pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

"Pogledajte izdajice hrvatskoga naroda!" – imperativno se drečio svećenik jednog provincijalskog mjestašca na nedjeljnoj propovijedi, znakovito upirući prstom u najnoviji broj Hrvatskog lista, časopisa za sve one kojima je činjenica da su Hrvati najveće životno dostignuće. Sudeći po svećenikovoj maniri, moglo se pomisliti da govori o stvarnim monstrumima koji su pod krinkom hrvatstva počinili stravične zločine – recimo – Anti Paveliću ili Mirku Norcu. Međutim, velečasni nas nije dugo držao u iščekivanju. Čim je spomenuo don Ivana Grubišića – "Judu izdajicu Svete Majke Crkve" – bilo je bjelodano da govori o "antihrvatskom čoporu" kojeg je par dana unatrag prokazao Davor Domazet - Lošo, nekadašnji visokopozicionirani član jugoslavenske mornarice kojeg je "deus ex machina" rješenje u obliku Franje Tuđmana učinilo gorljivim zagovornikom hrvatstva. Osim don Grubišića, na Lošinoj su se listi, međuostalim, našli novinari Denis Kuljiš i Drago Hedl, voditelji Mislav Bago i Aleksandar Stanković, etnolog Sandi Blagonić i profesor Žarko Puhovski, svi – po Lošinom nastranom shvaćanju - borci protiv Hrvatske i svega što je hrvatsko.

Vrhovni pastir hrvatskoga katoličkog stada, Josip Bozanić, ovih se dana našao prijetiti predsjedniku Spomen – područja Jasenovac, Ivanu Fumiću, tužbom Državnome odvjetništvu zbog Fumićevog istupa na komemoraciji jasenovačkih žrtava kad je prozvao Crkveni vrh zbog nedolaska na komemoraciju. Ako ni Tito, smatra čistohrvatski plemeniti ovčar, nije tijekom života posjetio Jasenovac, zdravorazumski je da ga ne pohodi ni on. Tako je, po tko zna koji put, nastranom logikom kategorizacije odvojio naše žrtve od nekih tamo - njihovih. Čudan je to bozanićevski kriterij po kojemu, povrh ljudskog i kršćanskog, na mnogo višim olimpskim visinama, stoluje etničko i ideološko. Ugodno je i ohrabrujuće udisati zrak na toj visini, pa se kardinal drzne priprijetiti sudom svakome tko ga pokuša opomenuti da je gore zrak rijedak i da bi se u svome nekršćanskom, etničkom hedonizmu mogao ugušiti.

Lijepa naša domovino,
Oj junačka Vlade žrtvo,
Starog Ive djedovino,
Da bi vazda bilo mrtvo.

Dok se lova u džep skrije,
Dok se lažima sam smije,
Do tad' jadne grobak krije,
Dok mu živo srce bije!

Prošlog tjedna vrata medijskog raja otvorena su novim ukućanima Big Brother kuće. Ali, umjesto anonimaca što svoju prosječnost i anonimnost nastoje anastezirati pokazivajući sise i guzice i besramno razotkrivajući svoju nisku inteligenciju, što im osiguravaju instant slavu Big Brother kuće, sljedećih ćemo tjedana biti svjedoci života nekoliko celebrityja ili - kako bi se reklo omraženim hrvatskim jezikom - nekoliko slavnih.

U bunilu bigbraderiziranih medija čijom upornošću sve svakodnevno i obično postaje nezanimljivo i dosadno, a sve nesvakodnevno i ekstremno vrijedno pozornosti, gotovo je teško čuti neku razumnu i korisnu vijest. Činjenica je to koju je netko još prije dosta vremena predvidio iznijevši stvarnost o glasu razuma kojeg nadvladava zaglušiva buka zaludjele većine.

Možda je baš zato vijest o dječaku iz Varaždina koji se polio razrjeđivačem i pokušao zapaliti tako odjeknula zemljom. Svi krive roditelje jer ga nisu odgojili, učitelje jer mu nisu pružili dovoljnu naobrazbu i ugurali u glavu da samoubojstvo i nije najpametnija stvar, vatrogasce što ga prije nisu izgasili, doktore, detektive, tajkune. Međutim, prava je istina dosta drukčija. Pitate se tko je kriv? Svi mi!