Donedavni idol mnogih s ove stranice ultraturbo poduzetni i sposobni, ali do bola neinformirani (mada je to nespojivo) Rade Čačić je popušia još jednom. Vjerojatno krivo tumačeći zakon o izbor dužnosnika lokalne samouprave prijavio se 3. listopada 2008 na Zagrebačku adresu, dobro je ocijenio da je to i više od 6 mjeseci prije lokalnih izbora, jer je takvu priču vjerojatno čuo negdje u prolazu, medjutim po zakonu se treba prijavit 6 mjeseci prije objave tj. odluke o raspisivanju izbora. Ta cijela priča mi mogla koštat našeg "popularnog" Radu ne izlaska na izbore u Zagrebu jer ovisi o tome kad će vlada donijeti odluku o izborima i kad će biti izbori.
Ujedno bih istaknuo nemoralnost promjene prebivališta samo zbog toga što Zagreb ima veći proračun od Varaždinske županije. Tako da uz evidentnu neinformiranost i znanu korumpiranost dodajem još i nemoralnost, što ga na mojoj ljestivici najnepopularnijih političara stavlja na drugo mjesto, odmah iza kvislinga Drive Sanadera.
Nakon toga sve izglednijeg kraha Rade se namjerava kandidirat za predsjednika države:
http://www.nacional.hr/clanak/51668/radimir-cacic-razmislja-o-predsjedni...
Ne želim izražavat lažnu sućut i zabrinutost što je smaklo Pukanića. Smaklo ga i šta ću mu ja, previše sam se naslušao o.... i nagledao smrti od 90-tih na ovamo. Postoji puno više ljudi za kojima bi mogao i trebao tugovat , a u toj skupini zasigurno nije Pukanić.
Zašto ovo pišem?
E, ovo pišem zbog niza većerašnjih idiotskih poteza i najava vjerojatno još idiotskijih. Ubilo Mesiću pulena (ili mecenu) pa se osjetio dužan obratit cijeloj naciji pismom, pismom koje su mi večeras u terminu od 19.45 do 22.00 pročitali bar 5 puta. I Milanović ne ostaje dužan te se i on obraća javnosti i premijeru te mu nudi punu kooperaciju (mada me "strah" od toga što će to oni dva i predsjednici svih stranaka poduzet sutra). Moram priznat da mi Milanović od starta nije bio drag baš zato što mi je bilo, ajmo kazat, "fishy" što Nacional vodi jebenu predizbornu kampanju u korist Milanovića kod unutarstranačkih izbora u SDP-u.
I sad mi na televiziji, što je najsmješnije, pokušavaju utjerat osjećaj straha. Čak je i oni redikul šta komentira utakmicu Dinama na HTV2, na kraju rekao: "Dinamo je pobjedio, ali danas je tužan dan u Zagrebu"???
Na ovaj upis su me navele jučerašnje vijesti u 15.00 HR1. Iako Hrvatski radio (baš HR1, ne lokalna studija pod istom kapom) smatram najmanje neslobodnim medijom u Hrvata, ipak sam se jučer još više uvjerio u to tj. iskreno rečeno ugodno sam se osjećao slušajući. Vijesti počinju poskupljnjem goriva i pušta se Polančec sa svojom več više stotina puta izrečenom laži kako mi plaćamo najjeftinije gorivo u Europi, nakon toga spikerica iznosi kako je gorivo "eto jeftinije u susjednoj Sloveniji iako Slovenija za razliku od Hrvatske ne proizvodi nikakvu naftu dok pak mi podmirujemo 30-tak % svojih potreba iz vlastitih izvora". Iza toga ide prilog koji spikerica započinje "Saborske zastupnike ne muče problemi malih ljudi, oni se i dalje igraju partizana i ustaša". Nakon priloga o imbecilnoj raspravi u Saboru ide prilog u kojem sindikalna aktivistica otvoreno proziva Kosoricu da laže u vezi svoje neinformiranosti s situacijom u Dalmatinki iz Trilja. Zatim ide prilog u kojem ekološka udruga Barbarinac iz Solina kažu da Ministar i ministarstvo zaštite okoliša lažu, te isto dokazuju snimkom na YouTube-u.
Taj transparent sam primjetio danas na dnevniku, u rukama jednog srednjoškolca. I taj transparent mi je potvrda onog što odavno mislim, ali nijedan mediji ili tzv. politički analitičar se ne usudi izreći. Narod je bijesan i dio svojih frustracije prenosi na svoju djecu, djecu koja nisu uškopljena, djecu koja imaj muda, djecu kojoj se sviđaju revolucije..........promjene, MOGUĆNOST IZBORA . Djecu kojoj mladost daje naboj, naboj koji vodi u promjene, djecu koja gleda svijet daleko bistrijim očima. Jer na kraju krajeva šta vas boli kurac šta će biti sutra, kad ovo danas kurca nevalja. Prema tome, vi stariji, nemojte samo prenosit svoje frustracije na mlađe , pomozite im...... "I vi se možete organizirati". I promjeniti nešto. Netko će tada ostati kratkih rukava, netko možda i nastradati, ali ako se ovako nastavi dalje svi ćemo ostati u najmanju ruku gladni.
Odavno me fascinira kako jedna klasićna interesna lopovska skupina, u narodu poznata kao stranka HNS-LD, što god to značilo, visoko kotira kod nekih sveprisutnih likova na ovoj stranici. Još ne mogu razlučiti da li su oni stvarno neinteligentni i slijepi ili ih možda tjera neki interes u uzdizanje tog smeća od stranke. Meni se povrača na HNS odavno to i nije neka tajna, međutim taj osjećaj gađenja je nastao u trenutku kad je bezbojni i bezlični Radoš ušao skupa sa svojom fantomskom skupinom zvanom Libra u HNS. Svi znamo kako je Libra nastala, u datom trenutku grupa foteljaša bez dana radnog staža u privredi su odlučila zadržati foterlje i formirati stranku. Formirali neradnici Libru , zadržali Račana na vlasti (Njemu ništa ne zamjeram po tom pitanju). Nakon toga im Račan vraća uslugu stavljanjem na svoje liste za Izbore 2003. Međutim bliže se izbori 2007 i SDP tom neradničkom smeću nije dužan ama baš više ništa. I šta da radi jadan Jozica, smisli spasonosno rješenje idem ja, mi...se priključit HNS, oni će me stavit za potprecjednika, ipak su oni iste fukare kao ja, pa se možda uguzim još koji mandat. Sva sreća nije uspio.
Neću se vraćati u 1993. godinu kada je zaslugom HDZ-a i Ministarstva pravosuđa i uprave odlučeno da je Đapić vlasnik HSP-a. Da bi shvatili ovu priču, tj. da bi u potpunosti shvatili zašto je propao HSP, moramo se vratiti u daleku 1995-u godinu . Naime te je godine Đapić organizirao podršku HDZ-u u zagrebačkoj skupštini prilikom „zagrebačke krize“. Tuđman mu vraća uslugu s famoznih 5,01% na parlamentranim izborima 1996-te i Đapić te Jukić ulaze u Sabor RH. HSP tih godina funkcionira na bazi kokošarenja i na sitnim ustupcima Đapićevog mentora Franje Tuđmana. 1999-te godine umire Franjo Tuđman i Đapić gubi mentora, malo se gubi, ali stranka dobiva na svojoj samostalnosti.
Neovisni, ali ne i neutralni