pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Upravo sam pročitala dnevnik nemesis (Pronalaženje politike), a i komentare, pa me sve to ponukalo da i ja nešto napišem o nečemu o čemu će se tek govoriti.

Naime, preko interneta sam pročitala (jer ne kupujem „Nacional“) da je Gordana Sobol, SDP-ova političarka, ujedno i predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova, osvanula na slikama Nacionala, kako vježba „S“ faktor. Vijest sama po sebi sasvim obična, ništa naročito, mnoge od nas to vježbaju, pa nikome ništa. Ali, kad se radi o političarki, kad se takve vijesti dočepaju novine u Hrvata, naročito novine „pod nadzorom „, onda se od toga mora napravit provorazredni trač i senzacija.

Moram reći da mi se želudac počeo dizati od prašine koja se počela kovitlati, od kojekakvih komentara koji su tjerali G. Sobol da se brani! Od čega?! Od koga?! Zato što vježba „S“ faktor?! Ili pilates?! Zato što je na snimkama u trikou (a u čemu bi trebala vježbati – u širokim hlačama, podignutim do ispod pazuha i sa maramom na glavi?!)?!

Dakle, danas sam u "Slobodnoj Dalmaciji" naišla na članak , a koji govori o uvozu - sprava za mučenje!?

Moram priznat da sam članak pročitala nekoliko puta i još uvijek se ne prestajem čuditi i pitati o čemu ovaj članak zapravo piše.

Koje sprave za mučenje???? Uvoz - za šta? Uvoz - za koga? Koje je to nadležno Ministarstvo koje se bavi uvozom sprava za mučenje? Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva!!!!

Zaista, zašto netko ne bi otvorio firmu za profesionalno - mučenje?! Jer to, očito, spada pod nadležno Ministarstvo (gore). A, možda i pod - crkvene vještine?! Pa da čovjek (poduzetnik), lijepo, zarađuje lovu na ljudskim mukama. Možda bi mu tu i crkva mogla pripomoć svojim savjetima i iskustvom?! I to da bude sve po zakonu. Bitno je samo da državi plaća porez. Muko moja!!!!!!!

Ljudi moji, nikako ne uspijevam naći neko objektivno i razumno objašnjenje koje bi mi pomoglo da shvatim svrhu uvoza ovih sprava.

Ovo o čemu danas pišem je isto politika, ali tema od koje u Hrvatskoj isto boli glava. Ovo je lokalni primjer, al' zajednički (hrvatski) problem.

Naime, u današnjoj "Slobodnoj Dalmaciji" naišla sam na članak o gradnji nove stambeno-poslovne zgrade u Splitu, u neposrednoj blizini starog placa, onog poznatog, famoznog starog placa "Hajduka" iz serije "Velo misto". Na tom mistu nalazi se mali pazarić (ili kak' Zagrepčanci kažu - plac) koji postoji već desetljećima i stjecište je okolnih kvartova - Spinuta, Skalica, Dobrog, Poljuda i drugih. Tu se ljudi, i prodavači i mušterije, ponašaju kao obitelj, svak svakog poznaje, znaš točno šta ćeš kod koga kupit, kod koga je najkvalitetnija blitva, najbolje jabuke i naranče, najbolji sir, mliko, kiseli kupus, cviće ...

Žene koje tu prodaju su drage, neposredne, drago mi ih je vidit kad subotom dođem u sedmičnu kupovinu. Popričamo o svemu, nasmijemo se , rastužimo, šalimo.

Prošla godina će ostati upamćena i po tome što ljevica u Hrvata nije ni po drugi put zaredom uspjela osvojiti vlast. Što više razmišljam o razlozima i uzrocima takve situacije dolazim do zaključka da je manji uzrok u lošoj kampanji, nespretnim potezima mladog Milanovića i svemu drugom o čemu zadnjih mjesec i po dana bruje svi mediji.

Zaključila sam da je i Hrvatska, kao i mnoge druge države, podlegla globalizacijskom ozračju u kojoj ljevica nije poželjna, jer poziva ljude na jednakost, a desnica na zakon kapitala prema kojem radnik nema pravo glasa (ima ga samo formalno-kad je rad u pitanju), već samo pravo rada pod uvjetima koje nameće kapitalist. U takvoj situaciji, gdje je više od pola kugle zemaljske pod plaštem kapitala i profita, jasno je da je ljevica u defenzivi.

Što se tiče konkretno Hrvatske, razlog desničarenju, po mom mišljenju, leži u tome što je hrvatski narod tradicionalno desno orijentiran i usko povezan sa Crkvom, koja čini čvrsti temelj desnici.

Eto, konačno je Čačić proveo svoju davnu namjeru - da postane šefom HNS-a i da koalira sa hdz-om. Toliko ga svrbe prsti od želje za vlašću, da on jednostavno sebi ne može pomoć. Najprije je uništio priliku da SDP stvori predizbornu koaliciju sa HNS-om, jer je godinu dana prije izbora započeo personaliziranu kampanju za premijera. Na taj način je uništio svaku priliku za koaliranje, jer mu SDP nikako nije mogao dozvolit da u koaliciju uđe kao premijerski kandidat, pogotovo kad se znalo da će SDP dobit puno više glasova od HNS-a. A tako se i dogodilo.

Dakle, naš je dragi Čačić, koji mi je malo ridikulozno izgledao u svojoj preuranjenoj kampanji, odlučio krenuti na sve ili ništa i učiniti sve da se dokopa barem djelića vlasti. Već se u emisiji "Otvoreno" moglo vidjeti da Čačić smjera nešto što smrdi na nevjerodostojnost HNS-a, odnosno na njegovu ogromnu želju za vlašću. Pa šta košta da košta.

Muka mi je od ove vijesti jer sam svoj glas na izborima dala upravo HNS-u, samo zato što sam htjela pomoći SDP-u da ima sa kime koalirati nakon izbora, a oni su mi se činili bliski SDP-ovim stajalištima.

U današnjem broju "Slobodne" je izašao članak pod naslovom "SDP bi bolje prošao da kampanju nije ni vodio" od Marine Karlović-Sabolić u kojem ona daje svoju analizu SDP-ove kampanje i svega oko izbora. Međutim, u jednom kutku, boldiranim slovima je mali tekst pod naslovom "Pet SDP-ovih promašenih teza" u kojem se navode sljedeće teze:
- izbori su već dobiveni,
- Ljubo Jurčić treba biti premijerski kandidat,
- treba uvesti nove poreze
- SDP ne treba sudjelovati na izborima u dijaspori, i
- uoči izbora se treba ući u klinč sa crkvom.

Ovim člankom autorica daje naslutiti da su ovo jedni od važnijih razloga zbog čega SDP nije prošao bolje. Međutim, ja se ne bih složila sa ovime, jer još nigdje nisam vidjela ni pročitala ono što ja mislim, a to je da su ove teze možda NATJERALE velik broj glasača da glasaju za SDP. Ne možda, već sigurno.

Evo ja sam se osjećala kao da mi je granulo sunce kad sam čula poruke iz kampanje SDP-a!

Negdje sam pročitala da se Milanoviću sprema smjena zbog, navodno, loših rezultata.

Kao prvo, ne vidim di su tu loši rezultati, jer su poprilično povećali broj mandata u Saboru. Dobro, nisu pobijedili, ali tko bi to, umjesto Milanovića, uspio osvojit pobjedu kad danas gledamo koliku su lovu hdz-ovci utamburali.

Kao drugo, ne vidim tko bi ga mogao zamijeniti na mjestu predsjednika, i tko bi to bolje prošao od njega, da je bio na njegovom mjestu.

Kao treće, nisam sigurna da bi HSS, da je situacija na izborima bila obratna (SDP relativni pobjednik, hdz na njegovu mjestu), ipak ostvario vladu sa SDP-om. Mislim da bi oni ipak radije pregovarali sa hdz-om.

Dragi moji, zahvaljujem vam na komentarima. Drago mi je vidit da nisam jedina, jer mi se ponekad baš to čini. To da sam jedina u ovoj državi koja razmišlja ovako. Međutim, zahvaljujući vama, osjećam olakšanje. Još jednom vam hvala.

Evo danas čitam u "Slobodnoj" članak Damira Pilića "Zemlja seljaka". Čovjek kao da je pogodio ono o čemu razmišljam. Zar ćemo zaista postati zemlja seljaka?! Mislim, uglavnom i jesmo zemlja seljaka i po razmišljanju i po ponašanju, ali umjesto da vodimo politiku školovanja, da školujemo što više ljudi, mi se namjeravamo vratiti na selo!!! Dakle, svi bismo trebali postati Ivica Kičmanović.

Evo, prvi put da i ja nešto napišem. Slučajno sam dosurfala do ovog tjednika, i moram priznati, da sam bila oduševljena. Konačno nešto i za moju dušu.
Duša mi je toliko napaćena zbog okruženja u kojem živim, da mi se čini da sam barem 50 godina starija nego što jesam.
Eto, sa velikom vjerom i ogromnom nadom izađoh na ove zadnje izbore. Nadom u konačnu promjenu, nadom da više neću iz Sabora, sa TV, radija ili iz novina gledati i slušati bahatost jednog Šeksa, napuhanost jednog Sanadera, glupavost jedne Kosorice, o Kirinu da ne govorim, itd, itd.
Ali, ponovno utonuh u mrak. Jer, evo oblaci jada i tuge ponovno se nadviše nad mojim životom. Zar opet?! Pa ne još jednom! Ne mogu vjerovat!
I kako da čovjek nastavi dalje? Sa kojim motivima da sebe "održim na životu" sljedećih 4 godine? Sa čime se ponose Hrvati koji su opet izabrali derikožu?! Sa svojom kuknjavom kako će sve opet bit isto? Sa povlačenjem u sebe i uvjeravanjem svih oko sebe da se stvari jednostavno ne mogu promijeniti, pa zato treba trpiti?