Tagovi

Novi društveni ugovor umjesto nove tehnike vladanja

Slušajući danas dvojicu lidera opozicijskih stranaka koje kroz koaliciju namjeravaju osvojiti izbore i upravljati javnim poslovima u sljedećem mandatu, ne mogu se oteti dojmu da od promjene pristupa politici ni ovaj put neće biti ništa. Jasno mi je da se njih dvojica ne bave studiranjem političkih sustava, a još manje ih zanimaju spoznaje srodnih znanstvenih disciplina. Osim toga, zemlja se nalazi u teškim problemima koji se moraju nekako početi rješavati i svako skretanje s tih gorućih pitanja na nekakve "apstraktne" diskusije o stanju demokracije, dočekalo bi se na nož. Ali ipak očekivala sam makar minimalni osvrt na krizu legitimiteta političkih stranka (preko 70 posto građanki i građana im ne vjeruje) i problema koji su s tim povezani - erozija političke kulture, apolitičnost i društvena apatija, nevjerodostojnost medija, demokratski deficiti u svim fazama političkog odlučivanja itd.

Tko je bio nasilan ili o iskrivljenoj slici

Ovi naši prosvjednici i prosvjednice su "nasilni" jednako kao i prosvjednici i prosvjednice na Tahrir trgu, kad su se našli oči u oči s Mubarakovim pristalicama i plaćenicima. Očito je da se vladavina HDZa vidi i doživljava kao tiranija nad većinom naroda, političkim sustavom i društvom u cjelini. Kao i sve tiranijske vlasti, HDZ prezire narod i neće dobrovoljno odstupiti. U trenutku kad su zloupotrijebili javne ovlasti policije u svoje privatne svrhe, reći za hadezeovce da su bili "nemoćni", je iskrivljavanje istine.

WikiLeaks i "?arobnjak iz Oza"

Otkad je web 2.0 svakom/svakoj gra?aninu/gra?anki svijeta (uz uvjet dostupnosti interneta kao informacijsko-komunikacijske tehnologije) omogu?io otvorenu i javnu komunikaciju na bazi slobode i jednakosti u izražavanju mišljenja, bilo je samo pitanje vremena kad ?e se okoštali oblici komunikativne prakse (uklju?uju?i i medije na kojima je ona po?ivala) pokazati neadekvatnima za novonastaju?e društvene odnose i širenje prostora slobode javnog djelovanja. Za cijelo to vrijeme vodila se diskusija izme?u dva tabora: jedni su smatrali da internet sam po sebi ne nosi nikakvu dodanu demokratsku vrijednost, a drugi da se radi o tehnologiji s intrinzi?nim demokratskim potencijalom. I koliko god da su se pobornici/e ovog drugog stava trudili/trudile dokazivati tezu o direktnoj vezi interenta i demokratizacije društva, zbilja globalnih i globaliziraju?ih ekonomskih i politi?kih kretanja hladno ih je opovrgavala.

Najzna?ajnije priznanje e-demokraciji ide u ruke.......pollitika.com

Danas smo neki/neke od nas saznali/e da je pollitika.com dobila svjetski prestižnu nagradu organizacije World e-Democracy Forum za "predanost utjecanju na punozna?nu politi?ku promjenu kroz primjenu Interneta i novih tehnologija". Ovaj fantasti?ni uspjeh pollitika.com zaslužuje da se Marku Rakaru - njezinu kreatoru i pokreta?u - upute najsrda?nije ?estitke i pohvale. Evo što je povodom dodjeljivanja nagrade izjavio @mrak:

"Ono što je bitno re?i, a što ne piše u šturom tekstu na webu je da je neposredni povod za nagradu u stvari popis bira?a i cijela strka koju smo oko toga stvorili. Tužno je da je taj projekt prepoznat izvan granica Hrvatske dok se kod nas o tome puno govorilo ali jako malo napravilo.

ap za gradona?elnika - ispit zrelosti internet demokracije u Hrvatskoj

Ne mogu vjerovati da sam se na pollitika.com registrirala tjedan dana prije ap-a :-) Naime, autor ?ije sam tekstove i komentare prve zapazila bio je upravo ap! Ne samo da sam se znala do suza nasmijati stilsko-izražajnim bravurama, nego sam odmah zapazila da se radi o ?ovjeku i gra?aninu s osebujnim razumijevanjem politi?kog zemljopisa ovih naših prostora. Povezavši to s ?injenicom da je apova profesija najuže povezana s prostorom (gra?evinarstvo, arhitektura, urbanizam), bilo mi je jasno da njegovi napisi nude komplementarno (u odnosu na moj društveno-humanisti?ki background) vi?enje zbilje, bez kojeg ono sociologijsko i politologijsko ne bi bilo dostatno. Druga nezaobilazna dimenzija je njegovo poznavanje podzemnog, oku prolaznika nevidljivog i zakulisnog dijela klju?nih društvenih procesa, koje je stekao obavljaju?i, kako on sam kaže, iznimno složene poslove iz podru?ja gradnje, prostora i infrastrukture.

Politi?ka primjena interneta - rasponi, razlike i potencijali

U organizaciji Instituta za elektroni?ko poslovanje održala se 12. velja?e konferencija PRimjena.com - Internet i politi?ki marketing. Ne znam da li je ve? bilo sli?nih skupova u Hrvatskoj, ali meni je bilo prvi put (još jednom se zahvaljujem Davoru Mari?i?u i Kreši Macanu što su mi to omogu?ili) da sam na jednom mjestu slušala toliko zanimljivih ljudi koji se u razli?itim podru?jima djelovanja koriste internetom i pritom na razli?ite na?ine reflektiraju utjecaj interneta na njihova profesionalna bavljenja i u?inak koji korištenje(m) interneta proizvodi(e) na okolinu i društvo op?enito.

Kako i sam naziv konferencije sugerira, u središtu je bila politika i marketinška industrija koja ju prati. Najve?om kvalitetom konferencije smatram izbor predava?a (Boris Ljubi?i?, Krešimir Macan, Marko Rakar, Vuk ?osi? i Jaka Levstek iz Slovenije, dr. Miroslav Tu?man, Domagoj Bebi?, Robert Gelo) ?ija izlaganja su pružila odli?an pregled stupnja i raspona korištenja interneta u politi?kom marketingu, kao i razli?ite pristupe odnosu politike i interneta.

Internet - prona?ena metautopija politi?kog

Kakvi mediji takva javnost, kakva javnost takva politika

Kad se u radijski program kojeg vodi novinarka Marija Gerbec Njavro javi slušatelj/slušateljica i pokuša kriti?ki govoriti o bilo kojoj javnoj osobi, novinarka ga/ju prekine ovim rije?ima: moram vas prekinuti jer taj i taj nije ovdje da bi odgovorio na vašu kritiku ili se obranio od vaših uvreda ili objeda. Tako po?inje i završava sloboda govora na radiju. Na javnoj televiziji je situacija malo druga?ija. S jedne strane imamo redovnu pojavu ograni?enog broja uvijek istih glava koje govore, a s druge strane imamo neformalni obi?aj da se za pojavljivanje pla?a odre?enim iznosom kuna ili usluga. Postoji velika sli?nost izme?u javne televizije i privatnih novina u kojima se tako?er pojavljuju uvijek isti opinion makers (vrlo ?esto iste one govore?e glave s javne televizije) ili se prostor za ob(po)javljivanje pla?a po nekoj bog-te-pita-kakvoj tarifi. Sve to govori u prilog zaklju?ku da javni prostor operira na principu numerus clausus, a da se svako dodatno mjesto u njemu mora i dodatno platiti. Treba napomenuti da je u javnosti koja operira na principu ograni?enog broja mjesta za sudjelovanje ukalkulirana i odre?ena doza kriti?kog govora, ali je ona strogo kontrolirana radi stvaranja privida otvorenosti uz istovremeno održavanje statusa quo odnosa mo?i u društvu. Sloboda govora se tako iz univerzalnog i neotu?ivog gra?anskog prava pretvara u privilegiju bogatih i utjecajnih tj. jakih. Rezultat svega je da jaki i utjecajni igra?i putem mjesta koje su si na ovaj ili onaj na?in rezervirali u javnosti (onom njezinom dijelu koje pokrivaju klasi?ni mediji) postaju još ja?i i još utjecajniji, a oni koji to mjesto nemaju ostaju nevidljivi i bez glasa.

Gra?anska (ne)lojalnost

lojalan,-lna,-lno franc. (loyal - ?estit, ?astan, zakonski) koji se pokorava zakonima; koji ispunjava obveze; vjeran; iskren, pošten, odan; izv. lojalnost, -osti, - odanost, vjernost, (politi?ko) poštenje (Krleža).

Bratoljub Klai?, Rje?nik stranih rije?i, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1988.

Pojam lojalnost je svoju prvu upotrebu o?ito imao u sferi prava, odnosno, u sferi ugovornih odnosa, a kako su pravo i politika usko povezani društveni pod-sistemi, korištenje tog pojma udoma?ilo se i u govoru o politi?kom. Štoviše, danas je prvobitna upotreba gotovo iš?ezla iz govorne prakse (barem tamo gdje je lojalnost tu?a rije?), a kad se kaže lojalnost, u pravilu se misli na politi?ku lojalnost, specifi?no na partijsku lojalnost. To je i logi?no, budu?i da su partije temeljne društvene organizacije politi?kog sistema predstavni?ke demokracije. Predstavni?ka demokracija organizirana kroz politi?ke partije operira pak u binarnom kodu izabrani/neizabrani. U tom kontekstu lojalnost prvenstveno zna?i odanost partijskoj ideologiji/programu i, ne manje važno, izabranim partijskim liderima/lidericama. U zatvorenim hijerarhijskim organizacijama kao što su stranke, lojalnost ?lanova/?lanica je nužna pretpostavka funkcioniranja s ciljem da se bude izabran odnosno da se do?e na vlast. Totalna lojalnost je duboko ukorijenjeno obilježje odnosa u svim zatvorenim organizacijama, ali u praksi se ?esto i ne radi o lojalnosti, nego o pukoj poslušnosti (ili vjernosti lišenoj sadržaja). Dok god funkcionira (ostvaruje svoje ciljeve), zatvorena organizacija nije zainteresirana razlikovati lojalnost od poslušnosti. Op?enito se može re?i da ?e lojalnost to više kliziti prema poslušnosti što je organizacija zatvorenija, ?vrš?e hijerarhijski strukturirana, a ?lanstvo u njoj ili nedobrovoljno ili teško raskidivo.

Pronalaženje politike

Umjesto prologa:

Nakon više od godinu dana komentiranja na pollitika.com, osjetila sam potrebu da vam se obratim (a za to sam dobila i dodatni poticaj od nekih članova:-). Nick nemesis, pod kojim objavljujem ovaj post, a koji sam odabrala da bude oznaka mog prvog identiteta na pollitika.com, jedan rječnik radikalnog feminizma definira kao "vrlinu Onih-koje-Vide da s očiju zatočene Pravde skidaju povez" (u slobodnom prijevodu: pravednica).

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci