Nas je građane silno obradovala vijest hrvatskih reformatora i pregovarača da su urodili plodom ogromni napori i postignuća na planu ostvarenja svih reformi i ispunjenja svih propisanih mjerila, u skladu s očekivanom dinamikom pregovaračkog procesa i naših napora u približavanju euro-atlantskim integracijama, te u skladu s vjekovnim težnjama našeg naroda. Dakle narod je razgaljen činjenicom da je glavni pregovarač objavio kako će zemlja ući u EU do 2514 godine, što je još svega 506 godina, ali mi nismo nimalo obeshrabreni i to ćemo vrijeme mudro iskoristiti za dovršetak svih preostalih reformi, a najviše dakako očekujemo od reforme pravosuđa, pa predviđamo da ćemo već u prvih 150 godina stati na kraj i tom bolnom čiru našeg društva. Nadalje neizrecivo narodno veselje izaziva i činjenica da će se pitanje korupcije početi ozbiljnije riješavati, iako tom teškom problemu i toj rak rani našeg društva neće biti lako stati na kraj, ali naši nam reformatori obećavaju da će možda i cijelih 506 godina trebati za temeljito iskorjenjivanje te bolesti, ali naš je narod mudar i strpljiv i spreman je platiti i tu cjenu.
Postoje trenuci u povjesti naroda kada je dobivena količina mudrosti i znanja, manja nego što bi bilo potrebno za preovladavanje nagomilanih poteškoća , i vidimo da to nismo u mogućnosti dobiti od uspostavljenih političkih elita i institucija koje kronično boluju od bezidejnosti i manjka inicijative.
Snažno smo opterećeni nekim mitivima, nekim lošim nasljeđem, političim preslojavanjem i previranjima na političkoj sceni, lažnim sukobima i lažnim obećanjima, međusobnim nadmetanjima između političkih suparnika, itd.... Cjela situacija izgleda puno previše frustrirajuća, nikako da zapušu neki povoljniji vjetrovi optimizma i nove nade u bolji život svih naših građana, bolji standardi u javnoj upravi i odgovornije ponašanje svih državnih i lokalnih službenika, nikako da se vrati vjera građana da će doista krenuti na bolje.
Posljednjih se dana i mjeseci , ali i ranije, u javnosti pojavljuju neka riješenja, i ja bih ovdje o nekima malo progovorio.
Radi se o postizanju nacionalnog konsenzusa oko najbitnijih reformi koje naše društvo mora provesti u narednih desetak godina , a nikako da ih kvalitetno započnemo.
Moje je mišljenje da pitanja :
Da li smo znali da smo ovoliko korumpirano društvo, dok nam nisu iz Europe počeli na raznim tezuljama vagati sve oblike, varijante i podvrste korupcije. Tko je mogao i pretpostaviti što sve spada u koruptivno ponašanje, možda i danas mnogi neznaju što sve smatramo korupcijom. Svi samo pričaju o korupciji kao rak rani našeg društva, i kao jednoj od najvećih zapreka za ulazak u EU, a nigdje praktične upute za građane o tumačenju korupcije i ponašanju u slučaju kad se građanin nađe u situaciji koja može završiti koruptivno.
Nema dana da se u političkom životu naše zemlje netko ne bavi tom temom, od najvišeg državnog vodstva pa do običnog građanstva. Nisam siguran da bi se lako složili oko toga do kuda prema dolje ide korupcija, tj. do kojeg iznosa ili do kojeg čina se neko djelo može držati za koruptivno a kada to prestaje i postaje nekakav oblik pažnje, folklora ili obične kurtoazije.
Poštovani g. Milanoviću,
zhtjevam od Vas da po hitnom postupku iz stranke isključite g. Milana Bandića.Vjerujem da to od Vas tražim s punim pravom, jer sam na prošlim parlamentarnim izborima svoj vrijedan glas dao upravo Vašoj listi, i stoga su moja očekivanja okrenuta prema Vama i Vašoj političkoj opciji.
Ovako gledajući, naslov mi izgleda kao nekakvo kinesko jelo,
ili budistička mantra, ali nije.
Prateći zadnjih dvadesetak dana sve što je napisano na politici, cjeli jedan spektar tema, puno njih vrlo kvalitetno obrađenih i s izvrsnim komentarima, uživao sam čitajući mnoge dobre tekstove, istovremeno sam ostajao bez tema za uključivanje u debatu.
Pa kad gledam sve što se u zadnjih mjesec dana i nešto više, od izbora na ovamo događalo u Hrvatskoj, više manje sve je obrađeno u politici, sve je otprilike jasno, danas se je još jedan dio nepoznanica riješio, a sutra će biti i još neke riješene. Sve su te teme bile i problematizirane na politici.
Međutim mene cjelo vrijeme još nešto muči.
Sretan Vam Božić g. Milanoviću,
pretpostavljam da slavite ovaj kršćanski blagdan, iako sam čuo da niste vjernik. Međutim Božić je ionako već postao praznik zapadnog potrošačkog društva i znam da ne griješim ako Vam ga želim čestitati. Da Vam na primjer čestitam Bajram, tada bi vjerojatno pogriješio, iako mnogi građani naše zemlje ovih dana slave i taj veliki muslimanski blagdan.
No dobro, doista Vam iskreno želim prije svega da se dobro odmorite kroz ove blagdane i u krugu svoje obitelji i prijatelja pronađete potreban mir, da bi mogli napraviti mini inventuru ovih posljednjih nekoliko mjeseci. Savjetnici, stranački aparatčiki i nezadovoljnici znaju pokadkad napraviti nesnošljivu buku, u kojoj je nemoguće razabrati glas razuma.
Žao mi je što niste uspjeli u svojem naumu, da formirate vladu zajedno sa srodnim strankama, i sam sam tu ideju podržao na prošlim izborima. Međutim stvari se moraju sagledavati u realitetima i hladne glave, dostojanstveno i mudro izvući zaključke iz takvih okolnosti.
Želim Vam od sveg srca da uspijete sastaviti vladu, za koju ste nedavno dobili mandat od predsjednika Mesića. Iskreno se nadam da ćete pošteno i odgovorno obnašati dužnost koju Vam je narod ove zemlje povjerio. Moram biti iskren i reći Vam da ja nisam djelio isto mišljenje. Nikada mi niste baš bili odveć simpatični i niste me uspjeli uvjeriti u svoje časne namjere niti u svoje sposobnosti da našu zemlju učinite boljom, bogatijom i sretnijom. Doduše nije mi ni prvi puta da sam na gubitničkoj strani( kad bolje razmislim od kada uživam demokratske slobode samo sam jedanputa ubo poziciju).
Nikad mi nije baš sjeo Vaš pomalo bahati stil, i još štošta. Svjestan sam da mnogi u Vas polažu mnoge nade, vjerujem da ste i Vi toga potpuno svjesni, te da ih nećete razočarati.
Nepisani zakon šutnje i opće amnezije vlada u svim našim malim uzmorskim i otočkim gradićima, naročito tamo gdje je HDZ na vlasti već 15-ak godina, a takvih ima. Splela se jedna opasna interesna mreža, i ne možeš joj vidjeti ni početak ni kraj. Svi su se u nešto upleli i makar znaju da to neide na dobro, pacificirani su kao i lažna oporba, a ni ona prava ne može ništa napraviti. Građani zaglupljeni slikom nekakvog trenutnog probitka, gube moć ozbiljnog prosuđivanja i sagledavanja budućnosti.
Kakva sudbina očekuje Kosovo i njegove stanovnike, dali će očekivano proglašenje neovisnosti prouzrokovati nekakvom automatikom i otcjepljenje Republike Srpske. Tko može držati pod kontrolom očekivane nemire i u jednom i u drugom slučaju.
Dali Rusija danas ima snažnije argumente u rukama, nego u vrijeme Miloševića i da li se može aktivno uključiti u ovaj posljednji balkanski rasplet. Nisam baš veliki vanjskopolitički stručnjak, pa bi volio ako ima netko na politici da se uključi i ovu temu kvalitetno obradi.
Ipak staviti ću neka svoja razmišljanja pred vas.
Prvo koliko god mi bili pacifisti i koliko god imali loše mišljenje o NATO-u kao o vojnoj platformi koja štiti interese velikih sila i interese krupnog kapitala u svijetu, nama malima i ne preostaje nažalost ništa drugo
Bio u Zagrebu, malo biznis malo pležr, "egomanija" nisam uspio pogledati, volim kako to radi Nataša Lušetić, slušao na 101 dobar tjedni intervju R. Čačića, oštro, jasno i direktno, naslov iz Jutarnjeg dobro protumačen, nikog ne štedi i on definitivno ima energije, malo sam bio ljut na Zrinku V.M. zbog nekorektnog pitanja u kojem implicira da je 6 milijardi za "selo" 6 miijardi manje za Hrvatsku znanja, ne volim sintagmu koja se u zadnje vrijeme vuče po tzv. urbanim intelektualnim krugovima " zemlja znanja" ili "zemlja seljaka". Može se o tome pričati i puno kompetentnije i nije baš da jedno isključuje drugo, prije bi trebalo isključiti pelješki most i slične utopijske i neprofitabilne projekte. Dolazim iz provincije i zalažem se za pravilno artikuliranje svih prednosti koje u provinciji možemo pronaći , ne bi volio da se to mora braniti od intelektualne elite, jer mislim da bi ona morala prije svega tada brinuti da im(nam) se ne provincijaliziraju gradovi, a toga fala Bogu ne fali. Ne bi više o tome , malo sam umoran, put, bura, otok, na povratku pročitao post Z.Radikalnog i skoro me uzrujao kao i njega, živio Zvone!
Postavimo hipotetsko pitanje, dali je bolje da SDP dobije košaricu od HSS-a ili da sami procjene da je u ovom času nemoguće sastaviti vladu na lijevom centru, odustati od tog nauma i na prijevremenim izborima koji su neizbježni za najdulje dvije godine, honorirati takav potez.
Košaricu će po svoj prilici dobiti, Sanader će uspjeti udovoljiti gotovo svim važnijim zahtjevima HSS-a, Pupovac neće ni skime osim s mandatarom, što držim ispravnim, da kao pripadnici srpske manjine ne dolijevaju ulje na uvijek tinjajuću vatru, priklanjajući se unaprijed lijevima, premda je to njihihova prirodnija pozicija.
Shvaćam da se stradalnici rata jasnije pronalaze uz desne opcije, koje tobože bolje artikuliraju nacionalna pitanja, ali to nije nužno baš tako. Parole i velika galama, umatanje u zastave i podilaženje pojedinim skupinama od trenutka do trenutka, moguće je raskrinkati jedino djelotvornim akcijama, poštenjem i pravednošću. Shvaćam da se krupni kapital bolje sljubljuje s desnim strankama jer tamo ima više onih koji će učiniti "malu uslugu". Korupciji se moramo svi oduprijeti, to je pitanje građanske svijesti, od najnižih državnih službenika pa do šefa države.
Izokrenuto je i iščašeno shvaćanje demokracije u kojem se tolerira ovakvo ponašanje državne administracije kakvo smo mi do sada imali.
Ti bi se privremeni upravitelji nacionalne imovine morali ponešto drugačije ponašati. Bahatosti tu nema mjesta- jer što ih to čini tako bahatim , plaća, moć koju osjećaju, neki novi libido, dodvorništvo kojim su okruženi, kakvi su to ljudi? Kakvi su to naši idoli, kako se oni izražavaju, kakvi su im to cinični osmjesi na ustima i na koji nas to način tretiraju, kao ovce, kao tupoglavu raju?
Što je u stvari prevara? Da li je prevara i nedosljednost to da je novi kandidat za premijera lijevog centra Milanović, i da li je to prevara težine Brodosplita, Kalmetinog pranja love na autocestama, Sanaderovih satova, Verone Žužula i Plive, Rive i huškanja naroda na rušenje vlasti i mekani vojni udar.
U političkom životu treba pregovarati i nije lako biti dosljedan, jer je nemoguće unaprijed sagledati sve okolnosti, ali teško mi neko može reći da je kandidiranje Milanovića nepoštenje, prevara. Vlada lijevog centra želi biti i politički jaka i u njoj moraju učestvovati svi predsjednici koalicijskih stranaka , da se ne ponovi Budišin poučak, prema tome logično je da predsjednik najjače stranke bude premijer, ne znam što više tu dodati, osim da je to novi i logičan trenutak u kojem se prirodno pokušava formirati jedna nova snaga za Hrvatsku.
Kolko je moguće u ovom trenutku iz naših perifernih pozicija proniknuti u stvrno stanje stvari, koliko je zaista i kakvim pritiscima Friščić izvrgnut, dali su tajne službe već izbrifirale Sanadera, ili to čine ionako svakodnevno.
Dakle mislim da je ipak ključno za koga će se Friščić odlučiti, ako ima i manju mrlju iz prošlosti Sanaderovi će ga predatori pojesti i biti će manji od makova zrna.
Sklon sam razmišljati pomalo paranoično da je to jednini razlog zbog kojeg će se Friščić odlučiti za HDZ, a to nećemo nikada saznati, jedino ako se ne odluči suprotno, tada će Sanaderov medijski pool već kroz nekoliko tjedana iskoristiti taj materijal i uputiti pučanstvo u svu kaljužu lika i djela predsjednika HSS-a. A nitko nije bez mrlje, tako da se Friščićeva pozicija koliko god on bila na prvi pogled ugodna i pregovarački snažna , ipak vrlo brzo može okrenuti protiv njega i sunovratiti ga u velike probleme u kojima će se još godinama koprcati.
Neovisni, ali ne i neutralni