pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Tek što je uspjehom rezultirao prosvjed učenika srednjih škola, evo i studenti su izvojevali pobjedu. Đaci su morali izaći na ulicu, njih čak nekoliko stotina; studenti niti to. Dovoljna je bila najava. Ministar Primorac je u maniri bankrotiranog kockara odmah izjavio da podupire sve studentske zahtjeve, zajedno s Rektorskim zborom donio neke odluke i još izjavio da su studenti u svemu u pravu, te da će im se sutra pridružiti u „šetnji“. Neobično blaga formulacija. Čovjek bi od ministra Primorca očekivao da barem instantno stupi u štrajk glađu do ispunjenja studentskih zahtjeva. Toliko je on ogorčen na naš obrazovni sustav.
Đacima ćemo se još vratiti. Idemo prvo o studentima. U čemu je problem, što su njihovi zahtjevi, tko je kriv?

Ne znam je li Milan Bandić, šef zagrebačkog SDP-a bio na jučerašnjem prosvjedu. Jutarnji list zna, međutim, gdje je gradonačelnik bio jučer u 10 ujutro. Bio je u zagrebačkom Bistrou 10 gdje je dočekao isplatu 20 000 eura koje je zaradio u privatnoj okladi na rezultat utakmice Liverpool-Arsenal. Okladu su izgubili Zlatko Canjuga i njegov partner, neki poduzetnik. Bandić je zarađeni novac odlučio humano pokloniti jednoj od generacija penzioniranih Dinamovih nogometaša.
Kad ga već ide, ponudio je svojim protivnicima novu okladu, ovaj puta na iznos od 40 000 eura. Ako okladu dobije, Bandić kaže da će opet postupiti jednako humano.

Dva pitanja. Je li ovakvo privatno klađenje na javnim mjestima legalno? Molim da mi netko to objasni.
Drugo, što mislite koliko novaca čovjek mora imati da se usudi kladiti na ovakve iznose. Kako je taj novac Bandić stekao? Kako?

O moralnom aspektu ovih gradonačelnikovih akcija ne želim čak ni govoriti. Ne želim prljati tastaturu.

Ja možda jesam pao s Marsa. Zato za ovu vijest imam samo dvije riječi: strah i užas.

Kako smo vidjeli, sinoć je predsjednik Mesić priredio svečanu večeru u čast svog američkog kolege na koju je bila pozvana naša društvena elita. Već danima prije sa znatiželjom se nagađalo tko je sve pozvan, je li među uzvanicima i Toni Kukoč, što će Blanka Vlašić odjenuti i slično.
Kompletan popis uzvanika se može naći na stranicama Ureda predsjednika. Sad nam je znatiželja zadovoljena i znamo tko su naši elitni prvotimci. Pozvano je bilo dvadesetoro političara, četiri predstavnika vjerskih zajednica, petero sportaša, četiri osobe iz kulturno-umjetničkog miljea te petero privrednika. To je to.

Sastavljanje ovakve liste je delikatno. Jasno je da se taj posao mora odraditi diskretno. Zamislivo je da neki uzvanici nisu mogli doći (iz najrazličitijih razloga). Mi zaista ne moramo znati tko i zašto nije mogao ili želio doći. Ne trebamo znati ni tko je eventualno pozvan tek u drugom krugu. Konačno, nije ni najvažnije zašto je pozvana ova ili ona osoba iz redova gospodarstvenika i sportaša.

Tragični događaji u Zagorju su okončani da tragičnije biti ne može. Ubijen je policajac, pripadnik specijalnih jedinica, na dužnosti. Poginuo je radeći svoj posao, štiteći naše živote i ovu farsu od pravnog poretka u kojoj živimo. Izravnu krivicu za njegovu smrt kao i za smrt prethodne četiri žrtve sumanutog pohoda ubojice s činom generala snosi hrvatsko tzv. pravosuđe.
Mediji javljaju da je general Korade navodno sam sebi oduzeo život. Vjerojatno se takav epilog i mogao očekivati. Tobože je sada slučaj zaključen.
E, nije! Sasvim jednostavno pitanje glasi: zar sva ona razbojstva, nasilničko ponašanje, oružani obračuni, demoliranje javnih objekata, ponižavanje državnih službenika, otmice, prijetnje, prometni prekršaji u alkoholnom deliriju, zar je sve to moglo proći nežanjeno? Kako je prošlo nekažnjeno? Kakva je to pravda na djelu?

Nakon što su 34 topa četrdeset dana i noći zasnježivala Crveni spust, za što je potrošeno čak 65640 kubičnih metara vode, Sljeme je spremno za žensku i mušku utrku Svjetskog kupa 15. i 17. veljače – kažu u Hrvatskom skijaškom savezu i podružnici Sljeme Medvednica (dijelu Zagrebačkog holdinga). I nastavljaju: od 20. listopada, kada je počelo zasnježivanje koje traje još i danas, proizvodimo snijeg koliko nam to vremenske prilike dopuštaju.

Svake godine isto. Proizvode snijeg, proizvode miljunske troškove za nas građane i, usudio bih se tvrditi, vrlo vjerojatno proizvode protupravnu korist, barem nematerijalnu, za promućurne u vrhu naše skijaške hijerarhije.
Ako je svake godine isto (a je) i ako je sve već rečeno (a je), zašto onda ponavljati iste činjenice i stavljati iste prigovore? Zašto uopće pišem?

Ma najbolje da još odšutimo! Pa oni samo to i čekaju čekaju. Da se umorimo, da se pustimo, da rezignirano odmahnemo rukom.

(ja kofer nosim)

Čini se sada sasvim izvjesnim da će naši školarci koji su upisali prvi razred gimnazije u šk. god 2005/06. svoje srednjoškolsko obrazovanje iduće godine zaključiti polaganjem državne mature. Ista se sudbina godinu dana kasnije sprema i učenicima četverogodišnjih strukovnih i umjetničkih škola.
Ukratko, državna matura je standardizirani završni ispit za učenike srednjih škola. U gimnazijama se sastoji od ispita iz matematike, hrvatskog jezika, stranog jezika te jednog predmeta po izboru učenika. Pritom se ispit iz matematike može polagati na tri razine (višoj, osnovnoj i nižoj), a ispit iz hrvatskog jezika na dvije (višoj i nižoj). Učenici će sami birati razinu zahtjevnosti na kojoj će polagati matematiku i hrvatski.

Toliko se već buke diglo, toliko priče i svađe da se više skoro i ne zna kako je sve počelo. Argumenti su se tako zaoštrili* da polako počinju zaobilaziti činjenice. A onda i činjenice: neke su nam drage, a one druge su ... nevažne.
Zato je najbolje prvo s činjenicama na sunce. Evo osnovnih; ako hoćete znati više potražite ostatak na blogu kod Tončija Tadića ili kod Dragutina Lesara te u moru dnevnika na pollitika.com.

Hrvatski Sabor je 3. listopada 2003. donio odluku o proširenju jurisdikcije RH na Jadransko more. Istovremeno, odlučeno je da se odluka počne primjenjivati s odgodom od 12 mjeseci, 3.listopada 2004. (Zanimljivo je da se odluci protivio tadašnji vođa oporbe, dr. Ivo Sanader, nazvavši je (tu odluku) čudnovatim kljunašem. HDZ je glasao protiv.)

Htio sam napisati komentar, a onda sam shvatio da bi to vrlo vjerojatno ispao komentar nepristojno dugačak. Pa umjesto komentara, evo posta.
Ne vidim, doduše, kako ću se spasiti od negativnih ocjena, ali eto: što na umu to na drumu.

Ne volim ligu ljigu i, kako bi rekao Mile, vjerojatno je nisam nikad ni volio. Počelo je kao zdrava zafrkancija i sasvim vjerojatno kao jedno od rijetkih utočišta koja su građanima preostali. Samo, danas ja to jednostavno ne mogu slušati. Moj stvarni problem je malo širi od lige-ljige; mislim da se moj stvarni problem zove 101. O tome sam već pisao. U jednom periodu 101 je meni i mojima bio puno puno. Danas (osobito nakon filma) premnogi misle kako su zaslužni za opstanak stojedinice. Meni je to tada ali stvarno bila kap koja je prelila čašu i tada smo napravili sve (skromno) što smo mogli. Dosta više od pasivne podrške i prisustva na Trgu.

Evo kako je izgledalo iz mog kutića.
Imao sam groznu tremu i nisam znao kamo će me sve to odvesti. I kad sam na šanku skidao kaput i pitao barmena tko je tu domaćin i kad je on pokazivao prstom htio sam u zemlju propast. Rekoh: ma daj mi opiši, prijatelju, ne upiri prstom. Onda sam zaronio u hladnu vodu i bilo je ... super.
Upoznao Mraka i sjeo na slobodnu stolicu između Zorana Oštrića i Novca. Dalje je bilo lagano.
Hvala svima na druženju, iskreno sam uživao. Upoznao konačno Zvonu, Novac (eh), Whatevera, Galeta i Mariju Lugarić. Morao otić prije reda, ali rođendan je rođendan, zar ne? Drugi put se nadam upoznat i sve ostale (htio sam i sada ali ...). Veeeliki pozdrav svima,
Šarli

Često se čuje kako je D'Hondtova metoda onaj glavni i presudni uzrok postizbornih nelogičnosti i nepravdi. Kaže se da upravo zbog nje propadaju glasovi birača malih stranaka i pribrajaju se u crvenima ili plavima. Pa se onda zaključuje da nije dobro glasati za male stranke jer da će onda D'Hondt svaki takav glas preusmjeriti izbornim pobjednicima.
Evo malog pokušaja da se stvar demistificira i da se vidi što se zaista događa.
Što je D'Hondtova metoda? Čemu služi? Kakve efekte polučuje? Treba li je odbaciti? Korigirati?

Na početku treba naglasiti da je D'Hondtovu metodu kao i bilo koju drugu metodu zaokruživanja nemoguće ocijeniti samu po sebi. Tek u kombinaciji s drugim elementima od kojih su najvažniji visina izbornog praga (ako postoji) i broj mandata po izbornoj jedinici diskusija postaje potpuna. Zato predlažem da se ovdje držimo postojećeg izbornog zakona: svaka naša regularna izborna jedinica delegira po 14 zastupnika u parlament, a prag je 5%.
Obje ove odredbe treba temeljito preispitati (za što se zalažu i Puhovski i Kregar u članku u jučerašnjem Magazinu Jutarnjeg lista), no to je već druga tema.

1. Zagrijavanje

U osamdesetima bi svake dvije-tri godine puknula senzacionalna vijest kako je negdje u azijskim bespućima pronađen japanski borac iz 2. svjetskog rata koji se sve te godine skrivao po mjesnim džunglama, na znajući da je rat odavno završen.
Tipično, kineski ili korejski znanstvenici koji se bave podzemnim vodama i drugim čudima, nabasali bi na čovjeka izoštrenih čula, odvojenog od civilizacije, u pravilu podoficira japanske vojske, kojeg je igra sudbine odvojila od jedinice u onom presudnom času kad se pisala povijest. Nesretni Okabe (ili se možda zvao Nakamura?) 40 je godina proveo u džugli, hraneći se korijenjem i bobicama, povremeno kradući kokoši, družeći se s leopardima, ne znajući da je rat završen. Bio je vojnik; znao je upotrijebiti naučene vještine i jedina mu je misao bila kako se ponovo staviti na raspolaganje svom zapovjedniku.

Kažu upućeni da je Državna komisija nedavno odlučila kako će matematika ipak biti izostavljena s liste obaveznih predmeta na državnoj maturi. Šuška se. Službene vijesti još nema. Dobro, onda je i ovo neslužbeno.

Već je i prije bilo pokušaja da se matematika briše. Zgodno se sjetiti kolumne u Jutarnjem Inoslava Beškera koji je argumentirao da klasičari na državnoj maturi trebaju polagati klasične jezike, ne matematiku. Te da će u protivnom nivo znanja klasičnih jezika opadati jer će đaci svu svoju energiju usmjeriti prema disciplinama koje su na maturi obavezne.

U ponedjeljak je Davorko Vidović predstavio mirovinsku strategiju SDP-a. Za sada je dostupna samo objava za medije pod naslovom Ciljevi mirovinske strategije SDP-a, no i taj kratki dokument nas uvodi u ozbiljniju mirovinsku diskusiju.
Zato ovaj treći nastavak (Vol I i Vol II možete naći ovdje i ovdje) ima formu komentara predstavljenih ciljeva mirovinske strategije SDP-a.

Na početku treba čestitati g. Vidoviću i SDP-u na korektnom pristupu. Pošteno je formulirati strategiju unaprijed, prije izbora, te time i biračima i ev. koalicijskim partnerima obznaniti programska opredijeljenja. Alternativa je postizborno trgovanje mirovinama s ciljem osiguranja parlamentarne većine, što onda vodi natezanju na granici ucjene, vatrogasnim rješenjima, konfuznim odlukama – sve to smo već vidjeli.

Suspenzivnim vetom studentskih predstavnika na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu odbačen je prijedlog upisnih kvota i školarina za iduću akademsku godinu.
Rektor Bjeliš najavljuje da će Sveučilište ustrajati na svom prijedlogu modela školarina.
U međuvremenu, neke studentske udruge pokrenule su peticiju protiv povećanja školarina.
Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja misli da je prijedlog novog modela načinjen brzopleto i bez suradnje socijalnih partnera te da trebaju plaćati svi ili nitko.
Formalni rok za donošenje nekakve odluke je 1. travnja. Doduše, točno je i to da se taj rok prethodnih godina nije poštivao.

Da biste postali znanstveni novak morate biti marljivi, talentirani, uspješni na dodiplomskom studiju i k tome voljni da se okušate u znanstvenom radu. Uspjeh vam nije zajamčen, a već i sama ideja podrazumijeva mnogo odricanja i jednako mnogo frustracija. Onda još morate naći mentora među onima koji su voditelji ili suradnici na nekom prihvaćenom znanstvenom projektu – mentora koji će vas poželjeti kao suradnika i trasirati put prema vašem doktoratu. Poželjno je pritom da nađete mentora koji će vam svojim znanjem i angažmanom zaista pomoći u vašem radu. No, niti to još nije dovoljno. Još se morate uklopiti u bodove, kriterije, kvote i pravila našeg Ministarstva. Ako sve to prebrodite i Ministarstvo vas počasti titulom znanstvenog novaka, tu ste. Tada se zapošljavate na nekoj visokoškolskoj instituciji ili institutu, radite ono što vaše radno mjesto mjesto podrazumijeva i učite. Puno učite.