I kako da nakon svega toga opstanu komičari!?
Mnoge su dvorske lude stoljećima nasmijavale dvorske ljude.
Što bolja luda to više smijeha i zabave, to više istine o ljudima, o dvorjanima, o vladarima, o životu.
„Svako vrijeme, nosi svoje breme“-tako kažu.
Kakvo je to vrijeme u kojemu, čak i dvorskim ludama dvorski ljudi preotimaju posao?
Za lude teško.
A za dvorske ljude?
Koliko smijeha, koliko istine, o ljudima , o „dvorjanima“, o vladarima, o životu, o RH i ljudima u njoj je izrečeno dvorskom „pipl mast trast as“ istinom.
Nikada niti jedan komičar nije uspio takvom brzinom osvojiti toliko široku publiku, niti joj podariti toliko smijeha i ogoljele istine koja zasramljuje sve osim samoga komičara.
Ljubomorni svijet, poput profesora engleskoga jezika u RH, ne razumije taj talent odvojenoga i boljega čitanja/pisanja/razumijevanja engleskoga jezika. Tko im je kriv što ne shvaćaju da je slučajni humor- pravi engleski humor, a „piši kako govoriš, čitaj kako je napisano“ samo varijanta istoga.
Bože, mislim da sanjam ružan san- Vukovar kao srpska “autobuska” stanica
“U Vukovaru se tek pripremaju za uvođenje ćirilice, a nešto istočnije, u Novom Sadu gdje je vlast političkim nasiljem preuzela Vučićeva i Nikolićeva Srpska napredna stranka, već su je uvele i to na autobusima”
http://www.vecernji.hr/vijesti/i-novom-sadu-uvode-cirilicu-clanak-497257
“Hrvati su kleptomani koji kradu ćirilicu, kao i upaljače sa stola, kao i Teslu, Gundulića, Držića i Ruđera Boškovića.”
Bože, mislim da sanjam, ružan san:
..u slobodnoj i samostalnoj državi Republici Hrvatskoj, u njenom najteže stradalome gradu Vukovaru kojemu agresorski četnici nisu uspjeli nametnuti svoju državnost, svoje pismo, svoj jezik, svoje običaje,…čak ni takvim teškim genocidnim zločinima poput protjerivanja cijeloga hrvatskoga stanovništva, ubijanja ranjenika, odvođenja tisuća stanovnika u koncentracijske logore po Srbiji, ubijanjima među njima, te masovnim silovanjima, mučenjima do smrti ili invalidnosti, uspoređuju moj Vukovar i uvođenje pisma agresora s uvođenjem ćiriličnih natpisa na “autobuske linije” u srpskome gradu Novome Sadu!?
„Samoobrana je zakonita. Nepravedno napadnuti narod ili država imaju pravo na pravednu, nužnu obranu“
Generali Markač i Gotovina, 10.12. 2012. na zagrebačkom Mirogoju položili su vijence na grob prvoga hrvatskoga predsjednika.
„To je bio moj predsjednik, moj zapovjednik, mi smo pobjednici u svim operacijama.“ (general M.Markač)
„Predsjednik Tuđman je ustrojio oružane snage koje su oslobodile Domovinu. On je ratni predsjednik i ta oslobođena Domovina kročila je putem demokracije...“ (general A.Gotovina).
Dan uoči presude hrvatskim generalima, neki mediji su napisali da će haaška presuda biti konačna presuda Tuđmanu i Tuđmanovoj Hrvatskoj. Ne srpski mediji, već hrvatski!
I bila je!
I njima, i onima koji su željeli laž prikazati kao istinu, istinu kao laž, i to su bezbroj puta ponavljali, želeći nacionalni ponos i veličinu, te opravdanu borbu za slobodu, pretvoriti u nacionalnu sramotu.
Hrvatski G.Washington je u sumraku raspada višenarodnih država, nakon pada Berlinskog zida, uspio ispravno shvatiti pitanje nacionalnoga i političkog suvereniteta, te stvoriti uz pomoć hrvatskoga naroda samostalnu Republiku Hrvatsku.
Oslobađajuća presuda hrvatskim generalima je optužnica svima NJIMA
A sve je trebalo biti tako jednostavno!
Novinarka Jutarnjega lista je na dan izricanja haaške presude hrvatskim generalima napisala da će presuda Theodora Merona treskom zalupiti vrata na jednoj fazi hrvatske povijesti, to će biti presuda Franji Tuđmanu i Tuđmanovoj Hrvatskoj 90-tih koja je odgovorna za plan protjerivanja Srba, za napade na Knin i druge gradove kojima je HV granatirajući ih nasumično izazvala strah i paniku u ljudi koji su zauvijek napustili svoje domove.
Uz to su „Krajinu” zasipali lažnim lecima i tako stanovništvo poticali na bijeg.
...
A onda, šok za NJIH, oslobađajuća presuda!
Sreća i oduševljenje stotina tisuća hrvatskih građana, svih dobnih skupina, po cijeloj Hrvatskoj.
I dok Hrvatska slavi, u NJIHOVIM grlima knedla, muk, u očima nevjerica, zbunjenost, hinjena sreća dok plješću.
Zašto Đački dom, uoči lokalnih izbora ,iz središta grada „slijeće“ baš na tuđu školsku dvoranu?
Odgovor je jednostavan: mora se postići brojka od preko tisuću djece bez dvorane za tjelesni odgoj, da bi onda „projekt velike dvorane“ mogao „brigom za preko 1000 djece bez dvorane za tjelesni odgoj“ ući u obzir za realizaciju.
Ministar obrazovanja, znanosti i sporta presjekao je nezakonitosti oko upisa djece ispod bodovnoga praga i prisilio ravnatelja škole da zbog toga odstupi i tako dao do znanja da neće popuštati u mogućim budućim sličnim nezakonitim ponašanjima.
Ima li On uopće mogućnosti djelovati na ovakvu perverzariju i upropaštavanje imovine građana RH u obliku školske dvorane i stvaranja umjetnim putem potreba za novom dovoljno velikom dvoranom za nečije apetite (...koji se prečesto poklapaju s predizbornim potrebama)?
(Vjerojatno ima, jer je pri provođenju i „glasovanju“ za „izdavanje suglasnosti za izgradnju Ugostiteljske škole“( u biti prethodno rušenje dvorane i prepuštanje svoga dijela građevinske čestice drugoj školi) zakon povrijeđen više puta- od procedure na dalje).
Ako nema, zašto nema?
Ovo je nastavak desetljetne trakavice:
„Ma tko to kaže da su bez morala? Oni ih imaju, čak dva“
Moral je zahtjev društva za određenim ponašanjem, za određivanjem nekih općih principa što je dobro, što je pravedno, što je čovječno, što je dostojanstveno, a što ne, kakvo je ponašanje i postupanje odgovarajuće, a kakvo nije.
Čovjek se zaista mora upitati koji su to društveni odnosi formirali moral naših političara?
99% njih u Hrvatskome saboru su redom proeuropski orijentirani, i svi se kunu u europske pravne norme, europsko ponašanje, europsku odgovornost i svoju pripadnost i privrženost europskome moralu.
Ipak!
Mogu li u Saboru obnašati visoke dužnosti, osobe koje su krale glasove na stranačkim izborima za predsjednika stranke ( i time se još hvale)?
Ili one koje su pokušavale podmititi suca Ustavnoga suda?
U RH mogu, jer to su „svjedoci pokajnici“.
Ili osobe koje su kopirale tuđi magistarski rad i zbog čega su tuženi?
Ili osobe koje su promatrale silovanja hrvatskih žena u Vukovaru?
Mogu, jer su "abolirani"!
Ili oni koji ratne brodove koriste za prijevoz do ljetovališta za 7 kn?
...
Mirovine su tiha patnja i slabost hrvatskih političara.
U pozadini porezne reforme nije nikakva pravednost i boljitak RH, već dirigirana otimačina
Već sada, iako nije stupio na snagu novi porezni zakon, najava njegova uvođenja nanijela je ogromnu štetu tržištu nekretnina, građevinskome sektoru i građanima RH.
Vlada ima dužnost voditi brigu o nacionalnim interesima građana koje zastupa i u ime kojih donosi odluke. Pri tome mora voditi brigu o posebnostima, povijesnim i tradicijskim specifičnostima, te o financijskoj snazi i potencijalima kojima ti građani raspolažu.
„Oluja” -ime za pobjedu
Dan pobjede nad fašizmom 9. 5.1945. slavi se širom svijeta. Prvi puta od 1945. u povorci povodom proslave toga dana marširaju i bivši nacisti. Kažu, da su i oni, i njihove obitelji patili, pa se svi prvo trebaju sjetiti njih, njihovih patnji, njihovih preseljavanja, kako bi rat protiv fašizma mogao biti legitiman.
„Žrtva je žrtva”.
„Zločin je zločin”.
„Zločin treba individualizirati”.
Ali,..., svijet na Dan pobjede slavi pobjedu nad zlom i ne pita se hoće li mu žrtve tadašnjih fašističkih naroda, svojim patnjama, dati naknadnu legitimnost ili ne.
Spominjanje “Dana D”, kao dana nakon kojega su započele velike patnje fašista, ne dolazi u pitanje zbog tih njihovih patnji, već se taj dan ističe s ponosom, s pijetetom prema žrtvama savezničkih snaga, s divljenjem prema hrabrosti savezničkih vojnika i vojnoj taktici njihovih zapovjednika.
Dvije kamenčine na „dva kamenčića”
„Ratifikacija- jednostrani je međunarodni čin kojim država na međunarodnom planu daje svoj pristanak da bude vezana međunarodnim ugovorom.”
„Moderna ustanova ratifikacije u međunarodnom pravu razvila se u 19. stoljeću, u doba građanskih revolucija kao izraz za nadzor predstavničke vlasti nad izvršnom.”
....
Sporazum Račan-Drnovšek o pitanju razgraničenja u Savudrijskoj vali nije važeći, jer ga Hrvatski sabor nikada nije ratificirao.
Problem je trebao ići na Međunarodni sud, ali zbog toga što bi sud presudio po međunarodnome pravu po kojemu bi očito RH imala prednost zbog neratifikacije u Saboru, hrvatski političari podlegli su ucjenama Slovenije i Međunarodne zajednice, zbog svoje silne želje za ulaskom u EU.
Hrvatski političari pristali su na Arbitražu izvan Međunarodnoga suda, ali ne i hrvatski narod, jer mu nisu dali referendum o tom pitanju, kao što su to Slovenci omogućili svome narodu.
Neretvanskoj dolini, Dubrovniku i Istri ekocid, BiH podjela, a Mađarskoj Pelješki most
Pelješki most
Ovih dana, svjedoci smo, nagloga preokreta Vlade RH, prema projektu Pelješki most.
Ministrica vanjskih poslova RH je svoje aktivnosti usmjerila prema Bruxellesu, i doznali smo “svjetsko otkriće”- da Europska komisija dozvoljava sufinanciranje mosta iz EU-fondova.
Taj projekt, nekada su zvali “nacionalističkom budalaštinom”, a sada im je naglo postao „željena investicija”.
Otkuda sada nagla promjena prema tome projektu i naglo probuđena hrvatska integralistička i domoljubna želja da se RH poveže preko hrvatskoga teritorija, a ne preko teritorija RS, odnosno BiH?
Zato što EU-gazde iz svojih fondova, što je i normalno, osim za RH političare, daju novac jedino za prometnice u sklopu svoje (nad)države (EU), a u nju će uključiti i RH.
I tako, htjeli ne htjeli, naši tužni političari, prisiljeni su odraditi nešto i za građane RH, a ne samo za građane RS- preko koridora u drugoj državi.
