pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Pratim sve događaje u zadnje vrijeme, točnije od izbora do danas i imam neki "feeling" da smo svi jednako poput Pukanića dobro našmrkani, nafiksani i napušeni skupa. Đaba nam latinica i čirilica i sve javne i nejavne kuće, odnosno njihovi hrabri novinari koji nam pričaju o aferama kada aktere istih ne znamo kazniti.
Država zbog koje Kosovo sebe smatra državom, a zbog koje bi Al Capone doživio preobražaj i pošao u svečenike kada bi vidio koliko smo u toj djelatnosti mi napredovali pred njim. Razlika između Al Caponea u Americi i sadašnjih Hr Caponea je što se dogodila devalvacija pa dolar ima manju vrijedost. Recimo Vukelić je dilao desetke stotina tisuća dolara, a Al je pao na poreznoj sa mnogo manje.
Akonto dolaska naše plivačice iz Dubrovnika koja je iako cijenjena plivačica rekla jednu vrlo labilnu izjavu: "danas mi je puno lakše jer mi je Dubravka Šuica dala sponzorstvo i financira moju karijeru".

Hrvatska će ovim posjetom pokazati tko je leader regije i pokazati će da je Hrvatska najstabilnija država na Balkanu. Pokazati će se da mi imamo najbolje zavarivače šahtova i najbolje sve. Sve nam je najbolje. Bush nam uskoro dolazi i sve sve će se okrenuti u našim životima, dobiti ćemo sve. Osim što ćemo opteretiti državni proračun za dodatnih 10 milijuna kuna, opteretiti ćemo i simpatizere alkaide sebi za vrat.

Međutim pored dobre suradnje Zagreba i Washingtona ovo je ipak i obrazovno putovanje za Georga W. Busha. Napokon će shvatiti da je mala Kroješa in Europe, a ne in Ejža. U Globusu ispala vijest da sat letenja sa Air force one košta 60.000,00$. Sat vremena do Hrvatske ga je koštao 120.000,00$ jer je išao prvo u Abu Dhabi, pa kada su skontali da nije Zagreb tamo onda su pitali kontrolu leta koja im je rekla da moraju ići towards Italy. Nosač zrakoplova George Washington je morao ispaliti signalnu raketu na Hrvatsku kako bi Jumbo pogodio gdje je ta mala i nakaradna Hrvatska, leader regije.

Subota popodne, dan kada političari odmaraju od svakodnevnice. Dan kada se ništa ne događa od politike dok tek Branka Šeparović zbori o zagađenju prirode, ljudskom faktoru i oznoskom omotaču.

Tek što sam promislio da će takva biti i današnja subota, iznenadila me je vijest kako je Željka Antunović ponijela ostavku na dužnost zamjenice predsjednika Socialdemokratske partije Hrvatske. Ponudio sam sebi niz pretpostavki te sam imao ozbiljnu raspravu sa samim sobom o točnom razlogu:

- Željka Antunović je moralna osoba koja je preuzela dio odgovornosti za neusijeh postizborne koalicije,
- Nije trpila predsjednika Milanovića i jednostavno je pukla i napustila brod,
- Nije imala za skupiti dovoljno novca sa Zoranom da daju više Frišćiću nego mu je dao Sanader,
- Razultati X. izborne jedinice su je ohrabrili da se smatra dostojnim kandidatom u svibnju gdje bi postala nova predsjednica,
- Odlučila je ostaviti se politike i vratiti se u računovodstvo&financije;

Eto, kao što je obećao Dundo Olli je došao u Zagreb da omekša Iva Sanadera i njegova seljaka Friščića da ukinu ZERP i da ih baci na noge. Ako ga ne poslušaju neće ući u Europu.
Međutim, s obzirom da ja znam da je Sanader rekao 2004 godine da ćemo ući u Europsku Uniju 2007 ja mislim da Sanadera ne treba biti strah od Europske unije jer je on sukladno svojim obećanjima Hrvatsku već uveo u Europsku uniju.
Možda je povjerenik europske komisije za Hrvatsku danas došao u posjet Hrvatskoj da vidi da lij je Hrvatska spremna za novu zajednicu. Zajednicu Slovenaca, Hrvata i Srba. Možda, tko zna. Možda izbace Slovence, pa nam naguraju Bosance!

A Sanader je uletio u Fačine radnje. Ne zna odmjeriti dobro između ZERPA i Europe, a Friščić cjepidlači i potvrđuje da je interesna koalicija u Hrvatskoj uvijek loša.

Rekao je da je pravosuđe i korupcija jedna od kriznih točaka u pregovorima.
Jasno je da Sanaderu nije u interesu da pravosuđe dođe do EU standarda jer bi tada to znaćilo da neće moći vratiti dugovove sponzorima ovih bajnih predizbornih kampanja što u Hrvatskoj, a što u BIH.

Danas je bio radni sastanak dubrovačke županijske organizacije Socialdemokrata, a kojima su nazočili i Zoran Milanović, Željka Antunović, Nikola Hajdić te naša jedina saborska zastupnica Tatjana Šimac-Bonačić!

Vrlo je jasno, iako mrvicu zamagljeno, da je Zoran Milanović došao vidjeti kako mi dubrovčani dišemo pred majsku konvenciju u Zagrebu, gdje će on, po mom mišljenju učvrstiti svoju poziciju predsjednika stranke. Iako sam ja samo novinar i nemam pravo biti subjektivan, moram primjetiti da je Zoran Milanović prošao onu fazu samouvjerenosti i da je sada gotovo shvatio kakvog neprijatelja ima preko puta, a i neposredno na putu, u svojoj stranci.
U par navrata dok se osvrtao na prethodne izbore preuzeo je svu odgovornost na sebe i niti u jednom trenutku nije optužio svoje kolege koji su protiv njega u stranici. Niti Davorka Vidovića, Niti Matu Arlovića, a deboto da ni Pančića nije spomenuo. Samo je dodao da je to demokratski i u redu.

Sa željom da moj tekst izađe na naslovnu stranicu Pollitika.com, ja autor napravio sam sve da dođem do "našeg" zauzetog premijera. Poslao sam mu e-mail i dobio sam odgovor;

Dragi moj Ivo!
Kako si? Kako žena kako kćerke i majka? Kako kuća? Jesi li je uknjižio na svoje ime i koliko ljudi plače sada za tom kućom. No dobro. Nismo odavno pojeli skupa ništa, a i sam da radi tena ne smijem ništa masno jesti. Nego kako da te pitam morao bi napisati neki članak, pa ako nemaš ništa protiv da mi odgovoriš na par pitanja, a o tebi ovisi gdje ću ga objaviti; na naslovnoj stranici pollitike.com ili će ostati u mom dnevniku, a da ga publika ne vidi.
Nadam se da je vlada sada na mjestu i da si posložio funkcije prema stručnosti kao i do sada. Mi se ovdje u redakciji pitamo koliko si novaca dao Friščiću da dođe tebi umjesto Zoranu. Možda je tebi došao jer ti ipak znaš snalaziti se u prostoru i vremenu- pogotovo, a možda je Friščić muzikalan, pa se nada da ćeš ga baš Ti, dragi Ivo odvesti u Veronu. I on se nada da će vidjeti neki dobar komad, pa bila to Čovićeva opera ili labuđe jezero. Bitno je sakupiti račune da ih kasnije možeš pravdat.

U Jutarnjem Listu od danas izlazi objava demantija kako Sanader nije dao, a niti autorizirao članak koji je objavljen u istom tisku te da će se provesti istraga. Navodno, kako Večernji list kaže kriv je mladi čovjek koji je Davoru Butkoviću poslao poruku za Novu Godinu i čestitao mu prestavivši se kao premijer (iako, kako sam kaže nikad u SMS-u nije napisao da je premijer) da bi Butković mjesec dana kasnije slao Sanaderu poruke da se e-mailom dogovore što staviti u članak i kakav tekst Sanader voli. Mo'š misliti.

Glupo je vjerovati da takav novinar nema Sanaderov broj mobitela ili broj njegove glavne tajnice koja bi mu svakako prenijela poruke već je ovaj kao zaljubljeni dječarac slao SMS-ove našem vrlom premijeru.
Ovo samo pokazuje kako je Sanader toliko močan da će Butković ćrtvovati svoj ponos i priznati da je naivan i reći da je to greška i da Sanader to nije sve rekao, a samo kako bi zaštitili Sanadera od Sanadera, odnosno svojih gluposti. Tko zna možda je spin doctor iz Irske rekao da je to loš tekst, a loš tekst na 100 000 primjeraka teško da možeš korektorom brisati.

Nije li impresivno vidjeti da danas naši pakleni konkuriraju za osvajanje zlata? Možda baš sada dok vi gutate ovaj tekst tamo neki Ivano Bailić gine za našu domovinu, našu himnu, našu Hrvatsku. Nije li impresivno da tako mala zemlja rastura po Europi i Svijetu što po sportskim, što po znanstvenim, zdravstvenim, informatičkim ...scenama. Nije li impresivno da se klubovi iz lige petice bore za naše sportke stvaraoce? Nije li impresivno da jedna Hrvatska može osvojiti treće mjesto na svjetskoj nogometnoj sceni nakon prvog nastupa u tom natjecanju. Nije li impresivno da jedna Janica i jedan Ivica mogu sami zapisivati skijašku povijest debelim slovima. Skoro pa jednako jedan Goran Ivanišević, Ivan Ljubičić i Mario Ančić su iste stvari radili na travi sa malom žutom lopticom gotovo jednako kao hrvatski dream team u rukometu. Braća Skelin i Blanka Vlašić, Davis kup Ančić-Ljubičić, Sanja Jovanović. Bilo bi kriminalno da u svemu tome ne spomenem Dražena Petrovića o kojem bi trebale biti ispunjene sve knjige i biti prepuni programi nastavnog usmjerenja osnovnog školovanja.

Sjećam se onih godina pred sam kraj prošlog stoljeća kada je novinarstvo u Hrvatskoj preživljavalo svoju renesansu, bolje sutra i apsolutni izlazak iz pakla. Tih godina je Hrvatska prvi put pokazala što misli o stranci opasnih namjera i svoje povjerenje poklonila tada, iako ne najsavršenijoj, najboljoj opciji.

Hrvatsko novinarstvo tada je pokazalo da je istina bitnija od svih privilegija koje donosi činjenica da ideš niz dlaku vladajućima. Feral Tribune, Nacional, Globus, Radio 101 imali su ključnu ulogu u demokratizaciji medija i ljudi. Ivo Pukanić tih je godina shvatio da naklada nez obzira koliko novca donosila ne može biti veća od iznosa tužbi za klevetu, pa je shvatio da mu je bolje prikloniti se strani koja ima novaca i balansirati između onih koji daju više i koji će njegov NCL pretvoriti u giganta iz kojeg će on sam izvući svoj novac i gdje neće morati tražiti novog Tuđmana da bi podigao nakladu.

Eto i to smo dočekali. Pomoćnik pročelnika za građevinske dozvole te vlasnik Konela Antun Kralj napokon su pušteni sa slobode. U Zatvoru su bili cirka 21 dan.

Samo za usporedbu, a točan podatak znate iz osnovnoškolskog nastavnog predmeta "Priroda i Društvo" kokoš izleže male piliće za 21 dan, a s obzirom da je čovjekov mozak razvijeniji mi za manje od 21 dana razbijemo svjedocima jaja, podmitimo istražne suce, platimo Sanaderu dio mita iz Hotela Libertas i pustimo dva negativca van iz pravosudnih okrilja. Da ne živimo u Hrvatskoj bilo bi smješno. Ako je istina što su izjavili neki ljudi iz Grada, Štrok je gospodi Kralju i Žeravici isplatio 200 000 €URA. Ako to dodamo i oduzmemo ispadne da su cijenjeni simpatizeri i članovi Hrvatske demokratske zajednice za 21 dnevni zatvor primili dnevni dohodak, dnevnicu za terenski rad u iznosu od 35.456,00 Kn svaki i to još jednom ponavljam, dnevno!!! Naravno dnevnica bi bila veća da Štroku nije dozlogrdilo podmititi svaki stalež iz HDZ-a.
Naravno, razvidno je da je zakon tako krojen da ima prema svakome dvostruka mjerila tako da niti jednom od njih nije zapljenjena imovina, kako pokretna tako nepokretna.

Istina, evo nomane konstituiran sabor. Htjeli mi ili ne mandatar i novi predsjednik vlade je Ivica Sanader. Čovjek koji uporno izbjegava reći istinu da se zove Ivica Sanader, a ne Ivo. Razlika? Možda da se ne poistovjeti sa velikim političarem Ivicom Račanom, čovjekom koji, bog istina, po moralnim načelima odudara od ovoga "Iva" koji je toliko korumpiran političar da je to previše i da u Zimbabweu živimo.

Nomane smo mi, kako bi rekao, agresivna manjina iz Grada podno Srđa bili svjedoci prvog većeg događaja nakon Dubrovakih ljetnih igara, a to je bilo hapšenje Žeravice (HDZ-ovog namještenika) i Antuna Kralja, građevinskog magnata koji je do sada sve "pošteno" radio, a za kojega bi mi ljudi nahvao rekli da prije rata nije im'o ni gaća na guzici.
Bilo bi bajkovito vjerovati da su ti "ljudi nazbilj" koji su igrom slučajeva nedužni uhapšeni, ali eto bilo bi realno i pošteno da priznam sebi samom i da dođem sebi i otkrijem toplu vodu da iza svih tih prljavih rabota stoji Dubravka Šuica, dubrovački ogranak Hrvatske demokratske zajednice uz sponzore centralnog komiteta Hrvatske Demokratske Zajednice sa adrese nevinih žrtava iz Zagreba.
Moralno govoreći, nema razlike između šutljive većine i agresivne manjine. Mi stvarno ne znamo stisnut i tražiti odgovore po cijenu sukoba sa jakim snagama MUP-a, a direktno tražeći da Dubravka Šuica objasni odakle joj Jahta i 4 kuće što u Dubrovniku, Zagrebu, Cavtatu.