pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ne, nije ovo iz naslova citat Zokija i Martina Lutera, ovo je san koji je pretočen u plan. Pa da krenem redom.

Cijene pogonskog goriva iz tjedna u tjedan sve su veće. Probijaju se nekakve psihološke granice. Tako je granica bila 100 dolara po barelu, pa 120... Granica se mijenja, cijene gorivu a i svemu što je vezano uz gorivo se povećavaju. Kuda će nas to odvesti i kada će se uspon zaustaviti ne može se predvidjeti.

Što učiniti i kako si život olakšati a standard ne ugroziti? To pitanje me proganjalo i u javi i u snu. Plin je odgovor koji se pojavio nedavno na benzinskom servisu kada je račun jednog spremnika benzina eurosuper 95 iznosio preko 400 kuna. Lagani šok me tjerao na analizu, što je to?

Već tradicionalno ne znamo što nam koji praznik obilježava, važno je da nam pada negdje oko četvrtka ili utorka. Ma može i srijeda, uvijek se svi dani mogu spojiti u neki tjedan bez rada. Nekada su te kombinacije koristili radnici a sada sve viši kombiniraju poslodavci. Tako oni odlučuju kada će njihova radna snaga koristiti dan ili dva odmora. Jednostavno jedan dan prije praznika “gazda” onako iz visokog obznani da se tog i tog dana neće raditi i da će nam taj dan biti odbijen od godišnjeg odmora. Zgodno, i tako četiri ili pet puta godišnje i ode tjedan dana odmora ne planirano isprekidano i baš onako kako zakon ne predviđa.

U svojstvu sindikalnog povjerenika davne 2003. godine Uprava Zračne luke Zagreb uručila mi je otkaz Ugovora o radu i nametnula mi drugi, nepovoljniji. Jednostranim aktom uprava me pomladila, nakon preko trideset godina radnog staža spustila me na nivo pripravnika u smislu materijalnih prava. Svoj naum uprava je postigla protivno odredbi Zakona o radu. Naime u vrijeme otkaza bio sam sindikalni povjerenik a sindikat nije dao suglasnost za otkaz koji je uprava od njega tražila u tri navrata.
Kada nije uspio otkaz u skladu sa zakonom on je proveden i bez zakona. Ponašajući se kao da su pali sa mjeseca uprava i njeni plaćenici uvalili su otkaz kao da nisam sindikalni povjereni, te duplirali povredu zakona. Naime, Zakon o radu traži opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu. Normalno, uprava koja pada s mjeseca a u zračnu luku zapošljava se s ulice, ne priznaje zakon i stvara svoj. Za njih je opravdan razlog za otkaz, promjena naziva radnog mjesta. Za razliku od uprave, zakon smatra opravdanim razlogom, ukidanje poslova.

Hrvatska je zgrožena. Novinaru godine, suvlasniku Nacionala, moralnoj veličini i prijatelju svih što nešto u hrvatskoj kradu, dileri uvalili kokain loše kvalitete. Policija se digla na noge, pretražila je stan i cijelu Ilicu kako bi očistili lošu kokicu.
Pa ljudi moji zamislite da se tim smećem truje susjed Stipe, prijatelji iz politike i pravosuđa. Ne, oni se neće trovati. Za njih je samo najbolja roba, čista droga.
Ravnatelj Marijan pobrinuti će se da policija pronađe dilera i da reklamacijom zamjene lošu robu. Od lošeg kokaina Ivek se nije mogao sjetiti tko ga je htio ubiti i kako mu se zove kokainski zastupnik. Pomogla je policija, nacrtala ubicu i dilera. Tek kad su ga nacrtali Ivek se sjetio da je to Renato, kućni prijatelj. Dalje je sve išlo lako, Renato je došao u policiju, uvažio reklamaciju i zamijenio kokicu. Kao nagradu policija mu je dala portret koji su izradili kako bi se Ivek sjetio imena svog dilera.

Tako je, danas sam se osjećao dobro, mogao bi reći jako dobro. Bio sam sudionik prosvjeda i zbog toga sam izuzetno ponosan. Nakon dugo vremena, možda tamo od početka devedesetih na kratko sam pao u kroacija trans. Početkom devedesetih razlog je bio nastanak jedne države. Hrvatske. Ta država odmah nakon nastanka je nestala. Umjesto države za koju su građani dali svoj glas, mnogi zdravlje i živote, nastala je plemenska zajednicu na ćelu sa moćnim plemenskim vođama. Danas mi se na trgu Bana Jelačića učinilo da je građanima dosta plemenske zajednice, da žele demokratsku državu i da ne žele poglavice koji lažu i varaju. Posebno mjesto među nesposobnim, lažljivim dugo prstićima dobili su: poglavica Ivo, vrač Andrija i zelenaš Šuki.

Od kada je Andrija Hebrang proglasio laž kao normalan način političkog komuniciranja, političkim prijevarama nikad kraja. Jedna od takvih prijevara je i laž koju je ministar Ivan Šuker izrekao na izbornoj skupštini Gradske organizacije HDZ-a Siska. Tom prilikom Šuker je izjavio da je Povjerenstvo za izgradnju autoceste Zagreb-Sisak izdalo nalog Hrvatskim autocestama da počne izgradnja autoceste od Siska do Velike Gorice. Za razlog promjene plana izgradnje autoceste naveo je opstrukciju izgradnje od strane gradskih vlasti Velike Gorice.
Posebno je Šuker ljut na SDP-ovca Piculu koji mu je na izborima oduzeo vlast i gradonačelničku fotelju.
Vijesti o promjeni plana izgradnje autoceste Zagreb – Sisak provjerio je Poslovni dnevnik i utvrdio da HAC ne planira gradnju ceste od Siska prema Zagrebu. Isto tako utvrđeno je da kašnjenje u izgradnji autoceste nije uzrokovano opstrukcijom goričkih vlasti, već izgradnja kasni zbog problema sa otkupom zemljišta.

Igre na sreću nisu samo igre. To je veliki i unosan posao za državu, vlasnika igre i rijetke sretnike koji dobiju nagradu. Svi ostali sudionici dobrovoljno gube, žive za sljedeće izvlačenje i sanjaju premiju. Osobe kojima je san postao stvarnost a premija realnost, nazivao sretnicima. Zavidimo im, zamišljamo se na njihovom mjestu, u mislima trošimo njihov novac.
Dali su ti sretnici koji su od skromnih građana postali osobe sa, za njih puno novca, stvarno sretni?
Praksa je pokazala da u “laganoj lovi”, odnosno novcu koji je došao bez puno truda nema sreće. Taj novac se ne zna cijeniti, troši se nemilice bez reda, plana i cilja. Načinom “pijanog milijardera” novac brzo ode, ostane narušeno zdravlje, hrpa nepotrebnih skupih sitnica i često novčani dugovi.
U igri na sreću zvanoj Hrvatska demokracija imao situaciju sličnu opisanoj. Igra se provodi po izbornim zakonima. Namještanja i prijevare su normalno stanja. Premija se isplaćuje u vidu zastupničkih mjesta i ministarskih fotelja. Konzumiranjem premija sretnici dobiju ogromnu moć i neograničena bogatstva. Nažalost, ponašanjem poput "pijanih milijardera” koriste moć da bi uništili bogatstva. U igri gdje su umjesto radom i moralom do moći došli izbornom prijevarom igraći ne znaju cijeniti nagradu koju su dobili.
Pogledajmo kako to rade.

Ne znam dali se još netko sječa školskog predmeta iz doba socijalizma, TIPS-a. Taj predmet, kao što mu i ime kaže, bavio se teorijom i praksom socijalizma. Za mnoge TIPS je bio teško razumljiv zbog svoje nelogičnosti. TIPS je trebao pomiriti teoriju gdje su svi ravnopravni a svu vlast i vlasništvom nad imovinom ima narod, i praksu u kojoj vlast ima partija a među ravnopravnima, ravnopravniji su članovi partije.

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća građani Hrvatske, nezadovoljni Jogoslavenskom zajednicom kao i njenom verzijom teorije i prakse socijalizma, odlučuju se za samostalnost i demokraciju. U smislu te odluke na demokratskim, višestranačkim izborima izabrani su zastupnici, konstituiran je Sabor, usvojen je demokratski Ustav.

Ivo Sanader upravo na svojoj koži osjeća kako je teško naslijediti nesposobnu i nemoralnu vladu. Bivša Vlada novoj Vladi u nasljeđe je ostavila: rekordno zaduženje, rascvjetanu korupciju, razpamećeno pravosuđe, razbuktanu inflaciju i predratno stanje sa susjedima. Prema toj bivšoj Vladi, vođa sadašnje Vlade ne upućuje kritike i ne žali se na katastrofalno nasljeđe.
Jednostavno, bivša vlada bila je njegova baš kao što je i ova vlada njegova. Juhu koju je zakuhao u prošlom mandatu sada mora velikom žlicom srkati. Juha od pokvarenih otpadaka, ne može biti ukusna. Ta juha, u prvoj fazi tjera suze na oči, a s vremenom reakcija će biti veća i jača. Osim suza zaplakat će mu i guza. Bit će trke do toaleta.
Fotografija prikazuje rezultat primjene ZERP-a, dobio sam je od prijatelja Mladena, zahvaljujem se.

Zerpovanje, odnosno igre oko ničega u Hrvatskom Saboru pokazali su, po ne znam koji puta, da sa našim parlamentom nešto nije u redu. Smrad koji izlazi iz najviše hrvatske institucije, Sabora, širi se Hrvatskom. Zbog saborskih loših odluka, zakona koji se ne poštuju, nemorala zastupnika, neposlušne i bahate vlade, Sabor je poput prepune septičke jame. Iz svih otvora izlazi zaraza koja se širi hrvatskom.
Saborski zastupnici se ponašaju kao osobe bez znanja, vizije i volje da nešto dobro predlože, odluče i naprave. Slijepo slušaju svoje lidere koji opet pogoduju raznim interesnim skupinama kako bi priskrbili sebi i strankama protuzakonita materijalna dobra.
Takvi, od vanjskog svijeta odvojeni zastupnici uživaju u ulogama “poštovanih” zastupnika, zarađuju dobre plaće, osiguravaju privilegirane mirovine i uništavaju državu. Kroz zastupničke naočale ne vide da nema pravne države, ne vide da je korupcija zahvatila sve vitalne dijelove društva.

Sabor nema autoritet, vlada preuzima njegovu ulogu, donosi odluke, ne odgovara za propuste, postavlja se iznad sabora.

Ovih dana priča o pojasu nevinosti odnosno ekološko - ribolovnom pojasu došla je do vrhunca zapleta. Tek što su glavne djevice Friščić i Adlešić, nakon točke na štangi, počele naplaćivati svoju vjernost Sanaderu, došao Olli Rehn, europski povjerenik za proširenje, i rasturio ljubavnu idilu Iveka, Jožeka i Đurđice. U ime EU Olli im je tiho na uho šapnuo, bez odustajanja od pojasa nema nastavka pregovora. S jaucima i suzama u očima Ivo, Joža i Durđa počeli su skidati pojas i gaće te ponizno nuditi svoje ribice jadranskim susjedima. Kao i svim djevicama, malo su se brinuli, "kaj im doma budu povedali". Za domaću publiku pripremili su i vikend predstave “Kako poslije pojasa ostati nevin” u izvedbi vodstva stranaka na vlasti. U ponedjeljak će se izaći sa priopćenjem o nevinosti. Plastična kirurgija čuda radi.

Ptice, baloni i avioni kod ljudi potiču maštu i želju da lete. Obično ljudi, dok su još mali, na razne načine pokušavaju udovoljiti toj svojoj želji. Oponašaju ptice, mahanjem ruku pokušavaju poletjeti ili se skokom s kišobranom pokušavaju zadržati što duže u zraku. Kada takvi pokušaji ne daju rezultate, mali ljudi odustaju ili pokušavaju riješiti problem nekim novim metodama i pokušajima.

Za razliku od male dječice, hrvatski saborski zastupnici, koji odavno nisu mali, već više godina uzaludno pokušavaju poletjeti na krilima demokracije. Oni u poziciju mašu rukama, ruše i uništavaju sve što im dođe pod ruke. Opozicija opet, s kišobranima skače iz saborskih klupa i uništavaju ono što je ostalo od pozicije.

Svako malo lovi nas neka od sportskih groznica. Trese nas nogometna predeuropska groznica. Trese nas europska rukometna groznica. Tresemo se pred nastup nacionalnih snježnih ljudi. Državne reprezentacije zauzimaju prva mjesta, svira se himna, otvaraju šampanjci. Sve to skupo plaćamo i u medijima oduševljeno pratimo. Zasljepljeni sporednim ne vidimo one bitne discipline i rang liste.

Pogledajmo rezultate koje je postigla naša nacionalna selekcija pod vodstvom selektora i trenera Ive Sanadera u jednoj od za život bitnih disciplina, stanje vlasničkih prava.

Hrvatska je država koja svakim danom sve više tone u živo blato. Blato koje proizvodi oni koji bi trebali stvarati sigurno i čvrsto tlo. Zbog loših zakona i katastrofalne primjene tih zakona vlast je uglavnom zabavljena sama sobom. Izvršna, zakonodavna i sudbena vlast međusobno su se udružili i dijele “plijen” odnosno pljačkaju hrvatsku državu. Istovremeno međusobno se štite, štite učesnike pljački u svojim redovima. Takvom vladavinom došli smo u situaciju da je javnost upoznata za kriminalnim radnjama, da se opravdano sumnja na točno određene osobe iz vlasti u počinjena kriminalna dijela ali se ne poduzima ništa protiv počinitelja. Krivci se ne procesuiraju, već naprotiv događaju se apsurdi, umjesto u zatvorima krivci postaju ministri, premijeri, suci i zastupnici.

Nedjelja je, veljača 2008. godine. Meteorolozi kažu da je danas u Hrvatskoj najhladniji dan. Isto tako kažu da je izmjeren najviši tlak zraka u Zagrebu. Takvo vrijeme pogoduje gostima koji po Medvednici jure na skijama po umjetnom snijegu. Ganjaju snježnu obitelj, kralja i kraljicu. Uz njih bi mnogi građani pobjednicima rado dali i gradonačelnika.
Dvadesetak tisuća navijača okupilo se i naguralo oko toga malo snijega i od zime huču ho, ho, ho. Sportaši to tumače kao navijanje. Ne znam da je baš tako.

Negdje tamo daleko, tamo gdje je nekad bila Srbija, danas je Kosovo republika. U popodnevnim satima Skupština Kosova proglasila je samostalnost. Većinski narod na Kosovu slavi, manjinski kosovski narod žali. Žali zajedno sa većinskim srpskim narodom u Srbiji. “Vekovna ognjišta srpskog naroda” odcijepila su se od matice.