zadnjih dana sa svih strana pozivi na rezanje troškova, na "bolne" rezove smanjenje poreza i doprinosa, pogotovo se so može vidjeti u službenom glasilu neoliberalno-tržišnih seronja, Jutarnjem listu.
razmislite malo što bi se dogodilo kad bi se poslušali njihovi savjeti.
-povećanje izdvajanja u drugi stup na 7-10 posto
-smanjenje plaća i mirovina
-smanjenje broja zaposlenih u državnoj službi
-ukidanje "nepotrebnih" bolnica i daljnje rezanje troškova u zdravstvu
-smanjenje doprinosa
-smanjenje poreza
-privatizacija brodogradilišta
-smanjenje subvencija
-privatizacija,privatizacija, privatizacija
kažu da će se smanjenjem poreza i doprinosa potaknuti potrošnja i zapošljavanje.
ali istovremeno otpuštanje ljudi u državnim službama i smanjenje plaća i mirovina će dovesti do još većeg pada potrošnje.
daljnjom privatizacijom će se nakratko skupiti neka sredstva, ali onda slijedi "rezanje" troškova, otpuštanja i poskupljenje usluga, (slično kao s telekomunikacijama)
Zaposlenost pada, para je sve manje, Šuker opet ide vani zadužiti se da bi imao za platiti dospjele dugove, nelikvidnost raste, firme propadaju...
Što napraviti?
Opet dizati poreze? Pitanje je koliko bi oni smanjili potrošnju, opteretili građane i gospodarstvo. Koliko firmi i radnika će zbog toga stradati.
Još više zaduženja? Do koje razine? Do potpunog dužničkog ropstva? Hoćemo li ući u tolike dugove da i kad prođe ova svjetska kriza mi ne budemo mogli napredovati jer će nam svu dobit i novostvorenu vrijednost požderati kamate na sada uzete kredite?
Neki predlažu smanjenje proračuna smanjenjem plaća, mirovina, socijalnih davanja.
U redu, neka se odluči skresati proračun za plaće i mirovine za 20% smanjenjem plaća i mirovina te otpuštanjem zaposlenih u državnim službama.
20% je ogroman postotak koji bi bio snažan udarac na kućne proračune umirovljenika i državnih namještenika. Doveo bi do daljnjeg osiromašivanja građana, povećanja nezaposlenosti, osobnih bankrota, pada potrošnje, a utjecao bi negativno i na cjelokupno gospodarstvo.
Branka Talibanka
http://www.jutarnji.hr/s-manjim-porezima-drzava-bi-vise-zaradila/356251/
Eto, Branka Talibanka se uhvatila poreza na dohodak. Misli da ga treba smanjiti pa će nam biti rad jeftiniji, i time ćemo biti sličniji nekim drugim nama istočnim zemljama, trebamo se ugledati valjda na zemlje poput Kine, Filipina i sličnih koji stranim korporacijama nude svoje građane kao jeftinu robovsku snagu, a u strahu da ne izgube strane ulagače daju sve više pogodnosti strancima, vodeći sve manje računa o svojim građanima.
I opet imamo jasnu poruku da država treba služiti interesima kapitala, a ne naroda.
Talibanka tvrdi:
No dobro, pomislit će ljudi, sigurno takav sustav poreza na dohodak, s tako rigidnim cenzusima i stopama, jako puno donosi državnom proračunu pa ga se država, unatoč svim argumentima kako koči razvoj, ulaganja, izvoz itd. ne može odreći.
No, nije tako. Porez na dohodak, taj uteg svakom ulaganju i novom zapošljavanju, trebao bi 2010. državnom proračunu donijeti 1,58 milijardi kuna ili 1,4 posto proračunskih prihoda...
Bandić
Prije nekog vremena kad je Bandić bio digao cijene komunalija, na pritužbe građana, osobito PENZIONERA, Bandić je bio odgovorio da ne moraju svi živjeti u Zagrebu. Pošto poskupljenje pogađa najviše one s malim primanjima, među kojima je velik dio penzionera, poruka je i više nego jasna- PENZIONEREN RAUS!!!
SU
"Standard koji uživaju zagrebački umirovljenici kao i razina socijalne osjetljivosti prema svim skupinama građana koju pokazuje odnosno provodi gradonačelnik Zagreba gospodin Milan Bandić jest upravo onaj standard koji bi poželjeli svi umirovljenici odnosno građani u Republici Hrvatskoj,…. između ostalog je stajalo u današnjem priopćenju koje je u potpisu predsjednika Stranke umirovljenika Lazara Grujića, odaslano svim medijima."
ma sjajno, zaista sjajno!!!
arghhh
S tim "arghhh" mrak počinje svoj komentar u penzićevu dnevniku "SU podupire Milana Bandića". U komentaru kaže "...no to što bandić radi u zagrebu nije socijaldemokracija, dapače, vrlo daleko od toga - to je čisti populizam i klijentelizam..."
Znači ovo sa zabranom pušenja lagano propada, ali ne propada priča o tome treba li ili ne zabraniti pušenje u kafićima. I kad se govori o pušenju, prevenciji bolesti koje uzrokuje pušenje, i zaštiti nepušača priča se samo o zabrani pušenja u određenim prostorima i o slobodi i pravima ljudi da puše ili dozvole pušenje u svojim prostorima i o troškovima liječenja.
Ajmo malo drugačije. Možda nam treba drugačiji zakon o pušenju i pogled na borbu protiv pušačke ovisnosti.
ŠTO SE KRIJE IZA E BROJEVA
Kad kupujemo razne prehrambene proizvode, na kutijama, etiketama možemo vidjeti sastav, što sve ima u pojedinom proizvodu, odatle ide i ona priča o E brojevima iza kojih se znaju kriti i sumljive tvari potencijalno kancerogene.
Na kutijama cigareta piše PUŠENJE UBIJA ili neke slične poruke, piše i koliko ima katrana i nikotina, ali ne piše sastav cigarete.
Ne piše koje se sve arome i druge kemikalije dodoaju u cigarete. Kako one djeluju na ljudsko zdravlje jesu li štetne po zdravlje ljudi potiču li u pušača ovisnost o pušenju.
Znam da ćete se vjerojatno svi začuditi da sam se odlučio pisati o drugom stupu, i to o potebi njegova ukudanja, ali kriza je i svašta neočekivanoga se dogodi:))
Dakle kako to da nakon što se više puta govorilo da drugi stup baš i nije nešto. Nikome ne pada dirnuti u ovo vrijeme rezova u ovaj stup našeg društva.
Razumijem vladu, fondovi drugog stupa su u rukama banaka koje bi mogle zavrnuti špinu vladi, ali što je s drugima.
Tamo ima dosta para i s velikim novcima se subvencioniraju banke i financijsko tržište.
To smeće od drugog stupa niti je donijelo ljudima ikakve koristi, niti će je ikad donijeti i pravo je vrijeme da se riješimo toga zla.
Kad morate donositi odluke o tome da se nečeg morate odreći obično se odričete onoga što vam je manje važno. Preskočiti ćete kavu, ali za ručak mora biti. Možda ćete štedjeti na troškovima za mobitel ili odjeću, ali ne i na djeci. Dakle postoje važne i manje važne stvari.
Država štedi na djeci, starima i bolesnima, na radnicima, ali ne i na profitu banaka.
Vlasnika hotela će osloboditi tv pristojbe, ali ne i građane naše zemlje. Jer nekima u krizi terba pomoći, a neke oderati.
Filozof Tulipan Gluperdić uključuje se u polemiku o besplatnom javnom redu i miru i tvrdi: besplatan javni red i mir ne postoji kao ni besplatan ručak.
Je li u redu da silovani, opljačkani, pretučeni plaćaju bar dio troškova policjske istrage? Ponekad se ta ideja odmah otpisuje kao apsolutno nedopustivo kršenje temeljnog, bezuvjetnog i univerzalno zajamčenog prava na sigurnost i pravnu državu.
Ali što je alternativa? Svi znamo da besplatna policija ne postoji, baš kao ni besplatni ručak. Ono što postoji jest mogućnost da sveukupni troškovi policije budu plaćeni iz prikupljenih poreza. Dakle, pitanje je koji je od tih dvaju prijedloga bolji: da silovani, pretučeni, opljačkani i njihove obitelji podnesu bar dio troškova policijske istrage, ili da porezni obveznici podmire čitav račun?
Jesu li sigurnost, javni red i mir roba?
Prvi se prijedlog često odbacuje kao posve očigledno neprihvatljiv. sigurnost i pravna država nisu roba! Pristup javnom redu i pravnoj državi ne smije biti uvjetovan sposobnošću plaćanja! Dolje potrošačko društvo i neoliberalni kapitalizam!
Izglada da se lagano moramo pripremati za dolazak MMF-a. Poznato je što oni traže i sad je stvar u tome kako izigrati MMF, a da ispadne kao da smo ispoštovali njihove uvjete o smanjenju javne potrošnje itd.
Predlažem hajku na javne službe i zahtjeve za otkazima. Onda kad se dobro isprepadaju ljudi, vlada odluči pomoći nama i prevariti MMF. Odluče da će na državnoj plaći ostati samo osnovne djelatnosti po službama dok će drugi kao čistačice, portiri, domari pa i dio računovodstava( posebno u školama), prijeći u privatne firme koje će obavljati usluge čišćenja i održavanja javnih ustanova. Naravno, tako će se podijeliti javne službe, zaštiti će se oni na vrhu i obrazovaniji, a za ove dolje koga briga, što nisu učili.
Kad se to privatizira moći će se smanjiti i plaće čistačicama, portirima...
Tako ćemo potaknuti poduzetnički duh koji će u konkurentskom okružju u želji da dobiju posao smanjivati plaće i prava radnicima.
Baš me zanima kakva bi bila reakcija vladajućih kad bi nezadovoljni studenti i radnici koji već prosvjeduju ili se tek spremaju na prosvjede priprjetili blokadom računovodstava.
Računovadstva fakulteta i drugih državnih ustanova, gradova i općina, državnih i drugih firmi gdje se štrajka staviti pod blokadu i nadzor radnika i studenata.
I kad bi na npr. po uzoru na studente osigurali plenume na kojima bi se iznosili podaci o poslovanju i troškovima i raspravljalo o njima. Kad bi podatke izbacivali na internet.
To bi bilo vrlo zanimljivo. Kad ljudi prosvjeduju vlada ih ignorira i obično kaže, a kome ćemo uzeti ako vama damo. Ovako bi provjerom tko, je kako i gdje trošio novce možda došli do zaključka da ne treba drugima otimati njihova prava, već da stvari mogu jeftinije i bolje.
Možda bi oni koji stvarno i obavljaju posao (profesori, liječnici, državna administracija,radnici...) dali i koji koristan prijedlog kako poboljšati, popraviti i pojednostavniti stvari.
bago bali gluposti!
http://dnevnik.hr/vijesti/gospodarstvo/drzava-u-minusu-10-5-milijardi-ku...
da je pošten mogao bi se potruditi i reći koliko stvarno novca ide na plaće i mirovine.
uz 1,1 mil umirovljenika i mirovinu od 2000 kn ispada da se umirovljenicima isplati nekih 26,5 mlrd. kuna a razlika do 34 mlrd kuna, odnosno 7,5 mlrd kuna su novci koje sebi uzme natrag država kroz poreze doprinose i druge stvari, naravno i iz isplaćenih mirovina država putem poreza sebi uzima novce.
u novce za plaće treba uračunati i poreze u doprinose, prosječna neto plaća kod nas je nekih 5000 kn, a prosječna bruto je oko 7000 kn razlika ide državi, na tih 7000 treba još nadožuntati i doprinose za zdravstveno i zapošljavanje što ide do nekih 8100 kn.
znači država sebi uzme od 8100, nekih 3100 kn ili 38%.
38% od 31,868 mlrd kuna je nekih 12 mlrd kuna koje sebi država uzme natrag. a naravno kroz potrošnju država ubere i poreze.
znači država za plaće i mirovine isplati (20+26,5) 46,5 mlrd kuna, a ne 66 mlrd kuna.
A što bi vi napravili na Sanaderovom mjestu ili da želite doći na njegovo mjesto.
Stalno slušam priče o tome da treba ovo ili ono, pitam se koliko bi od toga napravili da ste sami na mjestu premjera i da želite promjeniti stanje.
Naravno morate voditi računa o stabilnosti zemlje, svom položaju i mogućnostima.
Svatko tko misli da može tek tako ukinuti tolike privilegije koje omogućuje država pojedincima u gadnoj je zabludi, a onaj tko misli da može osvojiti vlast i ostati na njoj pričama o otkazima, ukidanjima subvencija i smanjenjima plaća mora da je blesav.
Za sad te priče samo pomažu Sanaderu. Ne pomažite mu!
Ali pogledajmo, da se stvarno smanje plaće i mirovine i ukinu državne subvencije i povlastice braniteljima i da se smanje doprinosi na zdravstveno i povećaju izdvajanja u drugi stup. Uz sadašnji dug države i daljnje veliko sniženje potrošnje, država bi doživjela slom i počeli bi neredi.
Dakle što biste vi napravili, kako bi vi pokrpali proračun, ali tako da zadržite stabilnost i uistinu pokrenete Hrvatsku, a ne da pričama o rezanju prava građana strašite narod i pomažete Sanaderu?
Govori se o potrebi većeg ulaganja u znanost i zdravstvo i da će to riješiti probleme.
Iako neće, pretpostavimo da to hoće riješiti probleme i da će dodatna ulaganja riješiti probleme. Da će nestati nered, nerad, korupcija i na snagu doći rad i izvrsnost. Bi li to u smjeru kakvim idemo opravdalo povećanje izdvajanja za zdravstvo i znanost.
Ja mislim da ne bi.
Jer sa sve većom privatizacijom svega i pričama tipa "ne može država plaćati ovo, ne može država plaćati ono" stanje bi se još i pogoršalo. Barem za većinu stanovništva, dobrobit bi osjetilo tek 200.000 odabranih obitelji. Bogati i ostaci ostataka srednjeg sloja.
Što će meni izvrsni odvjetnici i suci ako mi je pravosuđe toliko skupo da ne mogu priuštiti odvjetničke usluge. Ako je zdravstvo toliko skupo da većina ljudi ne može sebi priuštiti zdravstvene usluge. Čemu vrhunski farmaceuti ako većina nema za lijekove. Ako su školarine i školovanje toliko skupi da većina ljudi ne može priuštiti plaćanje studija svojoj djeci. Čemu vrhunski arhitekti, ako ljudi ne mogu sebi osigurati krov nad glavom, kupiti sebi stan, kuću.
Već su dolazile neke ideje da bi se manjak novca u proračunu mogao popuniti dodatnim oporezivanjem građana. Kad nema drugdje para onda bi se mogao još malo derati narod.
Između ostalih javila se i ideja da se oporezuje korištenje mobitela. Pošto ne trošim puno na mob. nije da bi to mene nešto pogodilo, a valjda bi malo i umukli i oni koji stalno grintaju da Hrvati previše troše na mobitele. Taj porez bi bio samo još jedan namet koji bi pomogao punjenju proračuna, ne bi pomogao gospodarstvu, a bila bi to izlika da teleoperateri i njihovi vođe na čelu s T-seronjom dignu cijene i povećaju dividende svojim gospodarima.
Mogu li ipak trošarine pomoći i državi i gospodarstvu i radnicima?
Trošarine na odjeću
Osim što se grinta da puno trošimo na mobitel, stalno se grinta i da se puno troši na odjeću i obuću.
Dakle, evo jedne jednostavne antirecesijske mjere koja može dobrim dijelom popuniti rupu u državnom proračunu.
UKINUTI DRUGI STUP
Osim što je on propast za državu sam po sebi i generator novih kriza i recesija. Mi našim radom ne možemo zaraditi za penzije, ali špekulatni to mogu. Ne može se hraniti milijun ljudi zaradama na financijskom tržaištu.
Ukidanjem drugog stupa prelili bi se novci koji idu u fondove u proračun i to bi dobrim dijelom popunilo manjak novca. U prvih devet mjeseci ove godine je u drugi stup otišlo 3,3 mlrd. kuna što znači da je do kraja godine uplaćeno nekih 4,5 mlrd kuna. To znači da bi proračun ove godine dobio dodatnih 4,5 mlrd kuna i tako svake godine.
Bilo bi dobro najprije pročitati ovo: http://www.vjesnik.hr/html/2007/01/22/Clanak.asp?r=gos&c=1
Dakle uz prosječnu plaću bi se radnik, kad ode u mirovinu mogao nadati mirovini od 1700 kn, ali pošto treba težiti većem izdvajanju, mnogi preporučuju 10 %, i pošto svaki postotak povećava mirovinu za 300 kn, to bi trebalo značiti da bi prosječna mirovina morala iznositi 3200 kn samo iz drugog stupa.
To zvuči dobro, zar ne? Sami smo štedili, i sami ćemo uživati u plodovima svoga rada, a ne da kao do sada mi plaćamo tuđe mirovine. Svakome prema zasluzi.
E sad, reforma se provodi zbog sve većeg broja umirovljenik, zbog sve lošijeg omjera između zaposlenih i umirovljenika, i ovo bi trebalo biti rješenje koje nudi održivost (konačno rješenje umirovljeničkog pitanja). Pošto je to riješeno ne moramo se više puno mučiti oko nataliteta i povećanja zaposlenih jer ionako je svak odgovoran za sebe.
Pretpostavimo da će tamo negdje oko 2040 godine svi umirovljenici primati mirovinu iz prvog i drugog stupa i da će broj umirovljenika ostati približno isti, oko 1 milijun.
Neovisni, ali ne i neutralni