Tagovi

Dugoročni cilj: Prgometovom kandidaturom Plenković kani konačno ovladati zagrebačkim HDZ-om

Da je Plenković samo kanio izgubiti u Zagrebu, pustio bi Andriju Mikulića da se kandidira. Međutim s Prgometom ima dugoročniji plan.

Desno je HDZ-ovo krilo svjesno da gubi bitku s Plenkovićem i njegovom orijentacijom prema centru, ali zbog čelične discipline i odnosa prema stranci kao takvoj, neće se otvoreno pobuniti. Krajnji im je domet i uspjeh što su uspjeli plasirati poruku kako je za Prgometov rezultat odgovoran predsjednik stranke, a ne zagrebačke gradske organizacije ili netko treći. No to je račun bez krčmara kada se zna da je svaki rezultat moguće tumačiti kako kome odgovara. Plenković je sa svojim diplomatskim meta jezikom majstor za stvaranje iluzija - u ovom slučaju, što god polučio Prgomet bit će proglašeno dobrim rezultatom. Kako god da prođe, a izabran biti neće, Prgomet će sigurno završiti u gradskoj skupštini i vodit će HDZ-ov klub.

S Plenkovićem na nacionalnoj razini i Prgometom na gradskoj, glatko će nakon izbora biti "izabran" za novog predsjednika gradske organizacije, uz Habijana na sjeveru i onog ginekologa što će ići umjesto Kalmete na jugu, mudri će i proračunati predsjednik stranke potpuno transformirati HDZ iz Karamarkovog u nekakav svoj. Tek nakon lokalnih izbora će nastupiti tiha smjena kadra koji je instalirao bivši predsjednik čime će prestati i prigovori na račun Plenkovića koji se sada čuju, da je u stranci sve ostalo isto osim njega i nekoliko ljudi koje je kooptirao u predsjedništvo i glavni odbor stranke.

Putevi i stranputice: Dvije godine mandata Kolinde Grabar Kitarović

Dvije su godine njezina mandata sasvim dovoljne za ocijeniti što smo dobili, a što izgubili izborom Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu države. Puno se toga zbivalo ne samo na našoj, već i na međunarodnoj političkoj sceni pa su glavni akteri imali pregršt prilika za pokazati nam što znaju i umiju. Dakako, i ono što ne znaju, odnosno nisu u stanju napraviti.

Kad se pojavila kao kandidatkinja za formalno najvišu funkciju u zemlji, mnogi smo pozdravili to što bi Hrvatska prvi put, ako ju građani izaberu, mogla dobiti ženu na čelu države. I to što je pored fakulteta obrazovana na diplomatskoj akademiji, kao i njezinu dugogodišnju službu u ministarstvu vanjskih poslova, ambasadorskoj funkciji u SAD-u i upravi NATO saveza. Kampanjom je posvjedočila kako i sama igra upravo na tu kartu, odnosno da je njen životopis najveće jamstvo za to da bi funkciju predsjednice države mogla obnašati i bolje od svog protukandidata. No ono što se činilo kao njezina najveća prednost, kako to često biva, pretvorilo se u ove dvije godine u isto toliko veliki fijasko.

Izgubljena arbitraža: Upravljačka prava u INA-i nije predao Sanader, nego hrvatska vlada

Iako je Plenković objavom loše vijesti tik uoči Badnjaka htio izbjeći histeriju koja se u pravilu javlja svaki put kada je riječ o tzv. nacionalnim interesima, čini se kako mu to baš i neće poći za rukom. Ne samo svi hrvatski politikanti, nego i osobe koje su na ovaj ili onaj način uključene ili zainteresirane za sudbinu INA-e žele u ovoj sapunici dati svoj doprinos. Jedan od takvih je i sudac Turudić koji uostalom nije ni krio svoje veze sa strankom koja je INA-u izručila Mađarima.

Nekoliko spinova vladajućih ne bi izdržalo ni minimalnu provjeru činjenične osnove.

Prvi je da na Ustavnom sudu leži odgovornost za loš ishod arbitraže iako je isti samo primijenio odgovarajuće ustavne odredbe i loše vođenim proglasio sudski proces protiv Ive Sanadera. S obzirom na to da je Turudić donio presudu, lako je proniknuti u njegove motive za to da odgovornost u ovoj priči prebaci na nekog drugog (DORH). Naravno, činjenice ga demantiraju, ali u našem društvu malo tko o njima vodi računa.

Naime, kako je ispravno reagirao DORH, arbitražni je postupak započeo prije nego je presuda postala pravomoćna (riječ je o čak 6 mjeseci) pa se arbitraža nije mogla spriječiti, nego, eventualno, samo prekinuti, odnosno povući tužbu hrvatske države.

Milanovićevo premijersko iskustvo i politička strast nadmašili Plenkovićevo štreberstvo i diplomatsku uglađenost

Premijersko iskustvo i politička strast Zorana Milanovića su u prvom nakon dugo vremena organiziranom sučeljavanju nadmašili štreberstvo i diplomatsku uglađenost Andreja Plenkovića. Takva bi se ocjena mirne duše mogla dati nakon dva sata nadmudrivanja jedine dvojice ozbiljnih kandidata za budućeg hrvatskog premijera.

Plenković je bio bolji na početku emisije, njegove odgovore je bilo milina slušati jer se držao unaprijed pripremljenih izjava u kojima je uz ono što želi napraviti ako pobijedi na izborima svaki put isticao i stranku i sebe kao njezinog novog predsjednika. Koristio je također i priliku da uvijek u odgovoru spomene i neki od neuspjeha bivše Milanovićeve vlade. Milanoviću je, takav je dojam ostavio, u tom dijelu emisije bilo neugodno, što se vidjelo po nekim njegovim grimasama i nekoj vrsti zbunjenosti izričajem na koji nije navikao. No kako je vrijeme odmicalo, mijenjao se i odnos snaga – Plenković je počeo gubiti koncentraciju i na trenutke biti zbunjen, dok se Milanović u isto vrijeme oporavljao da bi u posljednjoj trećini emisije potpuno preuzeo inicijativu i počeo ubadati sugovornika tamo gdje je najosjetljiviji.

„Nikada nismo inzistirali na foteljama“ – može li Petrov s tom pričom na izbore mirno?

Ako ćemo po ičemu pamtiti vladu HDZ-a i MOST-a, osim naravno po tome što je prva u povijesti samostalne hrvatske države kojoj je izglasano nepovjerenje, onda je to, nema nikakve dvojbe, dugotrajni proces njenog formiranja u kome se vodila nesmiljena borba za fotelje. Sva mjesta u vlasti zbog nemogućnosti dogovora o tome tko će zauzeti koju poziciju nisu čak stigli ni popuniti prije nego je vlada okončala svoj kratki vijek. Usprkos tome, kampanju za prijevremene izbore Božo Petrov započinje starom pričom, istom koja je prošli put upalila i uvjerila dobar dio građana da je MOST-u isključivo do reformi, a ne do fotelja. Izgleda kako Petrov i njegov izborni stožer stvarno vjeruju da će opet na isti način moći doći u poziciju jezičca na vagi i prilike da kao prošli put odlučuju o tome tko može, a tko ne može zauzeti poziciju u vlasti, ali je pitanje neće li se birači ipak sjetiti refrena koji se i onom tko samo rubno prati politička zbivanja morao urezati u pamćenje.

HSS uz SDP: Što ne može shvatiti prosječni hrvatski desničar

Odluka Hrvatske seljačke stranke da bolju budućnost potraži unutar koalicije koju predvodi SDP izazvala je pravu pomutnju na desnici. Nevjerica, a kod nekih i šok, očituje se najviše kod onih koji su gotovom stvari smatrali da će stranačko vodstvo i na čelu s Beljakom ostati uz HDZ, odnosno nastaviti dobro utabanim putem pokojnog Josipa Friščića i smijenjenog Branka Hrga. Da HSS doživljavaju kao samostojnu političku stranku, a ne tek priljepak važnije i veće, ne bi se ni čudili, a kamoli iskazivali ljutnju zbog politički posve normalne i vrlo pragmatične odluke novog stranačkog vodstva. Razumljiv je žal za glasovima koje bi desnici mogla donijeti seljačka stranka, razumljiv je čak i bijes što bi na vlast opet mogao zasjesti omrznuti joj ideološki protivnik, ali nije način na koji pokušavaju uvjeriti javnost da je Beljak morao ostati uz HDZ ili barem samostalno potražiti sreću na izborima, odnosno ono što ih najviše muči, zašto nikako nije smio prići Milanoviću. Neki u nemoći da prihvate racionalno idu toliko daleko da SDP-ovo prihvaćanje novog starog političkog partnera proglašavaju političkim zaokretom bez presedana.

Tajno oružje Narodne koalicije: Krešo Beljak, Milanovićev „penicilin“ za Božu Petrova

Stvarno je lijepo Božo Petrov zamislio strategiju MOST-a za novu predizbornu kampanju. Do posljednjeg trenutka podržavajući vladu koja usprkos svemu nije imala izgleda da se održi na dulji rok, htio je lopticu odgovornosti za njezin raspad prebaciti na polje kojim gospodari HDZ, usput sugerirajući da je rušenje Tihomira Oreškovića posljedica dogovora između dvije stožerne političke stranke. Poruka je biračima jasna - svi drugi su krivi, mi naravno nismo, i zbog tih drugih koji su blokirali rad Sabora i Vlade nisu provedene reforme koje smo obećali. Štoviše, kako bi pojačao dojam koji želi postići, Petrov je i nakon što je svima postalo jasno da nema govora o nastavku rada dva najviša tijela državne vlasti, što znači ni izgleda da se bilo koji takav naum realizira, pustio u javnost informaciju kako MOST ipak inzistira na izmjeni zakona o financiranju političkih stranaka, kao i obećanje koje je ustvari bez ikakvog pokrića (nisu planirana sredstva u državnom proračunu), da će država isplatiti regres za godišnji odmor svakom kome pripada. Neće biti bez značaja u kampanji, regresi se moraju isplatiti zato što Petrov kao odgovorni predstavnik vlade nije sa sindikatima ispregovarao odgodu, niti je vlada HDZ-a i MOST-a dopunila zakon po kojem bi se onda postigao jednaki učinak.

Poticaj ili samoinicijativa: Tko je HDZ-u podmetnuo bezličnog Plenkovića?

Nit smrdi niti miriši. Tako bi se narodnim jezikom mogao opisati politički lik i djelo Andreja Plenkovića, za koji dan i službeno petog po redu predsjednika najveće hrvatske stranke. Pojavio se sasvim očekivano nakon što je Tomislav Karamarko bio natjeran da podnese ostavku, ali nitko za sada ne može pouzdano reći što će Plenković u novoj ulozi uistinu napraviti u stranci. Iz njegovih se izjava skovanih u diplomatskom umu ne može zaključiti ništa jer on, kao, kani promijeniti smjer stranke, ali osuditi barem nešto od politike svojeg prethodnika neće ni u snu. Njemu navodno ne odgovara radikalizam, ali govori da je za nastavak suradnje sa svim dosadašnjim koalicijskim partnerima koji su u velikoj mjeri pridonijeli padu HDZ-ove vlade i otjerali daleko od sebe sve ozbiljne političke partnere koji mu za skorašnje parlamentarne izbore itekako trebaju. Nadalje, u financiranju stranke kaže da želi biti transparentan i u izboru izvora sredstava korektan prema euroatlantskoj politici, ali se zadovoljava, bez prave osude ičega, konstatacijom da je dosadašnje prikupljanje novca za potrebe stranke, ako uistinu je, bilo u granicama zakona. On će, kako govori, navodno dati šansu novim ljudima, ali nema naznaka da će u vrhu stranke mijenjati stare. Štoviše, statut HDZ-a mu to ni ne omogućava, osim da uz zatečene, nekoliko ljudi postavi po vlastitom izboru.

Opet loš ulazak u kampanju: Brkićev gaf ili namjerno bacanje klipova pod noge Plenkoviću?

Najveća hrvatska politička stranka baš nema sreće. Po drugi put veoma loše ulazi u kampanju za parlamentarne izbore, odnosno događa joj se da već u startu sama upropaštava svoj glavni izborni adut.

Na prošlim im je izborima džoker trebao biti gospodarski program njemačkog IFO instituta o kojem su u javnosti uporno gradili sliku kao da Hrvatsku može brzo izvući iz krize, a onda su u svrhu njegove prve javne prezentacije pozvali Hansa Wernera Sinna koji je gostujući na RTL-u između ostalog otkrio kako nema ni govora o brzim rezultatima, odnosno da se prvi značajniji efekti mogu očekivati tek za pet do deset godina. Pošto je to period duži od jednog mandata, u vodu su pale sve priče Tomislava Karamarka o tome da će se oporavak zemlje dogoditi već u prvoj i drugoj godini nakon što dođe na vlast. Dodatno otežavajuća okolnost za stranku je bila ta što glavnu Karamarkovu predizbornu tezu nije poljuljao suparnički tabor, osporavanja s te strane su uvijek očekivana i nemaju ni izbliza toliku težinu, nego ju je srušio sam IFO institut, dakle tvorac materijala za kojeg smo kasnije doznali da je zapravo samo studija na temelju koje tek treba izraditi konkretni program.

Naučene lekcije: Što nakon svega uistinu znamo o Tihomiru Oreškoviću i MOST-u?

Zbog uskoro i službenog početka predizborne kampanje, jedno od glavnih pitanja koja se nameću hrvatskoj javnosti je politička budućnost Tihomira Oreškovića, odnosno hoće li on i kako nastaviti političku karijeru u zemlji. Da planira ostati u Hrvatskoj rekao je odmah nakon pada njegove vlade, a fraze o želji da svojim znanjem i iskustvom pomogne domovini su dale naslutiti kako nije još bacio koplje u trnje. Politički je razumljivo zašto ih je koristio na početku svog mandata, kao široj javnosti potpuno nepoznati kanadski stručnjak i državljanin je morao učiniti koliko toliko logičnom i prihvatljivom odluku Tomislava Karamarka da umjesto sebe, jer mu MOST nije dozvolio preuzimanje vlasti, na funkciju premijera predloži baš njega. I uspio je, što zbog načina na koji se odnosio prema onima koji su mu omogućili čast upravljanja zemljom, pokazalo se da mu je ignoriranje želja Tomislava Karamarka donijelo masu političkih bodova, a još više izbjegavanje povijesnih i ideoloških tema, uspio je kod velikog broja ljudi stvoriti dojam kako ga zanima jedino gospodarski boljitak Hrvatske. Dokaz tomu je njegov stabilan i izuzetno visoki rejting u svim istraživanjima javnog mnijenja iako se radi o čovjeku i političaru koji je još i danas po mnogim pitanjima nepoznanica za dobar dio domaće javnosti. Ne čudi s toga interes medija za nastavak Oreškovićeva političkog života jer iako se radi o političaru s najmanje takvog iskustva od svih koji egzistiraju na političkoj sceni, gotovo omiljenost u značajnom dijelu javnosti je kapital koji samo budala ne bi nekako pokušala iskoristiti.

Novi dnevnici

  1. Agrokorovanje od Feniks komentara 5
  2. ŠEFovske istine neka nestanu od aluzija komentara 0
  3. U Hrvatskom saboru mnogi zastupnici od drveta ne vide šumu od Feniks komentara 7
  4. Međunarodni cirkus Franjo Tuđman od Mucke komentara 13
  5. Neka dosadna razmišljanja o kapitalizmu i socijalizmu od Zoran Oštrić komentara 13
  6. Ne pakirati drugovima Saucha-Milanović / Slon ima velike uši da bi lakše skakao sa cvijeta na cvijet od Laganini komentara 10
  7. prijatelju, tražim ovlaštena potpisnika od aluzija komentara 0
  8. Dnevni SHOWinist – Revolucija je narodna igra sa pjevanjem i pucanjem od Laganini komentara 4
  9. sistem gospodara tuđeg života (osvježeno) od aluzija komentara 0
  10. Jedan čekića dok drugi žanje od bube komentara 8
  11. Plenkovićev zadatak: uništiti zauvijek Tuđmanov HDZ od ppetra komentara 137
  12. Dugoročni cilj: Prgometovom kandidaturom Plenković kani konačno ovladati zagrebačkim HDZ-om od sm komentara 14
  13. The Wariors, by Walter Hill - FILM od petarbosni4 komentara 1
  14. majmun jesam, jer moram biti čovjek od aluzija komentara 0
  15. Što bi bilo da smo 1991. u SFRJ … od Feniks komentara 40
  16. Ljevičari i pro-ljevičarski dio HDZ-a pokušavaju nagovoriti Brunu Esih da im svojom kandidaturom pomogne osvojiti Zagreb od ppetra komentara 16
  17. Rakarova dvostruka mjerila od MKn komentara 54
  18. Kamate na uloženi kapital pristižu, jesu li naplative? od Feniks komentara 69
  19. Kamate na uloženi kapital pristižu, jesu li naplative? od Feniks komentara 0
  20. Izbori u Nizozemskoj: kako će utjecati sukob s Turskom? od Zoran Oštrić komentara 1
  21. utopija nije ŠEFovanje ŠEFova USAVRŠAVATI ! od aluzija komentara 0
  22. ŠEFovanje ŠEFova... kako zaustaviti ! od aluzija komentara 0
  23. Samo luđaci i luđakinje će ovdje naći poveznicu s kraljicom Balkana od bube komentara 4
  24. ŠEFovanje ŠEFova... zaustavimo ! od aluzija komentara 0
  25. ŽURNO OTVORENO PISMO VLADI RH od petarbosni4 komentara 59

Tko je online

  • magarac
  • miris

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 42

Novi korisnici

  • mAjAdrK1IO
  • F1
  • valentino
  • justiceforall
  • sandy199