Tagovi

Izlazak iz krize

Kako iz krize?

Svima je poznato da nam je ekonomija u krizi. Nezaposlenost, besparica, depresija, recesija i ostale srodne stvari.

Zakoni koje sam spominjao nesumnjivo bi vodili ka izlasku iz krize, ali naša je situacija takva da zahtjeva još nešto što bi ubrzalo njihovo djelovanje i onemogućilo povratak u nekakvo ovakvo stanje.

Bilo je dosta mislilaca koji su pokušavali naći «lijek» protiv ekonomske krize, ali se čini da to nikom nije pošlo za rukom. Ono što je na tom polju uspješno provedeno nije poticalo od mislilaca, nego od «praktičara» kojima nije bilo ni na kraj pameti da «liječe» krizu, nego da se naprosto oslobode nekih aktualnih ekonomskih i životnih problema, pa su kroz te aktivnosti neočekivano riješili neke probleme koje je stvarala kriza.

Ovdje mislim prvenstveno na tzv. javne radove. Prakticirali su ih Roosevelt, Hitler, Musolini, a i neki drugi državnici.

Zašto su javni radovi bili efikasno sredstvo za borbu protiv krize?

Čini se da je stvar u slijedećem.

Ključevi EU privrednog čuda

Čini mi se da EU ne stoji baš najbolje, a čini mi se također da će stajati još gore, ali će zato dobro padati.
Ni sa USA stvari ne stoje dobro i općenito s građanskim društvom. Komično je to da su komunisti bili u pravu kad su govorili o "trulom kapitalizmu". Ovaj stvarno trune. Bolest od koje trune zahvatila ga je negdje početkom dvadesetog, a u drugoj polovini tog stoljeća se ozbiljno razmahala. S početkom ovog, 21.og postaje kronična i sustavno ruinira društveno tkivo.

Da bi se to spriječilo, stvara se npr. Free trade i EU. Efekat je suprotan. Propadanje se širi, sistematizira, standardizira i ubrzava.

Ima li koga tamo da mi ne vjeruje?

Od onoga što se danas poduzima u razvijenim zemljama ništa ne pomaže. Dapače, škodi. Svijet vode budale, i to puno veće nego što su ove naše.

Sreća da taj jadni svijet ima mene, koji sam otkrio od čega on boluje i nakon dijagnoze propisao lijek koji će ga spasiti i povratiti mu snagu i smisao opstanka.

Ima li koga tamo da mi ne vjeruje?

Nemojte se igrati; ljudi!

Napisao sam tekst koji tom razvijenom štreberskom i očevidno debilnom svijetu objašnjava o čega je bolestan i pokazao mu kako može ozdraviti.

Politika, energija, levitacija

Politika i energija

Ovo je reakcija na Oštrićev članak, ali ne nekakva kritička, nego više pojašnjivačka ili objašnjavačka, dijelom i obiješenjačka.

Najprije o solarnoj energiji. Vrlo je rašireno uvjerenje da se solarna energija hvata i koristi samo onim onim fotonaponskim i toplinskim panelima.

Tako se misli zbog nepoznavanja fitzike.

Soalrna energija koristi se i kod hidroelektrana.

Kako ?

Jednostavno.

Prirodi je sve jednostano.

Kad sunce sija grije vodu, isparava ju i šalje nebu pod oblake, Rečeno frazama fizike, Sunce povećava potencijalnu energiju vode. Nakon kondezacije ova se energija pretvara u kinetičku, Tj, pada kiša i skuplja se u akumulacijskim jezerima. Odatle opet pada na hidroturbine , pretvara se u struju, a mi ju, putem kuhala ili raznih grijača pretvaramo u toplinsku energiju. Ono što ne iskoristimo za naše svrhe vraća se nebu pod oblake, a ako tamo ima stakleničkih plinova ne može napustiti Zemljinu atmosferu i onda mi dole imamo meteorološki kaos, jer t energija luduje po atmosferi. Što je više ima to je luđa, a naše štete su veće.

On uzvraća udarac

Što mi je na pameti?

Jedna "ludorija", ljudi. Naime, većina će ljudi misliti da se ovdje radi o nekoj ekscentričnoj ludoriji, a riječ je po povijesnom faktu.

Ne, vjerojatno, nego siurno vam je poznato da je Isus Krist obećao da će ponovo doći. Otada svi kršćani i mnogi ne-kršćani očekuju Njegov povratak. Čak su nastale i brojne kršćanske sekte kojima je zadatak da ga dočekaju. Aktivnost tog dočekivanja naročito je intezivna u zadnja dva stoljeća.

No da stvar bude luđa, komičnija i ekscentričnija, Isus se doista vratio i to već odavno, Na ovaj svijet stigao je ponovnom objavom 1776. godine u smogovitom i prljavom Londonu, a ne na nekom idiličnom vrhu nekakvog brda kako se uglavnom očekivalo.

Taj njegov dolazak nije bio nikakva tajna, niti je prošao sasvim nezapaženo, ali mu je velika važnost pridana tek tridesetak godina kasnije. Danas se njegovom povratku pridaje manje važnje, kao da se podrazumijeva da je najnormalnije da se On vratio, jer je, uostalom, to i obećao.

Epohalna kriza

Epohalna kriza

Riječ dvije o autoru.

Petar Bosnic Petrus, – Profesor filozofije i povijesti umjetnosti. Rođen 1948 u Zagrebu, odrastao u Šibeniku, filozofiju i povijest umjetnosti diplomirao u Zagrebu. Danas djeluje isključivo izvan institucija, kao slobodni mislilac i znanstvenik – free lancer.

On sam, ovako shvaća svoju ulogu u postojanju svijeta i zbivanju povijesti:

"Najprije je Bog stvorio prirodu - prirodno biće.
Potom je čovjek stvorio umjetno biće.
A onda sam došao ja i objasnio im što su to oni ustvari napravili"

Eto, toliko o malenkosti njegove veličine.

Po odabiru i obradi tema, Petrus je sistemski mislilac.

Prvi Petrusov značajniji rad iz 1985 god je knjiga Nacrt za Kritiku dijalektike.
Pod dijalektikom shvaća zakonomjernost samorazvoja bića. No dijalektika je ujedno i misaono-spoznajni instrument, Organon kojim svjesno biće promatra svoj razvitak.

Petrus smatra da je Hegel previdio razvoj same dijalektike te da je ona najprije postojala kao apstraktna jednočlana dijalektika, koja je zapravo logika, zatim kao dvočlana (Heraklit, Platon...) i tek u Novom Zavjetu kao tročlana, kakvu je koristio Hegel, Marx i još neki značajniji mislioci.

Dvostruki vic

Često se pitam, kako napisati nešto suvislo i valjano o politici, a da to istovremeno bude i nekakva ideja vodilja drugim ljudima i spas cijelom narodu ili čak cijelom čovječanstvu. Sigurno je da je svakome jasno da je nešto takvo teško, vrlo teško, ili gotovo nemoguće izvesti, i da je upravo zato ljudska vrsta često "u govnima", da ne kažem "u problemima".

Kad je već tako, a s tim se svi slažete, bolje je onda ne hvatati se takvih poduhvata nego pokušati i učiniti nešto na uljepšavanju i uveseljavanju postojeće, tužne zbilje. To je mali prilog, ali je pozitivan.

Ne mora imati nikakve veze sa politikom, ali zašto bi morao imati?

Štoviše možda može biti dobar baš zato što nema nikakve veze s politikom.

Ili, možda je to samo privid?

Možda upravo taj vic krije u sebi esencijalnu vezu sa politikom. Jer, zapitajte se, Zašto bi Petrus koji je superpolitičar, i čak nešto bitno više od toga, pričao neki vic koji nema nikakve veze sa politikom.

???????

DVOSTRUKI VIC O DVIJE OVCE

Ide jedan siromah, čovjek putem i tjera ispred sebe dvije ovce. Susretne ga neka baraba, propalica i bezobrazno ga zapita.

Ej, seljačino, kamo vodiš te ovce?

Politika, zakon, moral...

Da li su ovi zakoni nekakva utopistička tvorevina i
tko može biti zainteresiran za njihovu primjenu?

Pretpostavimao da se nekako vratimo u Staru Grčku, nađemo mudrog i trezvenog Aristotela, opišemo mu internet, bežičnu telefoniju i druge takve stvari, a ne kažemo mu da takvo što već postoji, pa ga pitamo što on misli: da li su takve stvari moguće ili su prosta utopija?

Što bi Aristotel rekao?

Eto, dok on razmisli (A on, za razliku od premudrih mudraca sa Politika coma, uvijek razmisli prije nego nešto kaže), dakle, dok on razmisli i odgovori mi ćemo sa na svoj način pozabaviti nekim sličnim pitanjcem.

Da li je neki ovakav projekt (Zakon o kontroli efikasnosti vlasti) istinski svrsishodno sredstvo za razvoj društva ili puka utopija, može se vidjeti iz toga koliko bi subjekata u društvu moglo imati interesa za njegovo etabliranje.

Politika, zakon, moral

...A sada opet jedna mala digresija.

(Ne navodim cijeli tekst, jer bi bio još beskorisniji i dosadniji. A ni ovaj tekst nije namjenjen prvenstveno beskorisnim korisnicima "Politika coma" niti diskutantima, koji su sposobni jedino do smrti mlatiti po praznoj slami, nego nekom slučajnom namjerniku koji će imati dovoljno mozga da u njemu vidi one bitne stvari.)

Elem, da počnem, t.j. da nastavim, odnosno počnem svršavati.

Nema tome dugo da je propalo društveno vlasništvo i društva koja su se na njemu zasnivala, a evo se opet i sve češće čuju glasovi da bi ponovo trebalo uspostaviti društvo zasnovano na takvom vlasništvu.
Meni se čini da su ti glasovi malko zakašnjeli, jer društvo u kojem su privatni vlasnici kapitalnih dobara faktično razvlašteni, i u kojem je to, kapitalno vlasništvo došlo pod faktičnu kontrolu zaposlenika, prvenstveno managera, neopazice se i bez ikakve buke i revolucije zaista uspostavilo na Zapadu, i to u zadnjih osamdesetak godina. Zapad je, eto, bez revolucije uspostavio ono za što je Istok prolio mnogo krvi i napravio puno buke.

Što se to zapravo dogodilo?

Kriza i izlaz iz nje

Kriza i izlaz iz nje

Vrlo uopćeno, čak pomalo preopćenito govoreći, postoje tri opća načina čovjekovog društvenog življenja ili tri opća odnosa individua i drugih društvenih subjekata prema samom društvu u kojem žive, a i prema ciljevima društva i ciljevima vrste.

Evo ih:

Prvi je baziran na principu po kojem društveni subjekti ostvaruju svoje interese na račun i na štetu društva. Takav način življenja ne vodi ka dobru.

Drugi je suprotan, a sastoji se u tome da društveni subjekti svoje interese i svoja dobra žrtvuju interesima društva ili države. Niti ovakav način življenja nije dobar.

U prvom slučaju imate društvene subjekte, ali bez društva, a u drugom; društvo bez pravih društvenih subjekata.

Treći način nije ona «zlatna sredina»- mezotes ili mediocritas aurea - nego nešto što je kvalitativno drugačije, a prakticira se tako da oni društveni subjekti o kojima smo gore govorili brinu o ostvarivanju svojih vlastitih interesa i ciljeva i pokušavaju ih ostvariti ali isključivo na način koji daje doprinos ili vodi ka ostvarivanju društvenih ciljeva, ili pak ciljeva vrste.

Politika, politika, politika

Osvrt na istinsku narav politike.

Novi dnevnici

  1. monoKracija hoće li ugroziti RH? od aluzija komentara 0
  2. Prosvjed branitelja - apdejt od Weteran komentara 44
  3. Ministarstvo branitelja hitno preimenovati i reformirati od Argus komentara 35
  4. Je li Hrvatska spremna za još jedan građanski rat? od Feniks komentara 39
  5. Verbalni terorist Nenad Stazić napada 100-postotne invalide od vkrsnik komentara 3
  6. Trebaju li političkoj stranci neaktivni članovi? od Zoran Oštrić komentara 0
  7. Medijsko to jest Sveučilište Sjever na entu od bosancero komentara 0
  8. Zašto sam za zabranu zajedničkih lista na izborima (a protiv referenduma) od Zoran Oštrić komentara 10
  9. HDZ nakon Siska hoće li osvojiti RH? od aluzija komentara 3
  10. Vargate od Weteran komentara 16
  11. Kukuriku koalicija sigurno plovi prema debaklu od vkrsnik komentara 66
  12. ona i mi od aluzija komentara 0
  13. Kapital i rad, tržište i država (povodom intervjua s Antunom Vujićem) od Zoran Oštrić komentara 7
  14. Invalidi u minskom polju od timashine komentara 87
  15. Opereta "Invalid je invalid" protiv HRVI, ali i svih branitelja i protiv RH od ppetra komentara 66
  16. Ekonomska sloboda u svijetu od Tko je John Galt komentara 9
  17. Hrestomatija veleizdaje od MKn komentara 59
  18. Ograničenje prava glasa? Ne, ali potiče na razmišljanje od Zoran Oštrić komentara 8
  19. Slon u staklarni ili diskriminacija od boltek komentara 142
  20. Možda im nije jasno, da HRVI ne žele više promatrati uništavanje države koju su stvarali? od ppetra komentara 39
  21. O budućnosti europske energetike u Brislu i Londonu od Zoran Oštrić komentara 3
  22. Prosvjed branitelja od Weteran komentara 207
  23. Prigovor savjesti, kvalitativno i figurativno od lunoprof komentara 75
  24. Dignitet i percepcija od StarPil komentara 23
  25. Tko gnoji hrvatski meinstream fašizmom od sjenka komentara 34

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Bigulica
  • bube
  • Laganini
  • leddevet
  • martin
  • Weteran

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 6
  • Gostiju: 22

Novi korisnici

  • win64
  • Damtiplesku
  • Laganini
  • jeffrey
  • Turist s razlogom