Tagovi

O,5 % na godinu i naknada za prijevoz

U tijeku su pregovori Vlade i sindikata javnih službi oko promjene prava iz kolektivnog ugovora. Otvorene su opcije: dogovor i zamrzavanje prava iz kolektivnog ugovora do kraja iduće godine ili propast pregovora te akcija Vlade na raskidanju kolektivnih ugovora. Pažljivo pratim ishod ovog pripetavanja.
Radi se o materijalnim pravima zaposlenika poput prava na regres za godišnji odmor, pravo na božićnicu, uskrsnicu, pravo na dogovoreno povećanje plaće, pravo na godišnje povećanje plaće od 0,5% svim zaposlenicima po osnovi minulog rada, pravo na naknadu za trošak putovanja do radnog mjesta.
Među pobrojanim pravima možemo vidjeti ona koja su se pojavila sa nastupom hrvatskog kapitalizma, a dio prava baštinimo iz prethodnog političkog sustava – socijalizma. I dok su u privatnim tvrtkama odavno raskrstili sa socijalističkim pravima, javne službe se grčevito bore da zadrže i stara i novostečena prava.

Folksdoj?eri

Sino? je Ivan Zvonimir ?i?ak u tre?em dnevniku HTV-a izme?u ostalog izrekao komentar o izgonu folksdoj?era iz Jugoslavije, izbjegavaju?i navesti povijesni kontekst, nego se samo pozvao na odluke AVNOJ-a o oduzimanju imovine i izgonu tih jugoslavenskih Nijemaca, uz dodatak da se radilo o odlukama zlo?ina?kog režima. Kako me je ta tema zaokupila nedavno kada je u ovoj slavonskoj zabiti, na mjestu nekadašnjeg okupljališta folksdoj?era prije transporta u Njema?ku nakon završetka 2. svjetskog rata, došlo izaslanstvo njema?ke države: Frank Willenberg na?elnik Uprave za iseljenike Ministarstva unutarnjih poslova SR Njema?ke i Klaus Peter Wilsch zastupnika u njema?kom Bundestagu u pratnji Renate Trišler i Nikole Maka dužnosnika Njema?ke narodnosne zajednice u Osijeku – radi razgledanja radova na izgradnji Memorijalnog centra koji ?e njegovati uspomenu na stradanja Nijemaca u nekadašnjem sabirnom logoru. Za potrebe lokalnog portala napravio sam mali tekst/istraživanje, naj?eš?e se pozivaju?i na dokumente Vladimira Geigera o toj temi, a izrazio sam i svoj komentar na dolazak dužnosnika njema?ke države.

Nacija kao virus

I povremenim ?itanjem raznovrsnih dnevnika na pollitici može se uo?iti jedna statisti?ka zakonitost; prevagu odnose tekstovi posve?eni naciji, narodu, domovini, Domovinskom ratu, braniteljima, tko je prvi po?eo, itd.. Neki autori su se specijalizirali za ova podru?ja, ima ih raspore?enih preko cijelog politi?kog spektra, pa je onda dijalog neistomišljenika iskri?av. I ja bih u središte svoje pozornosti stavio tu famoznu naciju, ali bih odabrao neobi?an kut gledanja. Zamislio sam zapravo jedan virtualni društveni eksperiment sa tim duhom koji ispunjava naše glave – nacijom i nacionalnim osje?ajem. Kao što na svome ra?unalu naredbom delete izbrišete neki file ili odustanete od nekog softwarea, tako predlažem da za potrebe ovog eksperimenta, na kratko, iz svojih glava izbacite tog duha nacije i domovine, za kojeg jedan autor piše kako ne postoji objašnjenje „zašto se u nama zbiva tako tragi?an intimni slom, da se zaljubljujemo u domovinu i velikodušno pristajemo da se u tako surovom nipodaštavanju samoga sebe osje?amo dostojanstveno“.

Male nacije su karikatura povijesti

Misao navedenu u naslovu posudio sam od slovenskog filozofa Tarasa Kermaunera. Doduše, on ne misli dobro niti o velikim zajednicama: velika društva su kao velike kolja?ke bande. Navodim ove izreke da bih navukao ?itatelja na kratko analizu i vrednovanje pojmova kao što su nacija, nacionalna država, suverenitet, integracije i globalizam u uvjetima po?etka 21. stolje?a.. Zaslijepljenost starim vrijednostima, kao što je inzistiranje na zadataku realizacije modela nacionalne države, koji nas je iscrpio svojim medunacionalnim svetim ratovima u 90-ima, onako kako je to bilo u Zapadnoj Evropi od sredine 19. do sredine 20. vijeka – suo?ava nas danas sa ?injenicama života. Pogledajmo ukratko rezultate naših nastojanja.

Isus bi bio protiv NDH

Medijski odraz stanja našeg politi?kog života svjedo?i o izrazitoj polarizaciji našeg društva. Na desnom dijelu spektra imamo mnoštvo koje svoj svjetonazor i idejni obzor izvla?e iz sustava vrijednosti poraženog na kraju 2. svjetskom ratu (NDH), a zarobljenike te idejne matrice nalazimo raspršene po šarolikim slojevima naše populacije: od dijelova braniteljskog sloja, ?lanova nekih stranaka desne orijentacije pa do nekih segmenata hrvatske inteligencije i klera. Ovaj tekst se bavi ?injenicom da sve frakcije tog idejnog bloka prožima katoli?ko vjersko opredjeljenje, ?ak bih rekao da su strukture u institucijama Crkve u Hrvata zaslužne za promociju tog svjetonazora. Pitanje je jesu li izvorni principi krš?anstva u suglasju sa tom politikom? Je li Isusov život, poslanje i moralna ostavština ipak nešto drugo? Pokušajmo osvijetliti to podru?je.

Strana?ki folklor ili za koga glasati

U?estali su tekstovi na temu jednakosti dvaju strana?kih blokova u RH, onog hadezeovskog i onog esdepeovskog. Autori isti?u kako se radi o istim mentalitetskim skupinama, samo su grupirani u dvije parlamentarne stranke i bore se za primat i vlast. Oko sebe okupljaju satelitske nazovi stranke, kojima pak dodjeljuju mrvice sa prora?unskog stola.U hrvatskom društvu stranke nisu reprezentacija interesa društvenih klasa i socijalnih slojeva nego izdvojene interesne skupine koje se bore?i se na izborima za vlast bore za svoj dio prora?unskog kola?a, bilo kroz izravna izdvajanja (seljaci, branitelji, upravni aparat, manjine...) bilo pranjem novca kroz infrastrukturne projekte i javnu nabavu. Kako se u javnosti neprestano stvara privid demokracije (mediji, inteligencija, politi?ari) gra?ani u težnji za spoznajom što se u društvu doga?a zbunjeno pitaju: za koga glasati.

Treba li suditi novinarima za napisanu i izgovorenu rije?

Mislim da se slažemo u jednom kada se tema medija stavi na dnevni red promatranja, a to je da su mediji uvijek u ne?ijem vlasništvu pa zvao se taj netko država, stranka, pojedinac ili korporacija. Sa takvim pogledom na stvarnost dilema o famoznoj 'slobodi štampe' pada u zaborav, no to ne spre?ava demokrate da ju idealiziraju.

Kada smo tako definirali pojam te institucije (medija) spustimo se jedan kat niže i pogledajmo kakva je situacija sa medijskim djelatnicima – novinarima. Ve? na samom po?etku nailazimo na široku lepezu definicija tih jedinki, od one stare iz prošlog sustava – novinaru kao društveno politi?kom radniku pa do ovih modernih definicija koje govore o obi?nom pla?eniku medijskih mogula, a izme?u se na?e i poneki intelektualac u smislu onog o ?emu piše Julien Benda u knjizi „Izdaja intelektualaca“.

Predlažem da poziciju ovog ceha osvijetlimo u tri njihova karakteristi?na razdoblja u Hrvatskoj u drugoj polovici 20. stolje?a, kako bismo pratili sve faze njihove metamorfoze:
• prije '91.,
• poslije konstituiranja RH
• razdoblje tijekom perioda rata, '91. – '95..

Dogma o radu i (ne)zaposlenosti

Uvod

Gledam pred Novu godinu tekst u Jutarnjem pod naslovom Propast ?emo, pola sposobnih ne radi, razgovor sa Markom Vojkovi?em, Darkom Marincom i Mladenom Marko?em, ?lanovima Hrvatskog poslovnog foruma. Prognoziraju doga?aje, traže promjene, a i iznose zapanjuju?e podatke. Na pr „…u javnom sektoru više je od 275 tisu?a zaposlenih u 127 gradova i 429 op?ina, što je ozbiljan problem u zemlji od 4,4 milijuna ljudi. Tako velik sustav sam sebe hrani, a donosi golemi trošak i neefikasnost…“, zatim „…imamo samo 17 posto ljudi koji su u mirovinskom sustavu odradili puni staž, a na tom je temelju izvedena kalkulacija sustava, i sa samo 1,44 zaposlenika na jednog umirovljenika, porezni prihodi moraju dotirati taj sustav. Neodrživ je sustav u kojem je prosje?ni umirovljenik star 57 godina i u kojem je tako malo zaposlenih. U drugim zemljama smatraju da je katastrofa kada broj zaposlenih u odnosu na jednog umirovljenika padne na 2,2…“. Marinc kaže: „…kod nas je zaposleno 50 posto radno aktivnog stanovništva, a druga polovica je ili u kvazi mirovini ili nezaposlena. Ovih 50 posto radno aktivnih treba stvoriti novu vrijednost za sve, a to je matemati?ki neodrživo..“.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci