Danas smo neki/neke od nas saznali/e da je pollitika.com dobila svjetski prestižnu nagradu organizacije World e-Democracy Forum za "predanost utjecanju na punoznačnu političku promjenu kroz primjenu Interneta i novih tehnologija". Ovaj fantastični uspjeh pollitika.com zaslužuje da se Marku Rakaru - njezinu kreatoru i pokretaču - upute najsrdačnije čestitke i pohvale. Evo što je povodom dodjeljivanja nagrade izjavio @mrak:
"Ono što je bitno reći, a što ne piše u šturom tekstu na webu je da je neposredni povod za nagradu u stvari popis birača i cijela strka koju smo oko toga stvorili. Tužno je da je taj projekt prepoznat izvan granica Hrvatske dok se kod nas o tome puno govorilo ali jako malo napravilo.
Ne mogu vjerovati da sam se na pollitika.com registrirala tjedan dana prije ap-a :-) Naime, autor čije sam tekstove i komentare prve zapazila bio je upravo ap! Ne samo da sam se znala do suza nasmijati stilsko-izražajnim bravurama, nego sam odmah zapazila da se radi o čovjeku i građaninu s osebujnim razumijevanjem političkog zemljopisa ovih naših prostora. Povezavši to s činjenicom da je apova profesija najuže povezana s prostorom (građevinarstvo, arhitektura, urbanizam), bilo mi je jasno da njegovi napisi nude komplementarno (u odnosu na moj društveno-humanistički background) viđenje zbilje, bez kojeg ono sociologijsko i politologijsko ne bi bilo dostatno. Druga nezaobilazna dimenzija je njegovo poznavanje podzemnog, oku prolaznika nevidljivog i zakulisnog dijela ključnih društvenih procesa, koje je stekao obavljajući, kako on sam kaže, iznimno složene poslove iz područja gradnje, prostora i infrastrukture.
U organizaciji Instituta za elektroničko poslovanje održala se 12. veljače konferencija PRimjena.com - Internet i politički marketing. Ne znam da li je već bilo sličnih skupova u Hrvatskoj, ali meni je bilo prvi put (još jednom se zahvaljujem Davoru Maričiću i Kreši Macanu što su mi to omogućili) da sam na jednom mjestu slušala toliko zanimljivih ljudi koji se u različitim područjima djelovanja koriste internetom i pritom na različite načine reflektiraju utjecaj interneta na njihova profesionalna bavljenja i učinak koji korištenje(m) interneta proizvodi(e) na okolinu i društvo općenito.
Kako i sam naziv konferencije sugerira, u središtu je bila politika i marketinška industrija koja ju prati. Najvećom kvalitetom konferencije smatram izbor predavača (Boris Ljubičić, Krešimir Macan, Marko Rakar, Vuk Ćosić i Jaka Levstek iz Slovenije, dr. Miroslav Tuđman, Domagoj Bebić, Robert Gelo) čija izlaganja su pružila odličan pregled stupnja i raspona korištenja interneta u političkom marketingu, kao i različite pristupe odnosu politike i interneta.
Kakvi mediji takva javnost, kakva javnost takva politika
Kad se u radijski program kojeg vodi novinarka Marija Gerbec Njavro javi slušatelj/slušateljica i pokuša kritički govoriti o bilo kojoj javnoj osobi, novinarka ga/ju prekine ovim riječima: moram vas prekinuti jer taj i taj nije ovdje da bi odgovorio na vašu kritiku ili se obranio od vaših uvreda ili objeda. Tako počinje i završava sloboda govora na radiju. Na javnoj televiziji je situacija malo drugačija. S jedne strane imamo redovnu pojavu ograničenog broja uvijek istih glava koje govore, a s druge strane imamo neformalni običaj da se za pojavljivanje plaća određenim iznosom kuna ili usluga. Postoji velika sličnost između javne televizije i privatnih novina u kojima se također pojavljuju uvijek isti opinion makers (vrlo često iste one govoreće glave s javne televizije) ili se prostor za ob(po)javljivanje plaća po nekoj bog-te-pita-kakvoj tarifi. Sve to govori u prilog zaključku da javni prostor operira na principu numerus clausus, a da se svako dodatno mjesto u njemu mora i dodatno platiti. Treba napomenuti da je u javnosti koja operira na principu ograničenog broja mjesta za sudjelovanje ukalkulirana i određena doza kritičkog govora, ali je ona strogo kontrolirana radi stvaranja privida otvorenosti uz istovremeno održavanje statusa quo odnosa moći u društvu. Sloboda govora se tako iz univerzalnog i neotuđivog građanskog prava pretvara u privilegiju bogatih i utjecajnih tj. jakih. Rezultat svega je da jaki i utjecajni igrači putem mjesta koje su si na ovaj ili onaj način rezervirali u javnosti (onom njezinom dijelu koje pokrivaju klasični mediji) postaju još jači i još utjecajniji, a oni koji to mjesto nemaju ostaju nevidljivi i bez glasa.
lojalan,-lna,-lno franc. (loyal - čestit, častan, zakonski) koji se pokorava zakonima; koji ispunjava obveze; vjeran; iskren, pošten, odan; izv. lojalnost, -osti, - odanost, vjernost, (političko) poštenje (Krleža).
Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1988.
Pojam lojalnost je svoju prvu upotrebu očito imao u sferi prava, odnosno, u sferi ugovornih odnosa, a kako su pravo i politika usko povezani društveni pod-sistemi, korištenje tog pojma udomaćilo se i u govoru o političkom. Štoviše, danas je prvobitna upotreba gotovo iščezla iz govorne prakse (barem tamo gdje je lojalnost tuđa riječ), a kad se kaže lojalnost, u pravilu se misli na političku lojalnost, specifično na partijsku lojalnost. To je i logično, budući da su partije temeljne društvene organizacije političkog sistema predstavničke demokracije. Predstavnička demokracija organizirana kroz političke partije operira pak u binarnom kodu izabrani/neizabrani. U tom kontekstu lojalnost prvenstveno znači odanost partijskoj ideologiji/programu i, ne manje važno, izabranim partijskim liderima/lidericama. U zatvorenim hijerarhijskim organizacijama kao što su stranke, lojalnost članova/članica je nužna pretpostavka funkcioniranja s ciljem da se bude izabran odnosno da se dođe na vlast. Totalna lojalnost je duboko ukorijenjeno obilježje odnosa u svim zatvorenim organizacijama, ali u praksi se često i ne radi o lojalnosti, nego o pukoj poslušnosti (ili vjernosti lišenoj sadržaja). Dok god funkcionira (ostvaruje svoje ciljeve), zatvorena organizacija nije zainteresirana razlikovati lojalnost od poslušnosti. Općenito se može reći da će lojalnost to više kliziti prema poslušnosti što je organizacija zatvorenija, čvršće hijerarhijski strukturirana, a članstvo u njoj ili nedobrovoljno ili teško raskidivo.
Umjesto prologa:
Nakon više od godinu dana komentiranja na pollitika.com, osjetila sam potrebu da vam se obratim (a za to sam dobila i dodatni poticaj od nekih članova:-). Nick nemesis, pod kojim objavljujem ovaj post, a koji sam odabrala da bude oznaka mog prvog identiteta na pollitika.com, jedan rječnik radikalnog feminizma definira kao "vrlinu Onih-koje-Vide da s očiju zatočene Pravde skidaju povez" (u slobodnom prijevodu: pravednica).
Neovisni, ali ne i neutralni