Ja sam najjači pa ću demokratski, a i kako bi drugačije moglo biti, uzeti skoro cijeli kolač, ti si voljeni partneru dosta slabiji ali ti ipak dam da imaš lijepu krišku, a i vama dvojici eto po jedan komadić tako da na koncu svi budemo full zadovoljeni … je možda izgledalo objašnjenje Zorana Milanovića svojim koalicijskim partnerima, pa si nekako mislim kako bi navedenim „dogovorom“ SDP-ovi kukurikavci trebali biti zadovoljni podjelom „izbornog kolača“ čitaj plijena, mada bi preciznije bilo kazati virtualnog. U navedenoj podjeli ni HNS nema nekog posebnog razloga biti nezadovoljan jer ima sigurnih sedam mandata što sami ni u ludilu ne mogu osvojiti, dočim pak Hrelja sa jednim sigurnim ispunjava sve HSU-ove čitaj osobne želje.
Kukuriku koalicija (SDP, HNS, IDS i HSU) je konačnim potpisivanjem sporazuma stavila točku na posao koji rade zadnje dvije godine. Dobro je to poradi birača koji će tako imati i više vremena za promišljanje o tome komu ovaj puta dati svoje povjerenje. Prateći također i razne ankete popularnosti u posljednje dvije godine nije teško zamijetiti kako se prvotna prednost Kukuriku koalicije ispred HDZ-a polako ali sigurno topi, i to već nekoliko mjeseci i sa istim trendom.
Nije teško primijetiti i da se premijerka sve bolje snalazi u verbalnim duelima sa oporbom, posebno sa predsjednikom SDP-a Milanovićem koji iz neobjašnjivih razloga sve češće griješi i tamo gdje se „zavezanih očiju“ može poentirati. A pravi fight koji će tek uslijediti dakle još ni započeo nije.
Ono što je u nekoj drugoj županiji nekima uzeto kao krimen se u slučaju predsjednika skupštine Zagrebačke županije Damira Mikuljana (HDZ) iz nekih ne/poznatih razloga nije primijenilo mada za istog možda ima daleko više razloga od nekih koji su već „otišli“, posebno jer će oko niza događaja vezanih uz navedenog svoj pravni sud dati i za to mjerodavne institucije pravne države.
Damir Mikuljan je inače pravnik po struci koji ima i svoj odvjetnički ured, i koji uredno radi i više no unosne pravne poslove za jednu (a možda i više) tvrtki kojima je Zagrebačka županija osnivač. Uz to kao predsjednik Županijske skupštine koji tu dužnost obavlja kako on i sam često voli naglasiti samo kao volonter, preskačući činjenicu da za to časno „volontiranje“ prima svaki mjesec novčanu naknadu od cca 7.000,00 kuna, koristi službenu karticu i dakako, službeno vozilo.
Prošlo je više od 10 godina otkako se vodi dijalog između hrvatskog umirovljeničkog korpusa i vlasti, u najširem smislu te riječi, na temu jesu li i koliko "opljačkani" umirovljenici kroz postupke politike putem države i njezinih organa, u što se uključuje i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, sve do pitanja koliki je, zapravo, dug umirovljenicima.
Na to pitanje za svo to vrijeme HZMO, kao kompetentan izvor, o tome se ne izjašnjava, ili se, u posljednje vrijeme, izjašnjavaju pojedinci koji samo zbunjuju javnost jer se njihove izjave kreću od tvrdnje da dug postoji i da ga treba vratiti, pa sve do toga da duga nema i da se umirovljenicima ništa ne duguje. To je zbunjujuće u toliko što to čini jedna te ista osoba, zavisno političkoj strukturi koja je na vlasti, pa se to i ne može smatrati kompetentnim izjavama, već samo govori o moralnom profilu i (ne)karakteru pojedinca.
Kako su se u promatranom razdoblju na vlasti smjenjivale tzv. lijeve i desne opcije i uvijek obećavale da će vratiti dug, u umirovljeničkom korpusu proširena je nevjerica u vlast, što sama vlast potvrđuje neispunjenjem danih obećanja.
Izborna kampanja je izgleda kod nekih već dobrano započela stoga i ne treba čuditi ako u tom kontekstu odnekuda „doleti“ i poneki biser sličnog sadržaja kojeg smo imali priliku pročitati danas, garnirano i sa ponešto prljavštine,… ta politika je to kazati će netko.
No da li je to baš tako, i što mislite treba li na to odmah reagirati????
Povod za ovaj dnevnik jest prvo današnja kolumna u jednim dnevnim novinama gdje kolumnistica gospoda Jelena Popović Volarić gradeći jednu svoju priču uzima kako sama kaže priču gospođe Branke Valentić glasnogovornice HSU-a koja je po vlastitoj priči bila grubo izvrijeđana nakon emisije hrvatska uživo. I sve to od strane dvoje ljudi odnosno gospodina Zlatka Klarića predsjednika ASH i Lazara Grujića predsjednika SU i koordinatora Bloka Umirovljenici zajedno sa kojima je gospođa Valentić i gostovala u navedenoj emisiji.
Imati svog „Srbina“
Da se ne događaju ovi izvanredni lokalni izvori u Vukovaru vjerojatno većina građana Hrvatske ne bi pojma imala kako se „tamo u nekom“ gradu poradi lokalnih izbora ljudi opet dijele,… i u ovom slučaju na žalost opet po nacionalnoj osnovi…. ako je to uopće nešto novo.
Ako vam je „promaklo“, mada se radi o tek nekoliko rijetkih tekstova na temu izvanrednih izbora u Vukovaru onda se u koliko vas tema zanima ipak upoznajte sa ovim što je objavljeno u dnevnim novinama Večernji list ili pak sa ovim tekstom objavljenim na vukovarskom portalu panorama-vukovar.hr.
Poštovane kolege pollitičari, dragi prijatelji, simpatizeri, ljudi dobre volje, u ime Stranke umirovljenika i BLOK-a „Umirovljenici zajedno“ svima vama želim uspješnu i radosnu nadolazeću 2011. godinu.
Nakon što smo prošle godine konačno uspjeli udružiti gotovo sve političke udruge i stranke umirovljeničke preferencije postignuvši koalicijski sporazum o zajedničkom nastupu na slijedećim parlamentarnim izborima započeli stvarajući tako sada već svima prepoznatljiv brand BLOK „Umirovljenici zajedno“. Mnogo truda i sredstava je u ovaj naš projekt uloženo stoga nas sve provedene ankete ne bez razloga svrstavaju na čvrsto treće mjesto političkih opcija u Republici Hrvatskoj sa konstantnim rastom naše popularnosti.
I ne samo da navodno plaćamo 5 milja kunića za prijelaz u SU nego smo eto postali čak i lažna stranka, plaćenici čak!!…. kako je to vrlo inteligentno danas na tiskovnoj primijetio glasnogovornik HNS-a i još glasnijih pjetlića koji su se nešto uskomešali u svom kokošinjcu….. 
Lijepo čovjek nabraja što se sve u ovoj državi može imati „lažno“ pa je tako naveo i da se u ovoj državi može biti iliti ostati predsjednik parlamentarne stranke čak i nakon što ubiješ nekoliko ljudi, pa i da možeš uzeti pola milijuna od Barišića (čitaj Sanadera) i onda junački pozivati institucije pravne države da žurno ispitaju one koji nisu na prodaju…..
…ups.. sad vidim da to i nije naveo,.. ali ok, evo ću onda ja samo mrvicu dopuniti kolegu glasnogovornika iz prijateljske nam stranke……
Hrvatsku čeka grčki sindrom! Na putu smo u sigurnu propast! Tonemo sve dublje! Nema nam spasa! Jeli ovo najnesposobnija hrvatska Vlada ikada? ….. su samo neki od naslova u raznim medijima ili pak dijelovi iz mnoštva napisanih ili izgovorenih rečenica ovih dana. Još nam samo nedostaje da neki dežurni katastrofičar trenutno stanje u RH proglasi pretpotopnim, a Hrvatsku samom Atlantidom….
No što se doista događa?
Ako samo malo zagrebemo po našoj stvarnosti iliti hrvatskoj političkoj zbilji u tili čas na vidjelo izlaze mnoge činjenice koje će se poput bumeranga nekima od sadašnjih aktera vrlo brzo i svom silinom vratiti i razbiti o glavu.
Ne možemo proturječiti želji bilo koga za političkim uspjehom, a čak kada se radi i o otvorenom iskazivanju političkih ambicija za obnašanje nekih visokih dužnosti u izvršnoj ili pak predstavničkoj vlasti Republike Hrvatske….
To dakle ne možemo, ali i te kako imamo što za kazati ako su, i odmah kažimo potpuno jasno, takve ambicije produkt izmišljenih teza iliti nebuloza bez doslovno ikakvog realnog pokrića. Da, da, odmah ste pogodili da je ovdje moguće riječ o gospodinu Hrelji i njegovoj bez i malo srama iskazanoj želji za ni manje ni više no „samo“ četiri ministarske foteljice u koaliciji „Kukuriku“, jer kako lijepo kaže, „oni“ su eto naglo postali treća snaga u državi. A kako i kada, ne zna se!
