pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Svi me pitaju ovih dana što se događa sa strankom. Lesar otišao, Vuljanića suspendirali, Tuna najavio ostavku, pa se predomislio. Rek'o ne znam. Pričao sam jedino s Tunom, a ovu dvojicu pravo ni ne poznajem. Tuna naravno nije slatkorječiv, ali imam mišljenje tj. stav. Imam osjećaj kao da vlada nevidljiva simfonija između javnih istupa ove trojice, odnosno da se slijed događaja nadovezuje.

Htio sam staviti naslov Lesar, Vuljanić i Kapraljević kao korektivni faktor, ali ovako je senzacionalnije. Sve je počelo kandidaturom Kapraljevića, a zatim i potpisima koje je dobio od spomenute dvojice. S cjelom pričom je zapoćeo Posavec, ali se on u međuvremenu izgubio u šumi, pa je trojka ostala medijski sama do uključivanja Beusa i Dorića u cjelu priču. Tuna je za nedavni intervju u Slobodnoj Dalmaciji izjavio od prije izrečene stavove, ali ih je malo proširio i dodao neke nove stvari, ali bitan je naslov Neka me i isključe iz HNS-a, ali neću da mi sudi Čačić!

Sve je počelo kod Stankovića s izjavom Radimira Čačića o favoriziranju kršćanske radne snage, unatoč tome što je upravo ta izjava izazvala negodovanje mnogih, pa i samog Aleksandra.

Nakon toga je uslijedila lagana uvertira da bi konačno prije cirka dva tjedna rekao za Večernjak ono što su već neki slutili i znali, da je moguća koalicija s HDZ-om odnosno vraćanje u centar. Tajming svega nakon parlamentarnih izbora nije mogao biti bolji. Sve je napravljeno na vrijeme, dosta vremena prije devetog sabora da se okorjeli ljevičari u stranci otrjezne i odu, pa i ovi što naginju lijevo da dobro razmisle i prošire vidike.

Naslov je mogao biti i Zoki i Ljubo lupetaju o Slavoniji u Vinkovcima, ali ovaj mi je bolji.

VINKOVCI – Često se sjetim pjesme “Inati se, Slavonijo” te se zapitam zar se nakon toliko godina od rata netko mora inatiti, a ja kažem: “Probudi se, Slavonijo.” Kažu da je ovdje utvrda HDZ-a. Kada je utvrda, onda su tu debeli zidovi, a unutar zidova strah, teror i nesloboda. Srušit ćemo mi tu utvrdu, ciglu po ciglu, kamen po kamen.

Odlično, Milanović se sjetio dobre stare pjesme pred izbore, zašto me to ne čudi? Što će on srušiti molim vas? Srušit će kurac, a HDZ-ove utvrde nema, barem ne onakve kakva je nekada bila. Ova danas je puna prebjega. Svi znaju da SDP u Slavoniji (ruku na srce) ne postoji. Imali su mandat što su napravili? Koji su to popularni(s mjerljivim rezultatom) članovi stranke iz Slavonije koji bi mogli ostvariti ove nedosanjane dječaćke snove? Mato Arlović je suviše istrošen i on je svoje ispušio. Druge ne vrijedi ni spomenuti jer su daleko od Slavonije tj. sjete je se pred izbore.

Farsa oko osječke dvorane traje od samih početaka njenog planiranja. Najveću ulogu je u toj sapunici odigrao Đapić. On je naime bio u ulozi HDZ-ovog trojanskog konja tj backdoor-a cijelo vrijeme(državna i lokalna vlast), ali to su ljudi znali. Raznim emotivnim akrobacijama i nastupima, te iterativnim govorima se je uspio prikazati kao čovjek koji istinski voli Osijek i dao bi za njega sve. Čak je uspio i u tome da ljudi zaborave na njegovu staru ljubav prema gradu, onu s početka devedesetih.

Izjava predstavnika Europske komisije da će Hrvatska ukoliko jednostavno proglasi ZERP snositi posljedice tj. biti kažnjena otežavanjem pristupa Uniji je zapravo očita ucjena, te uspjeh slovenske i talijanske politike, a neuspjeh naše. Zanimljivije je to što šef saborskog Odbora za vanjsku iz redova HDZ-a to komentira riječima: Treba biti strpljiv, zaštititi odluku Sabora, ali istodobno i ne ugroziti dugoročne, vanjskopolitičke interese Hrvatske Ukoliko to nije izdaja hrvatskih nacionalnih interesa onda što jest?

Nedavna objava na lokalnom našičkom portalu o pokretanju internet stranice HDZ-ove podružnice u Našicama me je neugodno iznenadila. Čak su najavili i predstavljanje iste u prostorijama stranke, jebote kao da su izumili nešto. Jebeni predizborni trikovi! Na sreću link je bio proziran, pa je brzo otkriven bez odlaska na predstavljanje. Odem ja na stranicu da vidim što ima kad ono naslovnica Pokrenuli smo Hrvatsku OSTVARENO. Umalo me srce nije uhvatilo. Nije im dosta što su kopirali program HNS-a, nego sada kopiraju i Čačićev naslov knjige Ostvarenja, no nije im uzeti za zlo. Imati nešto ne znači da znate, možete i želite to koristiti, pa i provesti. Slijedi osvrt na naslove poglavlja u HDZ-ovskim ostvarenjima.

Nitko mu ne vjeruje, nitko ga ne voli, ali sve užasno zanima što je rekao, učinio i što će učiniti i reći. Da opet govorim o Radimiru Čačiću, budućem premijeru. Pisao sam nedavno o njegovoj najavi i ambicijima, pa je to izazvalo lavinu komentara, te su se mnogi kritički osvrti svodili otprilike na parafriziranje mjerodavnih i realnih anketa, te na ovo što radi(personalizirana kampanja) da nije dobro, da je to za predsjedničke izbore, te da mi ovdje biramo stranku, a ne premijera. Iako takvi navodi ne piju vodu i u velikoj mjeri dolaze od kolega SDP-ovaca. Pošto većina voli stare poslovice koje bi mogle okarakterizirati političku situaciju, tako ima jedna koja i ovo opisuje. Ide otprilike ovako: Ne boj se psa koji laje. Drugim riječima, kada netko ima minornu ulogu u bilo ćemu i ne predstavlja nikakav rizik i prijetnju(ne mora biti striktno politika), a glasan je, tada ga ljudi jednostavno ignoriraju.

Izjave predsjednika SDP-a Zorana Milanovića o vraćanju dostojanstva u Hrvatski sabor je svojevrstan dokaz da ni ljudi SDP-a nisu baš za Jurčića. Naime uvođenje promjena na relaciji vladanja Vlade i sabora bi omogućile drugu Zokiju veći manevarski prostor i veće ovlasti, ali bi smanjile postojeće ovlasti premijera. Zoki za sebe kaže da se vidi kao vođu nove saborske većine, što je špekulirano u medijima i dobro poznato od davnih dana. Tim činom bi se minorizirao utjecaj koji nosi fukcija premijer, a isto tako bi postalo nevažno tko ta osoba jest. Drugim riječima drug Zoki najavljuje preventivne mjere zaštite od Radimira Čačića i time otvara veće mogućnosti i veći manevarski prostor ljudima koji nisu predstavljeni u timu, a pripadaju starom SDP-u.

Skromni čovjek Ljubo Jurčić koji je nakon famozne Stankovićeve emisije isplivao u javnost kao simpatični stručnjak(humanitarnog karaktera) za gospodarska pitanja i ekonomiju uopće, je ne dugo nakon emisije predstavljen(nametnut) kao premijerski kandidat SDP-a, što je i službeno potvrđeno na stranačkoj konvenciji. On i Milanović tvore dobar tandem, iako ne prirodni, ali nema veze ionako netko drugi(Linić?) drži konce negdje u pozadini.

Bilo je to davnog devetog mjeseca 2006. godine kad je varaždinski župan i predsjednik središnjeg HNS-ovog odbora krenuo u predizbornu kampanju i tim činom mnoge iznenadio. Odmah po početku kampanje su počele frcati iskre, burni komentari i razne pretpostavke lošeg rezultata, ali usprkos tome on je ostao doslijedan i nastavio s poslom, te već za nekoliko mjeseci ostvario vidno odličan napredak i prema istraživanjima javnog mjenja od strane mjerodavnih agencija i institucija. Nakon toga je uslijedilo penjanje na vrh i zasjedanje na tron, za što mu nije dugo trebalo.

Novonastala situacija u Osječko baranjskoj županiji tj. njezinom sjedištu gradu Osijeku se može opisati kao: "Nikad' viđeno u ovim krajevima..." Da li je tomu tako, vrijeme će pokazati. Čuli smo jednu stranu priče koju sada već svi znaju. Đapić ispušio, HDSSB ga je izdao. To zaista lijepo zvuči, te je "ne-skori" gradonačelnik lijepo plasirao takvu informaciju u javnost i uspio se prikazati kao žrtva. Ono što je čudno, je činjenica da mu je to uspijelo(u nekoj mjeri). Idemo na drugu stranu priče.

Javnosti je poznato da je Đapić sjedio na dvije stolice od samoga početka lokalne koalicije s HDSSB - om, jer biti partner HDZ - u(na državnoj razini) i HDSSB - u(na lokalnoj razini), strankama koje si "nisu baš prisne" mogao izvesti samo on.

Podignuta je mala buka oko financiranja stranaka uoči sljedećih parlamantarnih izbora, koja je prema svemu sudeći nepotrebna. Naime , ukoliko je netko gledao "Otvoreno" u ponedjeljak, tada je mogao čuti svakakve gluposti(kao i inače), ali izrazito je prednjačio gospodin Bošnjaković, koji je uložio znatan trud u obranu Jadrankine kampanje za predsjednicu 2005. Ključna izjava koju je izrekao "Kako mi možemo znati da je gospođa Kosor potrošila više novaca od aktualnog predsjednika, prema kojim to kriterijima, ovo je sve nagađanje!"(možda nije izjava bila striktno ovakva, no dobro, bitno je da on misli da nije više potrošila). Upravo je tu i problem, ovo je sve nagađanje, ali nagađanje iz priloženog(viđenog), jer svima je bilo jasno da je Kosorka već iz paštete virila. Svima je bilo jasno da je bila znatnije medijski popraćena od predsjednika, ali dobro, možda su oni imali druge cijene za te usluge... Zakon o sankcioniranju stranaka koji treba biti donešen je opet mazanje očiju. Neka smanje veličinu iznosa koje mogu dati privatne i fizičke osobe, neka uvedu jedan stranački račun koji će biti transparentan tj. svi će imati uvid na transakcije koje će se događati na računu i neka objave na internet stranicama(ili negdje drugdje) koliko su potrošili, te opet tu nije riješen problem, ali je postignut standard tj. praksa "Europe" i njezinih političara. Tamo se već duže vrijeme koriste sofisticiranijim metodama prikrivanja stvarnih troškova(uzimanaj i davanja).

Jučerašnji dan je bio jedan od onih koji bi trebali biti od posebnog značaja za RH i nas, njezino stanovništvo. Bila je posebna sjednica vlade, govori su se nizali, teške riječi nisu padale, na sreću. Gospodin predsjednik je izjavio da "Većina Hrvata nije zadovoljna životom", te je tom izjavom otkrio toplu vodu. U suštini bi poruka trebala glasiti ovako "Većina Hrvata nije zadovoljna životom zbog lošeg standarda, zbog mnoštva ne riješenih afera, zbog ne funkcioniranja pravosuđa, zbog solidne socijalne nesigurnosti itd." Tada bi se izjava svela na jednu realnu konstataciju da zbog "tuđih" i "viših" interesa ova država ne napreduje kako je mogla i trebala tj. inertno smo napredovali. Usudio bih se čak i reći da je u nekim stvarima i nazadovala. Valja napomenuti da smo krivi upravo mi. Premijer Sanader je na predsjednikove "verbalne akrobacije" demagoški odgovorio, te rekao da "Predsjednik tradicionalno koristi svaku priliku kako bih ukazao na izazove koje ih čekaju" što je čisti nonsens.

Večerašnja emisija na rtl-u je ostavila sve samo ne utisak "dobre" političke emisije. Svatko tko je pogledao emisiju je mogao zaključiti da se Tomislav bolje smije nego što vodi političku emisiju. On se jednostavno boji ili nezna postaviti prava pitanja, te pravodobno i pravomjerno reagirati na izjave velike trojice. Malo je zapostavio Šeksa, ali to mu opraštam. Tijekom emisije smo mogli primjetiti Mesićev konačni zaokret i ljubav prema HDZ-u, ali je to probao klasičnom političkom demagogijom "zamagliti" što mu je i uspilo zbog voditeljeve nesposobnosti tj. aljkavosti. Jedna stvar koju se mora priznati Jelinčiću je činjenica da je primjetio ljubavnu idilu trojice savezničkih suparnika, koja nije bila oduvijek tako očigledna. Možda mu i nije toliko za zamjeriti jer je ovo prva emisija, te je imao goste "velikog" kalibra, ali ovo je više ličilo na političku raspravu koja se odvija na tržnici u kojoj su neki sudionici malo zapostavljeni nego na emisiju kakva je trebala biti.

Prije cirka 5 godina u Splitu je zajedno sa Sanaderem žustro napadao Mesića i SDP. Danas je evidentno promijenio mišljenje(ili je dobio malo napoja) o Račanu, čak štoviše odlučio se pridružiti SDP-u, istome onome po kojemu je tada pljuvao. Možda jer je upravo onaj Sanader, koji je tada vrtio jedan kotač, "dolaskom na vlast" zavrtio drugi? Naravno radi se o Anti Kotromanoviću, ratnome zapovjedniku 126. brigade HV iz Sinja, te zamjeniku Alkarskog vojvode Mirka Norca do 2004. koji je javnosti poznatiji kao osobni prijatelj generala Gotovine. Prema svemu sudeći budućem SDP-ovom savjetniku za branitelje. Neupitna je činjenica da će njegov dolazak u SDP emanentno utjecati na imidž stranke, ali i njega samoga. Pitanje se postavlja kako će se takav potez reflektirati na postojeće simpatizere "Račanove" politike.