pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kada nam svake četiri godine obećaju nova radna mjesta, novu gospodarsku politiku, reformu školstva koja bi trebala i u stvarnosti profunkcionirati te nam izlože niz strategija za napredak naše male zemlje, gledamo na to kao puka obećanja i neostvarive vizije koje su tu samo da nam budu ispričane, a ne i da u stvarnosti ožive. No, ipak, dođe i taj dan, pa se za nekog opredjelimo, nekom damo povjerenje na izborima. Veliki dio planova ne bude ostvaren, ali nešto se ipak pokrene, neki se ciljevi ispune.
Sada zamislite, da ih promjenom Ustava primoramo da brinu o nama, ne samo u izbornoj godini, već i tijekom cijelog ''međuperioda''. Zato bih ja promjenila 72. članak Ustava RH. Izbori bi bili svake dvije godine! Prve bi godine ostvarivali svoja obećanja, a u drugoj bi već razmišljali kako učiniti još više, i postići još veći napredak. Bio bi do brz tempo, baš kakav Europa od nas očekuje. Tako dođete do zaključka da se ne bi svake 4 godine jedva nešto napravilo, nego svake dvije, a to se, jednostavnom matematikom izračunato, čini ipak kao veći napredak. Jedini problem bi bio što ne bismo imali ustav kakav Europa od nas očekuje. No šalu na stranu.