micra dnevnik

Ivo, the sportski komentator!

To je to…totalna halucinacija…opsjena najgore vrste…sumanuto stanje…poslije tekme Hrvatska-Austrija (koja po mom ženskom ukusu i nije bila nešto jer ako nam je penal bio jedina šansa, šta dalje?) nama vrli premijer ponavlja da „IDEMO DALJE!“

Krajičkom oka uhvatim Sanadera u sredini studija i kažem si :“Ma, ne, to je bila sporost oka, haluciniraš od previše Sanadera na televizoru, nije to bio on!“
Kad ono, realnost se vraća da mi opali dvostruki šamar i utuvi mi u glavu da Sanader actually komentira utakmicu iznoseći svoje stručno/sportske-političke ocjene dok se ne zna tko će pokupiti svu tu slinu u studiju od ulizivanja nekih milijunaša koji ganjaju lopte.I novinara, ofkors.
Niko, najveća uzdanica dobro pogođene HDZ-ove kampanje koja je ciljala na najniže strasti, dobro da nije obolio od logoreje ponavljajući rečenicu :“Jer kako premijer kaže, zaista smo sjajno igrali…da, premijeru, naravno, premijeru…“

Zovem u panici frenda i pitam ga je li upao u tu istu halucinaciju gdje se Ivo pokazuje kompetentnim za sve.

Palica je iz (k)raja izašla???!!!

Kada više nemate argumenata u nekoj raspravi, onda posežete za AD HOMINEM argumentom koji je osobni napad na osobu uglavnom u vidu vrijeđanja, omalovažavanja.
Nije to tako rijetko kod nas, uglavnom se sve rasprave završavaju:“ Ma ti ćeš mi govoriti?Idiote!Kurvo!Budalo!“
Međutim, naš narod, dovitljiv i lucidan kao uvijek, sada poseže za novim oblikom argumenta znanim pod nazivom AD HOMINEN MALUM...(ozljeda, zločin na latinskom) ili pak AD HOMINEM VIOLENTIA!
A niš, kaj da ti kažemo, osim da ak hoćeš pisati o kriminalu, dobiti ćeš po glavi!Kao u slučaju vrijednog novinara istraživača Miljuša!
Ako želiš stati na kraj kriminalu u gradskog firmi, isto ti slijeduje jedna mala palica u glavu!
I ne do ti Bog naš katolički, da slučajno na cesti reagiraš ako se nekoga vrijeđa na nacionalnoj osnovi! Iako si žena, popušiti ćeš takve šore da te će Sestre Milosrdnice morati spašavati i krpati…
Sve to mene baca u afan i desperaciju.Sasvim slučajno, kako su me vodili životni putevi, znam Igora Rađenovića i Gordanu Lukač-Koritnik.
Dvije žrtve batinjanja.
Dvije osobe za koje sam uvijek spremna reći-da, bore se za pravu stvar!

Syndicate content