pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Danas je prva obljetnica uhićenja osumnjičenika u akciji Maestro.
Ovo je tek jedan mali podsjetnik kako je to izgledalo prije godinu dana.

Počelo je ovako:
ZAGREB - Šest uhićenih, od kojih su tri potpredsjednici Hrvatskog fonda za privatizaciju, potraga za sedmom osobom te potrošenih više od 800 tisuća, možda i 1,3 milijuna eura iz državne blagajne za mito osobama u HFP-u, rezultat su jednogodišnje krim obrade, zajedničkog rada policije i državnog odvjetništva, odnosno USKOK-a, pod nazivom “Maestro”. (Jutarnji list, 16.6.2007.).

Uslijedila je i Mesićeva reakcija:
- HFP je centar korupcije u Hrvatskoj, hardware korupcije. Ne znamo gdje je software, došli smo samo do hardwarea i slomit ćemo ga - rekao je predsjednik Mesić.

Oporba je iskoristila aferu kako bi dovela u pitanje kredibilitet Vlade:
"Mislim da glavna poruka ove korupcionaške afere nije da funkcionira pravna država, nego da korupcija ide do samog vrha Vlade", priopćila je predsjednica HNS-a u povodu uhićenja dužnosnika HFP-a u akciji Maestro, o čemu su danas izvijestili čelnici Državnog odvjetništva, USKOK-a i policije.

Kako je najavila Vlada, na sljedeću sjednicu Sabora doći će prijedlog novog Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Mediji su izvijestili kako će kazne biti puno rigoroznije, predviđene su čak i zatvorske kazne za neke prekršaje, a za javnost je svakako najatraktivnija odredba o ponovnom vraćanju 0,5 promila.
Na stranicama Vlade može se pronaći tekst prijedloga zakona (pdf, 04042008. 1. dn. reda).

Koliko će rigoroznije kažnjavanje biti učinkovito, vidjet ćemo. Osobno sam prilično skeptičan, jer smo jednu takvu promjenu zakona već imali 2004. godine pa se pokazalo da rezultati nisu baš spektakularni.
Po mom mišljenju, svaki prekršitelj računa s tim kako neće biti uhvaćen, a ne kalkulira koliko će ga prekršaj koštati.

No, da se vratim na 0,5 promila koje sam spomenuo.
Dijelovi članka 199. prijedloga zakona koji se odnosi na ovo pitanje glase:

Prije puno godina pročitao sam jednu anegdotu (izmišljenu ili ne, nije bitno) koja kaže ovako:
Na suđenju jednom mladiću koji je ubio vlastite roditelje, njegov odvjetnik je iznoseći završnu riječ obrane rekao:
«Ako vi, poštovani porotnici, i zaključite kako je moj klijent kriv, molim da pri izricanju kazne budete blagi i da kao olakotnu okolnost uzmete činjenicu to što je on siroče bez oca i majke.»
Ova anegdota pala mi je na pamet kad sam čuo vijest da je Branimir Glavaš imenovan u saborski Odbor za ljudska prava i nacionalne manjine. U pravu ste, nema izravne veze, no moja asocijacija temelji se na crnom humoru koji je sadržan i u jednom i u drugom slučaju.
Dakle, ako je nekome zvučalo nevjerojatno da se izborna kampanja može voditi iz zatvorske ćelije, pa onda da se iz iste može izravno sjesti i u saborske klupe … he, he, nije to ništa…
Je li Glavaš kriv ili nije ne želim niti nagađati, (de iure je za sada nedužan) želim samo reći kako je ovo postalo pitanje, ako ničeg drugoga, a ono dobrog ukusa. Ili oni nas namjerno ismijavaju?

Pronađoh danas na internetu kratku vijest o tome kako HDSSB želi kupiti imovinu koju su osječki HDZ-ovci prijavili u svojim imovinskim karticama. Naravno, u pitanju je predstava kojom se želi pokazati kako HDZ-ovci lažno prikazuju svoju imovinu.
Indeks.hr piše:
HDSSB-ovci tvrde da slavonski HDZ-ovci - Miroslav Škoro, Tomislav Čuljak, Franjo Lucić i Dragan Kovačević umanjili vrijednost svoje imovine za 30 posto u svojim imovinskim karticama, pa ono što su HDZ-ovci neistinito cijenili žele kupiti po tako niskim cijenama. Zbog toga su danas javno ponudili cijene otkupa.
U Jutarnjem prenose izjavu Glavaševe udruge:
"zastupnici HDZ-a iznijeli neistinite i netočne podatke, kako vrijednosti prikazane imovine, tako i sve imovine kojom raspolažu, s namjerom da zavaraju svoje birače, javnost, ali i nadležne porezne institucije."
Od gore spomenutih osoba znam nešto više jedino o Miroslavu Škori i zapravo me taj njegov navodni prikaz imovine u kartici zbunio i potaknuo na pisanje.
Naime, svrha je imovinske kartice pokazati je li političar tijekom svoga mandata imovinu povećao nesrazmjerno primanjima … itd. itd.

«Gospon policajac, u pravu ste. Istekla mi je registracija i nisam platio osiguranje. Ali znate, djeca su krenula u školu pa sam imao dodatne troškove, pokvario mi se bojler i znate, ja sam vidio da više nemam novaca za registraciju i osiguranje, procijenio sam da mi to nije prioritet i eto priznajem da je to moj grijeh. Ima nekih situacija u kojima se čovjek mora odlučiti što mu je važnije.»
Upravo ovo sam čuo danas na aktualnom prijepodnevu Hrvatskog sabora. Ne baš doslovno, ali prethodni primjer treba ilustrirati kakve se besmislice mogu čuti iz usta ministara.
Akteri stvarnog događaja su Pankretić koji pita zašto ministarstvo poljoprivrede nije poštovalo zakonsku obvezu podnošenja izvještaja o stanju o poljoprivredi i ministar Čobanković koji mrtav hladan priznaje da to nije učinio jer ministarstvo nije dovoljno kapacitirano, a imalo je i drugih obaveza (usklađivanje zakona s pravnom stečevinom EU itd.) pa je on, eto, procijenio da je to važnije od poštivanja zakona.