pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

O mitu i korupciji se je več tolko pisalo i svaki put se spominje vladajuča koalicija. Pojedinci pišeju da je to tipična bolest HDZ-a i njihovih članova, koji su navodno ne školovani ne moralni i glupi.
U opoziciji su po tom sve visoko školovani i moralni ljudi koji su mjerodavni druge svrstavat u negativce.

Čitajuči VL naiđem na članak i nemrem vjerovat svojim očima:

ZAGREB Zbog 400 kuna mita, na zagrebačkom Županijskom sudu sudi se Nikoli Šoljanu, redovitom profesoru na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i jednom od članova odbora za izradu Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda.

Pitam se jel bi takvog nekaj bilo nemoguče da je na vlasti SDP.

Primjer:
Taj isti policajac bi isto bil u službi da je SDP dobil izbore i sad bil na vlasti i kad bi se po toj teoriji oporbe ravnali, onda do te situacije nebi došlo- ili?

Cjeli članak možete pogledat na:

http://www.vecernji.hr/newsroom/blackchronicle/3023659/index.do

Zoran Pišl, suprug zamjenice župana Mirjane Mataušić Pišl (SDP), izradio je projekt za uzgoj autohtonih vrsta ribe u Jagodnom pokraj Velike Gorice. Radi toga mora iskopati jezero. Prirodno, vadi šljunak na području koje prostornim planom Zagrebačke županije nije predviđeno kao eksploatacijsko polje.

Ovo je isječak iz jednog članka VL-a.

Pogledam jedamput pa dvaput i nemrem se načudit.
Jedan čovjek se brine o autohotnim vrstama riba i zbog toga ulaže puno novcih. Čak daruje strojeve drugim tvrtkama, kak bi u njegovo ima iskopali šoder koji mu smeta u ostvarenju njegovog cilja.

Kad se uzme u obzir da naši ribnjaci posluju s gubitcima i jedva preživljavaju, a svi uslovi su več tu za jedan takav projekt i ne mora se ulagat u strojeve, onda je to malo čudno.

Plus toga su tu i šoderice koje se zatrpavaju s odpadom, a mogle su se s malo novcih preuredit za takav projekt.

Onda gospon Pišl dobi dozvolu za vađenje šodera prije nego je dobil odobrenje za osnivanje tog naučnog projekta.

Još za napomenut:

Ko slučajno ne gospođa supruga zamjenica župana i član SDP-a.

Puno se piše u zadnje vrijeme o korupciji, političkom moralu i ne poštivanju zakona.

Naj više se napada politička opcija na vlasti, jel navodno je to normalna pojava kod tih istih.
Imamo zakone po kojima se moramo vladati i kod kršenja tih istih se mora odgovarati.
Među tim svim zakonima ima jedan koji se bavi financiranjem stranaka.
Po tom zakonu je svaka stranka dužna objaviti finalno izvješče i to u roku od 30 dana nakon kampanje.

Čitam danas u novinama da do sad tu obavezu je ispoštivalo samo tri stranke i to ne baš u sve detalje.
Objavili su to HDZ, HSLS i SDSS.

Makar nisu obavili svoju obavezu u potpunosti po slovu zakona, je ipak za pohvalit jel su skoro sve objavili.

Na drugoj strani imamo druge političke stranke koje su cjelo vrijeme skrivale ko zmija noge svoje financijsko financiranje i one koji su im davali pomoč.

Jel je stvarno moguče da ima takvih koji drugima predbacivaju ono kaj i sami prakticiraju?

Sve možete pogledat na:

http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3020592/index.do

Nije prošlo puno vremena kak smo imali diskusije na ovim stranicama o športu i o ne korektnosti u vezi sudaca, lobiju proizvođača sportske opreme, i njihovog ogromnog utjecaja na događanjima na sportskim terenima.

Bilo je i kritike na one koji su ukazivali na ne pravilnosti i ne sportske poteze
Vrtiju se veliki novci i u kladionicama, gdje se također potežeju konci i neki podplačivaju za režiju rezultata između dva sportska tima.

Engleski nigomet kad se gleda njihova liga je jedan od naj čistijih u Evropi. Kad sam god gledal nikad nije bilo grubih prekršaja. Kad je u pitanju internacionalna borba na terenu je malo drukčije ali ni tam se ne vidi nikad jedan takav brutalni napad na jednog protivničkog igrača u namjeri ga napravit invalidom.

Ovu godinu smo posramili engleski nogomet i izgleda da nam to nije zaboravljeno.
Moto je vjerojatno: Nemremo mi, e nebute ni vi.

Naj novija vjest u VL-u me je šokirala makar nisam ljubitelj nogometa.

Uništit sportsku karjeru jednog mladog čovjeka na taj način zahtjeva puno zlobe i pokvarenosti.

http://www.sportal.hr/vld/sportal/nogomet/ostale/3020024/index.do

Ima puno stvari koje pogodiju čovjeka no i u zadnje vrijeme ih ima više nego se i može progutat.
Danas uz bombastičke vijesti iz Srbije koje su bile i za očekivat je jedna koja me je pokrenula ovo napisat.
Pogledajte i sami: http://www.vecernji.hr/newsroom/regions/zagreb/3018787/index.do;jsession...

Kaj mi nemamo u gradskoj upravi ni jednu osobu koja ima i malo srca za one koji trebaju našu pomoč i to zbog toga jel smo ih mi sami dopelali u tu situaciju.

Ono društvo u kojem životinje nemaju lobby je stvarno na dnu.
Mrak od nas hoče najmanje 125 riječi, no koji put je nemoguče tu normu ispunit .
Zbog čega se nemre ta norma ispunit, iz jednostavnog razloga i to je:
Za nešto reč je dosta i par riječi, u ovom slučaju bi dosta biul i naslov.
Molim one koji su dole da nekaj pod hitno poduzmaju.
Nemojte me sad razočarat.

Kak i svi drugi tak i ja pratim aktualna doganja oko svega a i taj ZERP me zaokuplja i po malo stabilizira moje mišljenje o svemu tome.
Pratim VL redovno jel je nekak u meni ukorjenjen. Nikad nebum zaboravil kad me je stari obavezal da idem kupit prvi broj. Kiosk se je nalazil na čošku Končareve i Selske.

O ZERP-u se piše i piše a lomiju se, koplja oko njega.
Neko je za, drugi je protiv, pa onda imamo one koji osporavaju Hrvatskoj njezino pravo u proglašenju tog istog a javljaju se i takvi koji misliju da je naša vlada kriva za cjelu zavrzlamu oko tog famoznog prostora koji zaslužuje zaštitu i to od svih država koje su na obalama Jadrana.

Kak je taj Jadran polu zatvoreno more i kad se pogleda ima i oblik kade.
Dok je Sredozemno more več dosta zagađeno i oko svih večih luka je tak zagađeno i tako reči bez riba, je taj Jadran čist i još uvijek je bogat ribom.
Kak dugo bu još tak zavisi od svih nas koji djelimo ta mora Evrope koja imaju samo mala vrata prema oceanu i izmjena vode je zabrinjavajuče mala.

Sad malo o naj aktualnijoj vjesti ovog tjedna u vezi toga svega:

ZAPALIL SE JE TURSKI TERETNI BRODNa njemu:

200 kamiona

Ko i uvijek dojde mi ideja o dnevniku i zbog mojeg problema s pisanjem, odugovlačim i odgađam iz dana u dan. Jednostavno me blokira i problem postaje sve veči i veči, i to nije niš novog jel je to sa svim problemima jednako jel se sa odugovlaöenjem ne rješavaju
Sva sreča da od mog odugovlačenja nema niko štete.

U zadnje vrijeme se puno piše o dizanju cjena sirove nafte i hrane, ne samo kod nas nego i u cjelom svjetu.

Sve je veča i veča potražnja jel si može sve više i više ljudi priuštit taj luksuz koji je kod nas u Evropi bil čisto normalni standard, a u drugim djelovima svijeta ljudi umireju od gladi.

Sve je to tak raspodjeljeno po svijetu da uvijek nekom nekaj fali i svi probaju to kaj imaju iskoristit ko pritisak na onog koji to nema.

Formiraju se interesne zajednice i među njima je i taj kod nas tolko komentirani NATO i pristup Hrvatske u taj savez.

Onda imamo i EU koja je postala velesila s velikim utjecajem na svjetskoj političkoj i ekonomskoj sceni, i kad se uzme u obzir da s USA i Kanadom stvara taj famozni NATO i realno gledano jedinu velesilu.
Kad nebi bilo tak več bi od kad imali WWIII.

Kolko je pojedincima stalo do slobode riječ je na pollitika.com nemoguče shvatit.
U jednoj te istoj stvari imaju dva različita stajališta i to sve zavisi jel im je u interesu ili nije.
To se može vidjeti u raznim temama, i sve zavisi jel objavi njegov mišljenik ili druga osoba.

Nije tak daleko kad smo imali izbore i kad je izborna mašinerija radila punom parom. Svaka i naj manja sitnica se je pokušavala iskoristit u korist stranke koja je favorit pojedinih opcija.
Sve je to normalno i za razumjeti, čak i oni udarci koji su djeljeni ispod pojasa.

Imali smo i jedan slučaj koji je uzdrmal ljevu i desnu opciju a bogme i neutralni su digli glas.
Aha! kaj je to bilo? se buju sad neki pitali.

Radi se o jednom čovijeku i ne samo udarac na njegovo pravo riječi nego i na cijelu naciju.

Željko Peratović je bil odma posle ukidanja sabora na udaru nekih struja.
Velko pitanje su si mnogi postavili u vezi toga, dali sami sebi odgovor i svoja mišljenja objavili.

Svi su stali u njegovu obranu i solidarnost je trajala do posle izbora.

Od onda sam primjetil da je jedino CC s vremena na vrjeme imala koju riječ utjehe ili razumjevanja za njega.

Prošli su izbori i godina 2007 je iza nas.
Bila je to burna godina puna malih i velikih trzavica ljevih i desnih birača, a izmešu su se našli i oni koji na sve to gledaju malo drukčije i znaju kritizirat jedne i druge.
Takvi su naj više nastradali, jel nije jednostavno se najti između dav mlinska kamena.

Spomenuli smo svašta, čak smo izvalačili i Baseball palice.

Naj omiljenije teme su bile privreda, zaposlenja, plače, političari i crkva.

Pustimo ove dve grupacije koje sam ko zadnje spomenul jel se o tome ne isplati puno trošit riječi jel se za badav trošiju.

Posvetimo se onom kaj ima naj veču ulogu u standardu jednog čovijeka.

Neki dan čitam kak je na Sljemenu sve skupo i da si naši ljudi s svojom plačom to nemreju priuštit.
Šitam se kaj je to tak kod nas nekaj posebno i za to se traži tolko novcih.
Imamo mi nekakav posebni snjeg, se on uvozi ili su plače onih koji radiju gore tak velke i mora se sve to prenesti na cijenu.
Zna možda neko na pollitika.com?

No idemo dlje, valda mi ne bute zamerili jkaj sam upotrijebil tu rijeć.

Čitam danas u VL o Kalniku i zimovanju na njemu.

Zimsko doba je, siječanja na djetinjstvo i ugodne večeri zu toplu peč u kojoj su gorjela drva i širil se je miris kuhanog vina.
Znale su se pričat razni doživljaji koji su razveseljavali dječja srca a bogme i stvarali nelagodu i strah.
Obično su ti širitelji straha bili pričani kad smo mi „spavali“ a uha su bila aktivnija od radarskih sustava, ma kakva UDB-a to su amateri spram dječje radoznalosti.

Kak nije bilo TV a niti radija, informacije su se širile usmeno i kad se danas na to sjetim znam se i nasmijat. Puno riječi je izgovoreno i hočeš ili nečeš moraš usporedit s današnjim načinom komunikacije i objavljivanja vijesti.
Neke stvari su istinite a druge možeš odma zaboravit posle čitanja, jel nemaju veze s realnošču.

Tak je došlo i sječanje na provedene više dnevne izlete (s klubom gde sam igral pingač) na jedno jezero u njemačkim alpama. (Spitzingsee)

Oni koji su znali skijat su cijeli dan bili na pisti a mi malo stariji smo hodali okolo i pazili na malu djecu.

U zadnje vrijeme me sve više mučiju pitanja kam ide naša domovina, no ne u vezi izbornih rezultata i naših političarima koji su se manje ili više blamirali

Sigurno se pitate kaj sad ovaj s tim misli i kaj bu opet bubnul.

Malo se bum vrnul u prošlost i sječanja na djetinjstvo iz kojeg su uvijek najviše sječanja ostala baš iz ovog godišnjeg doba.
Snjega je bilo uvijek puno i sanjkanje, sličuhanje i grudanje su bili na dnevnom redu a i delali smo sklizaljke koje su bile koji put i par metri dugačke.
Dolazili smo doma kad je več bil mrak i kad smo probali zvonit s prstima samo su se od hladnoče slamali, jel nije bilo snage u njima.
Bila su to poslje ratna vremena i odrasli su puno pričali a mi klinci u folu spavali a imali uha ko lepuh.
Onda nismo puno znali o tome kaj sve znači ali s godinama se sve po malo vrača i počinje shvačati.
Moj stari je volil prejti v birtiju i puno toga je i doznal. Posel mu je bil takav da je v birtiji dogovaral neke stvari u vezi posla.
Bil je kaj knjiga, i na večer je bil i razgovorljiv pogotovo kad smo imali posjetu. Puno ljudi koje sam poznaval je popapala noč, tak se je moj stari znal izrazit.

Opet problem s dužinom dnevnika. No probal bum na svu silu napisat traženu normu.
Imali smo vruče pred izbore a izgleda da sad imamo užareno poslje izborno vrijeme.

U pred izborno vrijeme sam napisal da bi najbolja bila velika koalicija jel samo skupa možeju stati korupciji na put. Večina nije reagirala a neki su bili i kritični.
Još sam uvijek tog mišljenja. Ljevo i desno orijentirani birači su složni u jednoj stvari da je to največi uteg koji neda naprijed onak kak si građani zamišljaju.
Imamo i takvih birača koji su skloni nekoj srednjoj opciji, ali se ta ne pokaziva jel je slaba i podmečeju im se klipovi pod noge od desnih a još više od ljevih, koji sa radikalnim gledanjem na sve kaj nije ljevo orijentirano gledaju velku opasnost za svoje ciljeve.

Moje mišljenje da je snaga u velkoj koaliciji ogromna i da kad bi zaboravili na orijentaciju mogli bi napravit za par mjeseci čuda.

Sad se puno nas prepucava na to ko je u pravu i ko ima pravo na mandat. Umiješal se je i naš slavni predsjednik koji ima puno simpatizera ali i kritičara.

Vjerujte mi ovo kaj sljedi mi je tak teško napisat da je za ne vjerovat.

Ko svake godine se za dopust spremim za put u domovinu, naravno ak i penzioneri imaju tu istu. Izgledalo je sve tak obečavajuče za dobar boravak u okolini Zagreba i s dobrim prijateljima iti na izlete i izmišljeti koje kakve razloge napravit kakvu feštu u vrtu.
Dojdem prvi radi pripreme terena, kak bi moje princeze imale dobar start. Par dana posle dojde i moja bolje polovica i posle burnog pozdrava i pričanja kak je bilo na putu, veli mi supruga: Marijan moram k doktoru jel me boli glava.
Krene sve normalno i sljediju pretrage i upoznavanje dobrih i loših ljudi u zdravstvu naše domovine.
Šest tjedni smo hodali od bolnice do bolnice, Sveti Duh, Zvjezda, Rebro i čak i u Dubravu.
Svi nalazi su u redu,
Jedan dan se stvori mala flekica na glavi, svi ju pipkaju i čudiju se. Kožna doktorica pita: Gospođo, kaj vas je neko tukel, ste pali. Traži po tjelu hematome i šalje ženu na daljnje preglede.
Svi veliju kak nije niš i sumnjaju na neurološku bolest.
Neurolog ju šalje opet na Zvjezdu u zaraznu bolnicu, taj testira na sidu, negativno, šalje ju očnom doktoru.

U zadnje vrijeme se je sve rasplamsalo i riječi su postale oštre i čak i prijeteče. Služi se smiješnim argumentima koji su tak prozirni da ih uočuju i mala djeca po mom mišljenju. Neki se u istom komentaru dve rečenice kasnije sami pobijaju. Drugi napišeju jednu stvar i kad im se na to skrene pažnja onda su uvrijeđeni i čak drugima pokušaju podmetnut da su to ti isti rekli.
Zatim ima i onakvih koji su tolko radikalni u svojim izjavama i progoniju ne istomišljenike i pokušavaju s niskim pobudama ih jednostavno okarakterizirat ko ne vjerodostojne.
Bilo je u povijesti čovječanstva takvih pojava za izbor i to svakak obojeno, crno a bogme i crveno. Neki su trpali ne isto misleče u bolnice za umobolne uz terapije ljekova od kojih neki i danas imaju zdravstvene poteškoče, trpali ih u zatvore i slali u krajeve gdje niko nije dobrovoljno išel.

Kak je u zadnjih par sati vruče na internetu u vezi našeg kolege blogera Peratovića a spomenul se je i pokojni Bušić, mislim kak bi ovo pasalo u baš ovom trenutku.

O Bušiću kružiju stvari koje su djelomično istinite i neke njegove rječi su malo okrenute. Te stvari znaju pojedini ljudi koji su ga poznali još iz studenskih dana i s njim živjeli u Imotskom.

Zna se da on nije bil sretan u emigraciji a kaj je najžalosnije od svega nije imal ni u domovini taj osječaj sreče. Zbog toga je stalno bil u pokretu, trčal je sim i tam u osječaju ne sigurnosti. Nije bil ni u najbliže prijatelje siguran i taj osječaj je strašan i puno nas je takve osječaje imalo jer su žbiri bili svukud.

Neki u emigraciji su na hrvatstvu zarađivali, ko puno njih danas u Hrvatskoj dobre novce.
To je on znal, ježil se je od toga i na kraju se je zbog toga pretvoril u progonjenu zvjer.
Oni koji su bili najglasniji su imali kontakt s UDB-om i kak takvim ljudima, ljudi od morala i iskrenim domoljubljem nisu vrjedili ko živi. Više koristi su imali od mrtvog ideala i ikone.
Bilo ich je puno koji su igrali dvostruke igre.