Mala zemlja – za puno ulizica
Vjetrokazi su korisne naprave. Jednostavne i pouzdane. Ako je vjetar promjenjiva smjera, vrtjet će se dok ih prevladali smjer ne usmjeri na pravu stranu. Malo škripe, malo vijore, i nepogrješivo odrede smjer vjetra.
http://www.termag.hr/_Upload/LargeImages/Galanterija_Rozete_Ukrasi_Rigal...
Laskavci su društveni vjetrokazi -uvijek usmjereni u pravcu od svoje laske i svoje koristi prema tuđoj moći, slavi i položaju. Oni su sjene budala, “nalik su na prijatelje, kao vuci na pse”, “vladari ih nagrađuju i istovremeno preziru, a narodi ih obožavaju”, “oni žive o trošku onoga koji ih sluša”. Oni su pravi majstori preživljavanja u svim vremenima- vjetrokazi uvijek usmjereni na pravu stranu, pa i onda kada se vrte.
Neron ih je plaćao, kako bi pljeskali njegovom geniju –zbog svoga straha od neuspjeha, dok je, preobučen u glumca, nadahnuto iskazivao svoju umjetničku nadarenost, i kako bi zviždali njegovim suparnicima.
I danas su dobro plaćeni. Stječu korist , i materijalnu, i nematerijalnu, do koje ne mogu doći, ili bi im bio teži put na drugačiji način.
Je li legalno ugristi psa za uho?
Sve neke teške stvari u državi. Te kriza, nezaposleni, dugovi, otpuštanja, ovrhe preko FINE, natječaj o prodaji – početak privatizacije voda, uhićenje branitelja u BiH zbog navodnoga ratnoga zločina, grdilinov popis branitelja osumnjičenih za “ratne zločine” prodrmao i branitelje, i političare, raspisao pollitičare i novinare, oglasio se i Katolički radio, negdje se prvo nastavila legendarna “hrvatska šutnja”, a zatim su uslijedile nespretne reakcije službene politike o tome, te iznošenje i kontradiktornih izjava nadležnih ili njihovih glasnogovornika, na kraju sastanak sa srpskom ministricom pravde , dogovoreni dogovori, razmijenjeni popisi ili će biti razmijenjeni, te pojeftinjenje javnobilježničkih tarifa prema obrascu: “No, iako je procedura građanima skuplja zapravo nije riječ o poskupljenju. . ..... tarife su iste već 16 godina, no prije se nisu morale primjenjivati na zadužnice”, te zabranjeno reklamiranje čaja Antigripina tvrtke Fero-Leko iz Požege, koji je navodno djelotvorniji protiv svinjske gripe, nego li cjepivo, jer nije poštivana neka procedura (piše u novinama koja), te...
Hoćeš-nećeš, sve te uvlači u vrtlog teških misli, ako ti nije preteško misliti.
Izgubiš pojam o tome što je smisleno, a što ne; što je moralno, a što opet ne; što je normalno, a što perverzno; što je s nama- jesmo li još kralježnjaci ili smo evoluirali u svitkovce, u bezkralježnjake; što je zakonito, a što nije; i “je li, ili nije legalno, ugristi psa za uho?”
Istina je.
Nije bilo puno sati, ali već je bio mrak. Dani su kratki, a poslu nikada kraja, uvijek te odvuče u noć. Bila je večer bez kiše, blaga i mirna.
Razvezao sam radnike, ostavio kamiončić, sredio se i malo u život. Prošetao sam nekoliko ulica dalje, do stola pod orahom, uz sami zavoj ceste od 90°. Tamo sve poznate face, konobarica, pivo i zapaljene cigarete za tjeranje komaraca.
Ni nisam bio dugo, jer sam bio umoran.
Planirali smo sutradan krenuti malo ranije s poslom, da stignemo prije mraka. Žene uvijek prigovaraju: te nikada nisi kod kuće, namjerno propuštaš rođendane, godišnjice, zajedničke šetnje, djeca kao da ni nemaju oca, “kada si zadnji puta ti išao na roditeljski sastanak”, a i bio je neki važni datum, pa sam obećao doći kući na ručak i druženje s djecom , ženom, rodbinom i kumovima.
Liga lažljivaca
Četiri, rekao je kada je nastavnica upisivala ocjene iz školske zadaće. Kako četiri? Nisi li ti dobio jedinicu?
Bilo je to davnih dana u njegovom životu. Svi su ga znali kao izrazito slaboga učenika i mnoge je začudila ta drska i prozirna laž. Pa tko ne bi posumnjao u takvo što, i tko ne bi zapamtio da je On dobio četvorku?
Zašto je tako naivno lagao? Zašto nije pokušao s dvojkom, a ne odmah s četvorkom?
I tako je krenula priča o njegovoj četvrti maloga gradića koja je imala naziv po daleko poznatijem gradu Amerike Chicagu- „Čikaga“. Imali su oni svoju vlastitu ligu- Ligu lažljivaca. Htio je velikom laži popraviti svoj položaj na toj ljestvici. Velike laži trebalo je i vodstvu lige dokazati , pa je zato javno izrečena laž bila najbolja laž koja je donosila trenutni napredak na ljestvici.
Hoćeš li zbog neuspjeha u toj laži pasti na ljestvici?
Ne, objasnio je, neće pasti, već naprotiv malo će i napredovati. Kada je laž dovoljno drska i očita, izrečena pred velikim brojem ljudi, taman i otkrivena, ona prema pravilima donosi određeni broj bodova - iako daleko manje od uspjele i neotkrivene.
Božić je pred vratima
Na ulazu lomača s nešto sasušenoga grožđa, i s kivijem koji joj pomalo otima željezne oslonce. Nasmijan, u plavom radnom odijelu, još iz vremena „Đure“, s kanisterima u rukama, sam i uvijek spreman za predbožićni ritualni odlazak, po bor, po vino, crno i bijelo.
Nekadašnji stručnjak za instalacije u tenkovima, radnik u "Đuri Đakoviću" do njegove propasti, a zatim, malo ovdje, malo ondje, po Bosni, po Kornatima, po Etiopiji, Turskoj i Tanzaniji.
I priča on kako tamo nema ni sumraka, ni zore, već odjednom potpuna svjetlost, a slijedeći trenutak tama, a rakija se može ispeći i od banana.
Svake godine po bor, biraš najljepši, najpravilniji, a ovi drugi, manje lijepi, zato i uspiju postati veći od onih savršenijih.
Elektrostrojar, inženjer, gotovo nikuda ne ide bez svoje maskirne zeleno-smeđe torbice s alatom i čačkalicama, kako kaže: da mi vino ne zapne za zub.
„A što bih se tu patio kod nekoga za par tisuća kuna, odem van, odradim nekoliko mjeseci i onda se ima, ako ćeš polako, i nekoliko godina“, znao je reći, ali i planirati tako da za berbe bude tu.
Milijun puta su ga ubili, a ostat će živjeti zauvijek
“Što možemo kazati u svoju obranu pred Zapadnom Europom, koja nas poriče od početka?. Sam fakat da smo se pojavili u ovom prostoru i da nismo nestali, jedan je od dokaza za našu krivnju.”
(M. Krleža, Zlato i srebro Zadra)
U sjeni bijega bivšega premijera, velikoga Europejca, poliglota, obučenoga u bruxellsko odijelo, spremnoga na kompromise u duhu europske suradnje (čitaj: rasprodaju hrvatskoga nacionalnoga bogatstva, odricanje od ZERP-a i uvijek spremnoga na samooptužbu vlastite države) prolazi 10.prosinca 2010.- godišnjica smrti prvoga hrvatskoga predsjednika.
Umjesto isključivoga i tvrdoglavoga Tuđmana, proslavili su dolazak čovjeka koji je izgledao poput njih i govorio poput njih. I nije bilo problema dok su surađivali u “nužnoj privatizaciji” hrvatskoga nacionalnoga blaga, problem je nastao kada se shvatilo da je sudjelovao u aferama kojima je teško oštećena njemačka banka i država. A to je neoprostiv grijeh.
Nedjelja je dan obitelji, a posebno su to svečane adventske nedjelje
Slijep, slab i zavezan, doveden u hram kako bi se izrugivali njegovoj lakovjernosti i naivnosti, stavi on svoje ruke na dva stupa hrama, zazove Boga i vraćenom nadljudskom snagom uništi svoje neprijatelje, pa i samoga sebe.
Prekrasna biblijska priča koju sam slušala prvi puta od svojih časnih sestara na vjeronauku koji se održavao srijedom i petkom za djevojčice, a utorkom i četvrtkom za dječake, u Župnoj crkvi.
Bila sam sklonija sretnim završecima priča, pa me ova zaokupljala svojim tragičnim krajem. Smetalo me i rastužilo što se u zadnji trenutak nije izmaknuo i vratio svome narodu kao junak.
Noseći stupovi važni su u raznim područjima ljudskih stvaranja: u arhitekturi, u gospodarstvu, u društvu. Treba ih pametno koristiti, a već izgrađene znati čuvati. Ne smiju ostati ogoljeli, bez pametnoga nadzora i lako dostupni neprijateljima, ali ni lakovjernom vlastitom stadu čiji ih neželjeni, ali potajno usmjereni stampedo može urušiti.
„Nemoj brati cvijeće Vukovarom,
u tom cvijeću još su duše žive“
„Molim Vas pošaljite nam antibiotike, nismo ih dobili već tjednima, a bolnica je prepuna ranjenika.
U totalnom smo okruženju, bacite ih na bolnicu.“
(V. Bosanac)
„Kada jednom dođeš usred toga grada,
u tišini hodaj, tiho na prstima,
i nemoj se bojat spomenika smrti.
Nemoj budit snove nesanjane,
prekinute nade, ispružene ruke,
jer kolovrat života i dalje se vrti.“
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/0c/Memorijalno_groblje_V...
I danas je Vukovar u okruženju, padaju granate sa svih strana:
- „Vukovar je žrtvovan. On je dio plana strateškog uvlačenja JNA u sukob, a njegovo svjesno žrtvovanje je imalo za cilj izazvati samilost i nagnati svijet da odobri odcjepljenje i prizna RH.“
-„Vukovar je nepotrebna žrtva, grad koji nije bio prioritet.“
-„Lokalna vlast i teror nad srpskim stanovništvom uzrok je rata i razaranja Vukovara, a ne Miloševićeva velikosrpska politika, JNA i paravojska pod njihovim zapovjedništvom.“
-„Pripadnici ZNG su bili obična paravojska, osnovana protupravno unutar SFRJ i treba ih promatrati isto kao i vojsku srpske krajine.“
Nije baš neki izbor!
Svi smo svjesni duboke materijalne i moralne krize koja potresa RH, ali i cijelu Europu, pa i svijet. Nekome je rješenje pobjeda njegove stranke, nekome rušenje omražene mu stranke, nekome ulazak u EU, nekome gledanje svoga posla, nekome bijeg iz vlastite domovine, nekome anarhističko rušilaštvo, a nekome je rješenje “U očekivanju Godota”.
Tko bi trebao pokrenuti situaciju na bolje, potaći odgovornost i racionalnost, suzbijati bahato trošenje zajedničkih prihoda, uvesti moralnost i štedljivost u društvenu zbilju, pokrenuti proizvodnju i stvoriti radna mjesta?
Početak i kraj, a između zaplet filma
Ovih dana jesen je dosadna, kiša monotono natapa zemlju prepunu vlage, a u ljude se uvlači slično raspoloženje: tmurno, hladno, vlagom prezasićeno.
Bliži se dan Svih svetih. Krizanteme svih boja već su izložene u cvjećarnicama, trgovačkim centrima, na tržnicama i ispred kuća mnogobrojnih sitnih uzgajivača, koji bi si olakšali preživljavanje nadolazeće „najhladnije zime u zadnjih 1000 godina na Balkanu“.
Rođenje i smrt su na krajevima niti koje pletu život.
Početak i kraj, a između zaplet filma.
Nitko od nas nije baš imun na ljepotu, pogotovo kažu- muškarci. Jedan ženski primjerak, jedinstvene ljepote, pobudio je veliko zanimanje i kod nas, i u susjedstvu. Stigla je Angelina Jolie. Novinari i glumci- profesionalni ljetni turisti na Brijunima , čekali su je, ali ne i dočekali. Njihovo iščekivanje, a zatim razočarenje punilo je novinske stupce, kada već nisu njeni intervjui.
Zaposlila ona puno novinarskih pera, glumaca iz „ovih regiona“, ali i političkih glava.
U državi i sustavu u kojem smo bili, nije baš odnos prema inteligenciji bio kao kod Crvenih Kmera. Nisu vas ubijali, ako ste bili obrazovani, ali još su nekadašnji "funkcioneri" naglašavali kako neće buržoaziju, pa će producirati doktora na svaki prst ruku stanovnika.
Time bi im cijena toliko pala da bi bili kao i sav ostali proletarijat.
Radilo se o tipičnoj zloći i iskompleksiranosti, socijalističkog razmišljanja i jala : "svi imamo iste želuce" i "svima po potrebama".
Ali zaboravljaju kako svi nemamo iste mozgove. To je jedan jako osjetljiv organ, koji se ne može razvijati bez puno umnoga rada. Neki ne cijene to dorađivanje učenjem i prakticiranjem, mogućim samo uz veliki trud moždanih stanica.
Liječnici posebno dugo , preko desetljeća , intelektualno teško rade i u svoju pripremu za taj posao ulože i svoju mladost i dobar dio svoje zrelosti.
