Tagovi

Za ideale ginu budale - ali meni su takve budale najdraže i najmilije - to su moji ljudi!

Prvo jedna zamolba članovima Pollitike i anonimnim čitateljima. Ovo nije moj dnevnik, već prenosim dio teksta Tomice Bajsića, objavljenog u Globusu br. 1078, 5. kolovoza 2011. godine. Zbog toga bih vas zamolila da dnevnik ne ocjenjujete, dio teksta prenosim zato što mislim da ga vrijedi pročitati.

Moj je jedino naslov koji sam upotrijebila jer je ganuo jednog od naših članova, koji je i sam bio branitelj.

„Svaka pojedina osoba, kada postane žrtva rata ili bjesomučnih djelovanja koja prate ratna zbivanja, ima jednaka prava kao žrtva, bez obzira na uniformu ili znak pripadnosti nekoj vojsci, pravo na dostojanstvo čojeka stečeno rođenjem, pravo na ime, grob i pravo na istinu o stradavanju. Ako to negiramo možemo postati slični apologetima masovnih fašističkih i komunističkih zločina, koji za svaku žrtvu imaju neko monstruozno objašnjenje zašto je baš ona morala stradati, koja seže čak i do potpune negacije, ili do društveno-državne omerte.

Krik i Bijes

Mene obično apsurdi zaviju u tišinu i gdje drugi postaju rječiti, ja zašutim. Od šoka, nevjerice, od jada. Žvačem tu žuč u tišini, gutam, puštam da me gurkaju i cimaju, sveudilj čekajući da mi pukne pred očima – da shvatim, da me obgrli ta blogotvorna spoznaja istine, da mi možda bude lakše. Onda se (kako to već u stvarnom životu biva) iščekivani trnutak ne dogodi, nema prosvjetljenja, nemam ništa za ponuditi, nikakve utjehe. Čitam dnevnike ovdje na pollitici u nadi da će netko sažeti moj jad pravim rječima i ukinuti tu 'obavezu' da progovorim svojim riječima. Da iščupam van iz sebe sve ono što me tišti, da se borim s riječima – da budem iskrena, ništa više i ništa manje. I sad evo čupam iz sebe riječi, kao da si vadim zube.

Hrvatsko proljeće 2011 - Magma ili pragma?

Iako je napisana već gomila dnevnika na ovu temu, i još više raznih komentara, pa mi se činilo suvišnim da i ja tu nešto piskaram, a oglasila sam se na većini dnevnika koja se bave aktualnom situacijom, eto, vrag mi ne da mira ;)

Razvidno je jedno. Prosvjede više nije moguće zaustaviti – i neka je tako. Čini se, iz današnje prespektive da smo se u Hrvatskoj dosada samo 'igrali' demokracije u maniri one poznate igre 'Čovječe, ne ljuti se!'. I nismo se ljutili. Ili barem tu ljutnju nismo pokazivali. A sada se ljutimo i otvoreno to pokazujemo. No ne zavaravajmo se, dobar dio odgovornosti za ovo sranje u kojem smo se sada kao društvo našli, leži i na nama. Na našoj pasivnosti, inertnosti i zaokupljenosti dnevnim 'radostima'. Posao, kuća, vrtić, škola, vikendica...Ili njiva, berba, ribičija...Sada se vidi da smo se umjetno održavali na životu , odbijajući suočenje sa stvarnošću u popularnoj hrvatskoj maniri 'dok ide,ide...? ili '..nigdar ni bilo da nekak ni bilo i nigdar ne bu da nekak ne bu...'

'Zločesta djeca' Varšavske

Unaprijed se ispričavam dežurnim higijeničarima koji će donekle opravdano povikati:'Oh ne, još jedan dnevnik na istu temu…“ ali će isto tako biti i u krivu jer je ovo više dnevnik o ljudima koji sudjeluju u tim prosvjedima. A ekipa je blago rečeno šarena i nijedan ju objektivan promatrač ni uz najbolju volju ne bi mogao uniformno klasificirati kao ove ili one, ovakve ili onakve.

Evo, pokušat ću vam prenijeti isječak slike o tim ljudima. Svakom od njih dala sam u svom duhu neki nadimak i tako ću ih pokušati i predstaviti. Naravno, većinu ću izostaviti jer s njima nisam razgovarala i jer je nemoguće ovdje napraviti brzopotezni 'kroki' toliko velike i raznovrsne grupe ljudi. I namjerno ću preskočiti one već medijski poznate i eksponirane u javnosti jer se o njima i njihovim razlozima već uglavnom sve zna.

Duo 'prvoborke' ( negdje između 72-80 god):

Mrak aka 'Roy Bean' ili "Sudac za (brzopotezno) vješanje"?

Dragi moj Grdiline,
evo nas, a mislim da se uzajamno uvažavamo, na suprotnim stranama diskusije i to je ok. Znaš, zanimljivo mi je kako su ljudi ovdje silom svrstani na 'lijevu' ili 'desnu' stranu političkog spektra i način na koji se to u praksi, u većini slučajeva, manifestira na ovoj stranici.

Koliko vidim, tebe svrstavaju u 'desne', a ja samu sebe u 'lijeve'. Ali, to me ni najmanje ne sprječava da te poštujem, uvažam tvoje mišljenje i uvijek sa znatiželjom pročitam što si napisao. A znaš zašto? Jer vjerujem da si dobar i častan čovjek i da stojiš iza svojih stavova i eto, k'o za vraga, nikad se kao neka liberalna ljevičarka nisam osjetila ugrožena od tvog mišljenja. Mene naime, različitost stavova ne ugrožava nego veseli, iz toga učim.

Zaigrani Tom Sawyer Hrvatske televizije

In memoriam Joško Martinović 1963 - 2010

Upravo sam čula groznu vijest da nema više Joška Martinovića. Sjajnog i kreativnog novinara, dragog prijatelja i iznad svega dobrog čovjeka. Mobiteli su simultano zasvjetlucali a ja sam po prirodi nekako sumnjičava prema koincidencijama. Zatreperilo mi je u pleksusu, pouzdan znak da njihovo treperenje ne nosi dobre vijesti. I eto, istina je – nema više Joška.

Dok čitam riječi utjehe najbolje prijateljice, još me uvijek drži nevjerica. Dok mi kćer plače u telefonsku slušalicu šokirana jer sam joj valjda genetski prenijela iskrenu naklonost prema toj krasnoj obitelji pa ona bezuvjetno kako to gotovo samo mladost zna, prijateljski voli njihovog sina na isti zdravo razumski način na koji ja volim njegove roditelje. Onako kako se vole samo one pojave u našem životu koje u nama uvijek bude osmijeh i dobro raspoloženje, onako zdravo razumski kako čovjek voli sunce i kišu, rane tratinčice i prvi snijeg, tako je čovjek morao voljeti i Joška Martinovića. Tu nije bilo pomoći, njegov je vedar duh bio zarazan, njegove plave oči uvijek iskreno nasmiješene o čemu je svjedočio koloplet sitnih bora smjehuljica.

Balada o Narayami

Osamdesetih godina prošlog stoljeća do kosti me potresao japanski film 'Balada o 'Narayami'.

http://en.wikipedia.org/wiki/The_Ballad_of_Narayama_%281983_film%29

Radnja se događa u malom, siromašnom selu u vrijeme feudalnog Japana. Zbog izuzetno teških životnih uvjeta u selu se primjenjuje okrutna tradicija tzv. Obasuteyama koja se odnosi na običaj da se eliminira slabiji ili stariji član obitelji kako ne bi predstavljao teret svojoj zajednici. Običaj se sastojao u tome da se dotičnog člana obitelji ostavi na nekom udaljenom, samotnom mjestu kako bi ondje umro.

U budističkim predanjima, najstariji sin obitelji bio je zadužen da odnese vlastitu majku (ili oca) na svojim leđima na obližnju planinu i tamo je prepusti (ne)milosti sudbine i prirode. Tijekom tog jezivog putovanja, majka bi razmicala grančice na putu da im olakša uspon i ujedno ih trgajući ostavljala vidljivu prohodnu stazu kako bi joj sin poslije lakše našao put kući.

Društveno nasilje u kamuflaži

draga Aisha, tvoj dnevnik pokreće zanimljivo filozofsko pitanje ali je u nekim svojim tezama pomalo naivan. Mladi kao i ostali žive u svijetu koji (sviđalo se to nama ili ne) funkcionira na mjerljivim (što ne znači pravednim) klasifikacijama i kategorijama (ocjene, stupanj edukacije, radno mjesto (teoretski) u skladu s time, plaća u skladu sa zahtjevnošću /odgovornošću radnog mjesta itd. itd.

Pa i mnogi su filozofi zagovarali 'vladavinu elite'. Elita definirana kao (iz latinskog eligere = birati, izabrano) dio ljudi, društvenih skupina, ustanova ili društva koje zauzimaju istaknuta ili iznadprosječna mjesta. O opravdanosti takve klasifikacije, vrsnosti i kvalitetama naših elita dalo bi se naširoko i nadugačko raspravljati. Erozija elite ukazuje samo na eroziju društvu kojeg ta i takva 'elita' predstavlja. Nasilje nije samo odraz represije koji osjećaju mladi ljudi stisnuti u škripac tuđih očekivanja i rascjepa ličnosti koji nastaje kao rezultat jaza između nametnutih očekivanja (društvenih, obiteljskih ili vlastitih) i ostvarene realizacije i satisfakcije pojedinca.

Nasilje kao odgojna metoda koja se perpetuira

Ppetra, načela si vrlo kompleksnu problematiku i kao što sama kažeš učinkovitog i sustavnog pristupa od strane društva i institucija nema. S jezom se sjećam slučaja Luke Ritza i svega što je uslijedilo. Slažem se da bi odgovornost za odgoj najviše morala ležati na obitelji a budući da su i mnoge obitelji disfunkcionalne i njeguju kulturu komunikacije nasiljem i dernjavom a ne dijalogom, na žalost nije ni čudo da djeca emuliraju svoju neposrednu okolinu i najjači utjecaj kojem su izloženi.

A gdje je pravda za Jagodu?

http://danas.net.hr/drugi-mediji/pregled.html?url=http://www.jutarnji.hr...

Ponovno ponukana novinskim člankom koji mi je odmah ubio dobro raspoloženje i probudio u meni majčinski i ljudski gnjev. Kako je moguće da naše sudstvo izručuje žrtvu natrag na milost i nemilost svom zlostavljaču?

Naime, sud vraća zlostavljanu djevojčicu Jagodu koja je bila privremeno udomljena kod svoje tete, natrag u roditeljski dom, ocu seksualnom predatoru i majci koja kuha ručak i 'ne zna broj policije'.
Zbog “nekonzistentnog i nevjerodostojnog iskaza” koji je Jagoda dala na sudu kao šestogodišnja djevojčica otac je u rujnu prošle godine pravomoćno oslobođen svih optužbi! Dijete, za koje je i sudski vještak napisao da u dobi od šest godina “nedvojbeno ima osobna seksualna iskustva”, nije za sud “dovoljno jasno verbaliziralo” s kim je ta iskustva steklo.

Novi dnevnici

  1. Urbane rane moje varoši od Ljubo Ruben Weiss komentara 0
  2. Sramotne reakcije hrvatskih političara na Šešeljeve provokacije od vkrsnik komentara 0
  3. Hanžeković kao delegat sotone u Hrvatskoj od sjenka komentara 0
  4. Obama i Putin jesu li trgovci? od aluzija komentara 0
  5. Uputa za borbu protiv sredstava manipulacije čitatelja od rodjen komentara 7
  6. Hanibal ante portas & Velikosrpska fašistička propaganda od Laganini komentara 34
  7. Nije šija, nego vrat, nije Bešker, nego Feniks od MKn komentara 64
  8. Istina nalazi put i kroz njihove laži jer viri baš iz samih tih laži - Dan sjećanja 2014. od ppetra komentara 34
  9. Pismo investitora petogodišnjem unuku od rodjen komentara 2
  10. Ima se – platilo se! od Feniks komentara 24
  11. referendumsko internetsko upravljanje od aluzija komentara 2
  12. Vukovarsko znati i ne znati od Feniks komentara 35
  13. "Klemovi" anglosaksonski balvani u Savskoj od sjenka komentara 91
  14. Ekonomija i društvo budućnosti od petarbosni4 komentara 7
  15. Budale ili Peta kolona od Weteran komentara 178
  16. Optužba pojma, neistinito tumačenje, obmana i dezorjentiranost od rodjen komentara 0
  17. Financijske teskoce vode direktora u zatvor? od lunoprof komentara 21
  18. A tko pita male biznise i njihove radnike ? od provinciopolis a komentara 0
  19. Hitri Ustavni sud od StarPil komentara 5
  20. Lijevi kurs za Bliski istok od koča komentara 1
  21. NE vladajući hoće smijeniti vladajuće (osvježeno) od aluzija komentara 1
  22. Uputa za izbjegavanje vlastite oholosti i postizanja suradnje, veze, konstruktivnosti, služenja od rodjen komentara 10
  23. Josipović ne može, ne zna i nije htio od vkrsnik komentara 47
  24. Kapitulacija? od Feniks komentara 24
  25. Dva naslova za jednu realnost* od rodjen komentara 0

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • indian
  • Ljubo Ruben Weiss
  • robot
  • vkrsnik

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 4
  • Gostiju: 18

Novi korisnici

  • Gigaset
  • punktuar
  • Zlatno doba kap...
  • BlackLily
  • Ness