Za vsaku dobru reč,
kaj reći si mi znala,
za vsaki pogled tvoj,
za vsaki smeh tvoj fala…
… popevka je to besmrtna
Dubrovčanina Vlaha Paljetka,
poslužila k’o inspiracija startna
opjevatelju našeg EU-početka.
E-poštom ona kruži,
publiku svoju traži,
to trpka je društvena kritika,
pa stiže i na portal Pollitika.
Povodom završetka pristanka na sve uvjete Europske Unije, poznatijeg u javnosti kao 'pregovori', podijelit ćemo s vama nekoliko pjesmica koje smo posvetili zaslužnima za ovaj velebni povijesni trenutak koji nam je omogućio da postanemo prva zemlja u povijesti koja prolazi monitoring sa zubima.
Za vsaku dobru reč,
kaj reći si mi znala!
Za vsaki pogled tvoj,
smo dali jednog generala!
Naši vođe su te štovali
kak da si minister,
jer ti si imala najbolji
branitelja registar.
Već stopedeset godina to zlo traje,
još od Garašanina korijene vuče.
Velikosrbi svoje namjere ne taje,
dok zacrtane ciljeve ne poluče.
Sve od Vuka preko Karađorđevića,
uz blagoslov SPC-a, um Ćosića,
do vrlog mirotvorca Miloševića;
vuku ti geni i evropejca Tadića.
Memorandum SANU dao je okvire:
ugrožene Srbe u sastav Srbije!
Ognjem i mačem, silom bi da se šire.
Jûgu sruše, al' nema Srboslavije.
Na zgarištu SFRJ, u plamenu rata,
velike žrtve, rode se nove države,
Srbija k tome i bez Kosova osta,
na zlu glasu, poharana i bez slave.
I Hrvatska tad se diže iz pepela,
stradalnica, al' pobjednica u ratu.
Poratne igre vode je do raspela,
Srbi ispali žrtve naspram Hrvatu.
Na djelu je Memorandum, novi, svježi, (1)
Srbija se njim vješto iz blata vadi,
ona nije kriva, od osuda bježi,
još žrtve progoni, hoće da im sudi.
K'o guske u magli Hrvati sveđ gaze,
preko Beograda u Europu plaze.
Jupi, hura - Impotentnoj vladi diže se narod!,
to je nova parola s krajnjega hrvatskog juga;
posprdna, asocijativna, k'o stvorena za navod,
duh nam ne gine, pozadina mu svagdanja tuga.
Premijerka i dalje političkom scenom tek baulja,
slijepa i gluha na prosvjede (naša Jaca Croaneta
slatke floskule nam nudi)*, uporno okuplja se rulja,
budućnosti svoje ne vidi, za Brošericu to ni' šteta.
Obilazi ona Hrvatsku, selektivno i konspirativno,
hrabro, ne-daj-bože da je netko usput susreo ne bi,
na Priglupju gostuje, samo bere jabuke, slučajno,
pa za Sabor vremena nema, draga oporbo, odhebi!
Od Zagreba Lijepom Našom prosvjedi se šire,
krepat', ma ne molat', što bi rekli na Kvarneru;
prosvjednici ne sustaju, ne manjka im vjere,
uporno, al' mirno - po barikadama se ne veru.
Tko li ih samo plaća, da-bi-li mu sunce žarko,
to narod se posvuda buni, a u HDZ-u bunika;
ne daju se nikako, osladio im se sveti Marko,
oporba im za bablje ludilo kriva, na nju vika.
Ovih dana, na razmeđi korizme i karnevala,
Hrvatska se, pomoz' Bog, na prosvjede dala;
pjevaju se ode HDZ-u, Vladi i Kosorici Jaci,
ne štede nikoga ti besprizorni HR-Indijanci.
Na tisuće se skupi, pa u dugu šetnju gradom,
specijalce darivaju cvijećem, mi vas volimo;
to s vladajućim šprdaju se nimalo kradom,
tek za poštovanje mi sitnozubani vas molimo.
Sve od Cvjetnoga trga oni tako redom hodočaste,
pored Plive, pa Poštanske banke i Poglavarstva,
središnjicu HDZ-a prigodnim epitetima počaste,
ni SDP ne preskoče, a bogme ni tajkunska carstva.
Pozdrav Jaci i krumpir-salati na Ravnicama stiže,
Bauerovom, samo u prolazu, pozdravljaju i Šeksa,
od tih i takvih pozdrava Hebrangu se kosa diže,
Jebo vas Ivo Sanader – jasno, ne može bez seksa.
Mnogo je postaja prosvjedničkoga križnog puta,
nabrojit' nije ih lako, ma jednu nećemo preskočit',
s Jelačić-placa skupina i do Kaptola doskakuta,
Mi sono innamorato di Marina,
una ragazza mora ma carina...*
Već mnogo dana volim ja Marinu,
Al' njeni hladni pogledi me brinu...
Stihovi poznate italo-kancone
samo su prigodni, za ilustraciju,
graditeljskog lobija naše ikone,
zelenima dugo izaziva frustraciju.
Nabrojaše joj sedam smrtnih grijeha,
zaštitnica je građevinske mafije,
sukob interesa, nije im do smijeha,
zelene nam k tome još i zastrašuje.
'Mjesto da napadnuti okoliš štiti
još i pogoduje zagađivačima,
zaštita okoliša joj je v riti,
ne vjeruje ona istraživačima.
Međunarodne skupove ne pohodi.
Čemu to? Od tog samo pate prihodi!
Ima ona puno pametnijeg posla,
u golf i apartmanizaciju je zašla.
Za njenim stolom se o svem' odlučuje,
prostorne planove prekraja osobno,
zakone nam primjenjuje selektivno,
a IGH i njen Dule sve to projektuje...
Studije joj za zaštitu okoliša
ništa doli tek jednu svrhu imaju,
porto franco vrlim zagađivačima,
da lijepu našu slobodno nagrđuju.
A tek sustav gospodarenja otpadom!
Poštujem zakone, nisam kriminalac,
do jučer nas je uvjeravao Sanader.
Kosor i Šeks, to je politički progon,
jer se boje da ću im preuzeti tron.
Ne može mene slomiti Remetinec.
Jasno, ne prozvaše ga zalud Smranader.
Naš dotur Ivo, pravi Hrvat-katolik
s pedigreom: brat svećenik, časna sestra,
za povijesna vremena rođeni lik.
Al' to je tek bajna vanjština, pitura,*
farsa iza koje je ruglo, nemoral,
mafijaška hobotnica i kriminal.
Sve što je svima odavno bilo jasno
sad izlazi na vidjelo, jel' nam kasno?
Još Hrvatska ni propala
dok mi živimo,
visoko se bude stala
kad ju zbudimo! **
Ima jedna zemlja blagosranja i sreće,
tamo se narod u stadima kreće.
Nalazi se na samom zapadu Balkana,
neki je i zovu država-banana.
Ljudi su tamo obične ovce,
prodaju guzicu za male novce.
To je zemlja kriminalaca i tajkuna
tamo obraz košta samo 500 kuna.
Sve neki veliki vjernici i domoljubi,
a brat brata za komad zemlje ubi.
Tamo nema moralnih vrijednosti
Al' ide se u crkvu pa Bog oprosti.
Jako su hrabri i ničeg' se ne boje,
a drugi ih jebu i sudbinu im kroje.
S ponosom kažu da se zovu Hrvati
veliko stado – ovca ovcu prati.
Na čelu tog' stada jedna je kokoš,
glavna joj briga koji da stavi broš.
Što su ljudi gladni nju dupe boli,
kaže nek' jedu govna s malo soli.
Nažalost i ja sam dio tog stada,
puna mi je glava robijanja i jada.
Za crkavicu radiš po cijele dane,
dok neki grade vile i apartmane.
Svašta je pričao pokojni Franja,
mnogo nebuloza i teških sranja.
Al' jedna mu izjava ne bi luda:
"Hrvati su stoka sitnog zuba" !!!*
* Pjesma neznanog junaka, prispjela lancem e-pošte.
Tek je bio proš'o prvi travnja,
kad je Vlada izvukla nam mjere*.
Ništa čudno, već je koncem svibnja
dokazala da tu nema vjere.
Državni dug vratiti do lipnja,
bila je najava nove ere.
Proš'o rok, nema prekoračenja,
Jaca** sad još i medije pere.
Lani izvučena iz šešira,
postavljena k'o lutka na koncu,
ona nama čvrsto drži uzde.
Letargija ... nas ništa ne dira,
krčkamo se u kriznome loncu,
tako nam i treba kad smo p.zde.***
* Program gospodarskog oporavka
** Jadranka Kosor (licentia poetica)
K'o da neće, USKOK obruč steže,
sve veća je nervoza u zraku.
da ne zucne što Rumeni u mraku,
cvika Jaca, u grlu je nešto reže.
Nobilo je potkačio Vladu,
pa se odmah digla strka,
opasna im sva ta frka,
ne čačkaj što rade po hladu!
Propištala tri HDZ-tenora,
loš im glas, noćna mora!
Još i Jaca Komoru zaziva,
Zaustavite Reuters!, priziva.
Vidi se, nije gluha ta Komora,
iako je k'o Sodoma i Gomora.
Skočio se na zadnje naš Leo,
unaprijed je Nobila prokleo.
Avaj, ma ni Ante nije od juče',
ne šuti ni on k'o gluho kuče.
A ima tu i drugih mâčaka,
čuo se i glas s Pantovčaka.
Predsjednik Josipović je truba!
pišti otpisani Andrija Guba.
A naš Ivela, ozaren i sretan,
k'o da nije ta ujela ga guja:
I za trubu sam kompetentan,
moja je od Armstronga Luja!
Mesić se više držao Ustava!
zavapio siroti frulica Šeks,
hoteći strusiti Ivelu na eks.
Izblijedila je njegova slava,
jadan, i Stevan ga sad veseli,
Šaren leptir je kukac običan,
iz gusjenice transformiran.
Leptirić - čista ljepota,
a gusjenica - grozota!
Šuki je Jacin kukac unosan,
oblijeće banke, traži talira.
Kukac, a glumi leptira,
jado, Kafka ga ne dira.
Oj Hrvatska, lijepa ti si
da u tebi pljačke neima,
sramne pljačke i nevolje ljute!
Al' te jadno danas pritisnuli
privatizacije crni grijesi,
pa jošte i kriza gospodarska,
stečaja, besposlenosti čemer.*
Stečaji, nezaposlenost,
povukli krize obarač,
javni prihod okopnio,
a potrošnja nabubrila.
Kruta nam i mrka stvarnost,
PDV raste, dođe i harač.
Loše sluge goreg gospodara
spopadoše trostruke kandžije.**
“Harač, harač, rajo, treba!“
- „Hljeba, hljeba, gospodaru!
Ne vidjesmo davno hljeba!“**
Šuki se smije, al' je ljut
jer je narod malodušan.
Optimizam hotio bi čut',
ima za nj recept prokušan.
Otkazi, jad, a Šuki mudruje,
poziva narod nek' više troši.
Sit, debeo, gladnu ne vjeruje,
