Dosada sam bio u dobokom uvjerenju da će već jednom pametne snage HSP-a (Tadić, Rožić, Tomašić) uspjeti maknuti Đapića s mjesta predsjednika stranke i da će konačno ta stranka uspjeti se odmaknuti od seljačkog i nazadnog imidža koji je propagirao dosadašnji predsjednik Antoan Džapić te postati prava sila u hrvatskom političkom životu - jedna stranka intelektualaca domoljuba. Ali ništa od toga.
Đapić je glavni razlog zašto HSP nikad neće napredovati u nekom pozitivnom smjeru. Razloga je mnogo. Jer se Đapić bespotrebno išao bratimiti s Branimirom Glavašem, govnom i lisicom par excellence. Jer ima dikciju i naglasak kao da je jutros sišao "sabrda" (što očito paše velikom dijelu HSP-ovog glasačkog tijela). Jer plače kada izgubi stolicu gradonačelnika. Jer ima političke inteligencije koliko i moja baba. Jer svaki put kad neko izbaci neku konzervativnu ideju u Saboru, on trči da se složi s njom jer, po njemu, HSP bez ikakvog pogovora mora biti desna, konzervativna stranka. Činjenica da to ne mora biti nimalo u suglasnosti sa stvarnošću nije važno. Hrvatski sustav vrijednosti se ipak promijenio od vremena Starčevića i Kvaternika.