pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

PRAŽANI, OPROSITE !

Učili smo stolječima u zajedničkoj državi Austro-Ugarskoj od Vas. Mnoštvo hrvatskih građana študiralo je na Praškom sveučilištu. Nogomet u Hrvatskoj rođen je u Vašoj antologijskoj pivnici.
Prag je moj grad. Ako me prilike u Hrvatskoj otjeraju iz Zagreba, doći ću k Vama i navijati za Spartu.
Prag je i hrvatski grad. Jer svakog dana na Višehradu i pogledom na najljepši grad u Europi u 21.00 s zvonika katedrale mogu slušati pjesmu «Rajska Djevo kraljice Hrvata». To nema ni u Zagrebu.
Bio sam s Vama i u kolovozu 1968. kada je vaše «praško proljeće» bilo ujedno i «hrvatsko proljeće». Opet smo učili od Vas.
Molimo da nam oprostite.
Ovo nije ista Hrvatska kao pred 100 godina, kakvom ju doživljavate iz svojih školskih knjiga ili kratkotrajnim posjetom Jadranskom moru.

Naslov asocira na – «Hrvatska lisnica u hrvatskom džepu». Ima i razloga, jer kako je hrvatska lisnica završila u hrvatskom džepu, tako je završio i jedan hrvatski branitelj na hrvatskom sudu.
Prema članku 35. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 30. studenoga 2004. godine:

Tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti te druga tijela državne vlasti, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezna su prilikom zapošljavanja službenika i namještenika dati prednost nezaposlenom ukoliko ispunjava tražene uvjete iz natječaja, odnosno oglasa i to sljedećim redoslijedom:
– djetetu smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata bez obaju roditelja,
– HRVI iz Domovinskog rata,
– članu obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata,
– dragovoljcu iz Domovinskog rata,
– hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata.

Natječaj za 2 sudska zapisničara u jednom Sudu objavljen u Narodnim novinama.

Nema grada u Republici Hrvatskoj koji nije zahvaćen posljedicama Domovinskog rata.
Neki su doživjeli izravne posljedice ratnih djelovanja , drugi neizravne. Početke devedesetih obilježila je i konverzija vlasništva. Sisak je grad koji najbolje oslikava to burno razdoblje promjena po svim osnovama. Grad s oko 50.000 stanovnika. Nekad pune zaposlenosti, danas s manjom stopom. Promijenjenja struktura stanovništva po svim osnovama. Većina obitelji živi s prihodima na granici ljudskog dostojanstva.

Ipak postoji jedna konstanta Siska, neovisna od društvenih promjena. INA, Rafinerija nafte u Sisku. Tvrtka za sva vremena i društvena uređenja. Razumljivo, jer energent je uvijek bio potreban. I u socijalizmu i u kapitalizmu.

Stanovnici Siska su glede Rafinerije u poziciji dvostruke frustracije. S jedne strane Rafinerija zapošljava relativno najveći broj radnika (od kojih je svaki vjerojatno i jedini zaposlen u obitelji), a s druge strane smrdi. Nu ne brinite se zbog toga, jer je daleko opasniji ubojica (benzen), koji nema nikakvi miris. Tisuće ljudi živi u neposrednoj blizini Rafinerije. Uzdaju se u Ustav Republike Hrvatske i odredbe Ustava:

Kao odvjetnik gotovo 30 godina bavio sam se radnim sporovima. Obiteljska tradicija.
Puno truda, puno utrošenih emocija u zastupanju radnika, a što je nužna posljedica činjenice da je radni odnos na prvom mjestu egzistencijalnih prioriteta. Nije za obogatiti se, ali uz puno rada mogla se zaraditi plaća suca županijskog suda.
Nekako neprimjetno broj predmeta u kojima sam zastupao počeo se smanjivati. Naprotiv, fiskalne obveze počele su se povečavati. Porez, prirez, razrez, izrez, urez, članarina Hrvatskoj odvjetničkoj komori, članarina Zboru, osiguranje od odgovornosti, mirovinsko, zdravstveno, taksa na tablu, daktilograf, poštarina, benzin, struja ......
Analizirao sam uzroke. Vrlo jednostavno. Ako je u jednom trenutku nezaposlenost dosegnula brojku od gotovo 400.000, onda nema ni radnog odnosa. Ako nema radnog odnosa, nema ni sporova iz radnog odnosa, pa ne treba ni odvjetnik.
Ipak, najteže mi palo kada mi je stranka otkazala punomoć u predmetu koji je u tijeku. Nekako se suživite s predmetom, pa kao da vam je netko uzeo igračku.

«Zašto to činite» ? bilo je standardno pitanje radniku.

Dana 19. rujna 2008. navršava se devet godina od ubojstva suca Ljiljane Hvalec, stranke Gordane Oreškić, njezine punomoćnice - odvjetnice Hajre Prohić, i teškog ranjavanja zapisničarke Stanke Cvetković. Najcrnji dan u povijesti hrvatskog pravosuđa dogodio
se na Općinskom sudu u Zagrebu. Dan nasilja nad vladavinom prava.

Pripremajuću me za odvjetnički poziv, otac i sam odvjetnik, poučavao me je o ljepotama i strahotama tog poziva. «Ako dođe do životne opasnosti, bježi u sudnicu», govorio je očigledno i sam pod dojmom tada aktuelnog ubojstva jednog odvjetnika. Roditelji uvijek pretjeruju u strahu za djecu, pomislio sam, ali i zapamtio njegove riječi.

Uobičajen dan na sudskom hodniku. Razgovaram s kolegom Črnjom, čekajući da sudac pozove na pristup ročištu. 5 metara od sudnice Ljiljane Hvalec.

Uvod:
Razmišljao sam da li da ovaj članak označim kao «Copy – Paste» sudac, strana -7- , ili kao komentar na aktuelni dnevnik o sigurnosti u prometu. Ima elemente i jednog i drugog. Objavljujem ga kao samostalni članak pod navedenim imenom, što je pomirbeno. Ako ćete se zabaviti čitajući, onda sam uspio. Ono što je manje zabavno jest da je događaj istinit.

I

Ne možete kao sudac cijeli radni dan gledati u spise. Bijeg od stvarnosti najčešće je pogled na suradnicu ili kroz prozor u vanjski svijet. Lijepi pogled na parkiralište na kojem se uvijek nešto dešava. Po autu koji se parkira mogu knjigu napisati o njegovom vlasniku. Toliko sam se u 5 godina izvještio.
Prilazi crni SUV i pored bezbroj slobodnih mjesta parkira se na sredini tako

Sudski savjetnici nikada nisu spominjani u medijima kada se raspravlja o sudbenoj vlasti.
To je zato što rade samozatajno, obično u nekoj lošijoj prostoriji suda daleko od očiju javnosti, a njihova imena spominju se tek kod javne objave rezultata natječaja za nekog suca. Zajedničko im je da stječu iskustvo, da rade puno, a sve to u ostvarenju cilja da jednog dana postanu suci. Ministarstvo voli sudske savjetnike. Čim se malo izvješte, rade posao kao i suci, a sve to za 50% manju plaću od suca u istom sudu. Isplati se Proračunu.
Podnose to, jer približava se dan kad će biti objavljen natječaj za suca u tom ili drugom sudu, a to znači ostvarenje sna. Neki znaju da će postati suci, drugi ne znaju. Uzdaju se da će njihove osobne kvalitete biti nagrađene povjerenjem Države i imenovanjem za suca.
U sudu u kojem sam bio, radio je i sudski savjetnik. Bio sam mu «mentor». Marljiva, pametna i časna osoba. Oženjen, otac dvoje djece. 4.500 kuna mjesečno bila je cijena njegovog višegodišnjeg rada na formalnim poslovima sudskog savjetnika, a u naravi obavljao je poslove suca.

«Copy – Paste» funkcija ima i sestricu u funkciji «Drag and Drop».
Razlika je u tome što kod «Copy» osnova ostaje intacta, a kopija se prenosi na drugo odredište «Paste».
Kod «Drag and Drop» je drugčije. Osnova se prenosi na novo odredište.
Na primjer: «Copy» tuđi magisterij, «Paste» moj magisterij.
«Drag» tuđa tvornica, «Drop» moja tvornica.

Treba samo znati baratati funkcijama. Sve ostalo radi stroj.
Napisao sam sudsku presudu. Ista spada u kategoriju žurnih , te je potrebno u kratkom vremenu dostaviti strankama.
«Otpremi odmah sudsku odluku na poštu, kažem suradnici».
«Ne može, tek slijedeći tjedan», veli inače uvijek uviđavna suradnica.
«A zašto?
«Pa sad je Tjedan Crvenog križa».
???
«Potrebno je zalijepiti doplatnu marku od 1 kune, pa čekamo da prođe Tjedan».

Počam od 1. siječnja 2008. primjenjuje se novi Prekršajni zakon (Nn 107/2007). Nadomjestak za raniji Zakon o prekršajima iz 2002. koji je proizveo stotine tisuća zastara. Kao razlog donošenja Zakona o prekršajima iz 2002. navedena je nužnost usklađenja Zakona s Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Točno, ali za to je bilo dovoljno postojeći Zakon izmijeniti i nadopuniti s nekoliko članaka. I – gotovo. Umjesto navedenog, faktički je prepisan Zakon o kaznenom postupku stavljajući pred suce za prekršaje postupovne obveze kao da se sudi o ubojstvu.
Valjalo je nešto žurno učiniti, pa je nakon očiglednih teških posljedica Zakona iz 2002. donijet novi Prekršajni zakon, koji se primjenjuje od 1. siječnja 2008.
Čitam, jednom, deset puta, sto puta. Nevjerojatno, izostavljena je odredba članka 29. Ustava Republike Hrvatske koja je bila u Zakonu iz 2002. godine, po kojoj :

"U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo na branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, i s tim pravom mora biti upoznat".

Zgrada suda u jednom gradu. Lijepa, moderna. Da se kojim slučajem nalazi
u sjevernom dijelu Zagreba, mogla bi se okvalificari kao „urbana vila“. Zgrada je vlasništvo privatne tvrtke „Institut građevinarstva Hrvatske“ (IGH) koji iznajmljuje zgradu dvjema sudovima odnosno Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske. Cijena najma adekvatna je vrijednosti poslovnog prostora.
Tu sam 5 godina radio kao sudac. Najljepšu sudnicu imao je predsjednik Suda.
Velika i zračna prostorija s balkonom. Još je jedino nedostajalo cvijeće na ogradi i čempresi, i nitko ne bi pomislio da se u zgradi odlučuje o ljudskim sudbinama.
Moja sudnica bila je mala, ali prikladna poslu kojeg sam obavljao. Imao sam lijepi pogled na pripadno parkiralište za stranke i posebno parkiralište namijenjeno za djelatnike suda i Policiju.
Odjednom u namjenski parkirališni prostor dolazi netipični kamionet.
„Tiruriru“, oglasi se truba.
„Kaj je ovo? Bofrost? Sladoled?, upitah suradnicu.

Natječaj za suca „Županijskog suda u gradu XY u osnivanju“ objavljen u Narodnim novinama. Sud u osnivanju već tri godine ima predsjednika „Županijskog suda u XY u osnivanju“ , ali nema ni jednog suca. Zato je i raspisan natječaj kako bi se kadrovski popunio.
Javih se na natječaj, obzirom da ispunjavam sve formalne uvjete.
Predsjednica „Županijskog suda u XY u osnivanju“ pozvala me je na razgovor u zgradu Suda, a razgovor koji prethodi konačnoj odluci Državnog sudbenog vijeća.
Čekam pred sudnicom u zakazano vrijeme, te me Predsjednica pozove u sudnicu. Sudnica nije bila tipična. Nema hrpe spisa po ormarima niti na stolu, nema zapisničara, monitora ni printera. Samo stol za kojim je sjedila predsjednica „Županijskog suda u XY u osnivanju“. Na stolu zastava Republike Hrvatske, a na zidu dvije goleme fotografije. Na jednoj Dr. Franjo Tuđman, a na drugoj Ivan Pavle Drugi.

«COPY – PASTE» SUDAC
( Ili kako postati najbolji sudac u Republici Hrvatskoj)

Informatizacija pravosuđa! Gotovo nema ministra bez obzira na trajnost njegovog mandata koji ne rabi ovu sintagmu. Djeluje moderno, europski ! Uz popratnu pojavu ushićenja i uvjerenja o približavanju Europskoj uniji. A stvarnost?

ZAHTJEV ZA ZAŠTITU USTAVOM ZAJAMČENOG PRAVA
I SLOBODE ČOVJEKA I GRAĐANINA (Članak 66. Zakona o upravnim sporovima)

Odlukom DSV-a IS-6/03 od 10. travnja 2003.: „Za suca Prekršajnog suda u Sisku imenuje se Tonči Majica odvjetnik iz Zagreba. Imenovani sudac stupit će na dužnost 01. lipnja 2003. Na temelju članka 122. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske sudac Tonči Majica imenuje se na vrijeme od 5 godina.“

DOKAZ: Odluka IS-6/03 od 10. travnja 2003

Odlukom DSV-a IS-6/03 od 8. svibnja 2008.: „Sudac Prekršajnog suda u Sisku
Tonči Majica ne imenuje se trajno na sudačku dužnost. Sudačka dužnost mu prestaje s danom
1. 1. lipnja 2008.“

DOKAZ: Odluka IS-6/03 od 8. svibnja 2008.

I

Odlukom DSV-a od 8. svibnja 2008. povrijeđene su odredbe članka 5. stavak 2., članka 14. stavak 2., članka 19. stavak 1. članka 26. i članka 44. u svezi članka 54. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske.