Još nekoliko dana i masa građana će pohrliti na birališta. Podržat će one za koje vjeruju da će im osigurati bolji život i bolje sutra za njihovu djecu i unuke. Svaka od opcija nešto nudi, neki programe a neki obećanja. Međutim, ima i onih koji nude otplatu dugova. Ne onih za koje znamo i koji stalno rastu umjesto da se smanjuju već drugih za koje nismo ni znali da postoje ili ih barem nismo smatrali dugom. Svaka država koja o sebi i malo vodi računa mora vratiti ono što je dužna. Pa kako stojimo s dugovima?
Znamo da smo dužni tridesetak i više milijardi dolara posuđenih na međunarodnom i, zadnjih godina, na domaćem tržištu kapitala. Za ovo drugo nas neki čak uvjeravaju da i nije neki dug iako znamo da domaće banke odavno nisu tako domaće kako se misli.
Nije nam nepoznat niti navodni dug onima koji su, kako sami kažu, svojim mudrim vodstvom omogućili nastanak samostalne hrvatske države. Za isto smo zahvaljivali čak drugim državama i državnicima, uglavnom rasprodajom i koncesijama na društveno bogatstvo mlade nam države, nešto ustupcima a nešto i prigodnom pjesmom.
Mjesecima smo zatrpavani izvještajima s HDZ-ovih predizbornih skupova. Sugerira se masovnost, jedinstvo, optimizam i općenito, oduševljenje onim što Sanader nudi za idući mandat. Prihvatimo li medijsku sliku kao istinitu, doista možemo pomisliti kako HDZ uživa potporu dobrog dijela građana. Međutim, oni koji nisu sudionici predstava a imaju priliku prisustvovati skupovima, mogu se neposredno uvjeriti kako zapravo stvari stoje.
Tako sam i ja iskoristio mogućnost da prisustvujem jednom od tri današnja predizborna skupa, onom u Đurđevcu. Skup je bio najavljen za 17 sati, iza onog u Koprivnici a prije bjelovarskog.
U svom davnom postu sam postavio pitanje da li se Katolička Crkva svrstava na stranu HDZ-a. U više kasnijih sam analizirao pisanje Glasa Koncila, katoličkog tjednika koji malo jest a malo nije službeno glasilo te iste Crkve, ovisno o reakcijama hrvatske javnosti.
Svojim postom Komunistička partija bog je vjere u ništa, Zoompolitikon promišlja hrvatsku društvenu stvarnost i na određeni način pokazuje nerazumijevanje, po meni, osnovnih pojmova vezanih uz vjerovanje i nevjerovanje u Boga pa i onoga što je uzrok problematiziranja položaja Katoličke Crkve u hrvatskom društvu. Neki od komentatora su već ukazali na njegovo pogrešno definiranje ateizma zbog čega se neću osvrtati na taj dio Zoomovog posta. Ovdje želim ukazati na dio razloga zbog kojih dobar dio građana Hrvatske, pa i vjernika, nikada neće prihvatiti miješanje Crkve u svjetovni život ma koliko to nekome smetalo.
Podugačkom serijom komentara se glavni urednik i kolumnist Glasa Koncila Ivan Miklenić već duže vrijeme obrušava na sve izvan svoje organizacije. Tako su svoje dobili Hrvatski sabor, saborski zastupnici i političke stranke, a ni mediji nisu ostali pošteđeni. Kako je krenuo, opravdano je zapitati se što je ili tko je sljedeći na redu. Da li je u pitanju epidemija predizborne groznice ili što drugo, samo Bog će znati.
O tome što MIklenić zamjera Hrvatskom saboru sam već pisao u članku o općem dobru.
Evo što zamjera medijima:
Čuli ste onu o kravi koja se na kraju ritne i prolije mlijeko? ... Niste?
Zamislite onda prizor mljekarice koja raširenih nogu sjedi na niskom drvenom tronošcu smještenom podno kravljeg trbuha a između nogu pridržava npr. plavu limenu kantu i ritmičkim pokretima nateže kravlja vimena nabrekla od mlijeka dok tanki mlazovi istog ritmički štrcaju stvarajući na površini pjenu i karakteristične zvukove … vuuš … vuuš …. vuuš …. vuuš.
Zamislite sad da je kanta puna i mljekaricu koja ustaje stavljajući istovremeno obje ruke na križa kako bi istegnula dugo svinuta i već pomalo ukočena leđa. Dok ju tako gledate kako se proteže sa zadovoljnim izrazom na licu zbog dobro obavljenog posla, sigurno ste zaboravili i na kravu i na mlijeko. A onda … PLJAS!!!
Iznenađeno skrenete pogled prema dolje i vidite da se krava ritnula, prevrnula kantu i prolila mlijeko koje je prethodno dala.
U medijima je dosta pisano o dva „K“. Jedno se odnosi na aferu KIM a drugo na tzv.Krašograd, odnosno na aferu sa zamjenom zemljišta u Zagrebu za ono u Sesvetskom Kraljevcu. U prvoj su vinovnici u Upravnom odboru HFP i tvrtka Chemoderm a u drugoj su to navodno članovi zagrebačkog Gradskog poglavarstva i dvije „studentske tvrtke“.
U obje je priče uključena ili ih samo prati javnost, mediji, policija i USKOK, odnosno DORH. Uspoređujući način izvještavanja, postavljaju se dva pitanja, imaju li obje afere isti tretman i da li na njega utječe blizina izbora.
Jučer je predstavljen autobus na kat koji će u predizbornoj kampanji koristiti koalicija HSS/HSlS/PGS. Vjerojatno uvezen iz VB, svojim kapacitetom omogućava prilično udobno putovanje od jedne do druge destinacije.. Osim zeleno-žute oznake koalicije, u oči najviše upada osnovna boja autobusa. Crvena.
Parlamentarnu demokraciju obično tumačimo kao politički sustav u kojem najvišu zakonodavnu vlast u državi obnaša parlament (u našem slučaju Sabor). On donosi Ustav i zakone prema kojima se imaju ravnati svi građani odnosne zemlje.
Ustavom se definiraju i štite najviše društvene vrednote, u našem slučaju sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav.
Na ovim se stranicama više puta polemički pisalo o Katoličkoj Crkvi. Osim o nekim aspektima njenog djelovanja i mjestu koje bi trebala imati u našem društvu, propitivali smo i njenu ulogu u zločinima koji su počinjeni u njeno ime ili su ih počinili njeni pripadnici. Kritičari su spominjali križarske ratove, inkviziciju i kontroverznu ulogu tijekom II svjetskog rata a njeni zagovornici da su se zločini događali prije više stoljeća a da su zločine tijekom II svjetskog rata činili pojedinci iz redova Crkve za što se ne može kriviti sama institucija.
Kad sam se prije gotovo 45 tjedana učlanio na Pollitika.com, imao sam predodžbu kako je to mjesto na kojem mogu slobodno iznositi svoje (ne samo) političke stavove. Nakon izvjesnog perioda sudjelovanja na nekim drugim forumima, dolazak na ove stranice je bio pravo osvježenje u svakom pogledu. Shvatio sam da je to pravo mjesto za ljude poput mene koji o društvenim zbivanjima pa tako i o politici imaju dovoljno saznanja i na temelju toga jasno uobličene političke i svake druge stavove, a koji se istovremeno ne bave poslom koji bi im omogućavao da ih iznose većem broju ljudi.
