pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Izvorno, danas već čuveni Pelješki most ideja je nedavno preminuloga bivšeg dubrovačko-neretvanskog župana Ivana Šprlje. Metkovski građevinar i 'prvi crveni župan' iznjedrio je ideju gradnje danas kontroverznoga mosta u okolnostima sasvim različitim od današnjih. U to vrijeme Dalmatina nije bila ni na obzoru, a prolaz kroz Neum ipak je značio konkretniji problem u putovanju prema Dubrovniku, osobito u kontekstu željenoga oživljavanja turističkoga prometa. Spojivši politiku i profesiju Šprlje je 'trasirao' Pelješki most kao tad spasonosno rješenje prometne povezanosti Dubrovnika. Na njegovim izbornim plakatima bila je karta s ucrtanim mostom i parolom 'Župan koji povezuje'. Držalo je to vodu, bez obzira na usputne opaske da je u tu ideju dobro upakiran i njegov poslovni interes.

Svaki kamen je važan, nova je medijska kampanja Grada Dubrovnika. Bar tako kaže večerašnji Dnevnik Nove TV. Intrigantan prilog donosi izjavu o tome Miha Katičića, gradskoga pročelnika za društvene djelatnosti. Pohvalno, rekli bi neupućeni. Dubrovnik je pod zaštitom UNESCO-a još od 1979. godine, kaže Katičić. Ali moglo se to napraviti i puno, puno ranije. U čemu je tu problem?

Ništa nova, Dubrovčani su i predobro upućeni da u tom pogledu u Gradu stvari stoje poprilično loše. Ili toliko loše da je najavljena kampanja 'pun pogodak u prazno'. Zašto je to tako? Proteklih godina, a posebno u novije vrijeme, bilo je dosta devastacija po Gradu. I spomenuti TV-prilog brzinski obilazi takve lokacije: Orlandov stup, već čuvena devastacija na Pilama, taraca na Buži s morske strane zidina, probijanje vrata na Prijekomu, devastacije koje je počinila Crkva, montaža klima-uređaja ...

Osvrt na koncert pjevača zabavne glazbe ... pa kakva je to tema za pollitiku? I još kad autor nije nikakav glazbeni kritičar, pa će biti lako dovesti u pitanje njegove ocjene? Tema jest neobična, u svakom slučaju ... ali i to dođe na red. A vjerojatno će se naći i poneki razlog za pročitati.

Riječ je o sinošnjem koncertu Mila Hrnića u Dubrovniku. Ako očekujete da se tamo dogodio nekakav incident, koji bi bio povod za ovaj ogled ... varate se, ništa se takvoga nije dogodilo. Športska dvorana u Gospinu polju, početak u 21 h, koncert Milo Hrnić i prijatelji. Uobičajena slika, još puno prije koncerta mnoštvo ljudi i kolone automobila slijevaju se prema Gospinu polju. Puna dvorana, odlična atmosfera, sve u najboljem redu od početka do kraja. A potrajao je koncert skoro do ponoći (istina, početak je kasnio, ali to nije ništa neuobičajeno).

Gledam sinoć Dnevnik na HTV1 i ne vjerujem svojim ušima. Papa Benedikt XVI osobno krstio istaknutoga talijanskog novinara muslimanskoga porijekla tijekom uskrsne liturgije. Iznenađen takvom vijesti, ne pamtim ni ime novinara, samo se pitam kud to sve vodi.

Da se razumijemo, nemam ništa protiv krštenja kao takvoga, nemam ništa protiv odluke bilo koje osobe da prihvati drugu vjeru, niti u konkretnom slučaju imam išta protiv da musliman postane katolik. Sve je to osobni izbor i pravo svakoga pojedinca. Ono što me – blago rečeno – iznenadilo je način i prigoda, kad i kako je to učinjeno.

Ali vratimo se samom slučaju. Pronađoh jutros članak o tome na portalu javno.hr (http://www.javno.com/hr/svijet/clanak.php?id=134299), bar da dođem do nešto više podataka. I prva rečenica toga članka jasno ukazuje da se dogodilo nešto što je više od osobnoga izbor pojedinca – riječ je o prvorazrednom političkom događaju, i to s mogućim lošim posljedicama:

U posljednje vrijeme svjedočimo najavama premijera dr. Sanadera o ubrzanom rješavanju naraslih problema, kao što su zastoj u pregovorima s Europskom unijom, porast cijena i slično. Radi uvjerljivosti iskaza dobrih namjera nove Vlade i očekivanih rezultata u rješavanju 'naglo iskrslih' problema u opticaju su razne stilske figure poput kvantnoga skoka ili prebacivanja u petu brzinu. Treba priznati, stilske figure su zgodne, još kad bi i rezultati bili odgovarajući ... Međutim, društvena zbilja nije nimalo impresionirana premijerovim stilskim figurama, pa (još) nema vidljivih rezultata ...

Na Neretvu misečina pala ... stara je neretvanska pjesma. Prigodno, mogla bi se prepjevati u Na Neretvu pomrčina pala ..., jer aktualno stanje u dolini Neretve doista je takvo. Tamo doista 'pada mrak na oči' ...

Riječ je o aktualnoj prometnoj situaciji. U tijeku su radovi na Rogotinskom mostu i rekonstrukciji Jadranske magistrale na Čeveljuši u sklopu gradnje spojne ceste od Ploča do auto-ceste. Slijedom toga, zatvoren je za promet most preko Neretve, a Dubrovačko-neretvanska županija praktički je izolirana od ostatka Hrvatske. Promet se odvija obilaznim pravcem Ploče - Kobiljača - Mali Prolog - Nova Sela - Kula Norinska - Metković - Opuzen. Slijedom novonastalih okolnosti putovanje prema Dubrovniku produženo je za najmanje dva sata, jer su alternativni pravci i lokalne ceste neuvjetne i u lošem stanju za preusmjereni promet, tako da je nastao 'sveopći krkljanac'. Ovo znači da putovanje od Splita do Dubrovnika sad traje oko sedam sati!

Pred vama je svakako malo neobičniji dnevnik – kako i priliči – posljednjega dana poklada on se bavi karnevalom. Naizgled, ovoj temi tu nije mjesto, ali ne odustajte od čitanja. Jamčim vam – nije promašaj, a ako vam se i ne svidi, 'sukrivac' je DCroat (njemu ovo obećah u jednom komentaru!).

Karnevalska tradicija u dubrovačkom kraju postoji 'otkad je svijeta i vijeka', vjerojatno kao i u mnogim drugim dijelovima Hrvatske. Ali jedna relativno novija tradicija, stara 'samo' 28 godina, za dubrovačke prilike i nije nešto po svom vijeku trajanja. Međutim, ako se uzme u obzir njezino društveno značenje, onda stvari stoje sasvim drugačije. Međutim, prije nastavka samo jedna napomena: u dubrovačkom kraju kaže se karnevo (gen. karnevala), što se koristi u nastavku.

Nikad ti ne bih mogao reći zbogom,
zemljo neizrecive ljepote,
dok samac u daljini kročim trudnom nogom
i svaki dan tvoj žudim, što mi ga udes ote.
(Frano Alfirević: Spomen na Boku)

Iznenađenje ili ne – na dan svetoga Vlaha ragusa u Kotoru! Jednom ranijom prigodom najavih priču na ovu temu – pa evo je.

Dakle, danas je sveti Vlaho i Dan grada Dubrovnika, svečana proslava u Gradu. Pisao sam nešto o tome u prethodnom dnevniku prije dva dana. A danas odlučih – za razliku od ranijih godina – ne na Stradun, nego pravac – Kotor! Raniji dogovor s prijateljima iz Boke. I povod za priču koja na prvi pogled ne pripada ovdje. Ali pojavit će se razlog, ne sumnjajte.

U nedjelju je blagdan svetoga Vlaha, sveca zaštitnika Dubrovnika, ujedno i Dan Grada. Duga je to tradicija, službeno 1036. proslava od prvoga znanog spomena, a sigurno je još i starija. Dosta toga se o njoj zna i u široj javnosti – i dok prvi uzvanici pomalo pristižu u Grad – ona je ovdje samo povod za osvrt na neke dubrovačke teme, aktualne u posljednje vrijeme.

Ime Dubrovnika ne zaslužuje etikete poput 'građevinske mafije', što je nažalost nedavno bio slučaj. Dubrovniku je mjesto među kulturnim metropolama svijeta, među najboljim svjetskim turističkim destinacijama ...

.... Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna
Ima jedna modra rijeka ....
(Mak Dizdar)

Slijedom sad već nerijetkih sukoba koji nastaju između pojedinih gradskih uprava (Zagreb, Split, Dubrovnik ...) i njihovih građana jasno je da su u tijeku neki procesi koji ukazuju da ti slučajevi nisu pojedinačni ili sporadični, nego da se radi o određenom društvenom problemu, koji 'izbija na vidjelo' u mnogim sredinama. Kao takav, on zaslužuje poseban osvrt – u kontekstu aktualnih društvenih procesa i prakse, važeće zakonske regulative, pa i nedavnoga konstituiranja nove/stare hrvatske Vlade.

U ponedjeljak uvečer nisam bio doma i nisam gledao Dnevnik plus. Bio sam u autu, kasnovečernja vožnja na povratku iz Crne Gore, ali o tom drugom prigodom. Slušam vijesti u 22:00. Premijer Sanader gostovao u Dnevniku plus, pretresale se aktualne teme povodom izbora nove/stare Vlade, među njima i stanje u pravosuđu.

Ministrica Lovrin, koja je očigledno zakazala na reformi pravosuđa (ali nije na nekim drugim delikatnim i za premijera osobno važnim 'projektima', pa je ostala na svom mjestu), dobila je jako kadrovsko pojačanje u osobi novoga državnoga tajnika. Ne zapamtih mu ime, vozio sam, otprije mi nije bilo nešto poznato, pa se ispričavam. Uglavnom, ta kadrovska promjena omogućit će, kako premijer reče:

... kvantni skok u reformi pravosuđa.

Nisam stručnjak za pravosuđe, u životu se držim pravila da s dotičnim treba imati što manje posla. Niti sam nekakav Einstein, pa se slabo razumijem i u atomsku fiziku. Bar pošteno priznam, te se nadam da će mi pola biti oprošteno. Uostalom, tko mi je kriv što nisam intendant, pa puno toga ne znam.

Građanska inicijativa za spas Dubrovnika nastavlja sa započetim aktivnostima na raskrinkavanju dubrovačke građevinske mafije. Bio bi to najkraći zaključak s njihove jučerašnje konferencije za novinare. A s obzirom da je prozvan i glavni dubrovački meštar od urbanizma Stijepo Butijer, očito ovo neće biti posljednja vijest na ovu temu.

pollitika Dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica iznenada je u petak (4. siječnja) sazvala konferenciju za novinare, te u društvu svoga zamjenika, advokata Antuna Kisića, objavila urbi et orbi od svoje Dubrave da Prostorni plan uređenja i Generalni urbanistički plan Grada Dubrovnika idu na reviziju. Što se to dogodilo kad je dubrovačka 'željezna lady' naprasno odlučila revidirati ključne prostorno-planske dokumente, koje je godinama gurala, najčešće s brojnim rješenjima suprotnim raspoloženju javnosti i unatoč kritikama koje je dobivala, kako u medijima, tako i u Gradskom vijeću? Grižnja savjesti? Teško, prije da je u pitanju ljuta nevolja.

pollitika Vjera je u krajnjoj liniji univerzalna i čim padne na bilo koju parcijalnost, a posebno na nacionalni partikularitet, ona gubi svoju snagu i univerzalnost. (fra Marko Oršolić)

Nedavno sam, i to sasvim nenadano i za samo sat vremena, napisao jedan dnevnik koji je ovdje vrlo brzo 'izbio na top listu' (Ante Pavelić i nevina dječica). Intrigantna tema, pljušte komentari, živa i tolerantna rasprava. Otišla je ona jednim dijelom i u analizu jedne crkvene pjesme (Do nebesa nek se ori) i već sam tad odlučio napisati poseban dnevnik na tu temu.

U međuvremenu zaredale vjerske i crkvene teme. Prijepori oko Kardinalove božićne propovijedi i novogodišnjega 'ispravka pogrešnoga navoda' postali hit tema. A ima i osebujnih stilova i izričaja, tako da je dobro zaiskrilo. A nije trebalo, i najosjetljivije teme mogu se raspraviti bez 'dizanja tlaka' i uz uzajamno uvažavanje i razumijevanje sudionika.

pollitika A javni grešnici – poput Hitlera, Mussolinija ili Pavelića – to su oni za koje se ne smije moliti. (fra Marko Oršolić: Zlodusima unatoč)

Upravo se spremah na počinak, kad na HTV počinju posljednje vijesti. Par minuta ne znači ništa - hajde da i to vidimo, pa ćemo onda u horizontalu.

Neću spominjati udarnu vijest iz rodnoga grada (USKOK-ova akcija 'Pet zvjezdica'), jer je tu već 'u điru' po Ivanu Cerovcu. Nova vijest dana stiže iz Splita – misa zadušnica za Antu Pavelića!

Danas je u 'Slobodnoj Dalmaciji', među osmrtnicama, izašla obavijest o misi zadušnici za Antu Pavelića, održava se u crkvi sv. Dominika, predvodi je pater Luka Prcela. U komentaru zamjenik glavnoga urednika kaže da taj dio novine ne prolazi uredništvo, ali radi se o propustu, uredništvo je trebalo biti kontaktirano o tom oglasu, sutra će u uredničkom komentaru dati osvrt. Dobro, nije mi glavni naglasak na 'Slobodnoj Dalmaciji'. Kažu da će se oprati sami. Vjerujem, pa idem dalje.