Nešto mi je ipak čudno u slučaju veleposlanika Nevena Jurice. Koliko se može pročitati na internetu utvrdjeno je da je ispostavljao račune za obavljanje za neke usluge, ali da zapravo nije kupovao nikakve usluge nego je novac spremao u džep. I da je svota enormna, stotine tisuća dolara.
To je, pišu hrvatske novine, potvrdjeno u Ministarstvu vanjskih poslova. Zapravo, jedan od glasnogovornika Ministarstva potvrdio je slučaj u televizijsku kameru.
Meni nije jasno kako se to može izvesti u iole uredjenom računovodstvu, ali još je intrigantnije da ovo nije prva optužba protiv gospodina Jurice u posljednjih nekoliko mjeseci i da su prije stvari stajale potpuno drukčije.
Nije mi jasno ni što rade hrvatski novinari, i ovime se čudim najviše njima, jer o gospodinu Jurici nemam blagog pojma.
Naime, kad je u jesen, nekako u vrijeme zasjedanja Generalne skupštine UN-a, krenula ista priča o enormnim troškovima veleposlanstva kojem je Jurica na čelu, sve se dizalo na razinu političkog sukoba predsjednika i premijera i na čijoj je strani veleposlanik Jurica.
Tada, potkraj rujna Večernji list je medjutim objavio:
O dogadjajima u Hrvatskoj informiram se putem interneta. Već drugi dan zaredom u svojem inboxu u newsletteru časopisa Banka nalazim vijest da kineski predsjednik Hu Jintao dolazi u dvodnevni državni posjet Hrvatskoj na čelu izaslanstva od 200 članova.
Nijedan od hrvatskih najposjećenijih internetskih portala koje ujutro uz kavu rutinski posjećujem, ni TPortal, ni Index, ni business.hr, ni liderpress, ni Jutarnji ni Večernji nemaju tu vijest.
Vijest je neupitno točna, provjerio sam je na Google News. Osim toga, drugog dana časopis Banka objavio je i imena nekih kompanija čiji su predstavnici u pratnji hrvatskog predsjednika.
Ali, ono što je još zanimljivije, vijesti o posjetu kineskog predsjednika nema ni na stranicama Vlade, ni na naslovnoj stranici Predsjednika RH (koji je službeni domaćin kineskom predsjedniku) ali ni na stranici Ministarstva vanjskih poslova. Ondje je, recimo, vijest od 10. lipnja da je Gordan Jandroković primio gradonačelnika Šangaja i da su "sugovornici izrazili zadovoljstvo..."
Prije nego što većina domaćih prigodnih komentatora, poput Šprajca, business.hr-a i Mladena Vedriša još jednom svrši nad najnovijim dramatičnim ispadom guvernera Rohatinskog valjalo bi pokušati pročitati što je pisac stvarno rekao kad se razgrne magla retoričkih tenzija. Jednom mi se, naime, veliki hrvatski ekonomist, pročitavši tekst Željka Rohatinskog, začudio – Pa taj je potpuno nepismen!
Ja mislim da jest, t.j. Roha nije onoliko suvisao (artikuliran) koliko je intuitivan. Meni se čini da i on to zna, i da ustvari sve vrijeme na čelu HNB-a vodi jedan psihološki rat popuštanja i zatezanja, grijanja i hladjenja, upozoravanja i primirivanja, gdje je kudikamo važniji ton kojim govori nego to što govori.
Ovim je najnovijim govorom, koji sam pročitao na stranicama busines.hr-a jer je na HNB-u iz nekog razloga nedostupan, Rohatinski podigao temperaturu, no sad mi se čini da sam u njegovim riječima otkrio i nešto više od mudre zabrinutosti; čini mi se da se u riječima guvernera HNB-a može osjetiti i doza straha.
I mislim da je taj strah opravdan.
Tek kad sam upisao ovaj naslov postao sam svjestan njegove dvoznačnosti. Naime, mislio sam pozvati nick HDZ-ekonomija da komentira, i stavi u perspektivu, dva strašna ekonomska podatka koja su objavljena protekli tjedan, jer je on u prethodnim postovima pokazao da raspolaže informacijama i ima ih živaca sistematizirati.
U isto vrijeme naslov takodjer postavlja pitanje gdje je nestala HDZ –ekonomija, to jest gdje nestaje hrvatska ekonomija.
Prvi od dva podatka je katastrofalni pad industrijske proizvodnje u siječnju od čak 14 posto u odnosu na siječanj godinu prije.
Drugi je podatak o nezaposlenosti – da je u veljači čak 14 tisuća ljudi stalno radno mjesto. Broj nezaposlenih na HZZ-u povećao se u mjesec dana samo osam i pol tisuća, no to ne umanjuje gornji katastrofalan podatak – neki su odustali od traženja posla, drugi su se uspjeli zaposliti na drugom mjestu privremeno itd. Takodjer, ukupno se na HZZ prjavilo da traži posao više od 21 tisuću ljudi, ali neki se prijavljuju prvi put, a i neki od starih nezaposlenih su uspjeli, snašli se. Ostanimo dakle kod 14 tisuća manje stalnih radnih mjesta.
Samo da se povijest ne ponovi. Većina je hrvatskih medija prenijela vijest da je Željko Rohatinski, guverner Hrvatske narodne banke, u izboru mjesečnika The Banker proglašen guvernerom godine. Ponajprije, kao što je i red valja čestitati Rohatinskom.
Zatim, kao što je običaj u sportu, valja podsjetiti na prijašnje slične hrvatske uspjehe. Naime, 1997 godine u rujnu, u izboru časopisa Euromoney tadašnji hrvatski guverner Marko Škreb proglašen je najboljim centralnim bankarom Srednje i Istočne Europe, a ministar financija Božo Prka najboljim ministrom financija.
Bilo je to, sjetimo se, u vrijeme kad su problemi s Dubrovačkom bankom već bili poznati stručnim krugovima, a iste te jeseni u saborskoj raspravi o izvješću Hrvatske narodne banke s njima se mogla upoznati i politička javnost, ali nju ta tema uopće nije zanimala.
Medjutim, samo šest mjeseci nakon trijumfa dvojice hrvatskih financijaša, Dubrovačka banka je eksplodirala, a kriza koja je uslijedila očistila je iz sustava 14 hrvatskih banaka i koštala štediše i porezne obveznike oho-ho.
Čitatelje Pollitike vjerojatno neće osobito uzbuditi informacija da je nakon još jednog vikenda teških pregovora američka adimistracija donijela novu odluku kojom novcem poreznih obveznika (306 milijardi dolara jamstava za šuplje kredite) spašava bankarskog giganta Citigroup, u čiji je kapital već investirano dvadesetak milijardi dolara od onih Paulsonih sedamsto milijardi za stabilizaciju financijskog sustava.
Naravno, država će i za ovu akciju ponovo dobiti preferencijalne dionice. Usput, prošli je tijedan dionica Citigroup pala za pedeset posto, a u odnosu na cijenu od prije dvije godine vrijednost kapitala skliznula je s oko 220 milijardi na nešto više od 20 milijardi dolara (svi podaci iz New York Timesa).
Kad je američki državni rizničar Paulson lansirao plan o 700 milijardi dolara kojima bi pomogao posrnulu financijsku industriju američka se javnost (zajedno s članovima parlamenta) izborila da banke i institucije koje zatraže pomoć iz tog fonda zauzvrat državi daju pravo vlasništva.
I još su managerima koji su zatražili pomoć ograničili kako buduća tako i primanja po dotadašnjim ugovorima. nema bonusa za poslovni neuspjeh.
Tri automobilska diva (Ford, Chrysler i General Motors) ovih dana mole da ih država otkupi (bail out), preuzme, samo da ne idu u bankrot.
Tako treba gledati i na ideju o osnivanju fonda kojim bi hrvatska država jamčila za obaveze privatnih tvrtki.
Ukratko, ako Todorić ili bilo koji drugi privatni poduzetnik , Kerum, Gavrilović, Buljubašić ... zatraži državno jamstvo, u zalog ima dati svoje dionice, ako ima dovoljnu količinu koja još nije pod hipotekom. Ako nema, onda nema više riječi o zalogu, nego prepušta vlasništvo državi, ako ona uopće želi preuzeti opterećene tvrtke.
U petak je Državni zavod za statistiku objavio da je nezaposlenost u Hrvatskoj u drugom tromjesečju 2008. godine pala na samo 7,9 posto. Vijest zvuči fenomenalno. Za usporedbu, u Francuskoj je nezaposlenost oko 7,5 posto, a u Sjedinjenim se Državama prema posljednjim podacima povećala na 6,5 posto.
Drugim riječima, Hrvatska se prema podatku koji mnogi ekonomisti smatraju najvažnijim makroekonomskim podatkom, približava razvijenim zemljama.
Kako se u trećem tromjesečju nezaposlenost u Hrvatskoj uobičajeno dodatno spušta, to je www.briefing.hr već objavio kako bi i ta dosad najniža stopa nezaposlenosti mogla dodatno pasti.
Takodjer, inflacija je sa srpanjskog rekorda od prijetećih 8,4 posto u listopadu pala na donekle podnošljivih 5,9 posto. Ako u Hrvatskoj stvari zaista idu bolje nego ikad, ostaje nejasno - čemu panika, čemu zamrzavanje plaća, čemu štednja?
Ovdje cu ukratko zabiljeziti tri cinjenice, iako vjerujem da su ih Hrvati, to jest citatelji i clanovi Pollitike, svjesni barem u primozgu (i ne zamjeram sto je tome tako, s obzirom na recentne dogadjaje u Hrvatskoj). Meni se cini vazno zapaziti:
1. Američka je javna vlast u posljednje vrijeme intervenirala na financijskom tržištu svotama enormnih razmjera, ne bi li sprijecila kolaps.
2. Upravo je objavljeno da je regulator financijskih trzista (SEC, nesto kao nasa Hanfa) zabranio odredjenu vrstu spekulacija koja je izazivala panicne reakcije na trzistu (short-selling).
3. Neposredno prije toga nekolicina je svjetskih centralnih banaka izisla ususret americkoj centralnoj banci (FED), upumpala stanovite stotine milijardi dolara kako bi joj koordiniranom akcijom pomogla da prevlada krizu.
Krenut cu od tocke 3. Zlobnici bi mogli reci da to nije prvi put da svijet spasava americki financijski sustav. Bilo je toga i prije. Izravno su centralne banke podmetnule ledja da podupru dolar sredinom osamdesetih, kad je Ameriku pogodila financijska kriza otprilike ovih razmjera, a nije se bilo u prilici skrtariti ni prije ni poslije.
New York Times je to upravo nazvao "jednim od najmahnitijih dana u povijesti Wall Streeta". Poslije je rijec "frantic" promijenjena u "dramatic" pa u "extraordinary". Radi se o vikendu tijekom kojega su, od petka popodne do nedjelje navecer, na poziv predsjednika newyorskog FED-a zasjedali vodeci ljudi americke drzavne administracije, centralne banke i najvecih financijskih kuca, kako americkih tako i svjetskih.
Iako su sastanci vodjeni iza zatvorenih vrata vodeci su mediji o tome redovito izvjestavali, navodeci pri tome relevantnost svojih informacija. Na primjer: "kaze osoba koja nije bila prisutna ali je izvjestena o sastanku..." Pratio sam New York Times, Wall Street Journal i Bloomberg.
Na zalost nemam vremena naciniti detaljan dnevnik, jer bi to podrazumijevalo provjeru kako se pisu imena ljudi i institucija, te pozivanje na izvore kad je rijec o svotama.
Ovim dnevnikom zauzimam se za razvoj "salonske internet inteligencije" u Hrvatskoj
U Magazinu Jutarnjeg lista objavljen je intervju sa Georgeom Sorosom. Dva su tome povoda. Soros je nedavno je objavio knjigu, The New Paradigm for Financial Markets; The Credit Crisis of 2008 and What It Means (Nova paradigma za financijska trzista; koje je znacenje kreditne krize iz 2008)
U medjuvremenu bas zahvaljujuci toj istoj kreditnoj krizi Soros se navodno vratio u posao iz penzije I vlastitim upravljanjem svojim fondovima omogucio zaradu od milijardu I pol dolara, na brzu ruku.
Procitavsi neke od recenzija knjige, a kojih je Internet prepun, nisam uspio shvatiti u cemu je nova paradigma za financijska trzista. Izgleda kao da se sve svodi na Keynesov objasnjenje nastajanja ciklusa (ali ne I na Keynesovo rijesenje problema usporavanja I recesije intervencijom iz proracuna); te na odustajanje od shvacanja trzista kao sustava kojim upravljaju zakonitosti slicne prirodnim zakonima, dakle na odustajanje od teorije opce ravnoteze na nacin kasnog Hayeka.
Istog trenutka kad se u Jutarnjem pojavio tekst zaredali su komentari čitalaca – idioti, neznalice... Medjutim, drugi su portali mirne duše prenosili potpuno krive informacije, a dio je čitalaca i raspravljao na osnovi tih nebuloznih podataka i usporedbi.
U toj ludosti vise nema ni sistema, sta god ap našao u tome. Jutarnji je list u petak ujutro na internetu objavio potpunu nebulozu, naslovljenu Ivica Todorić sedmi najbogatiji Zemljanin. Nebulozu je potpisao Viktor Vresnik, koji – sudeci prema slikama – izgleda prilicno ozbiljan covjek, u godinama. Navodno je podatke, ili samo ideju, tko će ga znati, prenio iz slovenskih Financi. Na stranicama Financi taj tekst nisam našao. Finance su slovenski orgininal hrvatkog business.hr. isti im je izvorni vlasnik, švedski nakladnik poslovnih novina Bonnier press, jedan od najvećih u Europi, ako ne i najveći.
Guverner HNB-a je u stvari napao medjunarodne financijske savjetnike, a publiku je strašio i ulaskom u Europsku Uniju!
Upozoravam cijenjeno čitateljstvo da mi se nije dalo ispravljati tipfelere i da sam tekst postao netom što sam ga napisao, iz duše.
Naslovnica Jutarnjeg lista objavljuje nalsov: Ekonomisti okrenuli ledja Mesiću. Vecernji piše Tajni dogovor Vlade i HNB-a. Tužno je koliko hrvatski novinari, od kojih neki ekonomsku politiku i Vladu prate desetljećima, pojma nemaju o čemu se zapravo radi u tobožnjoj raspravi Mesić-Sanader-Rohatinski. Govor guvernera objavljen je na internet stranici Hrvatske narodne banke pa bi bilo barem gradjanski pristojno, ako im ruinirana profesija ne postavlja više takve zahtjeve, da su ga pročitali. Ne čudi što dvije vodeće dnevne novine nisu postavile link na taj govor, jer bi onda morale komentirati izvor a ne svoje fikcije i utvare, prikaze što bi rekao onaj duhoviti reper.
Kenneth Arrow: “All well-functioning markets are alike, but every externality is inefficient in its own way!”
I Elita
Vidim da ima puno žaljenja zbog Zvonina odlaska sa ovog foruma. Ako je otišao zbog mojih primjedaba na njegovo pisanje to je u najmanju ruku čudno. Drugim se riječima ne mogu domisliti. On je nesumnjivo teško zamjenjiv količinom i borbenošću svojih upisa. Pa i širinom tema. To je zabavno i njegovim je odlaskom svakako ta dimenzija zabavnosti pollitike oslabljena. On je i aktivan, stalno ruje po internetu pa se kod njega moglo naći citata na koje čovjek sam ne bi naletio.
Vidim da je njegov post bio povod da se u komentarima upotrijebe i teške riječi, skoro kao kad raspravljaju Crkva i partizani. Meni se čini da je to znak niske kvalitete rasprave i česte zamjene teza. Tako je i Zvone, a i još su neki komentatori ispod njegovog posta, mene svrstali u ljevičare jer sam doveo u pitanje efikasnost alociranja zdravstvenih resursa putem dereguliranog tržišta.
Neke tipicne fraze, neke tipicne predrasude i neka tipicna vjerovanja isticu se u Zvininom razmisljanju u kojem reagira na kriticki post o u povodu Bushova dolaska u Zagreb. Reagiram iskljucivo na njih, na tu neupitnu tipicnost, koja je inace dosta rasirena, i kod Zvone je izgleda izraz opceg prosjecnog razmisljanja.
Neovisni, ali ne i neutralni