JANAF, INA, HP, T-Com, Pliva, Podravka i HEP, samo su neka od mnogobrojnih poduzeća koja su bila ili jesu u potpunom ili većinskom vlasništvu države. Država je kao vlasnik (bila) zadužena za organizaciju i efikasnost upravljanja poduzećima u njenom (većinskom) vlasništvu. Osim što je osiguravala nadzornu funkciju putem odgovarajućih odbora, država je uvijek imenovala i upravu koja je trebala osigurati zakonitost, racionalno i efikasno upravljanje i, u konačnici, ne mali prihod državnom proračunu.
Strateški važna poduzeća trebaju zadovoljavati strateške interese društva i države pa upravljanje njima nije šala. Upravljanje velikim gospodarskim subjektima je oduvijek tumačeno kao posao koji se ne može povjeriti bilo kome niti ga može obavljati bilo tko. Zato su kandidati za takva radna mjesta oduvijek pažljivo birani iz kruga najpouzdanijih stranačkih ljudi i navodno najsposobnijih upravljača. Nakon osamostaljenja to mogu biti i navodno nestranačke osobe. Tako je bilo u socijalizmu a tako je i sad. Nekada partija a danas vladajuće stranke, oni su koji pažljivo usklađuju interese i biraju osobe kojima će povjeriti upravljanje ogromnim društvenim bogatstvom.
Nakon što je o aferi oko prodaje KIM-a puno izgovoreno i napisano, nakon što smo izbombardirani masom podataka i izjava kako aktera tako i promatrača, nakon što prijeti opasnost da se u masi izjava izgubi nit vodilja kojom se može doći do odgovornih, došlo je vrijeme da se napravi mali rezime.
Afera s KIM-om nije slučaj koji se stjecajem okolnosti dogodio baš sad, u izbornoj godini pa ga svi razvlače ne bi li skupili političke bodove. Afera KIM je zapravo prvi slučaj u kojem je, od svih dosadašnjih privatizacijskih afera, uključno Kutline koje su presuđene, najbrže i najviše toga izašlo na vidjelo.
Prostor je, pored ljudi, najveće bogatstvo svake države. Dok je onaj zračni i vodeni, zanemarimo li trenutne probleme s Piranskim zaljevom, dobro reguliran, možda i zato što je nužda da se rješava na temelju međunarodnih propisa, s onim kopnenim je najviše problema. Njime idu prometnice koje spajaju pojedine države, regije, gradove i naselja. Na njemu se grade proizvodni i uslužni objekti koji trebaju zadovoljiti različite potrebe stanovništva. I naravno, na kopnenom se prostoru grade veća ili manja naselja u kojima državljani žive, kao i pojedinačni objekti koji služe zadovoljavanju raznih specifičnih pojedinačnih i zajedničkih interesa stanovništva. Tako je to otkako je svijeta i vijeka, a upravljanje prostorom je od najveće društvene važnosti.
Privremeno potisnuta u drugi plan, pravosudna istraga u sklopu akcije „Maestro“ i dalje je obavijena velom tajne. Javnost nije upoznata s time što se trenutno događa i da li je netko od osumnjičena „tri tenora“ propjevao. Javno se nagađalo da je istraga proglašena tajnom kako bi se od odgovornosti amnestirali oni najodgovorniji. Naravno, radi se o Sanaderovim ministrima iz Upravnog odbora HFP-a.
U međuvremenu je izbila afera oko prodaje poduzeća KIM. Osim što je opet u igri Upravni odbor HFP-a kojeg se ovaj put sumnjiči da je pogodovao karlovačkoj tvrtki Chemoderm, jedan detalj ovu aferu izravno može povezati s prethodnom.
Neki dan sam dobio račun za Halo usluge. Naravno, radi se o pošiljci kakvu ogromnom broju građana svaki mjesec uputi T-Com. Onaj isti koji je u posjed većinskog paketa dionica Hrvatskih telekomunikacija došao na temelju tajnog ugovora sklopljenog s Hrvatskim fondom za privatizaciju još davne 1998.godine. Sukladno obvezama iz tog ugovora kojeg je dio i danas obavijen velom tajne, Račanova je vlada DT-u morala osigurati ne samo većinski paket dionica već i monopolistički položaj na tržištu.
Sve ove godine T-com ubire značajan profit kojem se slobodno može dodati prefiks „ekstra“. Svi to znamo, o tome se puno pisalo i piše, ali mnogi si još ne mogu dočarati kako to „ekstra“ izgleda u praksi. Moram priznati da se ni ja nisam previše opterećivao razmišljanjem o tome sve dok nisam primio posljednji račun i uočio apsurd. I ja sam kao većina drugih račune primao i poslušno plaćao ne ulazeći puno u strukturu istih. Radi potpunijeg uvida, pridodat ću ovdje i račun za Internet usluge. Pa pogledajmo zajedno.
Što je kontrolni paket prema Zakonu o trgovačkim društvima znamo. Dakle, 25% plus jedna dionica ili udio. On donosi pravo da se niti jedna strateška odluka ne može donijeti bez suglasnosti imatelja. Ovo zato što je ocijenjeno da onaj tko posjeduje više od četvrtine vrijednosti društva ima pravo na posebnu zaštitu svojih interesa.
Što je kontrolni paket u politici ne znamo ili točnije, nismo znali sve do intervjua koji je Radimir Čačić dao Slobodnoj Dalmaciji. On nas je upoznao da je SDP „novim pakungom“ vratio dio svojih birača političkog centra i time znatno suzio prostor za dobar izborni rezultat ostalih političkih stranaka koje se tu svrstavaju.
Moram priznati da me donekle iznenadio ovdašnji članak u kojem se navodi razočarenje pojedinaca u HNS-u držanjem, odnosno izostankom potpore predsjednika Mesića.
Jednako tako, ako ne i više, iznenadio me je i članak našeg kolege Lesara u kojem pored što opravdano podsjeća da je upravo on svojevremeno dao prijedlog za preispitivanje povlaštenih mirovina, potpuno otvoreno napada SDP-ovog čelnika Milanovića služeći se pri tom već pomalo otrcanim receptom iz kuhinje HDZ-a i „bijesadrugog“. Naravno, radi se o „nemampojma“ paleti proizvoda.
Imam naviku povremeno pročitati slovenski tisak, prije svega da bih usporedio izvještavanje o političkim pitanjima koja se tiču i Hrvatske. Tako sam naletio na informaciju o kojoj naši mediji šturo izvještavaju, a vlada šuti kao zalivena. Htio sam pisati o odnosu dviju vlada prema vlastitim građanima s težištem koliko informiraju o tome što se poduzima na planu rješavanja graničnih sporova.
Tražeći povezane članke, iz puke radoznalosti sam bacio pogled na slovensku crnu kroniku. Čisto da vidim što rade njihovi kriminalci. I ostanem „paf“. Evo što sam našao.
Da li je u Vladi RH popustila stega? Da li je novi glasnogovornik stupio na dužnost i ukinuo zabrane javnih nastupa pojedinim ministrima? Da li je na djelu nova PR strategija HDZ-a? Gdje je dno dna?
Sve su to pitanja koja se nameću tijekom i nakon što pročitate izvatke iz najnovijeg intervjua Ivice Kirina, nominalnog ministra u Sanaderovoj vladi. O čemu se radi?
"Svjestan sam da mi je mana što brzo govorim, a očito još brže razmišljam, pa nastavak rečenice često objašnjavam rukama" – tvrdi najmlađi nam ministar. Pa pogledajmo kako to izgleda u praksi.
Ovih smo dana svjedoci trijumfalnog predstavljanja navodnih pozitivnih financijskih učinaka Sanaderove vlade rezultat koji je 5 mlrd kuna viška u državnom proračunu, a upravo je u tijeku saborska rasprava o rebalansu proračuna koji se navodno temelji na ostvarenom višku prihoda.
Nude se tu razni pokloni. Bit će za zdravstvo, umirovljenike, obrazovanje i ostalo. Za sve one koji su se tijekom mandata HDZ-ove vlade osjećali zapostavljenima i zakinutima. Slušajući Sanadera, raj na zemlji hrvatskoj.
Međutim, jedna vijest objavljena u tisku bi mogla pomutiti veselje i spriječiti da hrvatska javnost podijeli ushićenje koje joj nudi ministar Šuker. O čemu se radi?
