Oni malobrojni stalni čitatelji mog bloga i oni nešto brojniji čitatelji pollitike.com možda će se sjetiti da sam u ožujku prošle godine otkrio smiješan i rogobatan hrvatski prijevod Deklaracije o ljudskim pravima na web stranicama UN-ove Visoke komisije za ljudska prava.
Dijelove prijevoda tom sam prilikom i citirao:
"Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izraćavanja; ovo pravo ukljućuje slobodu mišljenja, bez tućeg miješanja, a isto tako i traćenje, primanje i priopćavanje obavijesti i ideja bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice."
Onda sam malo pisao komisji pa malo našem ministarstvu vanjskih poslova.
Pa sam čak i mjesec dana kasnije dobio odgovor iz Ministarstva gdje su rekli da će se pobrinuti da se to ispravi.
Ja sam u ovih proteklih godinu dana par puta bio na stranicama visoke komisije, pa ništa.
Pisao sam neki dan o onim "zanimljivo" parkiranim vozilima na mjestima za vozače sa invaliditetom.
Ima na stranicama Hrvatskog saveza Udruga Tjelesnih Invalida jedan zanimljiv primjerak budale u srebrnoj KII.
Sjećate se onog magarca koji je svoje mega vozilo uspio parkirati preko čak TRI takva parkirna mjesta?
Postavlja se pitanje što bi čovjek trebao učiniti kad vidi da netko tako ostavlja auto?
Pokušala mi Trill još lani ostaviti u komentaru link na zanimljivi članak.
Pa kad joj baš nije uspjelo - poslala mi mailom.
A ja pogledao i našao materijala za pet-šest postova.
No, kako znam da moja lamentiranja nitko živ ne bi više dolazio čitati, podrezao sam si krila pa ću pokušati sve to sažeti u jedan post.
Ali malo duži. :-)
Svojedobno sam na svom blogu pisao o tome kako djus ratuje sa velikogoričkim komunalcima da se uvede pauk u Veliku Goricu koji bi odvozio automobile nepropisno parkirane na mjesto za invalide.
Svi znamo da su invalidska mjesta tako lijepo smještena blizu ulaza u ustanove koje posjećujemo, i često stoje neiskorištena.
I do bijesa, neće valjda baš sada naići netko sa tom naljepnicom tko bi imao pravo na to mjesto ...
A još je manje vjerovatno da će naići recimo - policajac.
"Pezzo di merda! Traditore! Cornuto!" - tako je vikao zapjenjeni senator Tommaso Barbato jučer u talijanskom parlamentu.
Urlao je dok su ga neki njegovi pribraniji kolege pokušavali natjerati da ušuti, ili da se barem ne uspije probiti do senatora Nuccia Cusumana - čovjeka koji je trenutak prije izgovorio kako podržava vladu Romana Prodija.
Mrvicu o privatnosti
Prošli sam mjesec pregledavao svoj Google News i medju vijestima iz Hrvatske naletim na jednu objavljenu na sranicama javno.hr o zagrebačkoj modnoj vojsci. Ne znam točno što me spopalo da idem otvoriti taj link, ali valjda sam pomislio da se radi o nekakvim manekenkama koje su proparadirale gradom najavljujući Zagrebački tjedan mode ili neku sličnu manifestaciju.
Kad tamo, par rečenica o tome kako su Zagreb downtowners i ove subote osvanuli na špici.
I u dnu, linkovi na dvije fotogalerije.
""
Dobio sam pretprošli tjedan jedan e-mail sa linkom na ovu peticiju.
Obično ne prosljeđujem te mailove i ne gnjavim ljude s time, uglavnom zato što mi se internetske peticije čine prilično neozbiljan način izražavanja svoje političke volje.
Peticija na internetu se može previše lako izmanipulirati da bi bila vjerodostojna, a i svi znamo koliko je opasno ostavljati previše osobnih podataka posvuda po netu.
No, ova je peticija malo drugačija.
Iza nje, u prvom redu ne stoji nepoznat netko sa nickom Johnzy12345 na nekom bezveznom sajtu. Peticija je kod HAK-a pa to valjda ipak daje neku ozbiljnost.
Drugo, ne morate ostaviti MBG, pa možete ograničiti izloženost vaših osobnih podataka.
A o čemu se radi?
Radi se o peticiji Udruge obitelji osoba stradalih u prometu koja je nedavno osnovana u Puli i ovim putem poziva građane na potpisivanje peticije za maksimalno pooštrenje kazni vozačima koji rade teške prekršaje.
Kad sam jučer pisao post potkrala mi se jedna pogreška.
Pisao sam o tome kako nije toliko važno tko će biti mandatar vlade. Pisao sam kako promjene ionako neće donijeti oni nego mi. Pisao sam kako se mi moramo izboriti za funkcioniranje države jer niti jedan mandatar to neće donijeti sam od sebe. I sve tako nešto. Bilo mi dodijalo sve to sa izborima.
A sad gledam taj tekst i ne mogu vjerovati kako sam vidovit bio.
Sad mi to već ozbiljno ide na živce ...
Dajte dosta više s tim izborima.
Kužim ja da svatko od nas ima svoje mišljenje, ali nije kugla stala ako su se nama dogodili izbori.
Najprije su svi blogeri koje pratim na neki način popratili kampanju. Ili komentarima vijesti, ili parafraziranjem predizbornih plakata ili vlastitim uratcima na tu temu. Do bijesa čak sam i kod Blogowskog naišao na Mrakov film - a on bar nije direktno zainetersiran za izbore u RH (Blogowski - ne Mrak)
Ovim postom odrađujem tri teme o kojima se puno piše, a ja dosad nisam i neću ni ubuduće.
Sad moram jer bih inače progovorio na lakat.
U sklopu ovogodišnje akcije Fairtrade u Hrvata 2007 koju samostalno provodim uspješno izbjegavajući svaki javni interes - poželio sam saznati što o problemu Poštene trgovine misle hrvatske parlamentarne stranke i njihovi eksponirani predstavnici .
Kratki tečaj FairTradea:
Kava koju ste upravo popili ili čokolada koju ste jučer kupili svojem djetetu potječe od sirovine koju u nekim dalekim zemljama za koje ste možda jednom čuli - beru DJECA. Na žalost, nerijetko ta djeca ROBUJU.
Drugim riječima, farmer koji uzgaja kavu, čaj, šećernu trsku, banane ili kakaovac prisiljen je koristiti dječji rad, izrabljivati nerijetko i sebe i svoju obitelj jer veliki igrači na svjetskom tržištu njegov proizvod kupuju enormno jeftino, a vama ga prodaju uz ogorman profit. Kad iduci put naručite kavu sjetite se da su vam je ubrala, osušila i u vreće spakovala djeca od 11 godina koja nikad neće ići u školu i koja neće doživjeti svoje četrdesete. Kad vam se nepcem slijedeći put razlije ona poznata meka slatkoća čokolade - probajte zaboraviti da dijete koje je obradilo kakaovac u njoj ima 12 godina, ožiljke od baratanja mačetom ili premlaćivanja i da nikada u životu nije probalo čokoladu. I neće.
