Tagovi

Traže li manjine previše?

Otkako je u izbornoj noći i Milanović najavio pokušaj sastavljanja vlade, pomalo napeto pratimo tko s kime razgovara, o čemu se razgovara i kakvi su dogovori postignuti (baš danas je Šemso opet potpisao, ovaj put sa Sanaderom ?!?). Prihvatimo li činjenicu da još nema sporazuma s Friščić – Adlešić, Sanader ima tek 3 potpisa. Znamo da svaki potpis potpore mandatara košta, programski ili kadrovski. Valja pristajati na ustupke.

Iako je koalicija HSS/HSLS (gdje se izgubio PGS?) važan partner, bez glasova zastupnika manjina Sanader ne može sastaviti vladu i ovi su toga svjesni. Pa imaju zahtjeve, ovaj puta ozbiljnije nego prije. Poučeni ranijim iskustvom oko poštivanja dogovora, zastupnicima manjina nisu dovoljna pisana jamstva već traže da i sami sudjeluju u realizaciji programa. Konkretno, zastupnici SDSS-a traže potpredsjedničko mjesto u Vladi, nešto pomoćnika ministara i državnih tajnika te odgovarajuću zastupljenost u državnim službama. Zajedno s ostalim „manjincima“ traže i tzv. dvostruko pravo glasa. Sve to ima uporište u Ustavu RH i radi se zapravo o dosljednijoj provedbi postojećih zakona.

Imperija uzvraća udarac

Koalicija HSS/HSLS, odnosno pregovarači u liku Josipa Pankretića, Damira Bajsa i Ivana Čehoka već tjednima ne silaze s naslovnica koje krase zajedno s pregovaračkim timom HDZ-a. Nije ni čudo ako znamo kakav odgovoran posao rade. Treba dogovoriti četverogodišnji program Vlade RH što nije ni lako ni jednostavno. To nam, također smješeći se s naslovnica, uvijek iznova pojašnjava i liderski dvojac Friščić – Adlešić.

Za razliku od njih, predsjednik HDZ-a Ivo Sanader se pojavljivao rijetko, uglavnom da izrazi uvjerenje kako će prikupiti potrebnu većinu za formiranje Vlade. Usput je potpisao dva koalicijska sporazuma, brzinski s Memedijem i nešto kasnije s Hreljom. Njegovo nepojavljivanje i prividno „nemiješanje“ u pregovore s koalicijom HSS/HSLS je ostavljalo dojam kako sve ide po planu i da nema potrebe izricati stav jer sve ovisi o zeleno – žutima. Osim javnosti, čini se da je u to uspio uvjeriti Jožu i Đurđu.

Joža Friščić da sam ja …

„Ni v rit nit mimo“, rekli bi Zagorci nakon današnje konferencije za tisak koju su okruženi suradnicima održali Josip Pankretić i Damir Polančec. Izuzima se čuveni Gjenero za kojeg dileme nema, baš kao ni razloga da se započeta suradnja ne održi i pretvori u poslijeizbornu koaliciju. Ja razloga vidim više a kako nisam on, čini mi se da je ovo što se zbiva oko pregovora i više nego smisleno.

Opće dobro je od plastelina?

Izborna groznica još nije gotova i punom snagom trese političare, medije, političke analitičare i komentatore raznih vrsta. U takvoj situaciji nije preveliko čudo kad neki mijenjaju ocjene i ranije izrečene stavove. Ipak, neke bi stvari trebale biti konstanta, primjerice opće dobro. O tome što predstavlja nas je još nedavno u jednom od svojih komentara poučio Ivan Miklenić, komentator i glavni urednik Glasa Koncila (temu sam obradio u postu Opće dobro i ima li koga (čega) iznad Hrvatskog sabora?).
Njegov najnoviji komentar Novi povodi za zabrinutost me je potaknuo da ponovno razmislim o općem dobru.

Poslijeizborna procedura - učenje demokracije

Od izborne noći u kojoj su oba pretendenta najavila pohod na premijersku fotelju, hrvatsku javnost najviše zaokuplja pitanje kome će predsjednik Mesić povjeriti mandat za sastavljanje vlade. Većina se ponaša kao da ovo pitanje, dakle određivanje mandatara, unaprijed rješava izbornu utrku. Shodno tome, obnavljaju se navijački tabori u sastav kojih postupno ulaze i oni kojima tamo nije mjesto. Dakako, radi se o „neovisnim“ političkim analitičarima, „objektivnim“ novinarima pa čak i o članovima tijela koja u slučaju izbornih sporova imaju ustavnu ulogu arbitra.

I na ovim stranicama traje polemika o tome tko treba biti mandatar za sastavljanje vlade. Nižu se ovi ili oni argumenti u prilog ili protiv određene teze ali još nitko nije ponudio prikaz cjelokupne poslijeizborne procedure. Zato ću, namjerno bez navođenja pojedinih ustavnih odredbi koje se ionako prečesto potežu i koriste bez obveznog konteksta, pokušati opisati poslijeizbornu proceduru onako kako je sam vidim i s naglaskom na dijelove koje smatram ključnim a koji još nisu bili predmetom dovoljne medijska pažnje.

Sanader protiv Sanadera

Kao što znamo, u noći s nedjelje na ponedjeljak, Ivo Sanader je svoju stranku proglasio izbornim pobjednikom ili točnije, rekao je da to neće učiniti dok se ne prebroje svi glasovi birača ali da će novu vladu formirati HDZ „sa svojim koalicijskim partnerima“. Njegov suparnik Zoran Milanović je, zadovoljan i ohrabren izbornim rezultatom, također izjavio kako kreće u sastavljanje nove vlade, odnosno u razgovore „s potencijalnim koalicijskim partnerima“. Samo će jedan imati mogućnost da bude i stvarni mandatar. O tome koji od njih će to biti, odlučit će predsjednik Mesić.

U iščekivanju rezultata izbora

Za razliku od onih koji će se predizbornom kampanjom baviti nakon izbora i koji će u maniri najboljih „generala poslije bitke“ secirati svaki potez stranaka tijekom predizborne kampanje, ovdje ću prije nego izborni rezultati budu poznati iznijeti svoja zapažanja i ocjene napora političkih stranaka da biračima prezentiraju razloge zašto baš njima pokloniti biračko povjerenje.

Kome smo još dužni i kad će dug vratiti nama?

Još nekoliko dana i masa građana će pohrliti na birališta. Podržat će one za koje vjeruju da će im osigurati bolji život i bolje sutra za njihovu djecu i unuke. Svaka od opcija nešto nudi, neki programe a neki obećanja. Međutim, ima i onih koji nude otplatu dugova. Ne onih za koje znamo i koji stalno rastu umjesto da se smanjuju već drugih za koje nismo ni znali da postoje ili ih barem nismo smatrali dugom. Svaka država koja o sebi i malo vodi računa mora vratiti ono što je dužna. Pa kako stojimo s dugovima?

Znamo da smo dužni tridesetak i više milijardi dolara posuđenih na međunarodnom i, zadnjih godina, na domaćem tržištu kapitala. Za ovo drugo nas neki čak uvjeravaju da i nije neki dug iako znamo da domaće banke odavno nisu tako domaće kako se misli.

Nije nam nepoznat niti navodni dug onima koji su, kako sami kažu, svojim mudrim vodstvom omogućili nastanak samostalne hrvatske države. Za isto smo zahvaljivali čak drugim državama i državnicima, uglavnom rasprodajom i koncesijama na društveno bogatstvo mlade nam države, nešto ustupcima a nešto i prigodnom pjesmom.

Sanaderov fijasko u Đurđevcu

Mjesecima smo zatrpavani izvještajima s HDZ-ovih predizbornih skupova. Sugerira se masovnost, jedinstvo, optimizam i općenito, oduševljenje onim što Sanader nudi za idući mandat. Prihvatimo li medijsku sliku kao istinitu, doista možemo pomisliti kako HDZ uživa potporu dobrog dijela građana. Međutim, oni koji nisu sudionici predstava a imaju priliku prisustvovati skupovima, mogu se neposredno uvjeriti kako zapravo stvari stoje.
Tako sam i ja iskoristio mogućnost da prisustvujem jednom od tri današnja predizborna skupa, onom u Đurđevcu. Skup je bio najavljen za 17 sati, iza onog u Koprivnici a prije bjelovarskog.

Crkva, društvo, izbori - odgovor Zoompolitikonu i drugima

U svom davnom postu sam postavio pitanje da li se Katolička Crkva svrstava na stranu HDZ-a. U više kasnijih sam analizirao pisanje Glasa Koncila, katoličkog tjednika koji malo jest a malo nije službeno glasilo te iste Crkve, ovisno o reakcijama hrvatske javnosti.

Svojim postom Komunistička partija bog je vjere u ništa, Zoompolitikon promišlja hrvatsku društvenu stvarnost i na određeni način pokazuje nerazumijevanje, po meni, osnovnih pojmova vezanih uz vjerovanje i nevjerovanje u Boga pa i onoga što je uzrok problematiziranja položaja Katoličke Crkve u hrvatskom društvu. Neki od komentatora su već ukazali na njegovo pogrešno definiranje ateizma zbog čega se neću osvrtati na taj dio Zoomovog posta. Ovdje želim ukazati na dio razloga zbog kojih dobar dio građana Hrvatske, pa i vjernika, nikada neće prihvatiti miješanje Crkve u svjetovni život ma koliko to nekome smetalo.

Novi dnevnici

  1. Urbane rane moje varoši od Ljubo Ruben Weiss komentara 0
  2. Sramotne reakcije hrvatskih političara na Šešeljeve provokacije od vkrsnik komentara 0
  3. Hanžeković kao delegat sotone u Hrvatskoj od sjenka komentara 0
  4. Obama i Putin jesu li trgovci? od aluzija komentara 0
  5. Uputa za borbu protiv sredstava manipulacije čitatelja od rodjen komentara 7
  6. Hanibal ante portas & Velikosrpska fašistička propaganda od Laganini komentara 34
  7. Nije šija, nego vrat, nije Bešker, nego Feniks od MKn komentara 64
  8. Istina nalazi put i kroz njihove laži jer viri baš iz samih tih laži - Dan sjećanja 2014. od ppetra komentara 34
  9. Pismo investitora petogodišnjem unuku od rodjen komentara 2
  10. Ima se – platilo se! od Feniks komentara 24
  11. referendumsko internetsko upravljanje od aluzija komentara 2
  12. Vukovarsko znati i ne znati od Feniks komentara 36
  13. "Klemovi" anglosaksonski balvani u Savskoj od sjenka komentara 91
  14. Ekonomija i društvo budućnosti od petarbosni4 komentara 7
  15. Budale ili Peta kolona od Weteran komentara 178
  16. Optužba pojma, neistinito tumačenje, obmana i dezorjentiranost od rodjen komentara 0
  17. Financijske teskoce vode direktora u zatvor? od lunoprof komentara 21
  18. A tko pita male biznise i njihove radnike ? od provinciopolis a komentara 0
  19. Hitri Ustavni sud od StarPil komentara 5
  20. Lijevi kurs za Bliski istok od koča komentara 1
  21. NE vladajući hoće smijeniti vladajuće (osvježeno) od aluzija komentara 1
  22. Uputa za izbjegavanje vlastite oholosti i postizanja suradnje, veze, konstruktivnosti, služenja od rodjen komentara 10
  23. Josipović ne može, ne zna i nije htio od vkrsnik komentara 47
  24. Kapitulacija? od Feniks komentara 24
  25. Dva naslova za jednu realnost* od rodjen komentara 0

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • zrakomlat

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 19

Novi korisnici

  • Gigaset
  • punktuar
  • Zlatno doba kap...
  • BlackLily
  • Ness