Proteklih nekoliko tjedana je bilo vrlo živo, no nekako si mislim kako bitne stvari ostaju neizrečene. Ivo Sanader je tako svojim čudnovatim manevrom izazvao cijelu lavinu događanja koja se u biti tek počinje otplitati. ako malo bolje razmislite, malo je nejasno što je Ivo u stvari mislio učiniti s tom nesretnom press konferencijom? Kao prvo, moramo se dogovoriti oko stvarnih motiva njegovog odlaska i ambicije da vodi vladu poput maketara ili ne. Mislim da je očito da se Jadranka Kosor, ako je i ikada bila lutka na žici, vrlo brzo otkinula i već mjesecima svira svoju pjesmu. Ostatak ekipe iz vrhuške što Vlade što HDZa odlučio se za taktiku zbornog pjevanja, te je prva postava uz izuzetak Luke Bebića odlučila svoju sreću potražiti pod skutima Jadranke Kosor.
U petak navečer, dva dana prije izbora i svega nekoliko sati prije početka izborne šutnje našao sam se s nekolicinom ljudi iz stožera na HTV-u, a kako bi pratili posljednje sučeljavanje koje je tamo vodio Branimir Bilić. Samo sučeljavanje smo pratili u tzv. Intim baru zajedno s djelatnicima stožera protukandidata s time da su oni zauzeli prvi red ispred televizora dok smo mi odozada promatrali sučeljavanje. Nakon samog sučeljavanja, na samom izlazu iz zgrade voditeljica PRa Milana Bandića potužila se na glavobolju i zapitala da li je to zbog južine koja je krenula, a na što sam ja odgovorio da je to u stvari od sučeljavanja. Na njihovo protupitanje kako se mi borimo protiv tih glavobolja odgovorio sam im da mi nismo toliko eksponirani pa s time nemamo problema. Negdje nakon ove rečenice je nastao jedan omanji incident između naša dva stožera.
Prvi dio predizborne kampanje rapidno se približava kraju i predizborna šutanje efektivno počinje sutra i traje do nedjelje. Imamo dakle nekoliko dana za napuniti baterije, a sve kako bi od negdje nedjelje u ponoć krenuli u drugi krug.
Pozicija "mog" kandidata proteklih je nekoliko mjeseci bila stabilna i uz lagani rast, dok se cijela priča događala na drugom planu i s kandidatim koji (objektivno gledano) nisu mogli previše vremena potrošiti na Ivu Josipovića čisto zato jer su morali osigurati sebi drugi krug. To će se u nedjelju do ponoći definitivno promijeniti.
Samo da Vas podsjetim da je sutra posljednji dan kada možete provjeriti svoje podatke u biračkim popisima i ishoditi potvrdu ako želite glasati izvan mjesta prebivališta.
Danas sam (ponvno) bio u policiji radi obavijesnog razgovora. Ovoga puta radilo se o prijavi državnog odvjetništva u Zagrebu a koje su oni pokrenuli po službenoj dužnosti nakon što sam pokrenuo web stranicu http://popisbiraca.pollitika.com, na toj stranici moguće je provjeriti koliko ljudi je prijavljeno na bilo kojoj adresi u Hrvatskoj i ako se sjećate travnja mjeseca ta cijela priča je tada generirala ogromni interes, a u mjesecima koji su uslijedili ja sam dobio poziv da odem do Brisela i objasnim što se to događa, odnosno dobio sam nagradu "Top 10 who are changing the world of politics" (kasnije sam dobio još jednu nagradu od Googlea no bio sam prezauzet da bih je otišao pokupiti tako da to čeka neko buduće vrijeme).
Nisam već dugo onako telegrafski komentirao stvari, pa da napišemo (napokon) nešto na taj način a o nekoliko tema o kojima se očito nije dovoljno pisalo:
Dakle, jutros u 0:00 sati službeno je počela izborna kampanja. Naravno predizborna kampanja traje već neko vrijeme i dok je primjerice Bandić već obavio lagano oranje u proteklih nekoliko mjeseci (na račun zagrebačkih poreznih obveznika), isto to su napravili i Vidošević (na račun HGK tj. na vaš račun), Josipović, Pusić, Ožbolt dok se ostatak tek zagrijava i kreće valjda danas.
Objektivno, postoje samo četiri doista ozbiljna kandidata plus pokoji sa strane koji može na ovaj ili onaj način utjecati na individualni rejting jednog od ta četiri. S današnje perspektive, u stvari odlučujemo o tome tko će se tući u drugom krugu i to su po svoj prilici Ivo Josipović te Bandić, Hebrang ili Vidošević.
Gledam sada diskusiju o Sloveniji u hrvatskom Saboru, da imam kosu čupao bih je, a da nisam hrvat vjerojatno bi umirao od smijeha (mogu si misliti kako ta diskusija izgleda jednom prosječnom slovencu).
Mislim da nije sporno da Slovenija mora nekako doći do otvorenog mora, no oni to pravo imaju i danas i uspješno ga konzumiraju, jer da to nije tako kako bi onda brodovi ulazili u Koparsku luku (a i druge luke u Sloveniji). Također, mislim da i pravnom laiku je jasno kako famozni članak 3b uključuje i načelo pravičnosti a ne samo pravde, te kako riječ "junction" u engleskoj varijanti definitivno znači spoj između međunarodnih voda i slovenskih teritorijalnih voda. Također, koliko je meni razumljivo, odluka arbitražnog suda (a tu ima još zanimljivih detalja oko odabira sudaca) je u stvari obvezujuća i nemamo mi tu ništa posebno za buniti se nakon što je ta odluka jednom donesena - možemo samo eventualno konstatirati datum kada se to dogodilo.
Kao što vjerojatno znate ja osobno tj. pollitika.com kao konkretni projekt - osvojili smo world forum 2009 eDemocracy award.
Iako je cijela pollitika dobila nagradu, konkretni "okidač" za nominaciju je bio podsite kojeg smo napravili u jeku kampanje za lokalne izbore, a koja se zove popisbiraca.pollitika.com. to je ukratko web stranica na kojoj svatko može provjeriti koliko ima registriranih birača na bilo kojoj adresi u hrvatskoj. Pojava ove stranice napokon je razotkrila točne lokacije i načine na koji se manipulira biračkim popisima, trajno je senzibilizirala javnost na problem popisa birača (iako, za taj problem se znalo godinama) i drago mi je reći da je rješenje biračkih popisa i izbornog zakonodavstva dio ustavnih promjena o kojima se trenutno raspravlja.
'Ako se ponovi kriza poput one u jesen 2008, naše mogućnosti obrane daleko su manje. Potrošili smo sve mehanizme i rezerve koje smo imali i moramo priznati sebi da smo prošli mnogo bolje nego što se itko mogao nadati', rekao je Željko Rohatinski, guverner HNB-a obraćajući se prisutnima na 19. konferenciji Zagrebačke burze u Splitu. (tportal)
Nisam već dugo drobio na temu ekonomije pa eto, posložilo se nekoliko događaja koji su mi taman razvezali jezik. Rohatinski je jučer govorio o krizi. Ono što je on otprilike rekao je to da je HNB u proteklim godinama pokušavajući obuzdati pretjerani unos gotovine u državu banke natjerao na velike rezerve. Taj potez je povećavao hrvatima cijenu kapitala, no u času kada je pukla kriza imali smo padobran u obliku velikih bankovnih rezervi čijim je otpuštanjem održana koliko-tolika likvidnost sustava. S druge strane, zbog pretjerane osjetljivosti državnog proračuna na fluktuacije u zemlji, osobito na potrošnju koja je dramatično pala (od uvoza pa na dalje) - država je u stvari ta koja je "posaugala" sve novce na tržištu te je financiranje banaka prema stanovništvu i poduzetnicima praktički stalo (ne baš, ali otprilike). Problem je u tome što je rohatinski svoje karte ispucao i sada očajnički za stolom pogledava druge igrače sve se nadajući da će netko nastaviti njegov niz. Nekako si mislim da je neshvaćen i usamljen.
Odete li na Google i pokušate li na internetu potražiti gdje se to webmastere i blogere zatvara, vrlo brzo zaključit ćete da jedini odgovori dolaze iz zemalja poput Irana, Rusije, Azerbajdžana, Sirije, Jordana, Vijetnama ili Tajlanda. Ukratko, to je popis osumnjičenih zemalja o kojima često slušamo u kontekstu slobode medija ili ljudskih prava. S krajem ovoga mjeseca i Hrvatska će ući u to sramotno društvo jer se 27. listopada Damir Fintić, inače malo poznat i u stvari samo jedan od tisuća Vukovaraca, mora prijaviti na izdržavanje zatvorske kazne.
Iako je opće poznato da su zatvori prepuni “nedužnih” ljudi, za Fintića u stvari znamo da jest nedužan, jer je njegov krimen koji ga je na kraju odveo u zatvor to što je kreirao web-stranicu vukovarac.net, na kojoj je nesmotreni i anonimni kritičar svojedobno optužio tadašnjega gradonačelnika Vukovara i saborskog zastupnika HDZ-a Vladimira Štengla.
Tužakanje - obiteljski biznis
Objavljujem konačni tekst nacrta Zakona o elektroničkim medijima. Elektronički mediji su nam svims skupa zabavni jer oni pokrivaju i reguliraju najutjecajnije medije, no istovremeno reguliraju i medij na kojem se sada nalazimo (dakle internet). Ovaj zakon ide još na odobravanje na GSV i teško mi je vjerovati da će proći u ovoj formi, no mislim da je bitno vidjeti što se događa iza zatvorenih vratiju i o čemu naši zakonodavci razmišljaju.
Ono što je meni upalo u oči je to da zakonodavac ovim zakonom u cijelosti izjednačava emitiranje putem interneta s ostalim načinima distribucije signala/sadržaja i to mi se čini nedopustivim. Sigurno ima još bisera.
R E P U B L I K A H R V A T S K A
MINISTARSTVO KULTURE
NACRT
Puno je toga novoga u proteklih nekoliko dana i nikako da stignem to evidentirati, jučer je sve nekako kulminiralo mimo mog znanja pa je i krajnje vrijeme da se i ja očitujem oko svega toga. Ukratko, imam nekoliko bitnih vijesti za sve one koji redovito čitaju mrak.org i pollitika.com.
U posljednjih nekoliko dana, taman koliko su se ljudi vratili s godišnjeg i otkako je počela strka za predsjedničke izbore koji nas očekuju u prosincu ili najkasnije siječnju, zasuti smo politikom, novopečenim kandidatima i intrigama koje ih okružuju. U slijedećim mjesecima, likovi s estrade će biti potisnuti u zapečak, dok će poznati ali i anonimni likovi političke močvari izići na vidjelo. Tako eto prije neki dan gledamo Vidoševića kako grli tele, a sasvim sigurno će nas i drugi kandidati zapljusnuti s najneočekivanijih mjesta.
Osim što je Blanka skočila 208 centimetara (za što mi poznavatelji kažu da je jako puno), imamo mi još vrhunskih rezultata po kojima se možemo pohvaliti a koji nas pozicioniraju u sami svjetski vrh.
Prije nekoliko dana nas je tako zapljusnuo podatak KPMG-a koji kaže da smo mi najskuplja zemlja na planeti za rad. Naravno, ovo je malo pogrešno za reći tek tako jer su zahtjevi i metodologija relativno specifični i ionako zahvaćaju relativno mali broj ljudi, no rezultat je takav kakav je. Čisto da budemo jasni, KPMGova anketa računa ukupna bruto davanja na plaće u najvećem mogućem poreznom razredu i to na dvije visine ukupnih godišnjih bruto primanja; 100.000 i 300.000 USD. Ovako gledajući tu cifru to se čini jako velikim, no ako gledamo da je 100.000 USD ekvivalent mjesečne bruto plaće od 44.166kn, a na što Hrvati rekorderi moraju isplatiti impresivnih 53,5% poreza i davanja što nam dje netto plaću od 20.537,19 kuna, a što je pak neka middle management plaća (solidna ali ne i spektakularna). Još kada pribrojimo tome i Jadrankin harač, ispada da je plaća 19.715,70kn što ukupnu poreznu presiju na plaću podiže na impresivnih 55,36% što nas čini svjetskim rekorderom.
Ne znam jeste li primjetili no u posljednih nekoliko dana pokazalo se kako su novine (a samim time i novinari) očigledni izvor informacija našoj vladi, pa i samoj Jadranki Kosor koja je trenutno na njezinom čelu.
Premijerka Jadranka Kosor iznenadila se, naime, kada je čula da je Ina povisila cijenu benzina. Na sjednici Predsjedništva HDZ-a, kako saznajemo od nekih članova, zamjerila je ministru Damiru Polančecu zato što ju nije obavijestio o odluci Ine. Polančeca je to razljutilo pa je jučer neslužbeno preko nekih medija objavio da razmišlja o odlasku iz Vlade. (jutarnji)
Ovdje to ne piše direktno, no tako se izjasnila Jadranka Kosor rekavši da je o tome saznala iz novina. Svega nekoliko dana prije toga, još je nešto saznala iz novina:
Neovisni, ali ne i neutralni