Tagovi

O,5 % na godinu i naknada za prijevoz

U tijeku su pregovori Vlade i sindikata javnih službi oko promjene prava iz kolektivnog ugovora. Otvorene su opcije: dogovor i zamrzavanje prava iz kolektivnog ugovora do kraja iduće godine ili propast pregovora te akcija Vlade na raskidanju kolektivnih ugovora. Pažljivo pratim ishod ovog pripetavanja.
Radi se o materijalnim pravima zaposlenika poput prava na regres za godišnji odmor, pravo na božićnicu, uskrsnicu, pravo na dogovoreno povećanje plaće, pravo na godišnje povećanje plaće od 0,5% svim zaposlenicima po osnovi minulog rada, pravo na naknadu za trošak putovanja do radnog mjesta.
Među pobrojanim pravima možemo vidjeti ona koja su se pojavila sa nastupom hrvatskog kapitalizma, a dio prava baštinimo iz prethodnog političkog sustava – socijalizma. I dok su u privatnim tvrtkama odavno raskrstili sa socijalističkim pravima, javne službe se grčevito bore da zadrže i stara i novostečena prava.

Folksdojčeri

Sinoć je Ivan Zvonimir Čičak u trećem dnevniku HTV-a između ostalog izrekao komentar o izgonu folksdojčera iz Jugoslavije, izbjegavajući navesti povijesni kontekst, nego se samo pozvao na odluke AVNOJ-a o oduzimanju imovine i izgonu tih jugoslavenskih Nijemaca, uz dodatak da se radilo o odlukama zločinačkog režima. Kako me je ta tema zaokupila nedavno kada je u ovoj slavonskoj zabiti, na mjestu nekadašnjeg okupljališta folksdojčera prije transporta u Njemačku nakon završetka 2. svjetskog rata, došlo izaslanstvo njemačke države: Frank Willenberg načelnik Uprave za iseljenike Ministarstva unutarnjih poslova SR Njemačke i Klaus Peter Wilsch zastupnika u njemačkom Bundestagu u pratnji Renate Trišler i Nikole Maka dužnosnika Njemačke narodnosne zajednice u Osijeku – radi razgledanja radova na izgradnji Memorijalnog centra koji će njegovati uspomenu na stradanja Nijemaca u nekadašnjem sabirnom logoru. Za potrebe lokalnog portala napravio sam mali tekst/istraživanje, najčešće se pozivajući na dokumente Vladimira Geigera o toj temi, a izrazio sam i svoj komentar na dolazak dužnosnika njemačke države.

Nacija kao virus

I povremenim čitanjem raznovrsnih dnevnika na pollitici može se uočiti jedna statistička zakonitost; prevagu odnose tekstovi posvećeni naciji, narodu, domovini, Domovinskom ratu, braniteljima, tko je prvi počeo, itd.. Neki autori su se specijalizirali za ova područja, ima ih raspoređenih preko cijelog političkog spektra, pa je onda dijalog neistomišljenika iskričav. I ja bih u središte svoje pozornosti stavio tu famoznu naciju, ali bih odabrao neobičan kut gledanja. Zamislio sam zapravo jedan virtualni društveni eksperiment sa tim duhom koji ispunjava naše glave – nacijom i nacionalnim osjećajem. Kao što na svome računalu naredbom delete izbrišete neki file ili odustanete od nekog softwarea, tako predlažem da za potrebe ovog eksperimenta, na kratko, iz svojih glava izbacite tog duha nacije i domovine, za kojeg jedan autor piše kako ne postoji objašnjenje „zašto se u nama zbiva tako tragičan intimni slom, da se zaljubljujemo u domovinu i velikodušno pristajemo da se u tako surovom nipodaštavanju samoga sebe osjećamo dostojanstveno“.

Male nacije su karikatura povijesti

Misao navedenu u naslovu posudio sam od slovenskog filozofa Tarasa Kermaunera. Doduše, on ne misli dobro niti o velikim zajednicama: velika društva su kao velike koljačke bande. Navodim ove izreke da bih navukao čitatelja na kratko analizu i vrednovanje pojmova kao što su nacija, nacionalna država, suverenitet, integracije i globalizam u uvjetima početka 21. stoljeća.. Zaslijepljenost starim vrijednostima, kao što je inzistiranje na zadataku realizacije modela nacionalne države, koji nas je iscrpio svojim medunacionalnim svetim ratovima u 90-ima, onako kako je to bilo u Zapadnoj Evropi od sredine 19. do sredine 20. vijeka – suočava nas danas sa činjenicama života. Pogledajmo ukratko rezultate naših nastojanja.

Isus bi bio protiv NDH

Medijski odraz stanja našeg političkog života svjedoči o izrazitoj polarizaciji našeg društva. Na desnom dijelu spektra imamo mnoštvo koje svoj svjetonazor i idejni obzor izvlače iz sustava vrijednosti poraženog na kraju 2. svjetskom ratu (NDH), a zarobljenike te idejne matrice nalazimo raspršene po šarolikim slojevima naše populacije: od dijelova braniteljskog sloja, članova nekih stranaka desne orijentacije pa do nekih segmenata hrvatske inteligencije i klera. Ovaj tekst se bavi činjenicom da sve frakcije tog idejnog bloka prožima katoličko vjersko opredjeljenje, čak bih rekao da su strukture u institucijama Crkve u Hrvata zaslužne za promociju tog svjetonazora. Pitanje je jesu li izvorni principi kršćanstva u suglasju sa tom politikom? Je li Isusov život, poslanje i moralna ostavština ipak nešto drugo? Pokušajmo osvijetliti to područje.

Stranački folklor ili za koga glasati

Učestali su tekstovi na temu jednakosti dvaju stranačkih blokova u RH, onog hadezeovskog i onog esdepeovskog. Autori ističu kako se radi o istim mentalitetskim skupinama, samo su grupirani u dvije parlamentarne stranke i bore se za primat i vlast. Oko sebe okupljaju satelitske nazovi stranke, kojima pak dodjeljuju mrvice sa proračunskog stola.U hrvatskom društvu stranke nisu reprezentacija interesa društvenih klasa i socijalnih slojeva nego izdvojene interesne skupine koje se boreći se na izborima za vlast bore za svoj dio proračunskog kolača, bilo kroz izravna izdvajanja (seljaci, branitelji, upravni aparat, manjine...) bilo pranjem novca kroz infrastrukturne projekte i javnu nabavu. Kako se u javnosti neprestano stvara privid demokracije (mediji, inteligencija, političari) građani u težnji za spoznajom što se u društvu događa zbunjeno pitaju: za koga glasati.

Treba li suditi novinarima za napisanu i izgovorenu riječ

Mislim da se slažemo u jednom kada se tema medija stavi na dnevni red promatranja, a to je da su mediji uvijek u nečijem vlasništvu pa zvao se taj netko država, stranka, pojedinac ili korporacija. Sa takvim pogledom na stvarnost dilema o famoznoj 'slobodi štampe' pada u zaborav, no to ne sprečava demokrate da ju idealiziraju.

Kada smo tako definirali pojam te institucije (medija) spustimo se jedan kat niže i pogledajmo kakva je situacija sa medijskim djelatnicima – novinarima. Već na samom početku nailazimo na široku lepezu definicija tih jedinki, od one stare iz prošlog sustava – novinaru kao društveno političkom radniku pa do ovih modernih definicija koje govore o običnom plaćeniku medijskih mogula, a između se nađe i poneki intelektualac u smislu onog o čemu piše Julien Benda u knjizi „Izdaja intelektualaca“.

Predlažem da poziciju ovog ceha osvijetlimo u tri njihova karakteristična razdoblja u Hrvatskoj u drugoj polovici 20. stoljeća, kako bismo pratili sve faze njihove metamorfoze:
• prije '91.,
• poslije konstituiranja RH
• razdoblje tijekom perioda rata, '91. – '95..

Dogma o radu i (ne)zaposlenosti

Uvod

Gledam pred Novu godinu tekst u Jutarnjem pod naslovom Propast ćemo, pola sposobnih ne radi, razgovor sa Markom Vojkovićem, Darkom Marincom i Mladenom Markočem, članovima Hrvatskog poslovnog foruma. Prognoziraju događaje, traže promjene, a i iznose zapanjujuće podatke. Na pr „…u javnom sektoru više je od 275 tisuća zaposlenih u 127 gradova i 429 općina, što je ozbiljan problem u zemlji od 4,4 milijuna ljudi. Tako velik sustav sam sebe hrani, a donosi golemi trošak i neefikasnost…“, zatim „…imamo samo 17 posto ljudi koji su u mirovinskom sustavu odradili puni staž, a na tom je temelju izvedena kalkulacija sustava, i sa samo 1,44 zaposlenika na jednog umirovljenika, porezni prihodi moraju dotirati taj sustav. Neodrživ je sustav u kojem je prosječni umirovljenik star 57 godina i u kojem je tako malo zaposlenih. U drugim zemljama smatraju da je katastrofa kada broj zaposlenih u odnosu na jednog umirovljenika padne na 2,2…“. Marinc kaže: „…kod nas je zaposleno 50 posto radno aktivnog stanovništva, a druga polovica je ili u kvazi mirovini ili nezaposlena. Ovih 50 posto radno aktivnih treba stvoriti novu vrijednost za sve, a to je matematički neodrživo..“.

Novi dnevnici

  1. Hladni rat IStoka i Zapada - prva žrtva Ukrajina od Busola komentara 8
  2. Kako se čudila pura dreku od gale komentara 12
  3. Izađite na izbore - ne cmizdrite, da nemate za koga glasat! od Zoran Oštrić komentara 22
  4. Reci, slobodno od CikaVelja komentara 0
  5. Direktor C I A –e došao tražiti svoju djecu u Ukrajini od sjenka komentara 3
  6. I meni je žao od magarac komentara 6
  7. Never Never Land od Kvarner komentara 33
  8. stega bye bye od 2573 komentara 32
  9. "Tudjmanovi 200 obitelji" nemaju veze s Tudjmanom od JPeratovic komentara 95
  10. Kako sam dobio rat protiv hrvatskih banaka od krrrrekani komentara 52
  11. papir novac i papir wc od adfilantrop komentara 0
  12. Vlada bojkotira raspisivanje referenduma o ćirilici od vkrsnik komentara 6
  13. Dvostruki vic od petarbosni4 komentara 12
  14. Veritas vincit od Rebel komentara 49
  15. MORBIDAN NAROD - Spektakularni cirkus od crni biser komentara 17
  16. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (II) od Ljubo Ruben Weiss komentara 19
  17. Od Poncija do Pilata ili o mom djedu Petru i njegovu pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-djedu Franji od krrrrekani komentara 50
  18. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (I) od Ljubo Ruben Weiss komentara 27
  19. Psihopatsko ponašanje hrvatske političke "elite". od krrrrekani komentara 9
  20. Dida in the house od Rebel komentara 71
  21. Što je čovjek koji mrzi svoj narod i radi protiv njegovog interesa, a narod ga u dobroj vjeri izabrao za svog predstavnika? od krrrrekani komentara 31
  22. Teorija I Praksa Samosvjesnog Samo-upravljača od indian komentara 39
  23. Živimo ispod svojih mogućnosti od magarac komentara 58
  24. Anti Socijalni Personalni Defekt (ASPD) od adfilantrop komentara 0
  25. Kviskoteka - ili tko je bacio kantu govana? od StarPil komentara 9

Preporučeni dnevnici

Najkomentiraniji dnevnici

Tko je online

  • Bigulica
  • grdilin
  • indian
  • janus
  • otpisani
  • pravednik vz
  • Skviki

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 7
  • Gostiju: 26

Novi korisnici

  • andela117
  • juditaana
  • Stop Frontin'
  • keepin' it real
  • asdf