pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Karlovački je HDZ po pitanju ekscesa koji su mladi članovi te stranke prije točno tjedan dana uradili u River pubu, prešao u ofenzivu u odnosu na dosadašnji razvoj događaja. Bez imalo kolebanja lako ustvrdimo kako je taj return, i onima koji su do sada sumnjali, definitivno potvrdio žalosnu činjenicu potpune kontrole javnog medijskog prostora od strane vladajuće stranke u Karlovcu. Uzurpaciji javnih medija kakva se već godinama događa u gradu na četiri rijeke od strane «državotvorne stranke» jedino parira ona srbijanska iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Zaključak koji se čitatelju aktualnog broja gradskog lista, novina financiranih novcem poreskih obveznika, nameće jest kako je karlovačkom gradonačelniku Damiru Jeliću u politici prema javnim glasilima uzor Slobodan Milošević.

Jučerašnja izjava ministra obrane Branka Vukelića, «karlovačkog kadra» u Vladi RH i vrhu Hrvatske demokratske zajednice, izrečene na zajedničkoj mu konferenciji za novinare s ministricom branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti te zamjenicom predsjednika HDZ-a Jadrankom Kosor, a nakon sjednice Predsjedništva te stranke, dana povodom događaja od prošlog vikenda kada su pripadnici karlovačke Mladeži HDZ-a prijetnjama, nasiljem i izbjegavanjem plaćanja računa za popijeno iskazali ogromnu bahatost na temelju članstva u toj stranci na vlasti kako u državi tako i u samom Karlovcu, te na temelju (ne)stvarne zaštite svojih utjecajnih očeva, potpuno je nelogična. Vukelić je suglasan s onim što je Damir Jelić, gradonačelnik Karlovca i predsjednik Gradskog odbora HDZ-a, izrekao na tu temu nakon što su ga novinari po x-ti put povukli za rukav, što stvara dojam kako cijela hadezeovska vertikala, na ovom primjeru konkretno, nastupa u javnosti nesuvislo.

Kada se razotkrilo da je pravi identitet bioenergetičara i čaršijskog šamana Dragana Davida Dabića, generala za otrove, zlato i pogodak minskih polja, onaj jednog od najvećih i najopskurnijih zločinaca 20. stoljeća (a konkurencija je u toj kategoriji značajna, u najmanju ruku), ratnog vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića, u prvim reakcijama građana Sarajeva koje su prenosili televizijski kanali, jedna je žena konstatirala kako tog čovjeka treba dovući pred Vječnu vatru u sarajevskoj Titovoj ulici te ga pustiti na sud narodu.

Ponekad mi se dogodi da, čitajući novine pune svakojakih vijesti u svom omiljenom kafiću prije nego što započnem novi radni dan u devetom krugu pakla, zastanem i s žaljenjem pomislim: „Pih, koju smo šansu propustili, mogli smo od naše države stvoriti nešto posebno“. Tada se znam sjetiti i Jure Radića koji ranih devedesetih, kao tuđmanov izaslanik, uvjerava skupinu emigranata da se vrate u Hrvatsku i u nju ulože svoj novac, jer „Hrvatska će ubrzo biti sljedeća Švicarska“. Bez obzira na rat, da smo imali političare u pravom smislu te riječi, ljude snažnog osjećaja za odgovornost prema političkoj zajednici, mogli smo i biti. Hrvatske kao nedosanjanog švicarskog sna sjetio sam se i danas čitajući tekst u Jutarnjem listu o polaganoj, ali sigurnoj odlazećoj poziciji Hrvatske iz Pokreta nesvrstanih, osnovanog, između ostalih, i od jednog Hrvata.

Ljetno doba u novinarskoj se branši obično naziva sezonom kiselih krastavaca. Naime, to je vrijeme kada su političari i činovnici, vječiti mravi pod lupom žurnalizma, na godišnjim odmorima. Razni se događaji uglavnom sele s kontinenta u (pri)obalne krajeve gdje je klima mnogo ugodnija, a samim time i pogodnija za bilo koju vrst aktivnosti. Urednici i novinari uistinu tijekom ljeta testiraju kapacitete svoje mašte pri izmišljanju tema za sutrašnje izdanje svojih novina ili minuta koje slijede u radiotelevizijskom programu. Međutim, na ovim se prostorima, tako izgleda, novinari i ne trebaju toliko mučiti s glavoboljnim pitanjima na koji način informirati javnost i o čemu. Ovdje se čini kao da se najzanimljiviji događaji nameću baš kada pola nacije namaće noge u jadranskim plićacima. Tako, primjerice, ovog ljeta već svjedočimo uhićenju Nikice Jelavića, zatim onom Radovana Karadžića, uskovitlaloj inflaciji, požarnoj sezoni, sudbini jednog hrvatskog pomorca, prosvjedu mljekara, standardnim svjetskim temama kao što su teroristički napadi ili kampanja za predsjedničke izbore u Sjedinjenim Američkim Državama.