocidu - prepoznajemo li mi uopće zlo?

Rat je nesumnjivo ono najgore što se jednoj generaciji može dogoditi. U svakom ratu cilj nam je pobijediti protivnika ili tehnički rečeno uništiti što više žive sile i tehnike te slomiti ekonomsku osnovu protivnika. Budimo krajnje iskreni: u ratu je osnovni cilj ubijanje ljudi bez obzira kakvim mi to frazama želimo ublažiti, te uništavanje ekonomske osnove protivnika. Dakle, ubijamo i uništavamo.
Svaki rat je sam po sebi jedno veliko zlo. I osnovna pouku iza svakog rata bi trebala biti da generacija koja je doživjela i preživjela rat shvati veličinu tog zla i iz toga izvuče neke osnovne pouke. I da pouke prenese na buduće generacije. Tako bi trebali biti. Nažalost u Hrvatskoj nije tako.
Velika većina ratova u povijesti odvijala se upravo sa susjedima pri čemu je svaka strana imala debelo političko „opravdanje“ za svoje postupke i naravno za sam rat. Svatko želi opravdati zlo i prebaciti krivicu za posljedice na onog drugog. To je naprosto ljudski, i razumljivo. Kriv je onaj drugi ne mi, on je zlo.
Nećete valjda reći: idemo ih napasti, maznuti im naftu, pobiti koliko treba, silovati žene…

O braniteljima, Jugoslaviji i jugoslavenima

„Godine 1991 borili smo se protiv Jugoslavije a danas se borimo protiv jugoslavena“
To je zgodna demagoška parola kojom paradiraju dragovoljci potpuno nesvjesni značenja ove jeftine petoparačke demagogije.
Pogledajmo kako stvari stoje i o čemu se zapravo radi.

A/ Jugoslavija
1.Temelji Jugoslavije počivali su na komunističkim idejama čija realizacija se pak temeljila na diktaturi proletarijata. Dakle imamo diktaturu bez obzira na samoupravljanje i ostale demokratske oblike koji su je manje ili više uspješno ublažavali.
2. Svaka diktatura temelji se na „batini“ - vojnoj sili pomoću koje u konačnici namećete svoje ideje i interese mimo volje većine
3. I bivša Jugoslavija svoju ideološko osnovu temeljila je na dvije važne poluge: vojsci JNA i borcima narodnooslobodilačkog rata SUBNORU. Naravno, tu su bile i ostale „prateće“ službe: milicija, UDBA…
3. SUBNOR je kao i JNA imao važnu društveno – političku ulogu i redovito ju je koristio; od potpisnika svih važnijih društvenih dogovora do davanja mišljenja o kulturnim sadržajima i pojedinim intelektualcima. On je bio neka vrst „glasa naroda“, radničke klase i seljaštva koju je bilo obavezno slušati i slijediti.

Ogledalce, ogledalce… istina je gorka

Stari Latini su davno ustvrdili veritas amar est i također veritas odium parit - istina je gorka te istina izaziva mržnju.
Ne volimo istinu o nama samima; ako smo ružni, glupi, neobrazovani, primitivni, lijeni, škrti, egoisti, pokvarenjaci i podlaci, lažljivci, ubojice… to ne volimo čuti, ne volimo da nam se to kaže.
Postoji jedna odlična knjiga o nama samima. Gospodin Dinko Tomašić je davno napisao knjigu: Društveni razvitak Hrvata. Hajde da malo zavirimo u to djelo.
Ogledalce, ogledalce kaži nam tko smo, što smo i kakvi smo. Jesmo li najljepši, najpametniji, naj, naj, naj…
No, prije nego nam ogledalce kaže tko smo i što smo moramo znati neke osnovne stvari:
1.) Društvene strukture su nosioci svijesti (osnovnih tipova) a time i interesa pojedinih društvenih skupina.
2.) Ključno je razumjeti pluralitet struktura, ali i osnovne karakteristike dominirajuće društvene strukture:

Ja nisam Charlie i nikada to ne bih želio biti

Ne odobravam nikakvo nasilje i ovo što se desilo u Parizu novinarima satiričkog časopisa Charlie Hebdo je jedan nedopustiv i grozan zločin. Pustimo emocije na stranu i pogledajmo stvari i iz drugog ugla.
Ja nisam Charlie i nikada to ne bih želio biti ni u snu. Zašto? Zato jer su debelo prelazili osnove etike, granice dobrog ukusa i elementarnog građanskog odgoja. To što oni rade i pišu je često primitivni i agresivni bezobrazluk nedostojan civiliziranog čovjeka.
Civilizacije i kulture iznjedrile su razne oblike ljudskog ponašanja, vjerovanja, djelovanja evolucijskog nivoa… i to treba razumjeti i uvažavati. Moramo jednako uvažavati engleza, francuza, talijana i njihove raznolikosti kao i pripadnika nekog afričkog plemena ili urođenika iz đungle Mato Groso.
Cijeneći raznolikosti moramo cijeniti i njihov za naš pojam - primitivizam. Ljudi su u različitim uvjetima stvarali civilizacije i ne možemo ih zbog toga kriviti, podcjenjivati ih i sprdati se sa njima.
Muslimani ne crtaju svojega boga i to im trebamo poštivati. I točka. Nema nikakvog razloga da ih zbog toga izazivamo i vrijeđamo.

Tko je zapravo Kolinda Grabar Kitarović?

Nisam nimalo opterećen ni lijevim ni desnim ideologijama i pokušavam svaku situaciju promotriti cum grano salis (sa zrnom soli) u cilju iznalaženja pravih odgovora. Ne želim braniti gospodina Josipovića od optužbi tipa što i koliko je uradio. Uvijek se može učiniti više i uvijek se griješi. Činjenica je da ekonomskim promjenama u Hrvatskoj trebaju prethoditi društvene promjene čije osnove se trebaju utemeljiti Ustavom. To što taj problem ne razumiju Hrvati to je naš problem koji skupo plaćamo i plaćat ćemo ga i dalje. Nitko nas ne može spasiti od vlastitog neznanja, gluposti i primitivizma.

Tko ili što ili bolje rečeno koga predstavlja gospođa Kolinda Grabar Kitarović. I koga će to spašavati osoba koja ne živi u Hrvatskoj i nema blage veze koliko košta litra mlijeka, kolike su režije, koliko košta tramvaj u Zagrebu. Roditelji su mi oduvijek govorili da se čuvam ljudi koji mnogo obećavaju - lažu. Takvi te obično žele prevariti ili preveslati žedna preko vode. S druge pak strane istine nam baš i nisu drage.

Zašto političari toliko zaziru od preferencijalnog glasanja?

Odgovor je vrlo jednostavan. Boje se demokracije. San svakog političara je, budimo realni vlast. Čista nepatvorena vlast u kojoj nikome ne mora polagati račune i gdje ga nitko ne kontrolira. Razlika između autokracije i demokracije je u suštini samo u odgovornosti: odgovarate li za svoje postupke ili ne.
Tehnički gledano osnove demokracije i političke odgovornosti su slijedeće: prvo da sami biramo onoga kome ćemo dati da upravlja, drugo da kontroliram onoga kome smo dali da upravlja i treće da onaj koji upravlja snosi odgovornost i posljedice za svoje postupke koji moraju biti jasni i transparentni.
Suština demokracije je u posljednjem, snošenju političke odgovornosti. Odgovarate za svoja ne/djela. Odgovarate osobno i ne možete se sakrivati iza nekoga ili nečega.

Slijedeće pitanje koje trebamo razjasniti glasi: kome odgovaramo? Kome jedan političar treba da podnosi račune? Prema kome je odgovoran?
Odgovara li jedan političar nama biračima, poreznim obveznicima, građanima, nama koji smo ga izabrali ili odgovara isključivo šefu stranke i užem stranačkom vrhu?

Mali traktat o Ustavu RH i etici

Članak 28 Ustava RH glasi: Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.
Poznato je da su nam zakoni doslovce imbecilni, a ni Ustav nam nije Bog zna šta. Kakvi zakoni takvo društvo i takva nam je vlast. Ili da parafraziram Hegela, svatko (društvo) ima vlast I zakone kakve zaslužuje. I sam predsjednik je dobro uočio kakav nam je Ustav i oformio grupu za izmjene, koje su prijeko potrebne.
Što je zapravo Ustav a što su zakoni?
Ustav definira ili bi trebao definirati osnovna načela funkcioniranja nekog društva dok legislativa (i zakoni) definira čovjekovo djelovanja unutar svakog pojedinog segmenta društva. I zato sam Ustav ne moraju raditi pravnici a ni ustavni suci ne moraju biti pravni stručnjaci.
Pitanje Ustava neke zemlje je prvenstveno etičko a potom i pravno pitanje. Pravnici samo oblikuju, daju formu sadržaju. Ista je stvar i sa zakonima. Zakone definiraju (daju sadržaj) stručnjaci a pravnici daju samo oblik, formu. I to je to.
Mi smo tu debelo pobrkali lončiće.

Novi dnevnici

  1. Vedran kupuje mercedese, a kuća mu trošna, djeca gladna i bosa, žena "neofarbana" od ppetra komentara 1
  2. Pa jel' predsjednik Njemačke biskupske konferencije normalan? od Feniks komentara 10
  3. još malo satire od drvosjek komentara 17
  4. Ustavni sud RH treba ukinuti jer je političko, a ne pravosudno tijelo od ppetra komentara 1
  5. «Razvojno sredstvo» je zapravo štetno sredstvo iz prošlosti od rodjen komentara 0
  6. Pozdrav u OS RH i još ponešto od Feniks komentara 74
  7. Nemogućnost potrebnog razvoja države od rodjen komentara 0
  8. Novi statut grada Vukovara je pobjeda zdravog razuma. od Panonicus komentara 81
  9. Devetnaest milijuna razloga od MKn komentara 41
  10. Imigranti kriza kojoj se ne nadzire rješenje od mario121 komentara 64
  11. Ustašuljačko rajcanje nacije Jesen 2015 od bube komentara 127
  12. Slobodane, pošalji salate... ili bar ćirilicu od MKn komentara 9
  13. Dragovoljac.com hvali Mirelu Holy! od Zoran Oštrić komentara 7
  14. Pupovac će istrijebiti Srbe iz Hrvatske od MKn komentara 65
  15. Arsen Dedić – u oblaku koji putuje svijetom od bube komentara 21
  16. Satira na satiru od ppetra komentara 125
  17. Koliko javni sektor uništava resurse države? od rodjen komentara 0
  18. Vratiti povjerenje! od Busola komentara 16
  19. U povodu obljetnice balvan revolucije od drvosjek komentara 115
  20. Imunološki i njegova agonija od Skviki komentara 1
  21. Milorad Pupovac - strani agent u Hrvatskome saboru od vkrsnik komentara 15
  22. Hrvati ako danas stvore 2 pokreta od aluzija komentara 1
  23. Proslavom „Oluje“ počela velikosrpska propagandna ofenziva od vkrsnik komentara 11
  24. Najopasnije ideologije su one nekih «struka», sredstva uništavanja države od rodjen komentara 0
  25. Pravosudna zavjera kao veleizdaja od sjenka komentara 8

Preporučeni dnevnici

Najkomentiraniji dnevnici

Tko je online

  • bube
  • janus

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 24

Novi korisnici

  • kalifast
  • Ludi Lo
  • KraljicaM
  • odjebi
  • Antifont