Tagovi

BUDUĆE DRUŠTVO I GLOBALNA DRŽAVA

BUDUĆE DRUŠTVO I GLOBALNA DRŽAVA
Petar Bosnic Petrus
Profesor filozofije

Sažetak
Tekuća gospodarska, politička, sigurnosna i civilizacijska kriza može se riješiti sa dva velika politička akta: uspostavljanjem društva utemeljenog na umjetnom vlasništvu i uspostavljanjem globalne države.

Prostim političkim ujedinjenjem postojećih država u Globalnu državu, stanje bi se samo pogoršalo, jer su čak i najrazvijenije postojeće države utemeljene na zastarjelim političkim, pravnim i civilizacijskim temeljima. Ujedinjenje takvih država bilo bi ujedinjavanje svih svjetskih gubitaša i ne bi donijelo nikakvog dobra.

Uvjet funkcionalnosti i produktivnosti globalne države ( a i lokalnih nacionalnih država) je stvaranje novog, razvijenijeg društva. Stoga bi najprije trebalo reformirati, osuvremeniti i ojačati temelje današnjih društava da bi postala produktivna, i tek takve ih ujediniti u Globalnu državu. Suvremena društva mogu se unaprijediti, osuvremeniti, humanizirati i učiniti sposobnima za ostvarivanje ciljeva čovječanstva stvaranjem i etabliranjem umjetnog vlasnika i institucije umjetnog vlasništva.

Kako naprijed?

NEW SOCIETY AND GLOBAL STATE

NEW SOCIETY AND GLOBAL STATE
Petar Bosnic Petrus
Professor of Philosophy

The greatest revolution ever starts up here.

Abstract
The existing economic and civilizational crisis can be solved by establishing a society based in artificial ownership and by establishing global state.

How to ahead?
1. I believe that better and more sensible, easier and safer way of survival of all mankind is based in the unification of all national states into a World or Global state. That, global state could be some kind of federation or other shape of community.

2. But, in order to not achieve worse situation than it exist now, it is necessary to rebuild and reinforce the legal foundations of developed burgeois (western) societies. The existing foundations of these societies and states are outdated (obsolete) and prevent both, nations and the human species in achieving their ultimate goals.

UMJETNI VLASNIK

Petar Bosnić Petrus
UMJETNI VLASNIK
Vlasništvo i upravljanje njime – ius gubernandi

Prije nego počnem izlaganje moram vam reći da je ovo štivo samo za ekstremno dubokoumne ljude, genije kakvi se vrlo rijetko rađaju i imaju interesa samo za ovakve, fundamentalne misli. No, paradoksalno, to je istovremeno i izvrsno štivo za velike budale, jer sam se potrudio, a i uspio jedan teški problem predstaviti tako jasno i jednostavno da ga mogu razumjeti i najveće budale. Ovo je, dakle, štivo za svakoga, u što ćete se uvjeriti nakon što ga pročitate.

Čitatelju će se vjerojatno učiniti da sam se odmah na početku poprilično udaljio do naslovljenog predmeta. No to je samo privid. Do tog, prividnog, udaljavanja, a zapravo stvarnog približavanja materiji koju ću izložiti nužno dolazi jer, htio, ne htio, moram ukazati na to da sam ja taj koji razumije ljude i vrijeme u kojem živimo, a i narav ljudske vrste uopće, a da moji suvremenici ne razumiju, ni sebe, ni mene, ni svoje vrijeme. A da stvar bude još komičnija, svi oni misle da sam ja taj koji nešto ne razumije.

!!!???

Veću ludnicu, priznajte, teško je i zamisliti.

VLASNITVO I UPRAVLJANJE NJIME - ius gubernandi

Petar Bosnić Petrus
VLASNIŠTVO I UPRAVLJANJE NJIME
ius gubernandi – pravo upravljanja

Riječ unaprijed

Tvrdnja da ius gubernandi čini jednu od osnovnih grupa zakona ili prava koje se odnose na vlasništvo nema neku neposrednu praktičku važnost, ali mislim da je od prvorazredne važnosti za pravnu znanost ili filozofiju prava, a i za razumijevanje razvoja civilizacije.

Za pravnu, političku i ekonomsku praksu važni su zakoni koji se spominju u dolnjem tekstu. a koji čine sadržaj ius gubernandi. Oni su, koliko mi je poznato, prva sustavna regulacija upravljačkih prava, nešto što danas ima najveću važnost. Također mislim da će potreba za njima i njihova važnost sve više rasti. Čvrsto sam uvjeren da se bez implementacije tih ili takvih zakona u postojeće zakonske sisteme neće moći normalno razvijati civilna civilizacija i civilno društvo.

***

Večini čitatelja zasigurno je poznato kako se još od Rimskih vremena smatra da se ekskluzivno, privatno vlasništvo, ius dominii temelji na tri opća prava:

ius utendi - pravo upotrebe,
ius fruendi – pravo plodouživanja,
i ius abutendi, pravo uništenja,

VLASNIŠTVO

VLASNIŠTVO

Ovo je štivo samo za ekstremno pametne ljude, genije kakvi se vrlo rijetko rađaju i imaju interesa samo za one najdublje misli. No to je istovremeno i izvrsno štivo za velike budale, jer sam se potrudio jedan teški problem predstaviti tako da ga mogu razumjeti i najveće budale.

Natuknice

Ovdje ću malo natucati o vlasništvu. Tuc,tuc, tuc...

Nadam se da mi nećete zamjeriti što ću biti malko neozbiljan.

Ta na Balkanu smo.

Stoga vas molim da od ovog teksta ne očekujete neku veliku suvislost, a pogotovo ne sistematičnost, koje mi je već prepun kufer.

Zauzvrat, ja neću od vas očekivati da ga shvatite ozbiljno, jer, kako se čini, ja sam za sada jedini čovjek koji misli da bi ideje koje ovaj rad donosi trebalo shvatiti ozbiljno.

***
Nekako mi se čini da sam se veoma udaljio do svog vremena. Problem tog udaljavanja jest u tome što ja razumijem ljude i vrijeme u kojem živimo, ali moji suvremenici ne razumiju, ni sebe, ni mene, ni svoje vrijeme, a da stvar bude još komičnija, svi oni misle da sam ja taj koji nešto ne razumije. Veću ludnicu teško je i zamisliti.

***

MUŠKARAC I ŽENA

Petar Bosnić Petrus

MUŠKARAC I ŽENA
1
To je porazno. Treba uvesti zakon da se uxoricid ne kažnjava.

2 Koliki je broj psihički i emotivno, doživotno zlostavljanih muževa. Možda bi one plastične seksi lutke na napuhavanje mogle mužu pružiti više ljubavi i topline nego žive žene, ili barem manje mržnje i dobro prikrivenog zlostavljanja. Trebalo bi početti ozbiljno razmišlati o zakonu koji bi kažnjavao psihičko i emotivno zlostavljanje i o udruzi za zaštitu muževa, a i o sigurnim kućama za zlostavljane muževe, jer zlostavljačice štiti nepostojanje zakona protiv njihove nehumane djelatnosti.

Žene bi, s druge strane trebale shvatiti da mržnjom i emotivnim zlostavljanjem ne mogu kompezirati svoju društvenu i civilizacijsku inferiornost, nego baš suprotno, ljubavlju i samopožrtvovnošću. Možda bi, kao i u Antičkom Rimu trebalo napraviti to da žena uopće ne može imati pravni subjektivitet, nego da postoji samo kao socijalni fakat.

3
Stop psihološkom i emotivnom nasilju nad muževima.

Nije bez razloga rečeno:

"Tuci ženu, ako ti ne znaš zašto, zna ona."

LEVITACIJA

Petar Bosnić Petrus

LEVITACIJA

Članke o levitaciji možete naći i u En Wikipediji i Enciklopediji britanici. Osnova na kojoj su napisani je potpuno nerazumjevanje i nepoznavanje levitacije. Svi drugi “ozbiljni” članci slijede primjer en Wikipedije i Britanike, tih stupova ljudske kulture. A o onima “neozbiljnima” da i ne govorimo. Ti se članci, nažalost, ne razlikuju bitno od priča o zmajevima, princezama, vješticama i drugim bajkovitim bićima, a dokazuju se raznim izmišljotinama. Mađionićari, varalice i hohštapleri ne izjednačuju se sa istinski darovitim, kreativnim osobama, nego im se čak daje velika prednost i počast.

Ako bi se sudilo po tim člancima, u Britanici i en Wikipediji, znanost fizike i ljudska kultura uopće vratila se u srednji vijek, u osmo ili deveto stolječe, ako ne čak i u ono glasovito „stoljeće sedmo“. Jasno da je to fenomen levitacije iznijelo na vrlo zao glas.

Otkud to?

Ko zna, možda suvremene generacije imaju potrebu da se malo odmore, od vladavine razuma, i to tako da se predaju ludosti i žive u ugodnim iluzijama ludorijama i obmanama.

POVODOM DANA POBJEDE NAD FAŠIZMOM

POVODOM DANA POBJEDE NAD FAŠIZMOM.

Do sada se mislilo da je sloboda i suverenost nacije najviša društvena i civilizacijska vrijednost i da je ta sloboda vrijedna najvećih žrtava.

No vremena se mijenjaju.

Najveća vrijednost danas, ja tvrdim, jest sloboda i smisleni opstanak cijele ljudske vrste i upravo njen suverenitet, što, naravno podrazumijeva i slobodu nacija, jer su one samo jedan od oblika kroz koje se pojavljuje ljudska vrsta.

To znači da više ne bi smo smjeli živjeti u ovakvom divljaštvu u kojem ima sto nacija i sto različitih zakona, a reda, mira, prava, slobode i pravde ni od korova.

Pravedan zakon izrasta iz slobode, i on je pozitivni temelj slobode. Zakon svih zakona, princip opstanka ljudske vrste, odsada treba biti:

Jedna vrsta, jedan planet, jedan zakon, jedno mjerilo za sve!

Zemljom ne smije vladati red bez života, niti život bez reda.

Zato kažemo.

Mir neka vlada na grobljima, a na svijetu život!

A pod životom ovdje se misli na kreativni nemir koji, putem slobode i pravde ostvaruje one najvažnije i najveće ciljeve ljudske vrste.

Komentar križnog puta i Rimu

Komentar križnog puta u Rimu u Koloseumu.

Cijelo vrijeme pričalo se o siromašnima, o suosjećanju s njihovim siromaštvom i patnjama koje proizlaze iz toga.
Nije bilo ni riječi o patnjama usamljenih kreativnih individua , i onima koji idu Kristovim, trnovitim putem i onda kad spavaju, i onima koji daju kruh siromasima, a pri tom sami ostaju gladni, ne samo kruha, nego nečega još važnijega, gladni razumijevanja.

Rečeno je:

"Ne živi čovjek o kruhu".

To je točno. I mada nisam vjernik smatram da čovjek nema usta radi toga da bi mogao jesti, nego radi toga da bi zazivao i slavio ime Božje, i da ga to razlikuje od drugih životinja, a temeljni način zazivanja imena Božjeg upravo je kreativni rad, i upravo u kreativnom radu čovjek istinski slijedi Krista, te tako doista sve svoje i samog sebe daje siromasima, čak i onda kad ostaje formalni vladar nad golemim bogatstvima, i tako, žrtvujući sebe, ostvaruje Božji plan ovdje na zemlji, a za nagradu najčešće dobija pljuvačku, šamare batine, križ i aureolu od trnove krune ili pak potpuni zaborav i nijekanje kao što je bio slučaj upravo u proslavi Križnog puta u Rimu u Koloseumu i to upravo od strane poglavara najveće krščanske crkve.
Zaboraviti kreativne ljude i njihovu žrtvu, znači zaboraviti Krista i samo kršćanstvo i njegovo poslanstvo.

KNJIŽICA

Petar Bosnić Petrus

KNJIŽICA

Nema tome tako davno kako je na ovom bijelom svijetu živio jedan velik učenjak, kojemu se ni danas, voljom neke čudne sudbine, ne zna pravo ime. Ima pisaca koji tvrde da se zvao Theodor ili Todor, ali većina smatra da mu je pravo ime bilo Šmon, Simeon ili Šimun. No to sada nije toliko važno, jer ja vam ne kanim pričati o njegovu imenu, nego o životu mu.

Još od rane mladosti, on se, sa nekim neuobičajenim žarom posvećivao onim, takozvanim “umnim stvarima” i nije mario ni za što drugo. Nije da se nije razumio ni u što drugo. Dapače, nije bilo stvari koju on nije znao zadivljujuće vješto i lijepo napraviti, ali ono mozganje o dubokim tajnama, za koje je potreban potpuni mir i dokolica, vezivalo mu je ruke, pa je na kraju ispadalo kao da i nije sposoban ni za što osim za umovanje.

Već kao mladić otkrio je mnoge tajne, a u zreloj dobi zavlada njime silna strast da otkrije kako se stvara bogatstvo.

– Ako mi to podje za rukom – mislio je – usrećit ću cijeli ljudski rod, a i sam ću, zbog tako važnog otkrića, sigurno biti bogato nagradjen.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci