Kako to već biva svake godine, u blagdansko doba ja se sa trajno 'privremenog' položaja u metropoli izmjestim na onaj puno komforniji, ali i izoliraniji, na mojemu Otoku. Skupi se cijela familija, toči se domaće vino 'flaširano' u prazne boce Jane, a nakon nekoliko čaša istoga razgovor nužno skrene, pogađate, prema - politici.
Ove godine, točnije danas, bistrimo mi tako 'bespuća povijesne zbiljnosti', kad li ja ustanovim da nitko, ali baš nitko u mojoj mnogobrojnoj i 'sveudilj' na Internet uštekanoj obitelji pojma nema o Petračevim pismima. Nikad čuli. Kažu nije bilo ni na TV ni u novinama. Zaludu im ja objašnjavam da je na TV bilo (a i u novinama, ali Slobodna je tako organizirana da se i ja znam pogubit), kad znam da oni vijesti gledaju 'na po ašte' i da čuju samo ono što ih zanima ili ono što je u prvih 5 minuta... Onda otvorim današnju Slobodnu i skoro me kap strefila...