pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Idu nama izbori… U nedelju je ključan dan za demokraciju. U Rusiji. U biti, da li je nama važnije tko će biti Ruski ili Američki ili Kineski predsjednik nego tko će biti predsjednik našeg “selskog odbora”? Da li je stvarno baš sve isključivo određeno “negdje drugdje” (da ne kažem “tamo daleko”?)

Bili su prošli tjedan lokalni izbori u našoj Ilirskoj Provinciji Svetog Rimskog Carstva. Prvo se kao i obično, glasovalo putem SMS poruka. Tko više telefonira, više i glasova. Onda se glasovalo putem “jumbo plakata”. tko više plakata, valjda ima većeg… Onda se glasovalo putem televizije. Svatko tko je skupio 500 potpisa prijatelja, mogao je dobiti svojih pet minuta slave na nacionalnim televizijama. Naravno da bi onda na izborima dobio 180 ili još manje glasova, jer je li, nisu prijatelji ludi da glasaju za nekog kome su potpisali kandidaturu.

Sjetio sam se nekih ranijih izbora, i “kandidata” koji su sami bili negdje “u sredini” neke liste. Pa nisu ni sami za sebe glasovali, jer su vidjeli da je to izgubljena borba. Pa ako sam sebi ne vjeruje, tko će mu povjerovati?

Z1, 4. studeni 2007. U Noćnoj Mori gostovao je Ivić Pašalić. Emisija je započela na kontroverzan način - “zabranjenim” spotom Vatrogasaca o Euniji. Nakon toga - puno razgovora o prošlosti i (ne)potrebnim objašnjavanjima već viđenog.

Do prestavljanja programa i pogleda u budućnost trebalo je čekati. Te odlučih nazvati (skupo čekanje) a i drugi su gledatelji “navalili” sa pitanjima - koja su postajala sve zanimljivija.

Htio bih prokomentirati pitanja koje sam postavio Dr Pašaliću, a nisam siguran da li je u cijelosti išlo u eter.
Prvo pitanje (na koje nisam dobio odgovor) je pitanje da li Jedino Hrvatska prihvaća kao alternativu ulaska u EU ulazak u EEP (Europski Ekonomski Prostor).

U dokumentu „Ekonomska i fiskalna politika od 2008. do 2010" Vlada je najavila postupno smanjivanje deficita opće države od 2,6% BDP-a u ovoj na 0,5% BDP-a u 2010. godini.
Najmanje će rasti rashodi za zdravstvo – iduće godine samo 64 milijuna kuna više nego ove, 2009 oko 1,2 mlrd kuna, a 20010 svega 800 milijuna kuna. Kako unatoč najavama nije došlo do reforme zdravstva, za očekivati je da će se dugovi zdravstva i idućih godina gomilati.
Veliki rast rashoda u ovoj godini od čak 14% posljedica je zdravstvenih dugova i ovrha zaposlenih, pa Vlada očekuje da će sljedeće godine rasti 3,8% a onda po 6,4% godišnje do 2010. (1)

Na temu troškova eventualnog ulaska u EU, evo još malo podataka:

- Hrvatska će za čuvanje vanjske granice Unije dati 2 milijarde kuna

- EIZ: Studija o očekivanim ekonomskim učincima priključenja EU

Osobito su sa troškovne strane zanimljivi ovi detalji:

Zaštita okoliša i zdravlja bi trebalo biti područje s vjerojatno najvišim financijskim troškovima. Tako se očekuje da bi se samo u zaštitu voda trebalo uložiti gotovo 10 milijardi kuna, u gospodarenje otpadom oko 5,8 milijardi kuna, a vodno gospodarstvo više od 24 milijarde kuna.

U medijima se u zadnje vrijeme vrte reklame za besplatne telefone o "istini o EU". Kao, nazovete i oni vam objasne što stvarno znači pristup Hrvatske. U reklami se usput vrte slike kumica s placa, fotografije sira i slično.

To naravno da ulijeva povjerenje. Nazovi besplatni broj, i doznati ćeš sve o orbiteku, debilatoru (ups, to je Nov@ trademark iz emisije Bumerang) kao i o vrećama koje "stvaraju prostor" (jeste li znali da vaš stan može vrijediti i do 2000 eura po kvadratu? Ne kupujte novi i veći stan, prostor će vam napraviti naše vakum-vreće) i naravno, što je to EU.

Kako nam planiraju, ništa od mosta, možda budemo doznali i zašto.

HTV, 1. program, Nedeljom u 2, 3. lipanj 2007: gost emisije Zoran Milanović - SDP.

Ovaj nastup je zanimljiv iz više razloga - jedan javnosti relativno nepoznat političar postao je predsjednik jedne od značajnijih hrvatskih stranaka. U emisiji je prilično otvoreno govorio o svojem svjetonazoru (kršten i katolik, no nevjernik) te kako bi bio sretan - da ima manje vjeronauka. Po njegovom mišljenju, jedan sat tjedno - vikendom, bio bi dosta da dijete spozna dovoljno o "kršćanskoj civilizaciji, pa zašto ne - i o katoličkoj" ali eto, to je njegovom djetetu "nedostupno ako ne ide na vjeronauk u školi". Razgovor o djeci se nastavio na temu o sportu - "Dinamo - trebali bi financirati samo omladinski postav, moj sin ide na to i vidim da je to jako dobro, ali profesionalni sastav ne bi trebali financirati" a na provokaciju tipa "ljude bi bili nesretni da nema Dinama" izjavio je nešto u stilu "ljudi su nesretni kad nemaju posla, ... "

Jedna zanimljiva prezentacija: zdravstvo.sdp.hr na lijep i pregledan način prikazana je “dijagnostika” stanja zdravstva i predstavljeni su programi reforme koje je pokrenula sadašnja vlada.

Dijagnoza - dobra. Lijek - ne zna se. Problem je što govore o “privatizaciji zdravstva” i “samozaokupljenosti” liječnika koji se bore - za vlastito preživljavanje. Koliko biološki (zadnje dvije vlade uredno podcjenjuju liječnički stalež i daju mizerne plaće u javnom zdravstvu, a to tu pokazali svojim “rješenjem” liječničkih štrajkova) toliko i stručno (sve veći manjak specijalista, edukacija u rukama “big pharma” lobija).

Ako nije objavljeno u novinama, nije se ni desilo, česta je sintagma novinarstva. Gledao sam nakon duže vremena našu dalekovidnicu. Hrvatskom danas, doslovno, vladaju novinari. Premijer je vodio press agenciju, zamjenica vlade - TV novinarka. I gradonačelnik se, po nekim pričama, u vremenu nakon žbukanja fasada bavio “kancelarijskim poslom” - lokalnim novinama.

Mediji su način zaborava - i sredstvo poluinformacija.

Danas vjerojatno svatko zna tko je predsjednik Sjedinjenih Država. Osim nekih amerikanaca, naravno. Vrlo je vjerojatno da znate tko je predsjednik Rusije, ali i Venecuele i Irana. No manje je vjerojatno da bi znali tko su predsjednici - Brazila, Pakistana ili Kine.

Jedna elementarna nepismenost događa se i stvara na razinama određenih osobnosti, kasnije se reflektira na raznim razinama. Svaki čovjek nosi sa sobom svoje traume koje potiskuje.
Osjećaj veće važnosti potpomognut pozicijom moći, svijest koja je još duboko pod traumama socijalizma i komunizma, plus dodatak rata, nezrelost demokracije, politička, javna nepismenost, razdvajanje politike i morala, iako je otac demokracije prije dvije i pol tisuće godina kazao da je to jedan te isti pojam, i ako nema ovog drugoga (morala) demokracija postaje vrlo loš oblik ljudske i pravne vladavine. Sve to opet ima svoju cijenu koja je opet svima jasna.

Slušam vrle predstavnike koji su delegirani da vladaju - i čujem da nam se sprema novi princip. Naime, ukoliko na anketama narod u 29% kaže "Da" a ostatak "Ne" ili "baš me briga" - nemojte pitati narod.

Postoji neka tema - o "udruživanju" u neke vojne saveze. Nešto tipa - Nas i Amerikeneca trista miljuna". E narod to ne želi - kažu ankete. No socijaldemokratsko - pučka koalicija (SDP-HDZ Unionisti) sada polaze sa novim tezama, koje ja isčitavam ovako: "Ukoliko bi narod glasao protiv naših ciljeva na referendumu - referenduma neće biti".
Nešto u tom stilu.
Politika poprima nove dimenzije. Građanske stranke koje čine možda 90% parlamenta u bitnim pitanjima zastupaju interes najviše 30-40% građana. Jer bitno pitanje je svakako kakvu mi to državu, odnosno da li uopće državu želimo?

Hrvatskom kruži novi bauk - bauk Pollitike...
Web (2.0 naravno) koji je nedavno pokrenut među skupinom entuzijasta (znanih kao A-blogeri) pobudio je do sada zanimljivu količinu interesa.
Uobičajena skupina piskarala (u koju se ubraja i moja malenkost) počela se nadmudrivati o onome, što inaće osim nogometa, vole svi penzioneri u lokalnim birtijama kao i svi propaliteti u državnim službama (zaposleni po babu i stričevima) - raspredati i pljuvati po politici. Ili o temama gdje će ići novi selski put (ne bu prek moje njive) ili gdje će ići novi Autoput (je da to ide prek moje njive, pa buju mi masno platili).

Doći u veliku zagrebačku bolnicu i parkirati se je velika muka. Obično vas zaustave "na rampi" i upute da se "prošećete malo" sa svojim limenim ljubimcom i parkirate ga "malo dalje niz ulicu". Postoje bolnička parkirališta, ali su uvijek zauzeta (pa moraju negdje doktori parkirati) te je sve to nekakva povuci - potegni situacija.
U svom iskrenom postu, Davorko Vidović, koji nije bahat već se sam brine o svom zdravlju (a ne voze ga sa crveno - plavim svjetlima) sa svima nama je podijelio svoju stvarnu muku na svom blogu. Čovjek porastao u mojim očima!

Krećemo u predizborno vrijeme. Sa revolucionarnim idejama o tome kako bi buduće društvo trebalo izgledati... recimo ovako:

1. Zdravlje za sve...
2. Mirovine za sve...
3. Povoljni stanovi za sve...

I konačno, valjda pučka kuhinja za sve. Ovo posljednje naravno da nije u predizbornim angažmanima, ali zašto pobogu nijedna stranka ne krene sa slogonom:
"Ako mi dobijemo izbore, sve vas čeka pučka kuhinja! I to svaki dan! Topli obrok jednom na dan za sve!"
Najnovija genijalnost dolazi nam servirana kroz medije. Pogledajmo Novi Nacional (10.10.2006):

NOebiUS Manifesto - Preambula

Da bi sebe odredio kao zoon politikon, dakle politično biće, potrebno je definirati osnovne pozicije od kojih krećem. S jedne strane, na moju misao u velikoj je mjeri utjecao Marko Aurelije, stoik, državnik i posljednji od pet velikih Careva, ali i prvi poznati ovisnik o opijumu. Svakako da je moja misao stoička, ali istovremeno, kako su mi to tumačili moji srednjoškolski Učitelji, i sofistička. No moj interes za pravo (ne pravdu) je svakako izašao iz razumjevanja sofizma, stoga sam u svojoj šesnaestoj godini primjedbu da sam sofist - shvatio kao kompliment, iako je bila izrečena kao uvreda.

Današnja "novost" je da je za još mjesec dana odgođena reforma zdravstva - uvođenje A i B liste HZZO. Objašnjenja su relativno uobičajena u tisku - "potrebno je provesti pripreme" i slično. Ovaj, relativno dalekosežan pokušaj već je dobio odgovor farmaceutskih kuća - najavljuju tako pojedine kompanije da će "refundirati" cijenu po kutiji.
Zašto refundirati, a ne smanjiti? Pa zato, što bi smanjivanje cijene za naše tržište rezultiralo sa potrebom "korekcije" na drugim tržištima u regiji.
U biti, ovo govori da je ova lijepa "novost" sa A i B listom dovela do toga da su neke kompanije vrlo blizu tržišne borbe - putem dampinga.