Sutra je nedilja. Po prognozama bit će lip dan. Odlučim ja otić malo na ribe. Idem baciti panulu ili ću zaronit. Možda uloviti koji dobri bokun. Spremit lipu večericu za društvance. Plan je napravljen, sve je spremno. Sutra krečem.
Dižem se rano izjutra. Još je mrak. Dolazim u Mandalinu. Penjem se preko one neuređene obale. Po tko zna koji put opsujem u sebi zbog te rive. Obećavaju nam njezino uređenje ima već 20 godina, od kad sam bio mulac. Bit će valjda i to jedan dan, ako ništa drugo kad mi dođemo na vlast!
Krećem. Odmah bacam panulu. U kanalu se zna svašta ulovit. Nešto me ne ide, pa odlučim zaprašiti put Žirja na svoje sigurne pošte. Za nekih uru i po sam na pošti kod Žirja. Oblačim odijelo. Stavljam bovu i bacam se u more. Brrrr, tribalo mi je nešto vrimena da se prilagodim temperaturi. I krećem u lov. Nema baš nešto ribe, ali evo pada jedan fratar. Lip je. Tu negdi oko po kila. Lipi bokun. Eh da je više takvih.