pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nekoliko samoubojstava maloljetnika koja su se dogodila u posljednje vrijeme poslužilo je Don Živku Kustiću, ovaj puta u ulozi kolumnista Jutarnjeg lista, da pokrene zanimljivu inicijativu. On zamjećuje kako se u medijima na temu povećanog broja samoubojstava mladih javljaju psiholozi, psihijatri i pedagozi a da nigdje nema predstavnika Crkve koji bi govorili o tome kako vjeronauk utječe na tu pojavu.

Kustić logično pita kako je moguće da se netko tko pohađa vjeronauk i tko bi u najmanju ruku trebao znati da je oduzimanje života grijeh ipak odlučuje na to posežući za vlastitim.

Hrvatska politička elita kao da u ovome času nema pametnijeg i važnijeg posla pa se sprema na promjenu Ustava. Inicijativa ima raznih a najznačajnije su one koje se odnose na referendumsku većinu potrebnu za ulazak Hrvatske u EU, ograničenje uloge Predsjednika RH u odabiru mandatara za sastavljanje Vlade i promjenu rokova zastare za privatizacijske malverzacije. Najnovija se pak odnosi na uvođenje čistog parlamentarnog sustava a pokretač je Smiljko Sokol, bivši sudac Ustavnog suda možda najpoznatiji po tvrdnji da „novac nije imovina“.

Preslagivanja na političkoj sceni ne moraju biti samo izraz želje pojedinih političkih stranaka da pošto-poto zasjednu na vlast nego i znak stvarnih promjena u njihovoj politici. Jedno takvo smo imali nakon posljednjih parlamentarnih izbora kad je koalicija HSS/HSLS odigrala odlučujuću ulogu i omogućila Sanaderu da relativno lako sastavi parlamentarnu većinu. Ostale stranke su gotovo po inerciji slijedile njihov primjer. Kriju li se motivi u prvom ili drugom, ostaje da se vidi.

Međutim, teško je smislenim argumentima pravdati preslagivanje vlasti nakon što je ista već formirana i godinama relativno uspješno funkcionira. Ukoliko je istina ono što u Večernjem listu od 29.veljače piše novinar Izak Vrtarić (članka nema u elektronskom izdanju), u Varaždinskoj županiji su korak do preslagivanja vlasti.

»Nisu doneseni svi provedbeni propisi koji su propisani odredbama Zakona o proračunu.«

Ovako glasi jedna od rečenica iz Izvješća o radu Državnog ureda za reviziju za 2007.godinu. . Pa što, rekli bi neupućeni, to i nije neki propust kad znamo kakva nam je praksa u odnosu na brdo zakona koji su donijeti. Ipak, propust ima dublje značenje jer se radi o propustu zakonodavca.

Na tom tragu promišlja i Ivan Miklenić, komentator i glavni urednik Glasa Koncila. On u svom komentaru pod naslovom „Nekažnjeno bezakonje“ problematizira našu ukupnu političku elitu.

Drugim riječima, zakon je nešto odredio i propisao, a netko, tko se smatra da je iznad zakona, ne želi i ne donosi provedbene propise!

On ide i dalje pa zaključuje da je to „evidentan primjer izigravanja zakona a da za to svjesno i namjerno izigravanje nitko ne odgovara“ i da se na to mora upozoriti najšira javnost. Slažem se.

Ako je vjerovati Einsteinu, sve je relativno pa i ocjene pojedinih političara. Dok je za ocjenu lika i djela Ivice Račana pregršt toga, Milanović na velikoj političkoj sceni egzistira tek nešto više od godinu dana a glavnu rolu igra daleko kraće.

Pri ocjenama političkih poteza je uvijek dobrodošao oprez, kronično mankajuća komponenta u istupima dobrog dijela političkih analitičara sklonih davanju brzih, skoro konačnih sudova. Tek vremenski odmak omogućava objektivniju ocjenu a nju je pogotovo nemoguće dati prije nego uopće nastupe posljedice konkretnog političkog čina.

Čini se da je Vrag došao po svoje. Počelo je s povećanjem cijena komunalnih usluga u Zagrebu, nastavilo s povećanjem cijena kruha, mlijeka i ulja, kulminiralo s najavom povećanja cijena gnojiva od skoro 50% a dodatno potvrdilo drastičnim padom otkupnih cijena svinja. Privremeno miruju cijene plina i električne energije. Vlada ih za sada više dogovorima nego konkretnim mjerama uspješno drži pod kontrolom, ali je već najavljeno da će tijekom ljeta biti otpuštena i ta slabašno zategnuta kočnica.

Kažu psiholozi kako snažne emocije mogu pomutiti razum do mjere da čovjek počne gubiti vezu sa stvarnim životom. Dugotrajno obuzeti snažnim emocijama si čak mogu stvoriti paralelni, potpuno imaginaran svijet. Politika nije izuzetak. Još nedavno, tijekom predizborne kampanje, uvjeravani smo da živimo u visoko razvijenom demokratskom društvu koje krupnim koracima grabi na putu gospodarskog napretka i socijalnog blagostanja a da NATO i EU nestrpljivo čekaju da nas prime u svoje okrilje.

Idući lokalni izbori će biti održani prema odredbama Zakona o izboru općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba. Zakon je već prilikom donošenja izazvao brojne polemike a jedna od najvećih primjedbi je bila da zakon ne uređuje samo pitanje izbora već i funkcioniranja lokalne i područne samouprave što iziskuje donošenje još tridesetak zakonskih i podzakonskih akata.

Nije mi namjera sada se baviti nedorečenostima navedenog Zakona već ukazati na jednu odredbu koja će, ukoliko se dosljedno primijeni, doista donijeti revolucionarne pomake u odnosu na dosadašnju izbornu praksu a odnosi se na izbornu promidžbu.

Ni nakon više od mjesec dana otkako se koalicija HSS/HSLS odlučila prikloniti HDZ-u mediji, odnosno njihovi politički analitičari nisu ponudili odgovor na pitanje zašto se dvojac Friščić-Adlešić okrenuo od opcije za koju su tijekom kampanje i neposredno nakon izbora višekratno tvrdili da im je bliža. Žar s kojim su tijekom tog perioda analizirali svaku njihovu izjavu ili gestu, sve s ciljem odgonetanja kome će se ovi prikloniti, potpuno je zagušen. Druge teme dolaze a ova polako, slučajno ili namjerno, pada u zaborav.

Bio sam među onima koji su, dijelom zbog osobnih spoznaja a dijelom na temelju izvještavanja tiska, bili prilično uvjereni da će se koalicija HSS/HSLS okrenuti SDP-u. Zato sam ponovno prelistao tisak i pokušao pronaći trenutak u kojem se promjena dogodila. Promjena kažem zbog toga što je sve a pogotovo izjave čelnika zeleno-žutih ukazivalo na sklonost lijevoj opciji.

Da naš premijer ima razne sposobnosti, odavno nas je uvjerila njegova propagandna mašinerija. Rado se ističe znanje pet svjetskih jezika mada o kvaliteti istoga postoje različita mišljenja. Međutim, ni najljući protivnici mu ne spore da je odličan govornik i općenito dobar komunikator.

On komunicira izravno, najčešće kad ima reći nešto pozitivno i neizravno kad su u pitanju loše stvari. U takvim se slučajevima ističu ministri, drugi suradnici ili glasnogovornici.
Nemalu ulogu imaju i mediji čiji nakladnici godišnje imaju cca 250 do 300 milijuna razloga da mu pomognu prenijeti željenu poruku.

Čitajući intervju magistra (ne, nije greška) Đapića, pitam se nema li premijer još jednu sposobnost, do sada brižljivo skrivanu jer da je prokazana ne bi bila politički korisna. Dakle, osim što je poliglot, nije li naš premijer i ventrilokvist?

Kad vas ujutro probudi telefonski poziv u kojem vas supruga koja je netom krenula na posao pita što znači kad na upravljačkoj ploči vašeg automobila „svjećka“ lampica za ulje, naglo dobivate dovoljno vremena za pisanje jer spavanja više nema.

Već nekoliko dana ne stižem napisati post o, možete dvaput pogađati, Crkvi. Ali ne o Katoličkoj nego o Pravoslavnoj. Čim sam pročitao članak „Srpska Pravoslavna crkva ne želi Milorada Pupovca za potpredsjednika Vlade”, znao sam da moram reagirati. Osim nedostatka vremena, na odgođenu reakciju je utjecala i moja radoznalost. Htio sam vidjeti kakve će reakcije izazvati dosad najotvorenije miješanje Crkve u politiku.
Namjerno pišem Crkve jer u našem Ustavu ne piše ni Katolička, ni Pravoslavna niti bilo koja druga pa bi reakcije javnosti trebale biti iste, bez obzira o kojoj se radi. Ali nisu.

Nakon što je u svojoj Božićnoj propovijedi ateizam proglasio najtamnijim dijelom tmine današnjeg svijeta i uvrijedio ateiste, kardinal Bozanić je osjetio potrebu da pojasni što je zapravo mislio reći. Učinio je to uspješno poput slona u pokušaju da neprimjetno prođe kroz staklanu.

Malo je toga iz života Katoličke Crkve što izaziva više zanimanja od obreda koji su obavijeni velom tajne. Jedan od najintrigantnijih je svakako egzorcizam na temu kojeg je napisano više knjiga i snimljen čitav niz filmova.
Nije mi namjera baviti se postojanjem ili djelovanjem Zloduha već dijelom obreda njegovog „istjerivanja“, točnije objektom tog intrigantnog čina.

Večernji list je objavio informaciju kako vodeći talijanski egzorcist Gabriele Amorthod Pape Benedikta XVI očekuje da od svih biskupa zatraži uvođenje stalnog egzorcista.

Otkako je u izbornoj noći i Milanović najavio pokušaj sastavljanja vlade, pomalo napeto pratimo tko s kime razgovara, o čemu se razgovara i kakvi su dogovori postignuti (baš danas je Šemso opet potpisao, ovaj put sa Sanaderom ?!?). Prihvatimo li činjenicu da još nema sporazuma s Friščić – Adlešić, Sanader ima tek 3 potpisa. Znamo da svaki potpis potpore mandatara košta, programski ili kadrovski. Valja pristajati na ustupke.

Iako je koalicija HSS/HSLS (gdje se izgubio PGS?) važan partner, bez glasova zastupnika manjina Sanader ne može sastaviti vladu i ovi su toga svjesni. Pa imaju zahtjeve, ovaj puta ozbiljnije nego prije. Poučeni ranijim iskustvom oko poštivanja dogovora, zastupnicima manjina nisu dovoljna pisana jamstva već traže da i sami sudjeluju u realizaciji programa. Konkretno, zastupnici SDSS-a traže potpredsjedničko mjesto u Vladi, nešto pomoćnika ministara i državnih tajnika te odgovarajuću zastupljenost u državnim službama. Zajedno s ostalim „manjincima“ traže i tzv. dvostruko pravo glasa. Sve to ima uporište u Ustavu RH i radi se zapravo o dosljednijoj provedbi postojećih zakona.

Koalicija HSS/HSLS, odnosno pregovarači u liku Josipa Pankretića, Damira Bajsa i Ivana Čehoka već tjednima ne silaze s naslovnica koje krase zajedno s pregovaračkim timom HDZ-a. Nije ni čudo ako znamo kakav odgovoran posao rade. Treba dogovoriti četverogodišnji program Vlade RH što nije ni lako ni jednostavno. To nam, također smješeći se s naslovnica, uvijek iznova pojašnjava i liderski dvojac Friščić – Adlešić.

Za razliku od njih, predsjednik HDZ-a Ivo Sanader se pojavljivao rijetko, uglavnom da izrazi uvjerenje kako će prikupiti potrebnu većinu za formiranje Vlade. Usput je potpisao dva koalicijska sporazuma, brzinski s Memedijem i nešto kasnije s Hreljom. Njegovo nepojavljivanje i prividno „nemiješanje“ u pregovore s koalicijom HSS/HSLS je ostavljalo dojam kako sve ide po planu i da nema potrebe izricati stav jer sve ovisi o zeleno – žutima. Osim javnosti, čini se da je u to uspio uvjeriti Jožu i Đurđu.