Tagovi

Za ideale ginu budale - ali meni su takve budale najdraže i najmilije - to su moji ljudi!

Prvo jedna zamolba članovima Pollitike i anonimnim čitateljima. Ovo nije moj dnevnik, već prenosim dio teksta Tomice Bajsića, objavljenog u Globusu br. 1078, 5. kolovoza 2011. godine. Zbog toga bih vas zamolila da dnevnik ne ocjenjujete, dio teksta prenosim zato što mislim da ga vrijedi pročitati.

Moj je jedino naslov koji sam upotrijebila jer je ganuo jednog od naših članova, koji je i sam bio branitelj.

„Svaka pojedina osoba, kada postane žrtva rata ili bjesomučnih djelovanja koja prate ratna zbivanja, ima jednaka prava kao žrtva, bez obzira na uniformu ili znak pripadnosti nekoj vojsci, pravo na dostojanstvo čojeka stečeno rođenjem, pravo na ime, grob i pravo na istinu o stradavanju. Ako to negiramo možemo postati slični apologetima masovnih fašističkih i komunističkih zločina, koji za svaku žrtvu imaju neko monstruozno objašnjenje zašto je baš ona morala stradati, koja seže čak i do potpune negacije, ili do društveno-državne omerte.

Krik i Bijes

Mene obi?no apsurdi zaviju u tišinu i gdje drugi postaju rje?iti, ja zašutim. Od šoka, nevjerice, od jada. Žva?em tu žu? u tišini, gutam, puštam da me gurkaju i cimaju, sveudilj ?ekaju?i da mi pukne pred o?ima – da shvatim, da me obgrli ta blogotvorna spoznaja istine, da mi možda bude lakše. Onda se (kako to ve? u stvarnom životu biva) iš?ekivani trnutak ne dogodi, nema prosvjetljenja, nemam ništa za ponuditi, nikakve utjehe. ?itam dnevnike ovdje na pollitici u nadi da ?e netko sažeti moj jad pravim rje?ima i ukinuti tu 'obavezu' da progovorim svojim rije?ima. Da iš?upam van iz sebe sve ono što me tišti, da se borim s rije?ima – da budem iskrena, ništa više i ništa manje. I sad evo ?upam iz sebe rije?i, kao da si vadim zube.

Hrvatsko proljeće 2011 - Magma ili pragma?

Iako je napisana već gomila dnevnika na ovu temu, i još više raznih komentara, pa mi se činilo suvišnim da i ja tu nešto piskaram, a oglasila sam se na većini dnevnika koja se bave aktualnom situacijom, eto, vrag mi ne da mira ;)

Razvidno je jedno. Prosvjede više nije moguće zaustaviti – i neka je tako. Čini se, iz današnje prespektive da smo se u Hrvatskoj dosada samo 'igrali' demokracije u maniri one poznate igre 'Čovječe, ne ljuti se!'. I nismo se ljutili. Ili barem tu ljutnju nismo pokazivali. A sada se ljutimo i otvoreno to pokazujemo. No ne zavaravajmo se, dobar dio odgovornosti za ovo sranje u kojem smo se sada kao društvo našli, leži i na nama. Na našoj pasivnosti, inertnosti i zaokupljenosti dnevnim 'radostima'. Posao, kuća, vrtić, škola, vikendica...Ili njiva, berba, ribičija...Sada se vidi da smo se umjetno održavali na životu , odbijajući suočenje sa stvarnošću u popularnoj hrvatskoj maniri 'dok ide,ide...? ili '..nigdar ni bilo da nekak ni bilo i nigdar ne bu da nekak ne bu...'

'Zlo?esta djeca' Varšavske

Unaprijed se ispri?avam dežurnim higijeni?arima koji ?e donekle opravdano povikati:'Oh ne, još jedan dnevnik na istu temu…“ ali ?e isto tako biti i u krivu jer je ovo više dnevnik o ljudima koji sudjeluju u tim prosvjedima. A ekipa je blago re?eno šarena i nijedan ju objektivan promatra? ni uz najbolju volju ne bi mogao uniformno klasificirati kao ove ili one, ovakve ili onakve.

Evo, pokušat ?u vam prenijeti isje?ak slike o tim ljudima. Svakom od njih dala sam u svom duhu neki nadimak i tako ?u ih pokušati i predstaviti. Naravno, ve?inu ?u izostaviti jer s njima nisam razgovarala i jer je nemogu?e ovdje napraviti brzopotezni 'kroki' toliko velike i raznovrsne grupe ljudi. I namjerno ?u presko?iti one ve? medijski poznate i eksponirane u javnosti jer se o njima i njihovim razlozima ve? uglavnom sve zna.

Duo 'prvoborke' ( negdje izme?u 72-80 god):

Mrak aka 'Roy Bean' ili "Sudac za (brzopotezno) vješanje"?

Dragi moj Grdiline,
evo nas, a mislim da se uzajamno uvažavamo, na suprotnim stranama diskusije i to je ok. Znaš, zanimljivo mi je kako su ljudi ovdje silom svrstani na 'lijevu' ili 'desnu' stranu politi?kog spektra i na?in na koji se to u praksi, u ve?ini slu?ajeva, manifestira na ovoj stranici.

Koliko vidim, tebe svrstavaju u 'desne', a ja samu sebe u 'lijeve'. Ali, to me ni najmanje ne sprje?ava da te poštujem, uvažam tvoje mišljenje i uvijek sa znatiželjom pro?itam što si napisao. A znaš zašto? Jer vjerujem da si dobar i ?astan ?ovjek i da stojiš iza svojih stavova i eto, k'o za vraga, nikad se kao neka liberalna ljevi?arka nisam osjetila ugrožena od tvog mišljenja. Mene naime, razli?itost stavova ne ugrožava nego veseli, iz toga u?im.

Zaigrani Tom Sawyer Hrvatske televizije

In memoriam Joško Martinovi? 1963 - 2010

Upravo sam ?ula groznu vijest da nema više Joška Martinovi?a. Sjajnog i kreativnog novinara, dragog prijatelja i iznad svega dobrog ?ovjeka. Mobiteli su simultano zasvjetlucali a ja sam po prirodi nekako sumnji?ava prema koincidencijama. Zatreperilo mi je u pleksusu, pouzdan znak da njihovo treperenje ne nosi dobre vijesti. I eto, istina je – nema više Joška.

Dok ?itam rije?i utjehe najbolje prijateljice, još me uvijek drži nevjerica. Dok mi k?er pla?e u telefonsku slušalicu šokirana jer sam joj valjda genetski prenijela iskrenu naklonost prema toj krasnoj obitelji pa ona bezuvjetno kako to gotovo samo mladost zna, prijateljski voli njihovog sina na isti zdravo razumski na?in na koji ja volim njegove roditelje. Onako kako se vole samo one pojave u našem životu koje u nama uvijek bude osmijeh i dobro raspoloženje, onako zdravo razumski kako ?ovjek voli sunce i kišu, rane tratin?ice i prvi snijeg, tako je ?ovjek morao voljeti i Joška Martinovi?a. Tu nije bilo pomo?i, njegov je vedar duh bio zarazan, njegove plave o?i uvijek iskreno nasmiješene o ?emu je svjedo?io koloplet sitnih bora smjehuljica.

Balada o Narayami

Osamdesetih godina prošlog stolje?a do kosti me potresao japanski film 'Balada o 'Narayami'.

http://en.wikipedia.org/wiki/The_Ballad_of_Narayama_%281983_film%29

Radnja se doga?a u malom, siromašnom selu u vrijeme feudalnog Japana. Zbog izuzetno teških životnih uvjeta u selu se primjenjuje okrutna tradicija tzv. Obasuteyama koja se odnosi na obi?aj da se eliminira slabiji ili stariji ?lan obitelji kako ne bi predstavljao teret svojoj zajednici. Obi?aj se sastojao u tome da se doti?nog ?lana obitelji ostavi na nekom udaljenom, samotnom mjestu kako bi ondje umro.

U budisti?kim predanjima, najstariji sin obitelji bio je zadužen da odnese vlastitu majku (ili oca) na svojim le?ima na obližnju planinu i tamo je prepusti (ne)milosti sudbine i prirode. Tijekom tog jezivog putovanja, majka bi razmicala gran?ice na putu da im olakša uspon i ujedno ih trgaju?i ostavljala vidljivu prohodnu stazu kako bi joj sin poslije lakše našao put ku?i.

Društveno nasilje u kamuflaži

draga Aisha, tvoj dnevnik pokre?e zanimljivo filozofsko pitanje ali je u nekim svojim tezama pomalo naivan. Mladi kao i ostali žive u svijetu koji (svi?alo se to nama ili ne) funkcionira na mjerljivim (što ne zna?i pravednim) klasifikacijama i kategorijama (ocjene, stupanj edukacije, radno mjesto (teoretski) u skladu s time, pla?a u skladu sa zahtjevnoš?u /odgovornoš?u radnog mjesta itd. itd.

Pa i mnogi su filozofi zagovarali 'vladavinu elite'. Elita definirana kao (iz latinskog eligere = birati, izabrano) dio ljudi, društvenih skupina, ustanova ili društva koje zauzimaju istaknuta ili iznadprosje?na mjesta. O opravdanosti takve klasifikacije, vrsnosti i kvalitetama naših elita dalo bi se naširoko i naduga?ko raspravljati. Erozija elite ukazuje samo na eroziju društvu kojeg ta i takva 'elita' predstavlja. Nasilje nije samo odraz represije koji osje?aju mladi ljudi stisnuti u škripac tu?ih o?ekivanja i rascjepa li?nosti koji nastaje kao rezultat jaza izme?u nametnutih o?ekivanja (društvenih, obiteljskih ili vlastitih) i ostvarene realizacije i satisfakcije pojedinca.

Nasilje kao odgojna metoda koja se perpetuira

Ppetra, na?ela si vrlo kompleksnu problematiku i kao što sama kažeš u?inkovitog i sustavnog pristupa od strane društva i institucija nema. S jezom se sje?am slu?aja Luke Ritza i svega što je uslijedilo. Slažem se da bi odgovornost za odgoj najviše morala ležati na obitelji a budu?i da su i mnoge obitelji disfunkcionalne i njeguju kulturu komunikacije nasiljem i dernjavom a ne dijalogom, na žalost nije ni ?udo da djeca emuliraju svoju neposrednu okolinu i najja?i utjecaj kojem su izloženi.

A gdje je pravda za Jagodu?

http://danas.net.hr/drugi-mediji/pregled.html?url=http://www.jutarnji.hr...

Ponovno ponukana novinskim ?lankom koji mi je odmah ubio dobro raspoloženje i probudio u meni maj?inski i ljudski gnjev. Kako je mogu?e da naše sudstvo izru?uje žrtvu natrag na milost i nemilost svom zlostavlja?u?

Naime, sud vra?a zlostavljanu djevoj?icu Jagodu koja je bila privremeno udomljena kod svoje tete, natrag u roditeljski dom, ocu seksualnom predatoru i majci koja kuha ru?ak i 'ne zna broj policije'.
Zbog “nekonzistentnog i nevjerodostojnog iskaza” koji je Jagoda dala na sudu kao šestogodišnja djevoj?ica otac je u rujnu prošle godine pravomo?no oslobo?en svih optužbi! Dijete, za koje je i sudski vještak napisao da u dobi od šest godina “nedvojbeno ima osobna seksualna iskustva”, nije za sud “dovoljno jasno verbaliziralo” s kim je ta iskustva steklo.

Novi dnevnici

  1. porezoPrimci naredboDavci ŠEFovi od aluzija komentara 0
  2. VLASNITVO I UPRAVLJANJE NJIME - ius gubernandi od petarbosni4 komentara 1
  3. Ne prestanete li s „pomirbom“, zakrvit ćemo se još i više od Feniks komentara 13
  4. kobna diktatura ŠEFovanja - ažuriranje 2017-08-16 od aluzija komentara 0
  5. naređenje/izvršenje (a za NE poslušnost kažnjavanje) od aluzija komentara 0
  6. Vlada treba služiti građanima od Mucke komentara 0
  7. Porez na nekretnine u RH je agresija mainstream političara-na daljinski iz EU, na hrvatske građane i RH od ppetra komentara 13
  8. Sloboda je tu! A gdje smo mi? od boltek komentara 9
  9. enciklopedija ažuriranja (nacrt) od aluzija komentara 0
  10. Ustaško-revijalna komponenta proslave „Oluje“ izmještena iz Knina u Slunj od Feniks komentara 7
  11. Hrvatska je narodna demokracija, u čemu postoji kontinuitet posljednjih 45 godina od Zoran Oštrić komentara 14
  12. Godina 1941. za nas još nije završila, dok je za svijet godina 2050. već započela od Zoran Oštrić komentara 8
  13. ŠEFovi i paraŠEFovi od aluzija komentara 0
  14. Stanje Hrvatske Politika od AlexD komentara 0
  15. Sad je već sigurno: bliži se kraj ere benzinskih automobila od Zoran Oštrić komentara 26
  16. ŠEF NE MORA... a zašto zločesto nešto uradi od aluzija komentara 0
  17. gramatika ŠEFizma (vladavine ŠEFova) od aluzija komentara 1
  18. Krstičević i MORH, programom proslave"Oluje"napadaju Predsjednicu i hrvatske branitelje od ppetra komentara 2
  19. sutra zar neću biti živ od aluzija komentara 1
  20. VLASNIŠTVO od petarbosni4 komentara 0
  21. Preko ministra obrane Krstičevića, Plenković ruši „Inicijativu triju mora“ i K.G.Kitarović, jer smetaju njemačkim interesima od ppetra komentara 13
  22. Ukrasti Ubiti... hranu od aluzija komentara 0
  23. mene čovjeka spasi od aluzija komentara 1
  24. znanje za konkretni rad od aluzija komentara 0
  25. povjerovati NE moramo od aluzija komentara 0

Tko je online

  • hlad
  • indian

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 35

Novi korisnici

  • gived
  • AlexD
  • Voltron
  • IMOTA MORLAK
  • pzbunj