Tagovi

Delanec

došao naš goljo iz pogane vlake
ludovao za titom i kenjao kvake.
uvukao se ivici ravno u rupu
lizao mu noge za jeftinu njupu.
zaslinio naivca da dođe do vrha
poštenjaka prevarit bila je svrha.

gugutao bajke da dočepa se grada
od intriga i laži narasla mu brada.
osvojio metropolu , pobijelio zube,
ulizice stale skute da mu ljube.

pobahatio se dasa, krao kapom,šakom,
ni brada nije skrila da je gadno lakom.
dečkima iz knežije uzor on je bio,
sve muljaže s njima priglupo je krio.
da se openezi razbucao je gup
za duge uši sad čopio ga mup.

u remetincu punom provodi sad dane
al nema svoga cucka da mu liže rane.
građani u šoku, u gadan trans su pali
da lovu pelješi dobro svi su znali.
svi sad oni rone krokodilske suze
jer zločesti im uskok gradskog oca uze.
vatrogasci ispumpavaju podrume i vile
hektolitri suza gradom su se slile.

svodnici i kurve, lopine i romi
svi su sada oni u dubokoj komi.
klošari, pijanci, mega prevaranti,
sponzoruše, misice, razni zajebanti,
gluhi i slijepi na njegovu zloču
jecaju za njim i danju i noću.

delao je za njih od jutra do mraka,
cirkusant taj miki zvani petokraka.
od komunjare do vjernika kratka je staza

Katarza

U prepunoj dvorani raskrečenih nogu,
na bini stoji šaman i prkosi Bogu.
U ruci mu iglama probodeni lutak,
na podu kosti-baš sad je trenutak.
Izbacit će čarolijom dasu sa trona,
u delirijumu rokče cijela Cibona.

Uzdignutih ruku sa lutkom u zraku,
u vudu transu hrli mrklome mraku.
Na bijelome šalu što krasi mu vrat,
kapi pjetlove krvi nagovješćuju rat.

I započe obred užasa i strave,
vrlih vilenjaka što katarzu slave.
Presretni i ludi što dišu na slobodi,
pravdu takvu samo Hrvatska provodi.
Svaki vilenjak bar dvije vile ima,
sa jahticom na moru ponosno se štima.

Djevičanski konto za crne je dane,
kad lavina love jednog dana stane.
Stotinu milijardi samo prvi red je digo,
da u Remetinec nitko od njih nije stigo.

Dok monotono vođa o katarzi brunda,
u sudskome klinču tek je prva runda.
Abolirana katarzom korpulentna je dama,
što tange ljeti šlepa bez ikakvog srama.
Od podzemnih garaža namlatila je lovu,
sad je nevin svjedok po zakonskome slovu.
Čak i Vlaho Sveti crveni se od srama,
što je sve zgrabila u svoje kandže dama.

Kauboj iz Gospića sa dva pištolja,
došao na binu laprdat što ga volja.
Uništio zdravstvo u treptaj je oka,

Fimi-komedija

U ljubavnom gnijezdu par svojski se znoji,
na zidu recke, svak snošaj se broji.
Oženjen on, naravno udata ona,
za nekog drugog, akrobatici sklona.
U krevetu mljacka zabranjeno se voće,
on ne može više al ona još hoće.

U sobu tad stupa, poliglota iz Splita,
sa plavom vijagrom u pomoć im hita.
U glavi mu kliker grozničavo radi,
zlu klicu kako u njih da usadi.

Naplatit će gadno tu preljubničku muku,
u njezinoj firmi nek lovu za njeg tuku.
Po skoku svakom milijun nek padne,
u crnoj torbi njemu nek se dadne.

Iz lopovske firme slijevala se lova,
dobrom Ivi od podruma do krova.
Kad počela je pinka kroz prozore da curi,
pritoku jednu prema stranci on sjuri.
Namlatio satove i kamione slika,
nek brk sad omasti i stranačka mu klika.

Preko noći odjednom niknuše im vile,
budoari zlatni i jastuci od svile.
Zrakomlati, jahte i kurve u njima,
al znali oni nisu da ih špijun snima.
Dal zbog pravde ili podlog plana,
da ih sve odjebe pogodnog mu dana?
No umiješala se vještica i otkantala Ivu,
u Remetinec smjestila eminenciju je sivu.

Nestalo vijagre, velseljko mu pade,
pa priznao Mladen da za Ivu krade.
Priznala i Nena kad orgija je stala,

Ratne trube

Kler u Hrvata u ratnom je stanju,
u eksplozivnom, dakako, oni su poslanju.
Vrhovni strateg za štap se zlatni hvata,
u krkljanac za mir, svakog poziva Hrvata.

Kurikulum u korijenu da zajedno sasijeku,
crvenoj sotoni suze nek poteku.
Neprobojne veste hrabre grudi krase,
vidi se da ipak, brinu samo za se.

Na trbusima oblim križ zlatni se klati,
tko usprotivi se njima, neka glavom plati.
Popušio im partner, to istina je gola,
nema više pinke ispod svetog stola.

Simbioza to bješe lopova i truta,
Remetincem sada samo dio od njih luta.
TA hobotnica želi opet na trpezu,
sprave za mućenje, neka šire jezu.

Svakome Hrvatu prije svetog braka,
na spolnome organu mora biti traka!
Začepiti treba sve te griješne rupe,
pobrinut će se za to od Boga slane trupe.

I špijunska bojna, u pomoć, zna se! stiže,
komunjarska banda nek si rane liže.
Sa onixove tvrđave topovi već vire,
da kuglama svetim svoj svijetonazor šire.

Špijun i potrčko, sveti vaso zvani,
odredili već mete, nek kler ih potamani.
U frci će maznut silno željenu fotelju,
i zajedno uživati u sveopćem veselju.

Dizat će kredite, lova neka kola,
platit će na kraju sirotinja ta gola.

Mliječna staza

Čak puno prije... od davnog pamtivijeka,
bez poticaja krave ... davale su mlijeka.
I u crnome, kažu ...socijalističkom mraku,
padale su krave...na sočne trave... žvaku.

Na prijestolje tad stupi...bande crne noga,
i prirepak mu krpelj...zvan seljačka sloga.
Kravica od tada...na zapovijed seljaka,
bez poticaja masnih...prestala da šljaka.

Biračka baza...tad bandi selo posta,
dok u kasi love...za njih biješe dosta.
Al desilo se ono ...što uvijek biva,
pola sela gladno...pola izobiljem pliva.

Pinke naglo nesta...vlada mafijaška pade,
kulacima pohlepnim...namah srce... stade.
Sa luzerima kreću....u posljednji svoj boj,
grebatorski status... da povrate svoj.

***************************

U zgradi tuđoj... zapečaćenom zdanju,
klika luđaka...u ratnom je stanju.
Mafijaška kuma... brigadirka u miru,
slistit želi vladu... u krvavome piru.

Na reveru joj ratnom...broš simentalke krave,
bižuteriju baš taku...Turci đabe prave.
No brošina je ipak...platinastog sjaja,
opljačkala je narod...sve do golih jaja.

U komandnoj je sobi... sve šljam do šljama,
da spremni su ginut...gadna je fama.
Sav smotan u lance... stigo je i Dado,

Lun,kralj pomoći i zmaj-baba

U hladnom je grobu, nema Sai-Babe,
samo klonovi lažni, ime mu zlorabe.
Najgori klon , naša je zmaj-baba,
na jeziku brza, al mentalno... slaba.

Guru je stvarao, dok ona razara,
kod kloniranja je došlo, do gadnog kvara.
U fendi torbi,pepeo svud šlepa,
Hrvate da spašava, lažno si tepa.

Pepeljari ljude, a oni već sivi,
na rubu gladi, kod nas se živi.
Iz desnice domoljubno, ulje joj curi,
kog ona dohvati, u ambis se sjuri.

Ko Braco pogledom, liječi stado,
u grob sve trpa, i staro i mlado.
Skupio naš narod, malo sitne love,
u pomoć hrabrog, Luna da pozove.
**********************
Taj uvod je piso, sam autor Luna,
al prekinu se Mitru ...životna struna.
U grobnici lieži u Novome Sadu,
bio nikad nije u Londonu gradu.
Što ću jadan?, muka mi ne gine,
nastavljam niz, u prvom licu jebnine.
**********************
Rano sam ustao ... na vekeru devet,
ko da je tajfun...moj strefio krevet.
Kovrčava crnka u krevetu mi leži,
tragovi borbe na njoj su sviježi.
Ipak sam Lun, glavom i bradom,
stručno je sredih... nočnim radom.

Poznata mi blago, al zaboravih joj ime,
nek sekretarica vrabec, bakče se time.
Napadaju me crnke, crvene i plave,

Časni sud

Krvlju natopljena, crvena im toga,
presudit će oni, na pravdi svoga boga.
Žuljevitim rukama, robovi je tkali,
da najebat će potomci, oduvijek su znali.

Ognjem i mačem, stvarali si ime,
pola svijeta poklali, busali se time.
Kolonije stvarali, sad odore nose,
krvave im ruke, i time se ponose.

Ti pljačkaši pogani, žrtvi sada sude,
što odrekla se nije, svoje rodne grude.
Krvlju su goloruki, izborili slobodu,
sad bijelosvijetska žgadija, jebe ih u hodu.

Heroje nam osudili, bez grižnje i pardona,
presuda jeziva, hladna, monotona.
Povrača mi se od vas, ipak, časni sude,
što presudili ste njima, na duši nek vam bude.
**********************************
Predivna nam zemlja, simpatična,mala,
zbog presude sramne, na koljena pala.
Branitelji kleče, bogu se mole,
nehotice psuju, ne mogu da odole.
U čudu gledaju, veliki ekran,
presuda grozna, sjebala im dan.

Al ne pitaju se oni, tko svemu je kriv,
dal možda netko, tko nije živ?
Tko dijelio je tuđe, a izgubio naše,
sad gunđa u grobu, i glavom maše.

Al u dvorima banskim, pronađen već je krivac,
komunjara Račan, sjeo im na živac.
Što pustio Gotovinu, da malo odluta,
Haško da sudstvo, očima koluta.

Nebeska fešta

Prepune tribine...visoko na nebu,
za kartu više...sveci se grebu.
U svečanoj loži...sam dragi je Bog,
s maskom na licu...jer mući ga smog.
Od dosade zijeva...zabavu bi htio,
komadić neba...čak otkrio je dio.

U kladionici stavio ...ulog je svoj,
na muriju, naravno...dok biju boj.
Nek pendrek piči...i razvali facu,
jer Bog obožava...mučenicu Jacu.

Katolička je zemlja...na nebeskom ekranu,
užasno mu liči...na trulu bananu.
Narod sav želi...kvarnu svrgnut vladu,
u pomoć Božju,,,polažu svu nadu.

Čelične ograde ...priječe im put,
ozlojeđen puk...doslovce je ljut.
Parole uzvikuju...prizivaju Boga,
a on im uzvrača:...dosta je toga!

Krv već teče...za građanske slobode,
za sveti trg...gadne borbe se vode.
Samo Marko sveti...u muci trtari,
zbog par kvadrata...mučki tabaju barbari.

Pucaju glave...sveti pendreki praši,
sveci skandiraju: naprijed naši!
Dive se muriji...dok zanos ih hvata,
konačno navalio...brat na brata.

Dvori Banski...vode sveti rat,
za bludne radnje...ne smije se znat.
Da narod ne čuje...ciku i buku,
kad ministar i šefica...poteze vuku.

Sve za Hrvatsku ...pa makar do daske,
u ljubavnom žaru...poskidali maske.

Koljivo

Sasvim obi?an Srbin... bio mi ko brat,
gdje obitava? ne znam...razdvojio nas rat.
Dal ispod oranice plodne...sada on po?iva,
il zapuštena šikara ...tijelo mu prekriva?
Ni koljivo slasno...nismo zajedno jeli,
al pamtit ?u ga ipak...život svoj cijeli.

**********************************

Domjenak pi?i...buka, žamor u sali,
opako navališe...veliki i mali.
Svodnici, kurve, trgovci i roblje,
u orgijama istrošenih... lešinara groblje.

Kupila robove...na srpskoj je slavi,
kašikom koljiva..sad ona se davi.
Nasmijano lice...neiskreno, kvarno,
Hristos se rodi!...promumlja suhoparno.

Prekupac Milorad...u stopu je prati,
sinekure pride...još želi da dohvati.
Oborene glave...postrance je gleda,
poštenje svoje...na slavi propovijeda.

Sa tri svoja prsta...premijerki on prijeti,
bezuvjetnu joj podršku...ne može još iznijeti.
Miloševi?a uvalio...al to mu premalo,
do masnih sinekura...njemu je stalo.

Špijun?ina Vlado...iza le?a se šulja,
što li još traži???...ta srpska podla hulja!
Zbog njihova tri glasa...ispraznili su torbe,
a on ispod pulta...još uvijek vodi borbe.

Obe?ala mu svašta...fotelju da spasi,
ledena mu faca...od milja se raskvasi.

Jaha?i apokalipse

Ve? u plodnoj vodi...imao je plan,
?im iza?e vanka...ostvarit ?e svoj san.
Jurnuo u život...ko ispaljen metak,
za karijeru svijetsku...bio je po?etak.

Španao je nogomet...da o?vrsne noge,
da kroz bitke strašne...može pro?i mnoge.
Da završi pravo...sanjala mu mama,
uspio je savršeno...na sre?u svima nama.

Milovao je klavir...da o?ara žene,
da ni?ice padnu...zaljubljeno snene.
Bira?ki kadar...pripremao je svoj,
na tastama klavira...prolijevao znoj.
Pravednost ?istu...nudio baš svima,
obe?anja lažnih...navire sad plima.

Ru?ice sklopio... poput Svetog Pape,
dok priglupe ovce...za pravednoš?u vape.
Kao vrstan pravnik...nau?io je cake,
uspjet u životu...izigrat sve bedake.

Al život ipak piše...kriminalne pri?e,
sad Guska njega voza...a njemu ne svi?e!?
Sjedokosoj aveti... uletio u ralje,
poltronima njenim...dijeli sad medalje.

Ministarskom šljamu svu sre?u sada želi,
a torbe pune love...sa sobom su ponjeli.
U Saboru ?e imat...zasluženi svoj mir,
nek narod masno plati...taj lopovski pir.

I kolekcionar Božo...tamo sviježa je krv,
Pravednika našeg...ne grize sumnje crv.
Lijepu rije? za njega...predsjednik je dao,

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci