Tagovi

Božićna priča

Božić je pred vratima

Na ulazu lomača s nešto sasušenoga grožđa, i s kivijem koji joj pomalo otima željezne oslonce. Nasmijan, u plavom radnom odijelu, još iz vremena „Đure“, s kanisterima u rukama, sam i uvijek spreman za predbožićni ritualni odlazak, po bor, po vino, crno i bijelo.

Nekadašnji stručnjak za instalacije u tenkovima, radnik u "Đuri Đakoviću" do njegove propasti, a zatim, malo ovdje, malo ondje, po Bosni, po Kornatima, po Etiopiji, Turskoj i Tanzaniji.
I priča on kako tamo nema ni sumraka, ni zore, već odjednom potpuna svjetlost, a slijedeći trenutak tama, a rakija se može ispeći i od banana.

Svake godine po bor, biraš najljepši, najpravilniji, a ovi drugi, manje lijepi, zato i uspiju postati veći od onih savršenijih.

Elektrostrojar, inženjer, gotovo nikuda ne ide bez svoje maskirne zeleno-smeđe torbice s alatom i čačkalicama, kako kaže: da mi vino ne zapne za zub.

„A što bih se tu patio kod nekoga za par tisuća kuna, odem van, odradim nekoliko mjeseci i onda se ima, ako ćeš polako, i nekoliko godina“, znao je reći, ali i planirati tako da za berbe bude tu.

Milijun puta su ga ubili, a ostat će živjeti zauvijek

Milijun puta su ga ubili, a ostat će živjeti zauvijek
pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

“Što možemo kazati u svoju obranu pred Zapadnom Europom, koja nas poriče od početka?. Sam fakat da smo se pojavili u ovom prostoru i da nismo nestali, jedan je od dokaza za našu krivnju.”
(M. Krleža, Zlato i srebro Zadra)

U sjeni bijega bivšega premijera, velikoga Europejca, poliglota, obučenoga u bruxellsko odijelo, spremnoga na kompromise u duhu europske suradnje (čitaj: rasprodaju hrvatskoga nacionalnoga bogatstva, odricanje od ZERP-a i uvijek spremnoga na samooptužbu vlastite države) prolazi 10.prosinca 2010.- godišnjica smrti prvoga hrvatskoga predsjednika.
Umjesto isključivoga i tvrdoglavoga Tuđmana, proslavili su dolazak čovjeka koji je izgledao poput njih i govorio poput njih. I nije bilo problema dok su surađivali u “nužnoj privatizaciji” hrvatskoga nacionalnoga blaga, problem je nastao kada se shvatilo da je sudjelovao u aferama kojima je teško oštećena njemačka banka i država. A to je neoprostiv grijeh.

Nedjelja je dan obitelji, a posebno su to svečane adventske nedjelje

Nedjelja je dan obitelji, a posebno su to svečane adventske nedjelje

Slijep, slab i zavezan, doveden u hram kako bi se izrugivali njegovoj lakovjernosti i naivnosti, stavi on svoje ruke na dva stupa hrama, zazove Boga i vraćenom nadljudskom snagom uništi svoje neprijatelje, pa i samoga sebe.

Prekrasna biblijska priča koju sam slušala prvi puta od svojih časnih sestara na vjeronauku koji se održavao srijedom i petkom za djevojčice, a utorkom i četvrtkom za dječake, u Župnoj crkvi.
Bila sam sklonija sretnim završecima priča, pa me ova zaokupljala svojim tragičnim krajem. Smetalo me i rastužilo što se u zadnji trenutak nije izmaknuo i vratio svome narodu kao junak.

Noseći stupovi važni su u raznim područjima ljudskih stvaranja: u arhitekturi, u gospodarstvu, u društvu. Treba ih pametno koristiti, a već izgrađene znati čuvati. Ne smiju ostati ogoljeli, bez pametnoga nadzora i lako dostupni neprijateljima, ali ni lakovjernom vlastitom stadu čiji ih neželjeni, ali potajno usmjereni stampedo može urušiti.

„Nemoj brati cvijeće Vukovarom, u tom cvijeću još su duše žive“

„Nemoj brati cvijeće Vukovarom,
u tom cvijeću još su duše žive“

„Molim Vas pošaljite nam antibiotike, nismo ih dobili već tjednima, a bolnica je prepuna ranjenika.
U totalnom smo okruženju, bacite ih na bolnicu.“
(V. Bosanac)

„Kada jednom dođeš usred toga grada,
u tišini hodaj, tiho na prstima,
i nemoj se bojat spomenika smrti.
Nemoj budit snove nesanjane,
prekinute nade, ispružene ruke,
jer kolovrat života i dalje se vrti.“

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/0c/Memorijalno_groblje_V...

I danas je Vukovar u okruženju, padaju granate sa svih strana:
- „Vukovar je žrtvovan. On je dio plana strateškog uvlačenja JNA u sukob, a njegovo svjesno žrtvovanje je imalo za cilj izazvati samilost i nagnati svijet da odobri odcjepljenje i prizna RH.“
-„Vukovar je nepotrebna žrtva, grad koji nije bio prioritet.“
-„Lokalna vlast i teror nad srpskim stanovništvom uzrok je rata i razaranja Vukovara, a ne Miloševićeva velikosrpska politika, JNA i paravojska pod njihovim zapovjedništvom.“
-„Pripadnici ZNG su bili obična paravojska, osnovana protupravno unutar SFRJ i treba ih promatrati isto kao i vojsku srpske krajine.“

Nije baš neki izbor!

Nije baš neki izbor!

Svi smo svjesni duboke materijalne i moralne krize koja potresa RH, ali i cijelu Europu, pa i svijet. Nekome je rješenje pobjeda njegove stranke, nekome rušenje omražene mu stranke, nekome ulazak u EU, nekome gledanje svoga posla, nekome bijeg iz vlastite domovine, nekome anarhističko rušilaštvo, a nekome je rješenje “U očekivanju Godota”.
Tko bi trebao pokrenuti situaciju na bolje, potaći odgovornost i racionalnost, suzbijati bahato trošenje zajedničkih prihoda, uvesti moralnost i štedljivost u društvenu zbilju, pokrenuti proizvodnju i stvoriti radna mjesta?

Početak i kraj, a između zaplet filma

Početak i kraj, a između zaplet filma

Ovih dana jesen je dosadna, kiša monotono natapa zemlju prepunu vlage, a u ljude se uvlači slično raspoloženje: tmurno, hladno, vlagom prezasićeno.

Bliži se dan Svih svetih. Krizanteme svih boja već su izložene u cvjećarnicama, trgovačkim centrima, na tržnicama i ispred kuća mnogobrojnih sitnih uzgajivača, koji bi si olakšali preživljavanje nadolazeće „najhladnije zime u zadnjih 1000 godina na Balkanu“.

Rođenje i smrt su na krajevima niti koje pletu život.
Početak i kraj, a između zaplet filma.

Nitko od nas nije baš imun na ljepotu, pogotovo kažu- muškarci. Jedan ženski primjerak, jedinstvene ljepote, pobudio je veliko zanimanje i kod nas, i u susjedstvu. Stigla je Angelina Jolie. Novinari i glumci- profesionalni ljetni turisti na Brijunima , čekali su je, ali ne i dočekali. Njihovo iščekivanje, a zatim razočarenje punilo je novinske stupce, kada već nisu njeni intervjui.

Zaposlila ona puno novinarskih pera, glumaca iz „ovih regiona“, ali i političkih glava.

"Dok god čovjek bude umirao i želio živjeti, liječnika će ismijavati i dobro plaćati"

U državi i sustavu u kojem smo bili, nije baš odnos prema inteligenciji bio kao kod Crvenih Kmera. Nisu vas ubijali, ako ste bili obrazovani, ali još su nekadašnji "funkcioneri" naglašavali kako neće buržoaziju, pa će producirati doktora na svaki prst ruku stanovnika.
Time bi im cijena toliko pala da bi bili kao i sav ostali proletarijat.

Radilo se o tipičnoj zloći i iskompleksiranosti, socijalističkog razmišljanja i jala : "svi imamo iste želuce" i "svima po potrebama".
Ali zaboravljaju kako svi nemamo iste mozgove. To je jedan jako osjetljiv organ, koji se ne može razvijati bez puno umnoga rada. Neki ne cijene to dorađivanje učenjem i prakticiranjem, mogućim samo uz veliki trud moždanih stanica.

Liječnici posebno dugo , preko desetljeća , intelektualno teško rade i u svoju pripremu za taj posao ulože i svoju mladost i dobar dio svoje zrelosti.

Sva sreća da nemam novac...

Sva sreća da nemam novac...u Ljubljanskoj banci. Svih ovih petnaestak godina nadala bih se povratku izgubljenoga i poduzimala sve što je moguće da vratim ukradenu mi vrijednost. Možda bih vjerovala i guverneru da neće dozvoliti povratak organizirane, preimenovane kriminalno-lopovske organizacije "Ljubljanske banke" u Hrvatsku i svakodnevno mi ruganje što uopće imam povjerenja i nade u nekakvu najavu održanja, makar ponosa, ako već ne i brzoga vraćanja mojega novca.
Guverner je uvukao rogove, valjda zapanjen bravuroznim političkim rješavanjem toga pitanja?!
(Nije prvi puta da je u nas potvrđeno ono:" ja reko, ja poreko". I važniji od njega znaju tu igru, i onu drugu „hoću- neću“ ili obratno.
Kako su nam glumci, novinari, kazalištarci i slični u vrhu, ne znam je li ono prije bila gluma, ili je to ovo sada, ili jedno i drugo u sklopu zamršenoga zapleta?)

A što je s političarima?

Od njih nikakve koristi za probleme hrvatskoga građanstva, pa tu već odavno, ne vidim nade u pomoć. Samo bih navijala da se što dalje maknu od problema moga novca u Ljubljanskoj banci, jer će ih učiniti još težima za privatna suđenja.

„Nitko ni da umre, ni da se razboli..“

„Nitko ni da umre, ni da se razboli..“

Neplanirani susret s poznanicom i njen kratki osvrt na proteklo životno razdoblje:
„O, radim tu već tri godine. Gazda je u redu, plaća mi je relativno dobra i moram biti zadovoljna. Muž mi ne radi, nedavno je dobio otkaz, propala firma i eto sjedi kod kuće. Malo se bavi nogometom, trenira neke klince i tješim ga: nismo u kreditima, u svojoj smo kući, iskrsnuti će već nešto. Istina, zovu ga neki , jer i za njega u ranim četrdesetima, ima nekoga posla, ali nema i plaće.
Pitao je što će biti s plaćanjem, a uslijedio je odgovor kako je ovaj svojim radnicima upravo isplatio plaću za treći mjesec. I zbrojio on sebi kako bi pola godine bio bez plaće, a tada možda i bude nešto, ako poslovanje bude jednako uspješno kao sada.
Zahvalio je na ponuđenome poslu riječima: „Ne želim moljakati tu i tamo za ponekih 200 kuna na crno, ne mogu ja takvo što više trpjeti. Radije se neću micati od kauča, još nitko ovdje u Slavoniji nije umro od gladi, pa valjda neću ni ja.“

Građani – ključni čimbenik suzbijanja kriminala

Građani – ključni čimbenik suzbijanja kriminala

Stalno se piše i priča o tome kako nismo pravna država, kako nema odlučujuće borbe protiv kriminala, kako građani nisu svjesni svoje uloge u toj borbi, kako baš ništa ne bismo ni radili po tom pitanju da nije poglavlja 23. i pritiska EU.

Moja iskustva su sasvim drugačija.
Obična hrvatska obitelj iz maloga mjesta. Troje djece, muž davnih dana ostao bez posla nakon privatizacije i najvećim dijelom propasti “Đure Đakovića”, nalazi radno mjesto u glavnom gradu, našoj metropoli i postaje vikend tata i suprug. Žena malo radi, malo ne , ali kada su stigle ozbiljne godine, četrdesete, uspijeva uhvatiti zadnji vlak i zaposliti se u susjednom gradiću udaljenom 60-tak kilometara. I putuju oni, dnevno, odnosno tjedno, rade i uspijevaju preživjeti.
Žena je marljiva i uz svoj vrt kosi i održava i dio državne zemlje, kako joj ne bi odmah iza dvorišta bila šikara. I tu redovito kosi travu, uništava “babke” bagrema i sadi ukrasno drveće i grmlje. Povremeno se istresaju na državu koja “ništa ne radi”, ali uskoro slijedi iznenađenje u vezi s time.

Novi dnevnici

  1. Zloupotreba filozofske diskusije u političke svrhe od Zoran Oštrić komentara 0
  2. Hladni rat IStoka i Zapada - prva žrtva Ukrajina od Busola komentara 17
  3. Kako se čudila pura dreku od gale komentara 16
  4. Izađite na izbore - ne cmizdrite, da nemate za koga glasat! od Zoran Oštrić komentara 28
  5. Reci, slobodno od CikaVelja komentara 1
  6. Direktor C I A –e došao tražiti svoju djecu u Ukrajini od sjenka komentara 5
  7. I meni je žao od magarac komentara 21
  8. Never Never Land od Kvarner komentara 35
  9. stega bye bye od 2573 komentara 32
  10. "Tudjmanovi 200 obitelji" nemaju veze s Tudjmanom od JPeratovic komentara 131
  11. Kako sam dobio rat protiv hrvatskih banaka od krrrrekani komentara 52
  12. papir novac i papir wc od adfilantrop komentara 0
  13. Vlada bojkotira raspisivanje referenduma o ćirilici od vkrsnik komentara 6
  14. Dvostruki vic od petarbosni4 komentara 12
  15. Veritas vincit od Rebel komentara 49
  16. KAKO SPOJITI SLOMLJENO? (MORBIDAN NAROD) - Spektakularni cirkus od crni biser komentara 19
  17. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (II) od Ljubo Ruben Weiss komentara 21
  18. Od Poncija do Pilata ili o mom djedu Petru i njegovu pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-djedu Franji od krrrrekani komentara 50
  19. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (I) od Ljubo Ruben Weiss komentara 27
  20. Psihopatsko ponašanje hrvatske političke "elite". od krrrrekani komentara 9
  21. Dida in the house od Rebel komentara 71
  22. Što je čovjek koji mrzi svoj narod i radi protiv njegovog interesa, a narod ga u dobroj vjeri izabrao za svog predstavnika? od krrrrekani komentara 31
  23. Teorija I Praksa Samosvjesnog Samo-upravljača od indian komentara 39
  24. Živimo ispod svojih mogućnosti od magarac komentara 58
  25. Anti Socijalni Personalni Defekt (ASPD) od adfilantrop komentara 0

Preporučeni dnevnici

Najkomentiraniji dnevnici

Tko je online

  • indian
  • magarac
  • Skviki

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 3
  • Gostiju: 30

Novi korisnici

  • andela117
  • juditaana
  • Stop Frontin'
  • keepin' it real
  • asdf