Nevjerojatan je odnos sudova prema „neprijateljima“ sistema i kriminala. Imam strahovitu nesreću da jeadnajstu godinu pokušavam sudski riješiti otkaz ugovora o radu. Do sada sam napisao i poslao, na stotine stranica, pritužbi, žalbi, dopisa podnesaka, telefonskih upita ...
Foto: Darko Mihalić i Roberto Orlić (Globus)
Globus potvrdio, USTAVNI SUCI ULOVLJENI U NERADU
Svi koji su zgriješili po nekoj osnovi, nekog od hrvatskih zakona, mogu za svoj grijeh dobiti oprost. Dovoljno je otići u državno odvjetništvo, priznati nezakonito djelo a DORH će to kazneno djelo smjestio nekom od dežurnih krivaca. Osim oprosta od kaznenog progona dobije se određena propagandna minutaža na većini hrvatskih medija. Do sada su se kao „svjedoci“ izredali razni menandžeri koji su javno priznali da su: krali, prali novac, uštimavali poslove, višekratno isplaćivali, muljali i lagali. Za sve što su oni napravili krivi su Sanader i kompanija.
Sprega tajnih službi i poduzetnika. Sprega vladajućih i državnog odvjetnika. Sprega organiziranog kriminala i pravosuđa. Sprega poduzetnika i političkih stranaka. Sprega svega što spregnuto ne bi smjelo biti. To je Hrvatska. Zemlja koja se čudi kada netko kaže da nije spremna za pristup europskoj uniji. A da li je?
Sprega nemogućeg rezultira krizom. Kriza rezultira padom standarda, povećanjem broja nezaposlenih. Sve je više siromašnih, bijednih, jadnih i nezadovoljnih.
Sprega, nažalost ne potiče vladajuće da zaustave krizu, pokrenu proizvodnju, pokrenu gospodarstvo, stvore radna mjesta. Umjesto toga, nametima i porezima vladajući, zadovoljavaju potrebe bogatih, moćnih. Omogućuju organiziranom kriminalu da pljačka hrvatske tvrtke. Pljačka bez pištolja i čarape na glavi
Nakon privatizacijske pljačke, kriminalne skupine krenule su u organizaciju države za pljačku državnih i javnih poduzeća.
Model pljačke
Vlada premijera Milanovića stalno ponavlja; država je u teškom stanju, nema vremena za čekanje, mora se djelovati moraju se vršiti promjene, poduzimati nepopularni rezovi. Mora se odricati danas da bi sutra bilo bolje.
Ekspresno su povećani porezi. U pripremi su kresanja radničkih prava...
Pa, u redu. Kriza je moramo svi sudjelovati u njenom rješavanju.
Međutim, vlada očito ne misli da bi svi trebali sudjelovati u rješavanju krize. Da se svi odreknemo nečega kako bi pokrenuli gospodarstvo, zaposlili radnike, osigurali mirovine, uredili zdravstvo...
Kada se političkoj stranci pokloni profitabilna državna tvrtka na upravljanje, onda ne možemo očekivati da će ta tvrtka poslovati s dobiti i da će ta dobit biti u korist tvrtke i njenih vlasnika, građana Republike Hrvatske. Klasični primjer takvog poslovanja je Zračna luka Zagreb. Od devedesetih godina, kada je politika ugurala prste u nju, zračna luka se pokušava razvijati u skladu s potrebama i važećom tehnologijom. Izgradnja terminala za uprave je nemoguća misija. Na milijune eura spiskano je na pripreme za izgradnju. Timovi ljudi godinama rade samo na projektu Novi putnički terminal. Plaćene su studije, plaćeni su projekti.
Od svega se odustalo. Ministar Kalmeta odlučio je, Zračnu luku Zagreb treba dati u koncesiju. Koncesija je ono što treba, ne samo zračnoj luci, već Hrvatskoj. A posebno IGH-u. Tako barem ispada prema kampanji koju provode provladini "stručnjaci".
Što Kalmeta zamislio, njegovo ministarstvo i uprava zračne luke provodi.
Raspisan je natječaj za koncesiju novog putničkog terminala ZLZ.
"Kolektivni ugovor za Zračnu luku Zagreb d.o.o. je potpisan", u nedjelju 20.11. 2011. slavodobitno je uskliknuo Ante Duić u priopćenju Kordinacije sindikata Zračne luke Zagreb.
Njihov prvi zahtjev a koji je vezan za izmjene i dopune kolektivnog ugovora prihvaćen je gotovo u svim najvažnijim elementima. U ponedjeljak 21.11. 2011. potpisani su i kolektivni ugovori za tvrtke kćeri Zračna luka Zagreb – Ugostiteljstvo i Zračna luka Zagreb – Trgovina.
Stručno povjerenstvo za koncesuju Novog putničkog terminala Zračne luke Zagreb odlučilo je na svojoj sjednici od 22.11.2011. godine da izmjene i dopune kolektivnog ugovora za Zračnu luku Zagreb budu obveza budućeg koncesionara. Dakle treba naglasiti, izmjene i dopune a ne cjelokupni Kolektivni ugovor. Je li povjerenstvo naručilo te izmjene i dopune?
Zračna luka Zagreb nema konkurenciji kod pružanju usluga opsluživanja zrakoplova u ovom dijelu Hrvatske. Nema potrebe vabiti svoje klijente, avio prijevoznike i putnike, da koriste njene usluge. Cijene su po principu "uzmi ili ostavi". U zračnoj luci novac pada s neba.Taj novac, zahvaljujući nebrige vlasnika, odlazi i opet po principu "kako došlo tako otišlo".
Dnevni tisak se zabavlja „senzacijom“ koja je bila senzacija još 2007. godine. Naime, u proljeće 2007. godine pripremala se izgradnja rukometne arene u Zagrebu. Glavni pregovarači s izvoditeljima radova bili su tadašnji premjer Ivo Sanader i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić. Oni, kao političari, pobijedili su stručnjake i nametnuli su svoje uvjete i svoju cijenu. Milan Bandić uspio je ugovoriti da Zagrebački Holding nadgleda sve radove na izgradnji umjesto najavljivane zajedničke tvrtke Vlade i Grada. Bandića je trebalo sprijećiti.
Danas, kada više nema mjesta u ladicama Državnog odvjetnika, ispliva pokoja teška krađa. Krađa bez kazne. Krađa bez odgovornosti. Nema odgovornih, ima oštećenih. Građani. Ima onih koji su se okoristili krađom. Stranke, političari i pojedinci.
"U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem."
Tako kaže Ustav.
Dakle Sabor, Ivo, Jadranka i vlada su sluge naroda. Sluge moraju služiti narodu. Moraju saslušati svakog pripadnika naroda i svakom pripadniku naroda omogućiti prava koja mu proizlaze iz ustava. Narod je nezadovoljan s vlašću koju je izabrao. Pojedini građani kao i građani organizirani u udruge godinama ukazuju na nepravilnosti u društvu. Izabrani narodni predstavnici ne reagiraju na ukazane nepravilnosti.
Rezultat gluhe politike doveo je do organiziranja građana koji na prosvjedima upućuju poruku onima koji u njihovo ime, a za svoju korist vladaju. Najviše pomanjkanja sluha i najduže prste ima Jadranka i njena većina, Jožina seljačka kmetovina te Miloradova srpska manjina.
Na početku se okupilo stotinjak građana. Nitko ih nije čuo. Okupilo ih se tisuću. Nitko ih ne sluša. Okupilo ih se desetak tisuća. I opet ih nitko ne čuje.
Nedavno se na jednom od tv kanala, po ne znam koji puta, prikazivao film Oceanovih 12. Tema filma su prijevara i pljačka. Pa, rekoh, taj film ne trebam gledati. To mi građani hrvatske gledamo uživo. Kod nas su pljačke i prijevare svakodnevna pojava zadnjih dvadeset godina. Epizoda sapunice koja se trenutno prikazuje ima radni naziv, „Jadrankina šaka jada“. Za razliko od Oceanovih likova, Jadrankini nisu simpatični niti zgodni. Jadrankini likovi ne glume prijevare i pljačke, oni to provode. Scenarij za „Jadrankinu šaku jada“ potpisuje HDZ, Milorad i Joža. Veliki doprinos „uspjehu“ ove predstave dali su članovi KUD Kukuriku.
U svrhu racionalizacije prijevara i pljačka, predlažem raspuštanje Vlade. Nepotrebni su ministri i potpredsjednici vlade. Oni samo troše vodu s aromom, stvaraju troškove, a, bome, ponekad netko od njih kaži istinu. Zbog navedenog, dovoljna je samo vladarica Jadranka. Ona zna štedjeti na klamericama, ona je pametnija od bankara, ona je, što je najvažnije , nepogrešiva. Neće pogriješiti i reći istinu. Tom racionalizacijom brže će se doći do cilja, bankrota države.
