pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Tri današnja događaja natjerala su me da se zamislim nad namjerama i motivima koje od mene i javnosti skriva i taji državni vrh i ljudi koji su od nas birača dobili mandat da nas vode i osiguraju bolji život. Prvi događaj su poruke članica NATO saveza iz Rige, drugi je gurkanje laktom ministra obrane hrvatskog vojnika u Afganistanu u trenutku kad dotični daje izjavu za nacionalnu televiziju i treći je laž upućena cijeloj naciji iz usta našeg predsjednika koji je i vrhovni zapovjednik naše vojske. Sva tri događaja stavljena u kontekst hrvatskih ambicija da se pridruži NATO savezu dobivaju jednu ružnu i za mene neprihvatljivu konotaciju.

Ja sam do sada naivno mislio da je hrvatsko društvo prihvatilo demokratski sustav kao temeljnu odrednicu oko koje postoji najširi društveni konsenzus i da ne postoje aktivne društvene grupe koje bi taj postulat dovodile u pitanje ili na bilo koji način relativizirale. Nakon komentara pojedinih autora na ovoj stranici kojima je sporan baner GONGA i načela kojima se ta udruga rukovodi u svom radu došlo je vrijeme da preispitam tu svoju zabludu.
Naime, dovođenjem u pitanje i prozivanjem GONGA, koji je udruga građana osnovana radi poticanja građana na aktivnije sudjelovanje u političkim procesima i nadgledanje samog izbornog procesa dovodi se u pitanje i sam politički proces izbora. Kako je suvremeno poimanje demokracije neraskidivo vezano s procesom izbora predstavnika građana u razna politička tijela time je direktno demokracija osporena kao oblik vlasti koji najbolje odgovara i služi građanima Republike Hrvatske.

Postrojio Sanader, baš u maniri vrhovnog zapovjednika koji to nije, „svoje generale“ u velikoj konferencsali središnjice HDZ-a na Trgu žrtava fašizma. Hadezeovi generali (od kojih mnogi to uopće nisu) su se vojnički spremno odazvali i javili na raport te izvršili svoju zadaću prema domovini, odnosno stranci, odnosno svome vođi i potvrdili vasceloj javnosti da je državna politika na kursu za koji su se oni borili i da nitko osim HDZ-a nema prava govoriti koji su to interesi branitelja i kakve stavove branitelji imaju zastupati u javnosti.
Odgovor je to na bezobrazno i drsko otimanje od strane neprijateljskog SDP-a jednog od njih. Otkud samo drskost toj nebraniteljskoj stranci da ima Savjet za branitelje i još da su za predsjednika izabrali jednog od onih pravih generala, jednog njihovog. Da su još stavili nekog generala koji je u HV došao nakon dugogodišnjeg školovanja i karijere u JNA kao što je onaj izdajica Tus ili još gore Špegelj to i ne bi bila pljuska tim pravovjernim nosiocima velikog broja čvaraka na epoletama nego su postavili jednog koji je 1990. bio NKV radnik sa perspektivom da u dogledno vrijeme postane VKV, znači istinskog, „pravog“ generala, a to se jednostavno ne smije dozvoliti.

U Americi su sutra izbori u kojima se bira trećina senatora, svi članovi Zastupničkog doma te većina guvernera. Izgleda da će demokrati osvojiti Zastupnički dom i većinu guvernerskih pozicija, a za Senat se još vodi grčevita borba i pitanje prevlasti je još vrlo neizvjesno. Mogle bi presuditi senatske bitke u Montani, Missouriju i Virginiji. Prema anketama tamo su kandidati gotovo poravnati i mogao bi odlučiti svaki glas, iako zadnja Galupova istraživanja daju prednost demokratima u Montani i Missouriju, a republikancima u Virginiji. Ako tako i završi, odnos snaga u Senatu će biti 50 - 50 i o rezultatima glasanja će odlučivati Dick Cheney jer prema američkom ustavu u Senatu odlučujući glas (kada je Senat podijeljen) daje potpredsjednik. To bi također značilo da demokrati, ako pobijede na sljedećim predsjedničkim izborima, automatski osvajaju i Senat jer će onda oni davati taj presudni glas u Senatu. No, to su za sada sve špekulacije i ostaje da se vidi da li će odnos u Senatu biti fifty-fifty ili možda prevagu dobiju jedni ili drugi. Uglavnom, republikanci gube Kongres nakon 12 godina supremacije čime plaćaju ceh globalnoj nepopularnosti njihovog predsjednika Busha, a demokrati su već prilično sigurni da će njihova Nancy Pelosi, liberalna političarka iz San Francisca, postati "speaker" Kongresa.

Višegodišnji trud SDP-ovog rukovodstva da iz stranke ukloni svaki, pa i najmanji trag bilo kojeg svjetonazora konačno je urodio plodom. Uspjeh im je gotovo zagarantiran, međutim izgleda da o svom pravom i istinskom cilju Račan nije najbolje upoznao sve svoje članove. Tako izvjesni Mato Gavran, inače saborski zastupnik, naivno pita otkud jedan Ante Kotromanović na čelu stranačkog Savjeta za branitelje. Pretpostavljam da bi on na čelu tog Savjeta ipak nekog tko je svjetonazorski blizak SDP, pa možda čak (pazi sad drskosti) i dugogodišnji član SDP-a. E, ne može, to je suprotno strateškom cilju da se SDP ne može povezati sa bilo kojim svjetonazorskim načelima. SDP mora ostati čist od bilo kakvog stava, koji nije moguće promijeniti preko noći.

Na temu vjerskih obilježja potakao me Neutrino koji obrađuje britanski pristup tom problemu. Navodi slučajeve u kojima su akteri laburistički whip Jack Strow , zaposlenica British Airwaysa i učiteljica u školi, te problematiku svodi na pitanje multikulturalnosti i tolerancije britanskog društva te na sukob vjera, kršćanstva i islama. Ja na stvar gledam potpuno drugačije. Naime, meni se čini da je tu odnos sakralnog i profanog u društvu u latentnom sukobu, koji sad polako izbija van sa ovakvim manifestacijama. Slučajevi Francuske, gdje je zakonom zabranjeno u školama učenicama muslimanske vjeroispovijesti na nastavu dolaziti sa feredžom, ili javna rasprava koja je otvorena u Italiji zbog križeva u školama, već su prethodili britanskim dilemama.

Danas je u Saboru bila rasprava o izvršenju proračuna, što znači da su „sukobljene strane“ dobile dozvolu za međusobno napucavanje s brojkama, trendovima i ostalim makro i mikro ekonomskim pokazateljima. Nije to ništa neobično, u svim demokratskim parlamentima svijeta redovito se odvija slična politička utakmica u kojoj sukobljene ekipe pokušavaju jedna drugoj zabiti gol. Oporba tako na vladajuće puca s brojkama koje „vjerno svjedoče“ o recesiji, deficitu, inflaciji i sličnim negativnim trendovima, dok vladajući vade podatke iz kojih se nedvojbeno vide pozitivni trendovi, porasti i nezadrživi rast.

Konačno su razriješene i zadnje nesuglasice oko zajedničkih radova hrvatskih i slovenskih tvrtki na uređenju i dogradnji murskog nasipa te su radnici, svaki sa svoje strane jedne te iste šumice, počeli „zajedničke“ radove. Nakon burnog početka radova, koji su obilježili prvo slovenski policajci prekidom radova, pa zatim dogovor premijera koji slijedi novi incident sa slovenskim novinarima koji dolaze snimati reportažu, pa ih se privede i upozori da ne bi trebali tako, do dolaska jakih snaga slovenske specijalne policije, na što Hrvatska šalje svoje specijalne plavce, na što Slovenci odgovore vatrogasnom hidraulikom kojom nadgledaju naše „borbene“ položaje itd., danas specijalne građevinske jedinice jedne i druge strane grade nasip te djelatno demonstriraju novoprobuđeno bratstvo i jedinstvo naših i njihovih radnika. Takva radna idila je tu na djelu da ne možete, a da si ne evocirate slavne dane omladinskih radnih akcija kojima su se gradili nasipi i kanali.

Grupica ljudi okupljena u opskurnu organizaciju nadmeno nazvanu Hrvatsko kulturno vijeće dala si je za pravo uvjetovati predsjedniku Republike Hrvatske Stipi Mesiću koga on smije, odnosno ne smije imati za savjetnika. Traže oni tako ultimativno da Mesić oslobodi dužnosti (da, baš taj izraz su našli za shodno koristiti) svog savjetnika za međunarodne odnose Budimira Lončara, inače zadnjeg sekretara spoljnjih poslova zadnjeg Saveznog izvršnog vijeća bivše nam SFRJ, koji je navodno zaslužan za embargo na uvoz oružja Hrvatskoj u prvim danima rata. Ukoliko dotični ne postupi po naputku HKV-a zahtijevaju, pače traže ostavku samog Predsjednika, legalno izabranog na demokratskim izborima od većine birača RH, ali očigledno mimo volje HKV-a.