Jesmo li stvarno?
Probal bum sa mojim zapažanjem počet, jel kak vidim to neke stalno zapošljava. Kakvi su razlozi za to, nek svako za sebe odluči.
U mladosti se nisam zanimal ko je koje nacionalnosti ili vjere, jel smo svi bili kauboji ili indijanci. Sve po potrebi, ili po filmu koji smo gledali. Nekad je svaki film imal svoje junake i borce protiv nepravde.
Gutali smo Karl Maya i Zane Greya, Zagorku, Vitez slavonske ravni i masu drugih knjiga.
Kak je mladost rasla, tak su se i interesi mjenjali. Postali su ljubavni filmovi interesantniji, a bogme i drugi spol.
Čudno, ni u to vrijeme se nije u nama ništa promjenilo. Kod Tucmana se nije pitalo s kim si plesal ili se družil. Čak nekima nismo znali ni ime, jel je svako imal svoj nadimak. Kak sam živel u centru grada i koncentracije moje posljeratne generacije je bila prilično jaka. Bilo je raznih prezimena i imena. Zorman, Kupferšmid, Geiser, Weis, Jovanović, Janeković, Veletalnić, Muharem, Imbro i tako dalje i dalje.
Niko nije govoril o nekakvom porjeklu ili nacionalnosti. Igrali smo se onak kak je uzrast omogučavala.
No dosta sentimentalnosti.
Pređimo na početak agresije na BiH.
Odluka za objevitjedan dnevnik je barem za meine uvjek velki problem, a pogotovo ovaj. Sigurno se mnogima neče svidjet.
Ja sam se ipak odlučil ga objavit jel ču možda rješit velki proplem, a nekom možda stvorit mogučnost, za jednu veselu i sretnu budučnost, Ta če sigurno biti buna ljepih momenata, koji se nikad u životu ne zaboravljaju.
Prije dve i pol godine nam je neko malu mačkicu bacil na dvorište, a bila je tak mala da smo ju slučajno zamjetili. Virila je iz grma i svaki pokušaj pristupa je završil bjegom tog malog anđeleka.
Kak smo več imali mačka, koji je 16 godina s nama putoval iz Stuttgart-a za Zagreb i natrag, nije bilo problema sa postavljanje hrane na mjesto njezinog pojavljivanja i stjecanja povjerenja.
Jedan dan je kčer uspjela Koku (tak smo ju prozvali) ulovit i unest u kuču.
Ljubav se je rodila i sad je član obitelji.
Preko zime ju hrani susjeda i sve je u naj boljem redu. No veza se je prekinula, a kriv je za to bil naš Bleki, koji bašne voli mačke.
Ovu godinu na prolječe je postala mama dva mala mačića i to kod susjeda na štali.
Podkopavanje demokracije, ili kome je u interesu ugasit pollitika.com?
Sigurno se pitate kaj sad ovaj hoče s tak provokativnim i besmislenim naslovom dnevnika, no to je brutalna realnost.
Još par dana i na P.C sam več 2 godine i 22 tjedna i usprkos raznim doživljajima, lošim i dobrim sam mišljenja da su ti dobri pridonjeli mojem ostanku.
Doživel sam svašta i u sječanju če mi uvjek ostati pokušaji nekih „demokrata“ koji su otvoreno tražili, uklanjanje ne istomišljenika zbog njihovog ne gramatičnog pisanja.
No kak sam i napisal, ima i ugodnih događaja i usprkos razilaženja u mišljenjima je komunikacija bila uvjek na nivou. Čak je bilo i par ugodnih susreta. Na kojima sam bil prisutan je komunikacija bila ugodna i kulturna, a oni drugi su isto protekli ugodno. Barem sam tak čul.
U zadnjih godinu dana i više su se počeli pisati pojačano dnevnici sa provokativnim sadržajima, i jedini cilj im je bil posvadit i podjelit članove pollitika.com.
Ti ljudi dobro znaju da se na napade naše „mlade“ države, burno reagira. Ne prezaju ni pred vrjeđanjem naših branitelja, od kojih su neki i svoj mladi život za domovinu dali.
Prekrasno jutro, sunce a temperatura ugodna i ja se odlučim prejti u susjedno selo na poštu platit neke račune. Pijuči kavicu na verandi razmišljam jel da idem s motorčekom ili s autom. Kak vrjeme prolazi a moj pesek se oko mene mota, dojdem na ideju se sesti na bicikl i zeti Blekija sobom.
Kad sam mu rekel idemo papa, je skoro ponorel od sreče i uzbudil sa svojim lajanjem sve pese u susjedstvu.
Dobre volje i veseli se nas dva uputimo na pot po poljskim putevima prema Ključu Brdovečkom.
Nema autih, zrak ko u priči, a vjetrič po malo puše i mi dva uživamo, več dulj zbog vručina nismo se šetali na taj način.
Dojdemo do pošte, leki se smjesti u hlad a ja u zgradu pošte.
Malo neobična slika, jel na šalteru gdje je normalno uvjek gužva a na njemu se uplačuju računi, nema ni žive duše.
Na susjednom je jedna osoba i nikak kraja, a na šalteru za platni promet još uvjek nikog.
Iz sporedne prostorije izađe jedna gospođa, pogleda mene i onog gospodina koji čeka s menom strpljivo na uslugu, prošeče se do šaltera i bez rječi nestane u sporednoj prostoriji.
Ostavka premjera Ive Sanadera je šokirala ne samo javnost, nego i cjelu oporbu. Ostali su ne sposobnjakovići momentalno bez rječi. Svi se pitamo: Zbog čega se je jedan čovjek odlučil na takav potez?
Da je situacija teška i da se uz sve domače financijske i političke poteškoče, vrši u zadnjih par godina masovni pritisak na našu vladu od evropske unije je svima jasno jel to priznali ili ne.
Morali smo izručit naše generale u Haag, zbog navodnih ratnih zločina. Protiv njih je podignuta optužnica a kad su bili izručeni, su ti isti tužitelji grozničavo tražili dokaze za te zločine.
Navodno je uvjet za primanje u EU bilo to izručivanje.
Onda je od jemput došel u igru onaj famozni ZERP i postal glavna tema. Pritisak EU-je se je nastavil sa tim ribolovnim pojasem.
Vlada Hrvatske je opet popustila novoj ucjeni a domača opozicija i jedan dio javnosti je dal podršku toj istoj.
Između svega toga kaj sam nabrojil je bilo par raznih sitnica a između svega i povratak izbjeglica i obnavljanje njihovih kuča.
Poznato je svima da političari u pred izborno vrijeme imaju mogučnosti u medijima iznosit svoje misli i stvari koje namjeravaju za vrijeme svojeg mandata ostvarit.
Kak su sve oči uprte prema Zagrebu se male sredine po Hrvatskoj gube iz vida jel nisu možda tolko važne za velike igre velikih partija.
Opčina Brdovec i nije baš tak mala i nalazi se na periferiji našeg glavnog grada. U zadnjih deset godina se je slabo razvijala a u pogonu Plive je izgubilo i priličan broj ljudi svoje zaposlenje.
Jedan od kandidata za načelnika opčine je i nositelj nezavisne liste Stjepan Esih. Nije mi namjera ga kritizirat ili hvalit jel je meni važnija jedna druga činjenica.
Kao i svi ostali tako je i nazavisna lista Stjepana Esiha dobila priliku da u novinama Prigorski Kaj ravnopravno sudjeluje u predizbornoj utakmici i to na način da da intervju.
Intervju je dan na obostrano zadovoljstvo i čak je i ispostavljen predračun.
No iz ne objašnjivih razloga je došla obavjest da se taj intervju neče objavit i to zbog toga jel je momentalna vladajuča stranka u opčini zakupila tu nakladu Prigorskog Kaj-a.
Več sam prilično dugo na pollitika.com i doživel svega i svačega. Nazvan sam šovinistom, fašistom, rasistom i čak indirektno antisemitom.
Jedno vrjeme sam čak i HDZ-ov plačenik bil, koji dobiva novce za svaku napisanu rječ.
Po naj novijem sam i fašistički koljač.
Fantazija nama granica.
Zagovaral sam uvjek mir i pokušaval spojit razne opcije s interesom da se ljudi upoznaju i u direktnom razgovoru stvore mišljenje o drugima.
Mrak je od početka imal takve namjere i više nego dokazal sa svojim financiranjem ugodnih večeri, na kojima su bili svi oduševljeni i uz čašicu vodili ugodne razgovore.
No po hrvatskom običaju se nakon par dana svi ti ugodni momenti zaboraviju i rat počinje po starim običajima.
Sad je naj novija fora one koji zagovaraju ozbiljni skup članova pollitike.com sa različitim mišljenjima jednostavno prikazat ko ne vjerodostojne i provociranja su prešla i na osobna vrjeđanja.
Kad se vrati s istom mjerom, onda se zaboravlja izrečeno i krivica se svaljuje na onog koji je prvi napadnut.
Kak je to moguče, su se neki sigurno zapitali, a i ja sam o tome razmišljal i došel do zaključka.
Dugo me več muči misao dal to napisat ko dnevnik ili poslat nekima prelo poruke.
Kak mi je preveč posla pisat poruke, sam se odlučil na dnevnik jel bu on ipak došel do večine.
Riječi nisu moje, jel sam ih samo prevel i to onak kak sam naj bolje znal.
Ko je napisal original mi je ne poznato, no on preporučuje te stvari poslat drugima.
Danas imamo visoke zgrade i širje ulice, ali nisko raspoloženje i uža gledišta,
trošimo više, ali manje uživamo,
imamo veče kuče, ali nam je obitelj manja,
moramo prihvačat više nagodbi,jel imamo manje vremena,
imamo više znanja, ali manju moč rasuđivanja,
imamo više medicine, ali manje zdravlja.
više posjedujemo, ali smo vrijednost smanjili,
pričamo puno, volimo samo malo, i mrzimo previše,
sletjeli smo na mjesec i došli natrag, no teško nam pada preči ulicu i naše susjede posjetit,
osvojili smo vanjski univerzum, ali ne našu unutrašnjost,
imamo veča primanja, ali manji moral,
imamo više vremena i slobode, ali manje radosti,
imamo puno više za jesti, ali slabu ishranu.
Nakon deset lječa diktature prvo kraljevske onda komunističke je Hrvatska konačno dobila samostalnost i demokraciju.
Da to mlado društveno uređenje šepa se na razne načine tumači je normalno jel pranje mozga je bila karakteristika jednih i drugih.
Između svega ostalog je i sloboda govora i iznašanja osobnog mišljenja, naravno ako ta izgovorena riječ ne ugrožava slobodu drugog i ak ga ne vrijeđa.
Jedan čovjek je po zakonu kriv ako se to na sudu dokaže i on se pravomočno osudi, a ne ako ga neka osoba blati.
Od kad sam na ovim stranicama sam doživel tolko vrijeđanja drugih ljudi da to nisam dođivel u 42 godine boravka u Njemačkoj.
Političko opredjeljenje jedne osobe je po demokracijskim načelima slobodno ako ne ugrožava ustavna načela jedne zemlje, i us to je naravno njegovo pravo ta načela i branit.
Kod toga svega dolazi manje ili više kulturnih izmjena riječi, a ima i takvih koji svoju demokraciju ispoljavaju s kažnjavanjem ne istomišljenika.
U zadnje vrijeme se kažnjavaju i kritičari nekih radnji i osoba u našoj domovini s željeznim šipkama i bezbol palicama.
Kak se ove riječi u zadnje vrijeme puno spominjeju i po mojem iskustvu mi to nikak nije išlo u glavu da ima takvih ljudi u Hrvatskoj.
U meni je bila uvjek sumnja u vezi takvih izjava i to pogotovo od mladih ljudi koji u stvari još ni neznaju da živiju.
Mišljenja sam da nisu ni svjesni toga kaj znači nekog ubit i isto tak da nisu mrtvaca ni vidli.
Negdje u podsvjesti sam imal rječi s nekih govornih područja i to je: Ubi ga!
Bilo je takvih izjava i kad su se neki kartali a bili su međusobno prijatelji.
Nisam o tome niš htel pisat jel bi bilo opet svega i svačega na pollitika.com, i glave bi se usijale.
Gledal sam par slika i čak i video scena koje su trajale sekundu dve i pokazivale mladu osobu i to uvijek jednu te istu.
Sve te svene su bile samo fokusirane i bez ikakvog tona.
Zbog čega? sam se pital
No videl sam dnevnik danas u jutro i to me je potaknulo ovo napisat.
Kak je bilo kratkih ispitivanja naših navijača, tak se je čul i komentar jednog od tih mladih ljudi koji su bili u nebu sreče od dobite tekme naših kockastih.
Njegov komentar je bil uz par drugih rjrči i sljedeči: Ubili smo ih!
O mitu i korupciji se je več tolko pisalo i svaki put se spominje vladajuča koalicija. Pojedinci pišeju da je to tipična bolest HDZ-a i njihovih članova, koji su navodno ne školovani ne moralni i glupi.
U opoziciji su po tom sve visoko školovani i moralni ljudi koji su mjerodavni druge svrstavat u negativce.
Čitajuči VL naiđem na članak i nemrem vjerovat svojim očima:
ZAGREB Zbog 400 kuna mita, na zagrebačkom Županijskom sudu sudi se Nikoli Šoljanu, redovitom profesoru na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i jednom od članova odbora za izradu Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda.
Pitam se jel bi takvog nekaj bilo nemoguče da je na vlasti SDP.
Primjer:
Taj isti policajac bi isto bil u službi da je SDP dobil izbore i sad bil na vlasti i kad bi se po toj teoriji oporbe ravnali, onda do te situacije nebi došlo- ili?
Cjeli članak možete pogledat na:
http://www.vecernji.hr/newsroom/blackchronicle/3023659/index.do
Zoran Pišl, suprug zamjenice župana Mirjane Mataušić Pišl (SDP), izradio je projekt za uzgoj autohtonih vrsta ribe u Jagodnom pokraj Velike Gorice. Radi toga mora iskopati jezero. Prirodno, vadi šljunak na području koje prostornim planom Zagrebačke županije nije predviđeno kao eksploatacijsko polje.
Ovo je isječak iz jednog članka VL-a.
Pogledam jedamput pa dvaput i nemrem se načudit.
Jedan čovjek se brine o autohotnim vrstama riba i zbog toga ulaže puno novcih. Čak daruje strojeve drugim tvrtkama, kak bi u njegovo ima iskopali šoder koji mu smeta u ostvarenju njegovog cilja.
Kad se uzme u obzir da naši ribnjaci posluju s gubitcima i jedva preživljavaju, a svi uslovi su več tu za jedan takav projekt i ne mora se ulagat u strojeve, onda je to malo čudno.
Plus toga su tu i šoderice koje se zatrpavaju s odpadom, a mogle su se s malo novcih preuredit za takav projekt.
Onda gospon Pišl dobi dozvolu za vađenje šodera prije nego je dobil odobrenje za osnivanje tog naučnog projekta.
Još za napomenut:
Ko slučajno ne gospođa supruga zamjenica župana i član SDP-a.
Puno se piše u zadnje vrijeme o korupciji, političkom moralu i ne poštivanju zakona.
Naj više se napada politička opcija na vlasti, jel navodno je to normalna pojava kod tih istih.
Imamo zakone po kojima se moramo vladati i kod kršenja tih istih se mora odgovarati.
Među tim svim zakonima ima jedan koji se bavi financiranjem stranaka.
Po tom zakonu je svaka stranka dužna objaviti finalno izvješče i to u roku od 30 dana nakon kampanje.
Čitam danas u novinama da do sad tu obavezu je ispoštivalo samo tri stranke i to ne baš u sve detalje.
Objavili su to HDZ, HSLS i SDSS.
Makar nisu obavili svoju obavezu u potpunosti po slovu zakona, je ipak za pohvalit jel su skoro sve objavili.
Na drugoj strani imamo druge političke stranke koje su cjelo vrijeme skrivale ko zmija noge svoje financijsko financiranje i one koji su im davali pomoč.
Jel je stvarno moguče da ima takvih koji drugima predbacivaju ono kaj i sami prakticiraju?
Sve možete pogledat na:
http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3020592/index.do
Nije prošlo puno vremena kak smo imali diskusije na ovim stranicama o športu i o ne korektnosti u vezi sudaca, lobiju proizvođača sportske opreme, i njihovog ogromnog utjecaja na događanjima na sportskim terenima.
Bilo je i kritike na one koji su ukazivali na ne pravilnosti i ne sportske poteze
Vrtiju se veliki novci i u kladionicama, gdje se također potežeju konci i neki podplačivaju za režiju rezultata između dva sportska tima.
Engleski nigomet kad se gleda njihova liga je jedan od naj čistijih u Evropi. Kad sam god gledal nikad nije bilo grubih prekršaja. Kad je u pitanju internacionalna borba na terenu je malo drukčije ali ni tam se ne vidi nikad jedan takav brutalni napad na jednog protivničkog igrača u namjeri ga napravit invalidom.
Ovu godinu smo posramili engleski nogomet i izgleda da nam to nije zaboravljeno.
Moto je vjerojatno: Nemremo mi, e nebute ni vi.
Naj novija vjest u VL-u me je šokirala makar nisam ljubitelj nogometa.
Uništit sportsku karjeru jednog mladog čovjeka na taj način zahtjeva puno zlobe i pokvarenosti.
http://www.sportal.hr/vld/sportal/nogomet/ostale/3020024/index.do
Ima puno stvari koje pogodiju čovjeka no i u zadnje vrijeme ih ima više nego se i može progutat.
Danas uz bombastičke vijesti iz Srbije koje su bile i za očekivat je jedna koja me je pokrenula ovo napisat.
Pogledajte i sami: http://www.vecernji.hr/newsroom/regions/zagreb/3018787/index.do;jsession...
Kaj mi nemamo u gradskoj upravi ni jednu osobu koja ima i malo srca za one koji trebaju našu pomoč i to zbog toga jel smo ih mi sami dopelali u tu situaciju.
Ono društvo u kojem životinje nemaju lobby je stvarno na dnu.
Mrak od nas hoče najmanje 125 riječi, no koji put je nemoguče tu normu ispunit .
Zbog čega se nemre ta norma ispunit, iz jednostavnog razloga i to je:
Za nešto reč je dosta i par riječi, u ovom slučaju bi dosta biul i naslov.
Molim one koji su dole da nekaj pod hitno poduzmaju.
Nemojte me sad razočarat.
Neovisni, ali ne i neutralni