pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

OPERACIJA BALKAN

Predsjednik države odjednom je stao zagovarati veliku koaliciju Hrvatske demokratske zajednice i Socijaldemokratske partije i time prilično iznenadio političku javnost. Mnogi su počeli razglabati o toj mogućnosti i odgonetavati zašto to predsjednik želi. Demokracija se time, zaključili su, ne bi poboljšala, čak štoviše, stanje bi postalo još gore. Neki su u ovom predsjedničkom prijedlogu pokušali otkriti želju za pomirenjem među Hrvatima i još štošta drugo.
I zaista, pitanje je zbog čega predsjednik iznosi takve prijedloge, osobito kad se od funkcije koju obnaša očekuje da bude neutralna i ne petlja se u izbornu utakmicu. Valja pokušati odgonetnuti ovu zagonetku, ali, da bi se to uspješno učinilo, treba prethodno rasvijetliti stvarni položaj hrvatske države u procesima koje vlada provodi u većoj ili manjoj tajnosti. I ne samo ova, nego i prethodna vlada, te sam predsjednik države.
Riječ je o razdoblju od 24. studenog, god. 2000. pa do danas, koje, zbog protuustavne djelatnosti predsjednika države, Sabora i dviju vlada, možemo s punom odgovornošću nazvati protuustavnim razdobljem. Jer, Ustav propisuje:

„Mjesto nam je u istočnoj Europi.“, izjavila je novinarima gđa Pusić, predsjednica Hrvatske narodne stranke. Premda je stranka gđe Pusić bila u šesteročlanoj koaliciji u čije su ime Mesić i Račan potpisali, još u studenom godine 2000., tzv. Zagrebačku deklaraciju i pristali da se Hrvatska vrati u neojugoslavenske okvire, ipak je ovakva njezina izjava, uoči izbora, posve neočekivana.
Gđa Pusić vidi Hrvatsku u savezu sa Srbijom, Bugarskom, Rumunjskom, Moladvijom, Ukrajinom, Gruzijom, Poljskom… Da je novinar bio uporniji, ona bi nabrajala sve do Kine, jer, kako kaže, „nitko da dade suvisao odgovor zašto mi idemo u Europsku uniju, što ćemo tamo raditi…“ Gđa Pusić također smatra da „Europskoj uniji nedostaju ideje vodilje, treba joj nova energija, a ona je u Istočnoj Europi.“

HRVATSKI GOSPODARSKI PROGRAM

Pred izbore stranke se nadmeću obećanjima i gospodarskim programima, ističući kako je cilj njihove politike dobar život građana. Ali, za to postoji uvjet koji stranke prešućuju. Taj uvjet je suverena vlast koji program, koristan državi i građanima može i provesti. Naime, štetne programe mogu donositi i provoditi i marionetske vlasti.
Kad, naime, netko izvan Hrvatske odlučuje o našem gospodarstvu, onda ni narodna volja ni sva mudrost ne pomažu.

Najnovija događanja oko hrvatskih generala i njihovih odvjetnika na haaškom sudu navela su neke ljude na pomisao da bi general Gotovina mogao biti oslobođen. Začuđuje takva naivnost i pokazuje da ima ljudi sklonih povjerovati u pravdu i dobre namjere haaškog suda i njegova tužiteljstva.
Zato valja podsjetiti na općepoznate činjenice.
1.
U akciji «Oluja» general je Gotovina oslobodio velik dio hrvatskog teritorija od srpske paravojske.
2.
Spasio je od pokolja desetke tisuća muslimana, koje su Srbi opkolili u sjeverozapadnoj Bosni.
3.
Skršio je Miloševićev genocidni projekt etnički čiste «Velike Srbije» sa granicama Virovitica – Karlovac – Karlobag.

Protueuropejstvo ili euroskepticizam postalo je u našem političkom životu najomraženije i najozloglašenije ultradesno stajalište. Sukladno tomu, gleda se i piše o svim onim strankama i pojedincima koji javno iskazuju sumnju u korist članstva u tzv. zapadnobalkanskoj zoni slobodne trgovine, ili čak članstva u Europskoj uniji.
Tako postavljena dvojba europejstvo ili protueuropejstvo obična je krivotvorina i zamagljivanje biti stvari. Prava opreka glasila bi – kolonijalizirana, ili neovisna i suverena Hrvastka. Na temelju opisane krivotvorine kod nas se etiketiraju ljudi i poneke stranke, a to osim novinara i političke elite često čine i pojedini profesori, od kojih bi trebalo očekivati određenu znanstvenu objektivnost. Tako se primjerice HSS prikazuje kao ultradesna stranka, koja je, kako kažu, u antieuropejstvu desnija od pravaša. Prema toj logici Švicarska ili Norveška, koje odbijaju i samu pomisao na članstvo u Uniji, bile bi ultradesničarske države bez premca. Ti ljudi koji javno optužuju euroskepsu, obično varaju narod riječima: «Pa valjda će se naši građani odlučiti za civilizirani život kakav se živi u Europi.» Ali, to se ne nudi i o tomu nije riječ. Jer, svi u Hrvatskoj, pa tako i euroskeptici izjasnit će se za europsku kulturu i civilizaciju i sve ono što zovemo europskim vrijednostima. Nije sporno da Hrvatska treba usvojiti europsko zakonodavstvo od građanskog do kaznenog prava, od zemljišno – knjižnog do hipotekarnog prava, kao i opće demokratske standarde ponašanja. To mora učiniti radi sebe same. Zagovornici hrvatskog članstva u EU zato lažno optužuju euroskeptike da su protiv europskih vrijednosti, demokratskih standarda i civiliziranog društva općenito. Pravi spor vodi se oko pitanja: