U americi ima jedna izreka koju je svojevremeno opjevao čak i Holly Johnson u svojoj pjesmici Americanos, a koja između ostalog kaže "postoji zemlja u kojoj i klinac bez love može postati predsjednik". Ovo je u biti jedna sjajna motivacijska poruka duboko usađena u američku kulturu iz koje proizlazi da ako se dovoljno trudite ama baš sve je moguće, pa čak i to da postanete predsjednik. Naravno, kada je prije nekih desetak godina Geoerge W. Bush izabran za predsjednika, ova pozitivna poruka je dobila jedno sasvim novo značenje i odjednom je postalo jasno da to možda i nije najbolja ideja da baš svaki klinac može postati predsjednik. Možda tu i tamo ipak treba odrediti neke minimalne kriterije.
Državni proračun je nakon Ustava pojedinačno najbitniji dokument koji definira i opisuje funkcioniranje jedne države. U našem slučaju, riječ je o dokumentu s nekih 14.000 stavaka gdje su na primjer plaće državnih službenika definirane na nekoliko stotina međusobno različitih mjesta pa je stoga vrlo teško pratiti što se točno u državnom proračunu događa.
Kako bi to riješili, napravili smo grafičku vizualizaciju kroz državni proračun.
Pollitika.com nastala je taman prije neke četiri godine i u toj predizbornoj godini uspjela je postići cilj koji sam tada imao, a to je da stvorimo mjesto na internetu na kojem svi oni koji su zainteresirani za politiku imaju mjesto na kojem mogu pisati i na kojem mogu komentirati i diskutirati. Nekako mi je ideja bila i da pollitika bude mjesto na kojem mogu razgovarati i oni lijevi i desni, i liberalni i konzervativni. Ako krenemo razgovarati, prije ili kasnije moramo doći do nekog kompromisa i zaključka, a ako nečega nedostaje Hrvatskoj to je definitivno malo timskog rada kako bi nam svima bilo bolje.
I dok se pollitika uspjela nametnuti kao mjesto na kojem diskutiramo o politici, pokazalo se da je jako teško okupiti više ljudi iz više različitih svjetonazora a kako bi djelovali u zajedničkom cilju, no bez obzira na to uspjeli smo napraviti nekoliko inicijativa od kojih je svakako najpoznatija ona o biračkim popisima. Bez obzira što su birački popisi dobili puno pozornosti u inozemstvu i u konačnici pollitici (i meni) osigurali svjetsku nagradu za eDemokraciju, pa čak i unatoč tome što problem biračkih popisa niti danas nije do kraja riješen - nekako sam siguran da je upravo ta akcija nekolicine zainteresiranih dovela do toga da je danas svima jasno kako se manipulira biračkim popisima i kako će ubuduće to biti daleko teže učiniti. Smatram to velikim i vrlo mjerljivim doprinosom ovoj zemlji. Mislim da ljudi okupljeni oko pollitike mogu iznjedriti još puno sličnih, možda nekada malenih i neshvaćenih, no definitivno vrijednih akcija koji će pomoći da svi skupa napravimo nešto pozitivno i za opću dobrobit.
Ovo s rebalansom je već pomalo zabrinjavajuće jer se ekipa iz pozicije i opozicije ulovila u jedan igrokaz koji nema stvarnog izgleda za uspjeh, a što je najgore čini se da se s obje strane nalazi ekipa koja niti ne razumije što bi u stvari trebalo učiniti.
Maras je ponovio prijedlog SDP-a da se svi rashodi, osim mirovina, plaća i socijalnih davanja, smanje za 10 posto, čime bi se uštedjelo potrebnih pet milijardi kuna. 'Dojam je da Vlada radi upravo suprotno', rekao je Maras, izražavajući bojazan da se rebalans priprema samo da bi se stvorili preduvjeti za nova zaduženja. (tportal)
Ovo bi bilo super da je realno, no ekipa je nekako propustila neke temeljne argumente uzeti u obzir, kao što je to na primjer kalendar. Dečki su zaboravili da je danas 17. kolovoza i da će se sjednica Sabora desiti negdje krajem kolovoza gdje će proračun biti izglasan, a nedugo potom i objavljen pa će tako stupiti na snagu.
Za koji tjedan biti će pune četiri godine postojanja pollitike.com; u brojevima to bi bilo nekih 1.600.000 jedinstvenih posjetitelja u 3.4 milijuna posjeta i oko 12 milijuna serviranih stranica. To je 4.400 registriranih korisnika, nešto više od 8.700 dnevnika i 257.000 komentara. Ako to pretvorimo u vrijeme utrošeno na pollitici, ispada da su posjetitelji pollitike na čitanje, pisanje i komentiranje utrošili impresivnih 71 čovjek godinu (skoro pa bih rekao da smo dali mjerljivi utjecaj na pad učinkovitosti države kao cjeline). Nekako mi se čini prilično solidna brojka osobito uzevši u obzir na utjecaj koji je pollitika.com proizvela tijekom posljednjih nekoliko godina, a bilo je toga puno, od BrodoSplita (ako se itko toga sjeća), preko Sunčanog Hvara koji sada ulazi u završnicu pa do (barem meni najvažnije akcije) popisa birača.
Pollitika.com je također kreirala i cijeli niz novih prijateljstava, osjećam se barem malo odgovornim za najmanje jednu političku stranku, a nažalost bilo je i par neugodnosti. No tako to biva.
Prije nekoliko dana dvije internet mega-kompanije Google i Verizon složili su se oko "nacrta plana oko toga kako će se internet servisi prenositi mrežom". Ovako lijepo složena formulacija mnogima od nas ne znači puno no ima potencijalno devastirajuće efekte na internet kakvog ga poznajemo danas.
Internet, u teoriji, je metoda prenošenja podataka iz jedne u drugu točku. Podaci mogu (i jesu) svakojaki pa tako imamo web stranice, slike, audio i video, elektronsku poštu, servisi za prijenos dokumenata i mnoge druge namjene. Svi ti podaci putuju preko iste žice (ili cijevi ako vam je to lakše zamisliti). Internet je osim toga zamišljen i danas u praksi funkcionira kao neutralan medij, a to znači da svaki od gore nabrojanih servisa ima jednaki tretman prolazeći kroz mrežu. I ne samo to, nego neovisno odakle je neki podatak potekao on ima jednaki tretman te se mora proslijediti po redosljedu dolaska na mrežu. Taj temeljni princip kojeg danas nazivamo "net neutrality" ili neutralnost interneta proizlazi još iz zakona kojeg je 1860. godine izglasao Američki kongres nakon gradnje telegrafske mreže koja je povezala istočnu i zapadnu obalu Amerike i koji otprilike kaže "Poruka zaprimljena od bilo koje osobe, tvrtke ili institucije će biti nepristrano odaslana po redosljedu primitka".
Prije nekoliko dana obilježena je obljetnica pogibije 39 policajaca i vojnika na policijsku postaju u Dalju nedaleko od Osijeka.
Neviđeni incident bacio je sjenu na obilježavanje 19. obljetnice pogibije 39 osoba u napadu na policijsku postaju u Dalju kod Osijeka, gdje su bili i najviši dužnosnici hrvatske Vlade. Nakon što je najavljen govor ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka mikrofona se prije njega dohvatio osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić.
.
- Učinjena je pogreška u protokolu, red je da prvo govori župan, a onda ministri i na kraju predsjednica Vlade - započeo je Šišljagić.
.
Mikrofon mu je potom isključen, što je izazvalo reakciju pojedinih okupljenih i povike "Dajte županu mikrofon, lopovi!".
.
- Nitko više neće zabraniti hrvatskoj vlasti da govori u hrvatskom Dalju - vikao je dožupan Dinko Burić. (Večernji)
Ono što je meni zanimljivo u cijeloj toj priči je način na koji su se postavili mediji, a koji jednoglasno osuđuju ponašanje župana Vladimira Šišljagića.
Čitam baš u novinama kako MMF možda i nije tako pohvalan prema našim vladajućima kako ovi to pokušavaju predstaviti. Pa eto kaže članak:
Zajednička crta svih preporuka je da država mora smanjiti poreze i istodobno početi znatno štedjeti. MMF ne navodi koje bi poreze trebalo smanjiti, no moderna ekonomska teorija inzistira na smanjenju poreza koji opterećuju rad jer tako države postaju konkurentnije. U hrvatskome je slučaju riječ ne samo o smanjenju poreza na dohodak, nego i o smanjenju doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Ti se prihodi djelomice mogu nadoknaditi privatizacijom, čiji nastavak MMF preporučuje, baš kao i smanjenje izdataka za mirovine i zdravstvo te kontrolu troškova. (jutarnji)
Istovremeno, u ne osobito dalekoj zemlji Velikoj Britaniji njihova nova vlada radi (naoko) istu stvar:
Obzirom da sam i sam u proteklih nekoliko mjeseci bio predmet interesa policije (a koliko znam, nalog s mojim imenom je otvoren tamo negdje do kolovoza minimalno), nije neko osobito čudo da sam u posljednje vrijeme razvio interes za proučavanje različith zakonskih rješenja u drugim zemljama a koje reguliraju ponašanje i ovlasti policije u ovim high-tech situacijama kao što je bila moja.
Prilično dobar i vjeran opis onoga što se dogodilo meni desilo se nekoliko godina prije Hans Martin Hillacku koji je, poput mene, temeljem glasine bio uhićen, a njegov ured i dom pretraženi te određena imovina izuzeta. Europski sud za ljudska prava je tom prilikom presudio u njegovu korist i dosudio u biti relativno veliku odštetu za navedeni događaj. Taj konkretni slučaj je bitan zbog toga jer potvrđuje stav suda o tome da novinar mora i može čuvati identitet svog izvora. Ovo je slično mom slučaju iz jednostavnog razloga što sam ja bio osumnjičen (ili sam pod osnovom sumnje) da sam objavio registar branitelja unatoč tome što su oni koji objavljuju takve informacije (pa makar one bile i zaštićene tajnom, što u ovom slučaju nije) zaštićeni od policijskog i sudskog progona. Tu je donekle i specifičnost moje situacije jer unatoč svemu, ispada kako sam jedini koji je u dvadeset godina hrvatske države uhićen zbog nečega što sam navodno objavio (tako da se nemojte čuditi kada padnemo na listi medijskih sloboda, opet).
Ne znam koliko ste vidjeli najavu novih poreza na imovinu koju je jučer (iz neba pa u rebra) najavio ministar financija Ivan Šuker? Rečeno je puno toga u malo vremena i bez pretjeranog smisla no jedan od dijelova koji je mene zainteresirao je slijedeći:
Ministar financija Ivan Šuker pojasnio je da će poduzetnici koji su i vlasnici jahti ili apartmana morati na kraju godine prikazati da su na jahti zaradili sedam posto od nabavne vrijednosti plovila, ili da ostvaruju prihod od najmanje pet posto od nabavne vrijednosti apartmana...
...Šuker je rekao i kako je bio čest slučaj da jedan poduzetnik osnuje tvrtku na području državne skrbi koja bi dobro poslovala, ali bi koristila olakšice koje joj pruža status područja od posebne državne skrbi, i tvrtku u Zagrebu koja bi, uobičajeno, poslovala s gubitkom. Time se sprečava prelijevanje dobiti s jednog društva na drugo.
