Naša "draga" premijerka priča ono što joj najbolje ide. Priče za malu djecu. Pričica Crven-ka-pica kako ju priča sijeda glavica natjerala mi suze na oči. Kada sam čuo nisam mogao vjerovati. Što to ona hoće reći? Borba protiv korupcije u kojoj nema nedodirljivih?
 Prosvjednici na cesti Velika Gorica - Zagreb |
Da ne bude zabune, smatram da bi Premijerku gospođu Jadranku Kosor trebalo nominirati za nagradu Oskar, u kategoriji glavne glumice. Gluma premijerke u sapunici Hrvatska vlada u borbi protiv krize i korupcije je nešto što svijet nije vidio. Kosor dominira pozornicom, uvjerljiva je, improvizirani tekst izgovara tečno, uspostavila je dobar odnos s ostalom glumačkom ekipom i publikom. Većina domaćih i stranih kritičara oduševljeni su gospođom Kosor te su uvjereni da je njena gluma realnost, stvarna borba protiv recesije i korupcije. Nažalost to nije točno.
Osim ove uloge, Kosor je u devedesetim godinama prošlog stoljeće bravurozno odigrala ulogu babe narikače. U toj predstavi, režiser i glavni glumac bio je pokojni Franceg Tuđman. Tuđman je glumio oca nacije a Kosor je u sporednoj ulozi lila suze.
Vrijeme je pokazalo da su i Tuđman i Kosor samo glumili.
Sigurno jedan od najgorih ministra u novijoj hrvatskoj povijesti je aktualni ministar prometa Božidar Kalmeta. Po šteti za društvo Klmetu je nadmašio jedino Ivo Sanader, koji je opet najgori premjer u novijoj hrvatskoj povijesti. Štete koje je dvojac učinio građanima Hrvatske , uz pomoć organizirane skupine podanika, su ogromne. Te štete će se otkrivati i zbrajati još godinama a posljedice i krediti sanirati desetljećima.
Božidar Kalmeta bezbroj puta je dokazao da je apsolutno nestručan za funkcije koje obavlja kao ministar. Osim nestručnosti , Kalmetu „krasi“ nemoral i nepoštivanje temeljnih demokratskih principa. Nemoralom, nepoštivanjem demokratskih principa i zakonskih odredbi Kalmeta je nadomjestio nedostatak stručnosti. Upravo takav, kvaran i nemoralan odgovara svom HDZ-u, koalicijskim partnerima i šefovima. Sanaderu i Kosorici.
Jedna od zagonetki koja me proganja već duže vrijeme je uvođenje ISO (International Organization for Standardization ) normi u državna poduzeća i ustanove. U hrvatskim firmama najčešće se uvode sustavi upravljanje kvalitetom ISO 9000 i upravljanje okolišem ISO 14000. Hrvatski zavod za norme ili skraćeno HZN član je ISO-a.
U pravilu, nakon implementacije sustava kvalitete firme priređuju svečanosti kod dodjele certifikata i s ponosom objavljuju tu novost u poslovanju. Tako su napravile i Hrvatske autoceste, HEP, HŽ, Podravka ali i mnoge druge državne i privatne firme, ministarstva i ustanove. Produkt sustava kvalitete trebla bi biti racionalna proizvodnja uz kvalitetniji i jeftiniji proizvod ili usluga. Korisnici tih proizvoda i usluga trebali bi to prepoznati.
 Natpis na cesti kod Konzuma u Velikoj Gorici |
Ako je vjerovati onome što piše na portalu Hrvatskih autocesta , a piše da su društvo s ograničenom odgovornošću i da upravljaju, grade i održavaju autoceste. Autocesta se opet, prema hrvatskom zakonu definira kao javna cesta posebno izgrađena i namijenjena isključivo za promet motornih vozila kojima je najmanja brzina kretanja 80 km/h...
više Wikipedia
Dakle gradska prometnica ne odgovara definiciji autoceste, a izgradnja gradskih prometnica nije u opisu poslova Hrvatskih autocesta. Međutim, praksa je sasvim drugačija. Hrvatske autoceste dovršavaju suvremenu gradsku prometnicu u Velikoj Gorici. Tom prometnicom se usmjerava promet prema trgovačkom centru Konzum i ujedno zaobilazi konkurenciju. Dosadašnji promet prolazio je uz Lidl i Kaufland. Osim ceste, pretpostavljam, izgrađen je i nadvožnjak Gradići. Taj nadvožnjak u prvim planovima nije bio predviđen a promet iz Gradića trebao se dijeliti na nadvožnjak Lomnica i Kušanac.
Možda je došlo vrijeme da skinemo ružičaste naočale, protrljamo okice i pogledamo oko sebe. To što se vidi je tmurno, crno, ma tamno crno. Za krizu koja nas razara uglavnom optužujemo gospodarstvenike. Od radnika preko menadžera pa do odgovornih u vladi. Optužbe su uglavnom opravdane.
Međutim, postoje indirektni krivci. Policija, pravosuđe, financijske inspekcije i državno odvjetništvo. Oni moraju gospodarstvu omogućiti poslovanje prema zakonima.
Posao policije, državnog odvjetništva i financijskih inspekcija obavljaju "zviždači", novinari blogeri i ostali amateri. Profesionalci za tu vrstu posla, policija i odvjetništvo, uglavnom nakon otkrivanje nepravilnosti "utrče" u predmet, osumnjičenim omoguće uništenje dokaza i onemoguće javnosti pristup novim informacijama. S vremenom se predmet zagubi u ladicama ili se razvodni pa takav nema osnova za pokretanje postupka. Krivci za nepravilnosti budu nagrađeni i napreduju u karijeri. U svakom trenutku ti nagrađeni kriminalci mogu a i ponekad podižu tužbe protiv onih koji su se drznuli ukazati na kriminal što su biseri odradili.
Nekad davno dok su naši preci živjeli u pećinama, sudeći prema pronađenim dokazima poput pećinskih crteža, u primjeni je bio zakon jačega. Taj jači odredio je pravila po kojima se živjelo ali i pravila koja su sankcionirala one koji nisu poštivali pravila. Nešto slično postoji i kod nekih životinjskih vrsta koja žive u čoporima.
Za primjer, tako se ponašaju u životinjskom svijetu, majmuni, a u ljudskom svijetu Hrvati.
Za razliku od nas, životinje u čoporu ne pričaju da imaju demokraciju i demokratske zakone.
Recimo Statut građanske udruge ili političke stranke bi trebao biti temeljni zakon po kojem se utvrđuju sva ostala pravila ponašanja i rada te udruge ili stranke.
Međutim poštivanje Statuta za SDP je moguće samo kada se to njenom predsjedniku učini korisnim. Zakon jačega.
Primjer za nepoštivanje stranačkoga statuta upravo imamo priliku gledati ovih dana. Odgođeni su unutar stranački izbori iako to Statut ne predviđa. Razlog odgode po čelnicima SDP-a je priprema za Predsjedničke izbore i podrška njihovom kandidatu, Ivi Josipoviću.
Sjetimo se onih crnih dana socijalizma i dominacije jedne partije. Partija je brinula o svemu: gospodarstvu, socijali, zdravstvu, obrazovanju, razonodi. Partija je prvenstveno vodila brigu o svojim vojnicima, njihovim obiteljima i simpatizerima.
Građani Hrvatske nezadovoljni jednopartijskom diktaturom, revolucijom su se izborili za više stranački sistem. Sistem koji bi trebao jamčiti svim građanima jednaka prava. Pravo na rad, osnovnu medicinsku zaštitu, ljudsko dostojanstvo...
Hrvatska je dobila demokratski Ustav. Taj Ustav priznaje prava čovjeka, jamči jednakost svakog građana. Sjećam se suza radosnica kada je izglasan. O bože, pa svi ćemo biti jednaki. Imati ćemo iste mogućnosti kod zaposlenja, napredovanja... U bolnicama i školama.
Pametni i vrijedni će profitirati, njima će samo nebo biti granica. Pokvareni i lijeni neće imati šanse.
Prošlo je skoro dvadeset godina od onih suza radosnica. Od jednakosti, demokracije i višestranačja nema niti traga. Ostale su suze, ovog puta od srama, jada i bijesa.
 Umjetnost ili kazneno dijelo? |
U Hrvatskoj sve više radnika u proizvodnim i uslužnim djelatnostima ostaju bez posla ili im se smanjuju plače. Nakon godina lažnog blagostanja, u kojima je država kreditima pokrivala promašaje, radnici su se također zadužili kako bi riješili osnovna životna pitanja. Kupovali su automobile, kuće, stanovi...
Globalna kriza i katastrofalno vođenje gospodarske politike uzrokuju probleme gospodarstvenicima koji ne mogu prodati i naplatiti svoje proizvode i usluge. Zbog tih problema prisiljeni su smanjiti ili ugasiti djelatnost koju obavljaju. Radnici ostaju bez dijela ili cjelokupnog prihoda ili bez zaposlenja.
| Da su danas izbori kome bi dali svoj glas? |
Zanimljivo je koliko ozbiljnih žena i muškaraca žele postati fikusi, odnosno predsjednica/predsjednik RH. Obično kada se želi omalovažavati predsjednika onda se kaže da je biljka s malim, skoro nikakvim ovlastima. S druge strane na tog istog predsjednika strašno se ljute što je učinio ili rekao ovo ili ono. Na njega se ljuti crkva, ljute se vladajući, ponekad i spavajući. Pojam spavajući označava oporbu koja u ležećem položaju, uz lagano grickanje budžeta čeka da vladajući sami odustanu od vladanja.
Osim interesa pojedinaca za Predsjednika RH, interes pokazuju stranke, udruge i razne podzemne organizacije. Svi bi oni željeli imati pod kontrolom osobu koja obnaša predsjedničku funkciju.
Tvrdnja iz naslova žalosna je istina koja se dokazuje u bezbroj primjera. Mediji, nakon odlaska Sanadera, slobodnije istražuju i objavljuju primjere pljački u svemu čime upravlja država. Upravo je nevjerojatno što se otkrije, koliko drsko i bezobrazno uprave javnih poduzeća pljačkaju proračun. Nevjerojatno kako sve te pljačke odobravaju: Skupštine društva, Nadzorni odbori, Radnička vijeća, sindikati i radnici.
 Sredstvo korupcije na Zračnoj luci Zagreb
|
Uprave nisu u mogućnosti samostalno provesti pljačku. Pljačke se obično provode kroz nabave roba i usluga. U procesu nabave postoje određene zakonske odredbe koje propisuju određene procese. Da bi se stvorio privid zakonitosti poslovanja uprave su organizirale svoja povjerenstva, svoje direktore i svoje računovođe. Svi oni rade protivno pravila struke, zakonskih odredbi i zdravog razuma.
Isto tako, uprave su organizirale svoje nadzorne odbore, svoja radnička vijeća, sindikate, braniteljske udruge, ribička i teniska društva...
Te "svoje" ljude uprave su nagradile radnim mjestima, visokim plaćama, stimulacijama, privilegijama tipa automobil, službena kartica i sl. Od svojih ljudi uprave dobiju sve potrebno za pljačku. Dobiju zakonski privid, šutnju i podršku pred radnicima i javnošću.
Na početku jedna vijest iz medicine, u Zagrebu je otkriven prvi slučaj svinjske upale pluća. Simptomi su apsolutna ne osjećajnost prema bližnjima, bježanje od odgovornosti, visoka temperatura, malo vitra koji strašno smrdi i bez stolice. Posljednje dvije pacijentove meke stolice odnijela je gospođa Kosor, koja se ponosno valja u njima bez obzira što su vruće.
Oboljlog je posjetio ministar zdravstva i testom pogačice od sira utvrdio da je pacijent dobro. Ovih dana se očekuje povratak pacijenta u krdo gdje je ujedno i počasni prasac, oprostite predsjednik. Liječnici i javnost s strahom očekuju vruću jesen zbog opasnosti od epidemije svinjske upale pluća. Rizične skupine uglavnom se kreću u i oko koca počasnog pacijenta.
No, idemo dalje.
Dogodilo se ono što se nije smjelo dogoditi, ono što se nije moglo izbjeći, dogodila se stravična željeznička nesreća. Nažalost, poginuli i stradali su nevini putnici, putnici koji su vjerovali Hrvatskim željeznicama i njihovim prometalima.
Izražavam sućut obiteljima poginulih i svoje žaljenje svima nastradalima. Osim sućuti i žaljenja želim uputiti i vapaj za promjenama u trgovačkim društvima pod šapom države, odnosno, nesposobne, korumpirane i opasne Vlade.
Ovaj tragičan događaj ukazuje na probleme organizacije i kompetencija u Hrvatskim željeznicama, ali i drugim državnim poduzećima.
Policija je istragom došla do zanimljivih podataka, vjerojatni uzrok tragedije je sredstvo koje je prskano po tračnicama. Organizator tog posla, pazi sada, Direktor za ekologiju i bog te pitaj što još. Da ne povjerujem, što ekolog ima s održavanjem pruge? Zašto opće postoji direktor za ekologiju? Kakva je to organizacija?
Premijer Ivo Sanader u srijedu 1.srpnja najavio je svoju ostavku na sve političke dužnosti. A dan kasnije, namjerava to provesti u djelo prema propisanim procedurama. Dakle, Sanader ostavlja vladu i svoju stranku. Svoju odluku obrazložio je osobnim razlozima, a ti razlozi su, ako sam dobro razumio, dosada. Ivi je dosadila politika, njegovi uspjesi, sve što takne u “zlato” pretvori. Zato odlazi ali ne zauvijek.
Uz ostavku, premjer je precizno razradio i scenarij nastavka sapunice. U scenariju su precizno podijeljene uloge. Točno se zna tko je za što zadužen, tko što treba reći i kako se ponašati.
Nažalost glumci nisu uigrani, nisu niti prva klasa. Njihova gluma je loša, očajno loša. Prozirna. Nema lažnih emocija, ne pokazuje se tuga za velikim vođom koji ih ostavlja. Vođom koji je deset godina vodio partiju, šest godina vladao u vladi. Pa vođa je stvorio sve te glumce i statiste hrvatske pozicije ali i dijela opozicije.
Lokalni izbori su prošli. Znaju se pobjednici. To su sve političke stranke koje su sudjelovale na izborima. Stranke su sada u dogovorima i kupovinama. Malo javno, više tajno dijeli se plijen između stranaka. Normalno, oni s većinom imaju pravo na bogatiji plijen dok manjina dobiva utješne nagrade. Te nagrade trebaju osigurati mir u skupštinama. A mir podrazumijeva apsolutnu podršku odnosno šutnju “cijenjenih” zastupnika. Dosadašnja praksa je pokazala da u Hrvatskoj nema oporbe, postoji samo dobro uigrane predstave u kojima se glumi otpor. Sve te “oporbene” predstave nisu polučile nikakve rezultate. Niti trenutne niti dugoročne.
Potvrda takvog stanja su i ovi lokalni izbori. Ništa bitnog nije se dogodilo. HDZ i SDP ostale su vodeće političke stranke, unatoč očajnom stanju države. To očajno stanje rezultat je njihovog rada odnosno nerada.
Neovisni, ali ne i neutralni